Rečenica kojom stavljamo do znanja "interesantnom sagovorniku" da se odavno pretvorio u davitelja.
- Zvao sam te samo da ti čujem glas i da te još jednom pozovem. Znaš zamišljam te u ovom zimskom pretparzničnom ambijentu kako lagano pijuckaš neko vince nad tanjirom punim užitaka u nekom restoranu. Recimo, u Beloj mački. Hranio bih te lagano kao u filmu Devet i po nedelja. Jesi li za?
- Znači, po deveti put danas - nisam za!
- Ja ne volim da sam dosadan, ali ti me jednostavno teraš da se ponašam atipično za svoje godine i intelekt.
- Čekaj bre! Volite li vi karanfile?
- A? Želiš karanfile?
- Ne nego me podseti na Taska Načića u onom filmu gde davi one jadne žene. Znaš ono ko ne voli karanfile ne treba ni da živi. Ajd zdravo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ahahah al ima upornih...+++
Strasno!
Bravo +
Мега шук!
+++
Jel to strasno ili strašno?
Страшно је може да буде једино за овог "интересантног саговорника".