
Euforija koja počinje nedeljama pred utakmicu, stadion uvek solidno popunjen, navijanje fantastično, koreografije takođe. Utakmica koja budi nadu da u Srbiji može da se igra dobar fudbal, bar ta dva sata. Budi nadu da i u Srbiji može da se odigra otvorena utakmica, bez kalkulacija. Budi nadu da naš tim može da zablista, da da tri-četiri komada protivniku. Realnost je malčice drugačija. Obično se trener ekipe koja ima više bodova opredeli za bunker, trčkara se do 70. minuta, a onda više nema ni trčkaranja, čeka se kraj utakmice, pa da svi zajedno odu da gledaju pravi derbi Real - Barselona. Jedino su navijači ti koji u Srbiji opravdavaju naziv Večiti derbi. Iako smo razočarani bezbroj puta i dalje gajimo nadu u dobar fudbal kakav se u našoj zemlji nije igrao već 15-20 godina.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.