Prijava
  1.    

    Radim kod ćaleta

    Rečenica kojom "seme očevo, ljubi ga ćale", pokušava da se poistoveti sa drugim mladim čovekom, koji krv svoju piša u izrabljivačkoj privatnoj firmi. Cilj ove izjave je da izjednači unakažena leđa, koja su usled fizikalije na suncu poprimila boju zastave Saveza Komunista Jugoslavije, sa zavrtanjem martinija, od strane tatice, u taticinoj kafani.

    Ime tatino se navuklo na kocku, počelo da vari, ili se svakodnevno izležavalo na kauču, gledajući program pornićarske televizije, sa daljinskim pri ruci i svap dugmetom podešenim na "Diskaveri", preventive radi, jer možda upadne neko u sobu. Ne može više tako, mora da se zna red. Sad će njegov stari da mu pokaže da život nije igra, ubaciće ga u svoju firmu. Da se radi, bre! Dosta je bilo džabalebarenja i sviranja kurcu. Sina očekuje naporan posao. Ako je ćaća ugostitelj, biće da se ždere i pije. U pauzama između lađenja muda, psovaće se keva radnicima. Mora da se razvije taj stav gazde. Da se zna kome će to sutra da ostane. Ako ćale drži knjigovodstvenu firmu, eto prilike da se obrnu sve verzije Super Marija. Ako ćale drži auto servis, tu je uvek neka kabina kamiona sa dvadeset godina starim posterom Ćićoline u njoj. Drkenzi do dvanaest, pa kući. Žao je ćaletu, da mu se sin maltretira po najvećoj vrućini.

    Ćale ponosan jer mu sin "radi", dodeljuje bonus na platu. Valja se, prvi je pos'o. Sada će moći da se pohvali, jer je iz svog aspekta, već prekaljeni biznismen. Okruženje ga više neće gledati kao lenju, razmaženu mrcinu. Otvara mu se mogućnost uključivanja u razgovore o poslu, gde će mu se izjave svoditi na: " E 'naš kak'a je ćaletova sekretarica? Strug'o bi joj kitom pičić, k'o stolar šmirglom staru drvenariju." Njegov posao je najzajebaniji, i mnogo komplikovaniji od poslova ostalih, koji na svom radnom mestu zaista RADE.

    Marko: 'De si Pero? Izgledaš k'o da si se sa debelom Božen u istoj kadi kupao. Šta ti je?
    Pera: Ćuti, riknuo sam. Došlo nam šest šlepera tajlandske tunjevine. Onda vuci dotrajali krompir, bazdi k'o ciganska četvrt u Bukureštu. Išli smo posle u razvoz, i ja ti tu ispustim džak uvoznog, kazahstanskog pasulja niz stepenice. Pocepa se džak, rekli su da će mi odbiti od plate.
    Marko: Znam kako ti je. Radim kod ćaleta. Danas sam morao da teglim štampač, od parkinga do kancelarije na drugom spratu, a nije radio lift.