Prijava
  1.    

    Stranačke aktivnosti

    Halo, jesi li ti Taj i Taj?
    Jeste, ja sam Taj i Taj.
    Stranka te treba, večeras u 8 budi Tu i Tu.
    Naravno.

    Konačno su se sjetili da me pozovu, znao sam da će moja sposobnost kad tad doći do izražaja. Škola i đubre nikad nisu izdali. Došlo je i mojih pet minuta.
    Došao sam 20 minuta ranije, da pokažem svoju odgovornost i poštovanje prema tuđem vremenu. Ostali su počeli da pristižu tek pola sata kasnije pokazujući iste ove atribute, samo dijametralno suprotne. Neka, nema veze, strpljiv sam ja. Bog te jeb'o dragi, kad su počeli da izmiljavaju neki ljudi, koje niti ko zna niti je ko kad vidio, kao zombiji, politički orjentisani zombiji.Što bi rekao kikindski prorok kurve, pederi, licimuri. Sunce ti jebem, onako ja to gledam, pa za ove je ćopavi bravar akademik, ovdje se pola njih još uvijek kažiprstom potpisuje. Vjerovatno hoće da ja njima upravljam na izborima, jebi ga glupima je najlakše upravljati, bar će biti poslušni.

    Trenutak tišine. Ulazi Neko i Nešto. Neke pozdravlja, neke ne,mene nije pozdravio, doduše sjeo sam u zadnju klupu da se ne namećem. Počeo je i uvodnu riječ, malo sam odlutao zamišljajući sebe na stranačkoj funkciji pa se ne sjećam svega. Znam da je rekao da trebamo biti ponosni što smo članovi, jer je nekad bilo sramota, smatrali su nas izdajnicima,linčovali, a danas mi jebemo, mi određujemo ko su izdajnici, da na ovim izborima trebamo pokazati snagu i jedinstvo, i još mnogo gluposti koje su me navele da pomislim : „Bog te jebo, ovaj k'o da je išao kod Orvela na časove politike“. Kako rekoh, dalje nisam slušao...
    Došlo je vrijeme da se usvoji dnevni red u 2 tačke-1) rad na terenu i 2)tekuća pitanja, naravno uz prethodnu evidenciju prisutnosti. On je Neko i Nešto, on je predsjednik, nisam ni čuo čega koliko sam opijen budućom funkcijom, kojoj ne znam ni naziv onda pročita štabove izbornog štaba, boranija, znači funkcija je Koordinator izbornog štaba, lijepo zvuči, majku mu jebem. Šteta što nema nijedna dobra pička u izbornom štabu da je smuvam, i napravim od nje gospođu.
    Bum, hladan tuš, pročita i aktiviste. Ostade ja sam. Kaže: „Momak ti nas sve ove godine zajebavaš, uvijek se uspiješ izvući kad je kampanja, zajebavaš jadne aktiviste, pošalješ dida da ih okupi špruljom kad dijele letke, zato što si mu rekao da su to komunisti obični. Dotle je došlo da smo ja i Gradski Otac lično riješili da sredimo tu tvoju bahatost“. Ja se ukurdumio k'o krava kad je vode u klaonicu. Za šefa mi odrediše neki hibrid Goluma i Marije Šerifović neidentifikovanog pola i seksualne orijentacije. Zapravo, orjentisala se da jebe mene, uz jasne instrukcije,“ ne slušaj ga ništa, ako mu pustiš da priča pet minuta ,zajebaće te“. Izgleda da su mi doakali. Rekoše:“Mali uozbilji se, ako ne budeš dobar i poslušan, sjebaćemo te, nisi nam prvi ni poslednji. Ako budeš dobar, do kraja lojalan, znaćemo to da cijenimo“. Sastanak je završen. Na moj prvi pokušaj da kažem nešto onome što se viče mojim šefom dobio sam kratak i jasan odjeb. Možda je to biće glupo, ali prati instrukcije do daske. Đubre je za školu psihički, a i fizički neizdrživo. Moraću izgleda jebati „ono““.