Prijava
  1.    

    Razvojni put košarkaša Đorđa Gagića

    Desi se svakom, jebiga. Omakne se slučajno. Svima, pa i gospodinu Gagiću senioru. Da je znao kakav će mešanac sirovog, nojevskog mozga i antimaštovitosti biti njegov sin, sa velikom sigurnošću tvrdim da bi umesto jajne ćelije svoje supruge pojurio prvi enterijerski detalj koji je u tom trenutku mogao da zatekne u svojoj spavaćoj sobi.

    Kao mali, Đorđe je pokazivao talenat za specijalnu školu ali njegov otac nije imao želju da mu sin ide tamo pošto ni ovu običnu ne moš da završi, jelte. Umesto toga, upisao ga je da trenira basket u lokalnom klubu i već na prvom treningu, Đorđe pokazuje da će "samo snažno i bez iđe veze" biti moto koji će ga pratiti kroz život. Čak postoje glasine da je skaut Mega Vizure došao na drugi trening samo zbog Đorđa. Ovaj se onda unervozio pa je u petominutnoj pauzi između dve serije slobodnjaka otišao da kupi čoko smoki i kesicu semenki u Roda Marketu preko puta hale.

    Nikada ga nije krasila igra leđima, odnosno situacija kada sam sebi treba da namesti koš. Bolje od njega je šutirala baka Rada u 91-oj godini života, iako se mučila sa Parkinsonom. Retko kad je umeo da doda loptu bez da strahuje da li će nastradati krovni prozor ili neko u osmom redu publike, ali na kraju je završio kod Vujoševića (?!). Pa i u reprezentaciji (?!).

    Analogno tome, Đorđe Gagić predstavlja sinonim za čoveka koji je pukom srećom došao do određenog stupnja na lestvici koja ne pokazuje stvarnost, a što je najgore od svega, tendencija rasta i dalje preti. Možda već naredne sezone, Đorđe potpiše ugovor sa Žalgirisom iz Kaunasa. Za početak. Pa onda ode u CSKA jer je Moskva oduvek bila srpska muza, a kad je već mogao Micov da pojede malo tog lubenčeta zašto ne bi i Gagić. Nimalo neću da se začudim ako ga jednog dana draftuju kao "hu" pika na draftu u NBA.

    Toma Nikolić: Radisave, kako je u Bajčetini?
    Radisav: Eve, gazda, onako. Onomad išao u dućan, pa sa kolandezom uz basamke, umal' glavu ne izgubih. More, zaguljena situacija.
    Toma Nikolić: Pa, da li bi voleo da postaneš neko, da se ne mučiš, da imaš para a da ništa ne radiš?
    Radisav: Vooooleo bih da imam nož ko Rambo što ga ima (?!)...:khm, khm: Voooleo bi. Jeste.
    Toma Nikolić: Pakuj se, Rade, šaljem limuzinu iz Beograda, od ponedeljka, 13. januara, postaješ ministar u Skupštini Srbije.
    Radisav: Pa dobro.

    Ponedeljak, 13. januar 2014.

    -Reč ima narodni poslanik Sarić Radisav.
    -Dobar dan. :khm: Izvinite za trenutak. :vadi telefon: 065/54-88-HHH. Alo, Tomo, eve me za govornicom.
    -Pričaj glasnije, pička ti materina, ništa te ne čujem.
    -Ma ne mogu glasnije. Zinuli ovi u mene kao da su videli đavola. Gledaju me kao da nisam normalan.
    -Pa šta sad hoćeš od mene?
    -Reci mi šta da pričam.
    -Slušaj... Imaš platu tri hiljade jevreja a ne znaš šta da radiš?
    -Pa ne znam.
    -Jebote, koji si ti Đorđe Gagić, ja ne verujem?!