Jedna od nižih lestvica u medijskom sistemu Srbije. Malo iznad novinarske sekcije u lokalnoj osnovnoj školi. Njena svrha je da izveštava o dešavanjama u mestu u kojem se nalazi, kao i da jednom nedeljno reprezentuje retrospektivu događanja iz obližnjih sela i mesnih zajednica. Egzistenciju tih televizija omogućava par reklama koje plaćaju vlasnici lokalnih ugostiteljskih objekta ili zanatskih radnji, kao i deo opštinskog budžeta, uglavnom onaj namenjen za kulturu. S obzirom na kvalitet programa, koji je ravan kvalitetu hoummejd indijskog pornića, ne privlači veliki broj gledalaca. Na taj način je determinisan profil ljudi koji radi na ovim stanicama- nezainteresovani ili ludi. Ako nisi lud ili nezainteresovan, vremenom postaneš.
1: Alo, pizda vam materina, šta radite ovde? 2: Ništa šefe, vežbamo... 3: Za špicu. 1: Za koju špicu vežbate, majke vam ga nabijem narkomanske, opet duvate onu drogu! 2: Nije droga, šefa... 3: Nije, šefe, KHM... 1. Ajde mrš u studio da razvlačite kablove, vesti počinju za dvaes minuta! Pizda li vam materina narkomanska... 2: Evo, šefe. 1: Je li, a 'de je, bre, ona kuravla? 3: Koja šefe? 1: Kako koja, pa kolko ih imamo, nabijem vas na kurac? 3: A to jeste. Ne znamo, šefe. 1: Kako ne znate!? Pa ko će da vodi vesti? 2: Evo ja ću. 1: Šta ćeš ti da vodiš? Poslednje što si ti rek'o pred kamerom je reklama za Žiku kamenorezca. 3: Mogu ja, šefe? 1: Ti? Si ti normalan? 3: Pa šefe, nema ko drugi. Jova otiš'o na bolovanje. 1: Jes' majku mu. Pu, u pičku materinu, jebemti ambulantu, našli kome će da daju potvrdu da nije zdrav! Doduše, on istina malo prišućkast, HJOHJOHJOHJOHJO. 2, 3: Hehehehehehehe. 1: Šta se smejete, pička vam materina! Mrš gore, će da počne dnevnik. 2: Šefe, a ko će da vodi ako ne dođe Zora? 1: Ma nek vodi ko 'oće, mnogo me boli kurac. Ionako nas niko i ne gleda. ... 2: Matori, mogu ja da vodim? 3: Matori, mojne si pička, ti si pričao reklamu za Žikinu radnju. Ja nisam ništa nikad. Rek'o. 2: Okej, matori, vodi ti. ... 2: Tri, dva, jedan, nula. Ustvari nema nula, krenuo si pre dve sekunde. 3: Dobar dan poštovani gledaoci, ovo su vesti u šest. To jest u tri. Ovo su vesti u tri. 1: Šta radiš to, bilmezu!? 3: Pa zbunio sam se, šefe. Šta da radim? 1: Šta šta da radiš, mater ti jebem nenormalnu! Pa uživo ideš, gledaj u kameru i pričaj koje su vesti dana! 3: Ovo su vesti dana. :džingl: Jutos oko pola devet u selu Obrež kod Varvarina uhapšen četrdesetpetogodišnji J.M. zbog posedovanja marihuane. ..Šefe, pa ovo je naš Jova! Ahahahahaaha! Ladno Jova uhapšen! Ahahahahahahaha! JOVA DžANKI! Ahahahahaha!!! 1: E, sad ću da mu jebem mater. Sine, dodaj mi tu gedoru pored tebe. Ne taj, taj pored. E taj! I pusti reklame. 2: Izvolte šefe. A koje reklame da pustim? 1: Pusti obe.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam! Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet... Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru) Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan! Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme. Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o? Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren. Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku? Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme) Ja: Ajde... daj pare. Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata. Ja: Naravno. Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac. Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi... Keva: Što si bre tako bezobrazan?! Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk! Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje. Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao! Sestra: Uzmi sok!
Rečenica kojom devojke muvaju momke u američkim filmova i serijama i obratno, tzv. pickup line. Tu rečenicu od naših devojaka u srpskim filmovima teško da ćete čuti, a ril lajf da ne pominjem.
Strendžerka: Ekskjuz mi, haj, ken aj baj ju a drink Srbin 1: Brate, šta kaže ova, ’leba ti? Srbin 2: Mislim da hoće da joj platiš piće Srbin 1: Pa i nije neka riba al ajde, oću, prevedi joj... Srbin 2: Maj frend vil baj ju a drink Strendžerka: Nou, nou, aj vont tu baj him a drink Srbin 2: Brate, ova hoće tebi da kupi piće Srbin 1: A? Jel ona bre normalna, što ona meni da kupi? Srbin 2: Sad ću je pitam. Vaj du ju vont tu baj drink for maj frend? Strendžerka: Ajm Ešli from Ju Es Ej, end aj tink det jor frend is kjut Srbin 2: Amerikanka brate, a izgleda da se loži na tebe i da hoće da ti kupi piće kako bi je plodio Srbin 1: Šta bre? E nema šanse, oni misle da sve nas mogu da kupe, e pa ja nisam na prodaju, da je neka pička pa i ajde, da joj kažeš da ide u tu Ameriku i neka kupi nekog crnca ili nek se jebe sama... Srbin 2: Maj frend daznt vont tu hev seks vit ju Strendžerka: Vot? Ar ju krejzi? Fakin S(e)rbs… Srbin 2: Ode brate, naljuti se, rekla nam da smo ludi i da se jebemo Srbin 1: E taj deo sam razumeo. JEBI SE I TI MAMU TI JEBEM AGRESORSKU!
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha! -A još maaalooo ljuuuubaviiii!!! -Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku! -A moooolim teee... -Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.
Vrdati, mutiti, bariti samo da bismo izvukli sopstvenu bulju iz problema i istu sačuvali u dosadašnjem položaju ili je čak smestili u udobniju fotelju. Veoma koristan postupak kojem pribegavaju ako ne svi, onda velika većina, lišava vas glavobolje i neutrališe skoro sve vrste sranja koja smo napravili. Čudo pa ga još ne izreklamiraše na Top Šopu.
Prve reči koje nam se rode u glavi kada se probudimo u četvrtak ujutro, za posao ili školu. Još samo sutra, pa konačno... toliko iščekivani vikend...
Četvrtak, 6:00 AM... Alarm na mobilnom me budi modom pojačavanja... Iz voljene dimenzije se vraćam u stvarnost, dok mi kroz glavu prolazi:
- "O ne... zvoni. Uf, šta je to danas... ah, četvrtak. Još samo sutra... još samo jedno buđenje, samo jedno mučenje. Sad sam se probudio, i to je gotovo, znači još samo sutra. Izdržaću i to mamu mu jebem... a onda... Konačno!!!"
Prelazak sa verbalnog na fizički razgovor (pesnice i glave). Jedina preostala stvar u nerešivoj raspravi. Miroljubivi pregovori se mogu nastaviti, ali se njima ništa neće postići. Obe strane su rešene da brane svoj stav do poslednje kapi krvi. Ne metaforički, već bukvalno, jer na scenu stupa pravilo jačeg. Dokurčilo mi više ovo kenjanje, džabe tebi svi argumenti, džabe što je pravda, kako kažeš, na tvojoj strani, kad se ja do'vatim motke ima da se povinuješ mojim pravilima samo tako. Da li sam upravu, to nije ni važno, raspravu dobijam zasigurno. Lepo kažu, sila Boga ne moli, a može se dodati i da ne zna za pravdu. Ako neće milom, onda će silom.
Ne može se reći da je ultimativna fora za muvanje, jer ovo koristi čovek koji se sa logikom pozdravio. Ne poštuje onu čuvenu doktor Hausovu tezu o muvanju i samoproceni, da se jedinice na skali smuvaju sa jedinicama, a desetke sa desetkama. NE!! Ovaj lik nije ni jedinica , ali muva ribu koja je 765 faktorijel. Sa šarmom prodavca praziluka i izgledom napušene veverice ustremljen je ka cilju. Svestan je neuspeha, ali ako pada, pada kao Spitfajer u plamenu, džiberski, a sa stilom, rušeći sve barijere i postulate. Taj lik treba da ima svacije postovanje!!! Ima bre da jebe!
-Uskomeša mi se muška žila kad te vidim, sokolice moja! -Beži, seljaku, upomoć, obezbeđenje!! -Ja i ti mora zaživimo, jebeš mi sve...
Vaš brat od tetke ili strine kojeg su vetrovi sudbine odredili da se rodi u golemom i dalekom gradu Torontu. Njegovi roditelji su najčešće dijaspora koja je teška srca, sa suzom u oku morala da pobegne iz kazamata koji je bila Titova Jugoslavija/ Slobina Jugoslavija/ Ono sa Crnogorcima što nije bila Jugoslavija/ Srbije tražeći bolji i lepši život među prijateljskim Kanađanima. Odrastao u višekulturnom društvu gde nije bitno ko je šta dok je god Kanađanin, nije bio u prilici da se previše upozna sa svojom zemljom porekla i jezikom osim onoga što ga je naučila mama/ tata/ lokalno udruženje dijaspore "Titova ćela" / pokret srpskih četnika "Toronto- Flet mauntin". Možda ga nikada niste upozanali, ali su vas vaši roditelji uporno upozoravali da budete dobri prema njemu, jer, hej, on živi u Kanadi!
- Zdravo, Marko! Kako si?
- Zdravo, Želimir! Ja se zovuvam Mark. Kakou si?
- Ček', čoveče, zar se ne zoveš Marko?
- Nou, ne, takou me zove mom i tata! Za sve drugo Mark!
- Pa lepo..a gde si učio jezik? Nije preterano loš, pa rekoh da pitam ( Jes, nije loš, ovo ni komšija Branko ne lupa kada je pijan)..
- Hvalo! Naučila me je drug Stipe, prijatelj od perntz! On dobrou priča srbou-hrvatsko!
- Je, je, srbou-hrvatsko..nego, Marko, junačino, a čime se ti baviš u Torontu, osim što studiraš?
- Pa, ja sam takođe i gej rajc ektivist, sviram gitaru, volim da se klajm po planin i član sam grupo jugoslovensko bradrhud i dejtujem sa mojom devojka Tahira Fljamuri..