U zajebanim situacijama kad samodestruktivci u zanosu pomračenog uma naprave neko sranje i pređu nisku granicu izdržljivosti, onda ulijeću psiholozi. Ponosni i jebeni, ulaze u rambo stilu, da analiziraju poremećenog i pruže po koji debilski savjet. Nivo njihove pronicljivosti ne ide dalje od shvatanja stanja kante jupola. Dok ovaj nakon dugogodišnjeg šopanja trodona intravenozno, sjedi k'o poslije lobotomije, kvazi stručnjak vodi s njim razgovor o pojavi narkoleptičnih divokoza s Papue Nove Gvineje. Kad završe sa svim floskulama, kreće pravo ugnjetavanje. Da li si razmišljao da vezeš goblene umjesto teških droga? Jesi prob'o s nekim pričat' o tome ili slušati kompilaciju pjesama Bobana Rajovića, to stvarno pomaže? Ovaj i dalje sjedi k'o fikus s flašom džeka u krilu, samo što mu sad na nos navire cerebrospinalna tečnost od silnog sranja psihologa. Pomalo razočaran ravnodušnošću "pacijenta", psiholog počinje s krilaticama američko-psiholoških serija. Ajde, Spasoje probaj duboko da dišeš, vizueliziraj svoju budućnost, okiti je visibabama i lalama, izbaci negativnu energiju iz sebe. Dis'o bi Spasoje rado, ali Oho ljepilo. Da se vi gonite u kurac? Idi čitaj Malog princa slijepoj djeci ili tako nešto. Dok se Spasoje tetura hodnikom Centra za odvikavanje, skala na Gajger-Milerovom brojaču se spušta do 0.
