Pedeseta godišnjica mature.
Žustro neslaganje sa stavovima individue, ali isključivo kroz retrospektivu situacije tokom koje si ćutao k'o mula.
- I tako on meni kaže da se teško živi, kako nema para, skupo je gorivo, nema posla, niko se ne vozi taksijem... mislim se, pička ti materina, nagruvao ti taksimetar od Gazele do Geneksa 500 dinara, dok do Zemuna dođemo mo'š i kući da zapališ posle jedne vožnje, a pritom drajvaš ovu Merdžu AMG kao taksi, na kožna sedišta ti se iserem baš!
- Znači nisi kupio jogurt?
- Jok.
--------------------------------------------------
- Tebreks, i ti na rekreaciju, a?
- Pa malo, valja se. Ajmo zajedno.
- Odlično, smorio bih se da špartam sam oko naselja.
.
.
.
- Nego, otkud ti da trčiš?
- Ma ćuti. Ova moja me napala sinoć u fazonu, te pogledaj se našta ličiš, te ošišaj se, te neuredan si, pa mi još na kraju rekla da sam se ugojio i omlitavio. Mislim se, pička ti materina, pogle' svoje dupe prvo koliko je, pa onda meni prigovaraj.
- Pa jesi li joj rekao?
- Ma gde bre. Nego, 'oćemo još jedan krug?
Popularne višenamenske posude sa "Eurokrem" logom, koje su činile preko 72% čaša za vodu u prosečnom srpskom domaćinstvu devedesetih.
Pošto su mnoge majke svojoj deci redovno kupovale Eurokrem od 200ml, postalo je nepotrebno da se kupuju bilo koje druge čaše za kuću, pa je bilo zagarantovano da ćete videti barem nekoliko svaki put kada posegnete u kuhinjski ormarić ili plakar.
Sjajan primer praktičnog obrazovanja dece o koristi obnovljivih resursa i reciklaže.
Statusni simbol pravog muškarca. Kad već nemaš love za veliki automobil, barem televizor nije toliko skup.
- Idemo do Pere u nedelju da gledamo utakmicu?
- Što baš kod njega?
- Kupio novi televizor, kad okreneš kineski stoni tenis na eurosportu gledaš igrače u prirodnoj veličini...
Lupiti.
Bilo da se radi o upućivanju udarca ili o izgovaranju neke gluposti, "šopiti" u oba smisla može da zameni "lupiti". Kod današnje omladine je slabije u upotrebi, ali zato se može češće čuti kod njihovih roditelja.
- Ćale, idem ja da ukradem neke svetiljke da malo okitimo oras za novaka.
- More, kad te šopim biće tebi svetiljke! Okitim ti mamu, konju jedan! M'rš u sobu i knjigu u šake!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
T.Nikolić: Dobar je Gogolj, ali Paolo Koeljo je zakon! Kralj romana.
A.Vučić: Jeste, Tomo. U pravu si.
V.Šešelj: Hahaha! Al' ste ga sad šopili! Kvalj vomana?! Ne vevujem svojim ušima. Aj mavš iz moje stvanke! Obojica!
Sok od narandže (1l) - 100% narandža - 0,80€
Kilogram narandži - 1,80€
Još ako uzmemo u obzir da za 1 litar soka treba nekoliko kilograma voća, dolazimo do zaključka da su oni oličenje plemenitosti, dobrote i čist primjer altruizma.
Ako ste kojim slučajem baš to, ćutite i uživajte.
Ukoliko niste, nikako ne pokušavajte to da opovrgnete i dokažete vašim ortacima da vi ipak to jeste.
Što ste veći "jebach" u očima vaših drugova, to ste veći paćenik i jadnik u očima suprotnog pola.
Hit na Vukajliji...Na kraju će se ispostaviti da na ovom sajtu postoji samo dvadesetak ljudi i da su sve ove stotine hiljada registrovanih članova samo njihovi dupli nalozi.
Naredba koja se gotovo uvek odnosi na izvođenje neke visoko nadahnute gluposti, u cilju dokazivanja maestralnog performansa sasvim nebitne kvazi discipline.
-Boki, mož' da popije pivo na eks za 2 sekunde.
-Ma ne kenjaj, da toči iz sise ne bi uspeo.
-Boki, dođi 'vamo :otvara zubima zidarac beogradskog: - demonstriraj!
............................
-Moj sin je kadetski prvak u plivanju.
-Moj može jezikom da dodirne oko.
-Ne seri.
-Miško, demonstriraj!
............................
-Aj u sto evra da će da skoči vugla sa stene i da mu ne bude ništa.
-Ma idi, mnogo visoko u pm.
-Koki, demonstriraj!
Skupina klinaca iz kraja kojima su tek počeli da se dižu kurčići, pa su pomislili da je došlo vreme da oni postanu glavne baje u tom delu grada. Do juče su ih majke, držeći za ruku, ispraćale do škole i uz užinu im davale topao majčinski poljubac, a onda su naprasno, posle prvog opijanja na ekskurziji i nakon što su se izredjali nad lokalnom "kraljicom trotoara" uz čuveno skandiranje imena Duleta Savića, postali opasni momci, naravno samo u svojim, dečjim glavama. Povratak u detinjstvo sa puta iz sveta odraslih, dešava se obično posle prvih popijenih batina upravo od neke ekipe iz tog sveta, koja je takodje nekada davno počela baš kao i oni.
- Torima, jel se vidjamo na basketu sutra? -
- Ma da brate, nego valjda će biti slobodan teren, kad god prodjem, mali Đomla s ekipom, ne skidaju se s terena po ceo dan... -
- Ma koji Đomla i ona njegova deca, to je bre obična "Plazma keks ekipa", podelim šamare, pa da vidiš kako će da se sklone! -
Proterivanje klinaca sa terena.
Baja 1 : Ajde klinci pomerajte se !
Klinac 1 : E baš nećemo !
Baja 2 : Uuu divi ga mali što se kurči , sad će padne jedna de-klinacija !
Rektor univerziteta:
Preskače visoke zgrade iz mesta, moćniji je od lokomotive, brži od metka, hoda po vodi, uređuje Božju politiku.
Dekan fakulteta:
Preskače manje zgrade iz mesta, moćniji od obrtnog motora, brz taman kol'ko metak, šeta po vodi ako je more mirno, razgovora sa Bogom.
Profesor:
Preskače zgradu sa kratakim zaletom i pri povoljnom vetru, skoro je moćan kao obrtni motor, može da ispali metak, hoda po vodi u zatvorenom bazenu, razgovora sa Bogom, ako je odobren poseban zahtev.
Vanredni profesor:
Ume da očisti i sredi kabinet, gubi u nadvlačenju konopca sa lokomotivom, opali po nekad, pliva dobro, povremeno mu se obraća Bog.
Docent:
Pri pokušaju da preskoči zgradu, pokazuje izvestan entuzijazam, pregažen od strane lokomotive, ponekad može da rukuje pištoljem bez samopovređivanja, zna da koristi pedolinu, razgovara sa životinjama.
Apsolvent:
Zatrčava se u zgrade, prepoznaje lokomotivu (dva od tri puta), nema dozvolu za držanje oružja, može da pluta na površini uz vazdušni prsluk, razgovara sa zidovima.
Brucoš:
Pada pred vratima pri pokušaju da uđe zgradu, kaže ''Vidi Ćira! Ćuu-Ćuu'', iskvasi se kad koristi pištolj na vodu, valja se u blatu, mumlja sa sobom. Ponekad zna da pokaže gde zeka pije vodu.
Radnica u studentskoj službi:
Diže visoke zgrade i šeta pod njima, jednim udarcem izbaci lokomotivu iz koloseka, hvata metke zubima i jede ih, zamrzava vodu jednim pogledom, sedi s'desne strane Bogu.
Čistačica:
Bog lično.
Najtipičniji i najpoznatiji predstavnik pojave koja se može opisati kao "J'ooo, vidi onaj R.A.T.M. š'o je dobar, 'ajmo i mi tako, iako nemamo ni ideju, a ni koncept, pa čak ni kontekst, a kamoli filozofiju ili iskrenost, talenat ili izgled, a o mozkgu da i ne govorimo...'.
Koncept pesama Linkin Parka je sledeči:
jedan lik se krajnje iritantno dernja u pokusaju da peva i glumi valjda neke melodik pank pevače, a kada se umori od toliko naprezanja, u pomoc uskače drugi lik koji smiruje situaciju nekim, kao, repovanjem. U stvari je njegova uloga izuzetno korisna posto služi kao prevođenje vrištanja koje je usledilo pre njegove deonice.
Primer:
lik 1: - KAKO SAM SE SMORIOOOOO, AL' SAM SE SMORIOOOOO!!!!11ONE
lik 2: - on se smorio, al' se smorio...
Ovaj primer takođe predstavlja interesantan metaforicki pristup pisanju tekstova Linkin Parka. Ovde se radi o svojevrsnoj socijalnoj kritici, alegoriji koja odiše jednostavnošću i iskrenošću (al' sam se smorioooo).
Što se tiče muzičke podloge u umetnickom radu Linkin Parka, ona uključuje gitare koje moraju da pište i vrište bez nekog preteranog smisla, a ako smisla ima, obično se radi o gitarskoj izvedbi popularne melodije "Na kraj sela, žuta kuća" ili pak "Danas nam je divan dan". U obzir dolazi korišćenje pragova samo preko 12-og (ukljucujuci i 12.) jer gitara u muzici "Linkin Parka" ima svojevrsnu ulogu, a to je da se takmiči u iritantnosti sa glasom lika 1, što ipak ne uspeva.
Mali, iritantni prozori koji iskaču na sve strane. U zavisnosti od toga na kom ste sajtu, nude različite stvari. Tako ukoliko ste neiskusni na internetu, neposredno pre obaranja sistema možete da saznate da ste dobili 1000000 dolara ili da vas Jennifer iz Zemun Polja i Brittany iz Borče čekaju na chat-u, jer su sada slobodne.
Za razliku od šonja koji jebu, kose mrse samo junačine čija su dela veća i od balvana koji čuvaju u gaćama.
- Ženo, idi zakopaj one Turke što leže po avliji, operi mi sablju, na'rani konja, pa dođi u dvore da ti mrsim ruse kose u dupe.
To su uglavnom hardcore krimi porno romani.
Ove opširne knjižurde niko ne čita. Služe uglavnom da se lokalni radikali hvale pred komšijama kako imaju nekakvu debelu knjigu (što odmah uveliča tvoj imaginarni intelekt u očima komšije).
U Banatu ove knjige služe i za to da sose potapaju kupus njima.
Spisak nekih šešeljevih porno romana:
Afera Hrtkovci i ustaška kurva Nataša Kandić
Politički ortakluk Kurve del Ponte i Kurve del Koštunice
Narkomanija Vuka manitoga
Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton
Haško bajramsko prase
Lažljiva haška pederčina Džefri Najs
Engleski pederski isprdak Toni Bler
Podmukli galski picopevac Žak Širak
Holandski kurvin sin Alfons Ori
Smrdljiva gvajanska svinja Mohamed Šahabudin
Degenerisani majmun Bakone Džastis Moloto
Mafijaška pudlica Nebojša Čović
A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:
Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju.
Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje!
Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne?
Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi.
Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko!
Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.
Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.
A zemaljski dani teku...
Kenja mi se.
Osvojiti; prisvojiti nešto što nije bilo tvoje, bez saglasnosti prvobitnog vlasnika.
Stići pre neprijatelja na ničiju zemlju u cilju širenja na nove teritorije.
-Čekaj buraz, od jutros sediš za kompom... Prvi si ustao, zabo' zastavu na sred stolice i ne dižeš dupe...
-Pa jebiga Aki, što si doš'o jutros u pet... I ti si zabadao zastavu u onu tvoju. Bolje je pozovi da vidiš dal' si je dobro namontiro. Mož' lako dođe drugi da je skine, ako je nisi duboko.
Skraćenica za heavy metal... ili narodnu muziku.