
U zajebanim situacijama kad samodestruktivci u zanosu pomračenog uma naprave neko sranje i pređu nisku granicu izdržljivosti, onda ulijeću psiholozi. Ponosni i jebeni, ulaze u rambo stilu, da analiziraju poremećenog i pruže po koji debilski savjet. Nivo njihove pronicljivosti ne ide dalje od shvatanja stanja kante jupola. Dok ovaj nakon dugogodišnjeg šopanja trodona intravenozno, sjedi k'o poslije lobotomije, kvazi stručnjak vodi s njim razgovor o pojavi narkoleptičnih divokoza s Papue Nove Gvineje. Kad završe sa svim floskulama, kreće pravo ugnjetavanje. Da li si razmišljao da vezeš goblene umjesto teških droga? Jesi prob'o s nekim pričat' o tome ili slušati kompilaciju pjesama Bobana Rajovića, to stvarno pomaže? Ovaj i dalje sjedi k'o fikus s flašom džeka u krilu, samo što mu sad na nos navire cerebrospinalna tečnost od silnog sranja psihologa. Pomalo razočaran ravnodušnošću "pacijenta", psiholog počinje s krilaticama američko-psiholoških serija. Ajde, Spasoje probaj duboko da dišeš, vizueliziraj svoju budućnost, okiti je visibabama i lalama, izbaci negativnu energiju iz sebe. Dis'o bi Spasoje rado, ali Oho ljepilo. Da se vi gonite u kurac? Idi čitaj Malog princa slijepoj djeci ili tako nešto. Dok se Spasoje tetura hodnikom Centra za odvikavanje, skala na Gajger-Milerovom brojaču se spušta do 0.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nije loše za početak, samo pokušaj da razdvojiš sve na pasuse, da bude preglednije. +