
Teorija čije utemeljenje možete pronaći ukoliko iz glavnog grada odete u provinciju. Osim čistijeg vazduha, nedostatka raspadnutih autobusa GSP-a po ulicama, začudiće vas i činjenica da većina pekara i kafića posluje sa cenama kao da su pod stečajem.
- Dobar dan, daćete mi jednu rol-viršlu. (pošto nigde ne piše cena, pruža 200din; prodavačica otkucava račun na kasi, na kojoj piše da je povratak kusura 170din)
- Izvolite, prijatno.
- (u trenutku, kreće da kaže prodavačici da mu nije vratila dobro kusur, međutim, pogled mu pada na cenu „kroasan 9din“; u totalnom zbunu napušta pekaru...)
- Izvini, je l' možeš da naplatiš?
- Da, naravno. To bi bilo 60din.
- Ali... imali smo dve kafe i kiselu.
- Pa da... 60 din.
- O_O!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Tako istinito.
Nebrojeno puta sam imao priliku (kada sam na terenu) da završim u nekoj vukojebini, gde se za 150 dinara nas 5-6 najede i napije.
Onda taman legne jedno pivce. :D
Pa, kolike su im plate, da su im cene više, pocrkali bi.
Pa da,kad sve pare odose u Beograd.Tuga,jad i cemer.