
Rečenica kojom stavljamo do znanja "interesantnom sagovorniku" da se odavno pretvorio u davitelja.
- Zvao sam te samo da ti čujem glas i da te još jednom pozovem. Znaš zamišljam te u ovom zimskom pretparzničnom ambijentu kako lagano pijuckaš neko vince nad tanjirom punim užitaka u nekom restoranu. Recimo, u Beloj mački. Hranio bih te lagano kao u filmu Devet i po nedelja. Jesi li za?
- Znači, po deveti put danas - nisam za!
- Ja ne volim da sam dosadan, ali ti me jednostavno teraš da se ponašam atipično za svoje godine i intelekt.
- Čekaj bre! Volite li vi karanfile?
- A? Želiš karanfile?
- Ne nego me podseti na Taska Načića u onom filmu gde davi one jadne žene. Znaš ono ko ne voli karanfile ne treba ni da živi. Ajd zdravo!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
ahahah al ima upornih...+++
Strasno!
Bravo +
Мега шук!
+++
Jel to strasno ili strašno?
Страшно је може да буде једино за овог "интересантног саговорника".