Radiš. Radiš, i to u nekoj osrednjoj privatnoj firmi 'de dobiješ dvesta jura na ruke mesečno. Nije nešto, al' dok izdržavaš samog sebe i dok si na već povijenoj grbači matorih nije strašno. Životariš. Imaš ucrtano radno vreme i šipčiš. Tri smene, tri smene. Podočnjaci, al' jebiga, bolje i to nego da slušaš kako si parazit koji crpi uzak penzioni fond svojih roditelja.
Pušiš, voliš i da popiješ. Nije strašno. Pluća već počinju da koroziraju od krdže koja te truje jer nemaš za bolje. Često držiš i polovnjake, jebaga. Nisi u prilici da tražiš više, a ni da koristiš. Što se tiče odeće, nema veze. Na žuraje polako zaboravljaš, al' bole te. Ili te ne boli, ali se samo praviš.
-Matori, aj na sket u šumicama, biće nas!
-Ne mogu tebra, odo da cepim jednu popodnevnu, sad sam došao s posla.
-Au, koja si treća smena, ne verujem!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Мој ђакро је тај тип уназад који мјесец. Нисмо поштено буксну спржили не памтим а тако ми то фали. Неко зезање, глупости. +
Nema ni vikenda, ni godišnjeg, radiš i za praznika za blago veću platu.
+
To je ono, keša nemaš i život ti je sreća smena. Mnogo dobra pesma, dala mi ideju, peva Saban Bajramović s Viklerom!
A be, baš jebaga! +++