Kategorija specifičnosti.
Džimi uvek živi na jednom spratu iznad, ili ispod tebe (osim kada si Džimi). Kuće nisu Džimijevo prirodno stanište. Još dok si odrastao, shvatao si da je Džimi po nečemu različit, divio si se njemu, i njegovoj kolekciji olovnih vojnika. Voleo si njegovog gumenog skočka i poštovao njegov kasetofon. Ali iznad svega, Džimi je svoju misteriju emitovao svirajući gitaru. Kada se oženio, ostavio je gitaru u stanu svojih roditelja, da bi je ti pozajmio kada napuniš četrnaest, i za dve nedelje vratio, odustajući od ideje da ćeš ikada biti talentovan kao Džimi.
Kada si napunio 16, upoznao si nekog drugog lika koji se zove Džimi. Ovaj je živeo sprat ispod tvog drugara iz razreda. Svirao je gitaru. Nekako nisi bio ubeđen da je svira dobro, ali si iz konteksta iscrpeo da postoji i jebač mame Džimi Hendriks po kom je ovaj dobio ime, tako da njegov talenat više nisi dovodio u pitanje. Štaviše, odjednom je "Život je nekad siv nekad žut" počela da zvuči veoma profi. Na "Stairway to heaven" otapala se Tunguzija, Džimi je posedovao tron.
Do svoje osamnaeste, znao si četiri Džimija. Igrom slučaja, svaki je svirao gitaru. Do velike mature, primetio si da svako koga poznaješ poznaje po jednog Džimija (i to sa susednog sprata), lorda plamene trzalice. Jedini lik za koga znaš da je gitarom odneo 1. nagradu na takmičenju u Madridu, zove se Marko. Nema jedinstveno dugu kosu, nije samotni, tragični jahač ka zapadu, ima devojku. Ide u Havanu na studije, i nosi nekarirane košulje. Vrlo je neposeban, takoreći.
Uz mali podstrek samopouzdanja, latiš se ti ipak gitare, i naučiš po koju da odtandrljaš, pošto na mikro-biologiji niko ne ume da svira, a brucoška ekskurzija se bliži. Jednog dana, primetivši da ti je kosa duža nego što si to poslednjom prilikom zamišljao, u spoznaji stepena kariranosti svoje košulje, zaključuješ i da živiš i iznad (a bogami i ispod) nekoga. Pozeri sa faksa koje ne poznaješ ti se obraćaju sa Džimi, i pozivaju te da im se nekad pridružiš na Dunavu, "da sviramo malo".
Nije strašno to što si sam postao razuđenjem objekta svog detinjeg poštovanja. To je cena posebnosti, i sada možeš da živiš sa svojima dok si živ, jer nema te na svetu. Ako ipak skontaš da se ženiš - ostavi gitaru kod kuće, neka živi štafeta.
Trostruko veća investicija od jedne ludare kojom bi se mogli rješiti isti problemi.
Umjesto da se napravi jedna ludara u koju bi se smjestili nasilnici, prave se tri sigurne kuće za, u prosjeku, majku i dvoje djece, a siledžija ostaje da se sam baškari u stanu.
Mali, iritantni prozori koji iskaču na sve strane. U zavisnosti od toga na kom ste sajtu, nude različite stvari. Tako ukoliko ste neiskusni na internetu, neposredno pre obaranja sistema možete da saznate da ste dobili 1000000 dolara ili da vas Jennifer iz Zemun Polja i Brittany iz Borče čekaju na chat-u, jer su sada slobodne.
Ogromna, više puta bezuspešno ceđena bubuljica koja se uspešno nasadila na vrh čela i za koju mislimo da je prvo što ljudi ugledaju kad se pozdravljaju sa nama.
Verovatno smo i u pravu.
na TV Slagalici, jedna od četiri asocijacije koja nema nikakve veze sa konačnim rešenjem.
Danijela Pantić: Konačno rešenje je Fabrika. uzdah ČARLIJEVA fabrika ČOKOLADE. Fabrika SNOVA, a mongolski pastuv je jasna asocijacija.
Napiti se.
Fićo: E šabane jedan, jesam ti fino rek'o da paziš na Marka?!
Mićo: Ma o čemu ti?
Fićo: Naroljao se idiot opet. Sad ja moram da ga vodim kući...
Poznati svadbarski izraz koji se može koristiti u raznim situacijama.
Kolega sedi smoren na predavanju, i posle 30 min. pakla polumrtav kreće napolje. U tom trenutku ga drugar pita:
- Gde si krenuo sad će postavljaju?
Drug koji ne pije pa kao jedini trezan u društvu stalno nosi na ramenu one koji se odvale od alkohola.
Poziv na "kafu".
Poznati svetski di-džej.U Beogradu.
Može biti još i renomirani,nekrunisani kralj toga što stipuje i pionir nečega.
-E Lazo šta radiš?
-Ništa Pero,listam sad kanale i brate haha koji ludak ovaj Đus znači ludak,ono.
-Ahaha jeste,lud je.Nego ajmo na neku žuraju.
-Mogli bi.Kod kog crnogorskog dilera droge poreklom iz mesta gde vukovi bleje za šankom ćemo danas ostaviti nadnice naših keva iz polupropale državne firme?
-Pa mogli bi na Rič,dolazi Majkl Kroford.
-Ne seri? Kroford?
-Da brate,pionir elektrofolkbrejktreš zvuka.Bolji je čak i od Nila Džeksona.
Sve češća pojava na slavama,svadbama i ostalim narodnim veseljima.
U zadnjih par godina sve je veći broj kreditno zaduženih stanovnika naše mnogim sranjima razorene zemlje, pa je potražnja za endemskim bićem koje neki bankari nazvaše ŽIRANT sve veća i veća. Poštovanje prema osobi koja vam pruža poslednju slamku spasa raste do do te mjere,da je čestiti Srpski domaćin spreman da izbaci rođenog kuma iz kuće da bi dotični imao mjesta za prepunim stolom raznih na kredit kupljenih đakonija.
Sinonim za izraz ''smanji doživljaj''. Koristimo ga kad je neko paljevina, ili kad se uhvati za neku stvar kao pijan plota, a naročito mogu da budu na meti prijemnici.
- Babino, prebaci da gledam Jednu pesmu jednu želju.
- Baba, sad mi počinje Hedbengers bol!
- Šta ti je to?
- To je dobra muzika, baba!
- More, daj malo da slušamo narodno. To narod voli!
- Baba. U redu je.----------------
Debeli, masni, rošavi metalac ti se popeo na ključnu kost. Traje ono puštanje muzike pred koncert. Neizvesnost kad će bend da se pojavi. Kako kod stišaju, a tako on:
- JEEEEEEEEEEEEEAAAAA! SLEEEEEEEEEEEEEEEJEEEEEEEEEEEER! :sa sve pokazivanjem đavoljih rogova i dizanjem ruku, tako da možeš da namirišeš oznojans iz najnovije serije ''Dvadesetčetvoročasovna zaštita sa atomima teškog metala'':
- Ej! U redu je!----------------
- Šta mi se ti tu nešto kurčiš?!? Juče si se ispilio! Šta ti misliš da si! Trebalo je na zanat da te pošaljem, više bi vajde imalo od tebe! Ma bolje da sam te izdrkao! Bolje majka da ti ne sazna za ovo!
- Ćale... U redu je.
Stanje u glavi svakog pozitivca, zajebanta, šaljivdžije i uopšte, bilo kog lika vesele prirode. Takav lik (gotovo) uvek nosi blagi smešak, raspoložan je i stalno spreman za neku sprdnju i zajebaciju. Sama njegova pojava može da ti u trenutku popravi raspoloženje, dok su njegove ludorije i autentične priče takve da često pomisliš: "Meni se od njega i bešika smeje. Stvarno ću početi pampers da nosim kad sam s njim."
...iskrivljeni društveni moral današnjeg čovjekovog sociološkog habitusa, kazuje da se ove tri notorne vrline mogu dokazati samo na "junačkim megdanima", "zaostalim viteškim dvobojima", "muškim ponosom", tj-"borbom za ispravnu stvar"...
...ali čojstvo, junaštvo i čast se nikada nisu dokazivali na megdanima, dvobojima ili ponosom, već brigom, nježnošću, pomaganjem, saradnjom i prije svega saosjećajnošću i saživljenjem...
npr:
Nije častan onaj koji se bori za svoju zemlju na bojištu, i ima pregršt odlikovanja,znački i znamenja ali u svom "drugom životu" kod kuće, ženu ponekad iz "samo dobre namjere"-šibne, sa djecom se ne bakće, vodeći se mišlju-"ženo tvoje je da vaspitavaš"...
No častan je onaj koji nema niti jednog odlikovanja iz rata, a prošao je što i ovaj gore pomenuti, samo se nikada nije trpao u prvi red, a kada dođe kući svoju ženu prvo zagrli, i jedva čeka ćerku u krilo da stavi, a sina da pomiluje po glavi...
Praporci i zvona su samo vanjski izgled, perije koje služi samo za pokazivanje...
Čojstvo i junaštvo nije kada se znaš dobro potući, za drugove daješ sve a kući majka ti radi deset poslova, otac iako je u penziji i dalje zarađuje za tvoje hirove, a ti dođeš domu svome i niti pereš sudove, niti usisavaš, niti hoćeš da prašinu pobrišeš, jer se vodiš mišlju-"sramota me je da radim ženske poslove"...
Čojstvo i junaštvo je kada si tu uvijek za drugove, ali prvo kući da odradiš poslove, nebitno da li majci, ženi ili djevojci...
Ne mjeri se čojstvo razbijenim glavama, već koliko si ih uspio sačuvati od razbijanja...
Ne mjeri se junaštvo sa tim koliko si spreman sebe dati, već koliko si spreman razumijeti druge...
Ultimativan način muvanja riba, nema laži, nema prevare.
Da ima-ima, jedino još da pristane.
Slucajevi kada stariji ljudi koji su ocelavili od temena do čela "pozajmljuju" kosu sa strane, te je puste da toliko poraste da mogu da je prebace preko glave. Takodje se takva frizura moze zvati i ofsajd razdeljak.
Osoba zbog koje ne moraš da sređuješ sobu, kada treba da dođe kod tebe.
Sličan izraz sa onim: "Kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin", ali na prosto nema veze ni sa selom, ni sa seoskim osobinama i običajima.
Prosto se taj izraz koristi da se dočara nekome da radi stvari na pogrešan način.
Kroz primere:
Brate, u mom selu, kad može treća smena u integral da se uvede, mi je i uvodimo.
-------------------------------------------------------
Gospođo, u mom selu, kad su nam prljave ruke, ne pipamo leba u Maxiju.
-------------------------------------------------------
Tečo, u mom selu, koristimo otvarač, a ne viljušku.
Prejebeno, do jaja, potpuno suludo i neverovatno.
Kako onaj Kecman šuta, pa to nije zdravo.