Zna svoj pravac

Ljudi koji najbolje prođu u životu. Koliko god djelovali opušteni, koliko god se zajebavali, napijali, glupirali, mangupisali, itd. oni tačno znaju, na dugi rok šta hoće i čemu teže u životu, i na tome polako i postepeno rade. To bismo mi mogli kritikovati, proglašavati takve ljude proračunatim, ovakvim i onakvim, ali oni su ustvari samo pametni. Velika je stvar na vrijeme skontat šta hoćeš u životu. Pojedini koje poznajem to su skontali već na početku srednje... ili čak u osnovnoj. A ima i onih koji ni sa 35 godina ne znaju. Jedina loša stvar u tom "znanju svog pravca" je to što su ti ljudi prividno opušteni i svoj plan rijetko dijele sa drugima. I onda recimo njihovi ortaci koji nemaju takav plan, s njima se druže, zajebavaju, napijaju, i misle kako je sa njima samima sve OK, i kako je ta opuštencija ustvari ispravan pristup životu, a nisu ni svjesni da ti s kojima se druže i napijaju, imaju plan i mnogo konkretniju sliku svoje budućnosti i daljeg života. A ti, naivac, da tako kažem, s njima ločeš, zajebavaš se, igraš bilijara i na to ti se sve svodi. I onda jedan dan napuniš 35 godina skontaš - đe si ti, niđe....a on, fino žena, dvoje djece, stan, dobar posao itd... sve po PS-u.

Naravoučenije: treba znati svoj pravac i raditi ozbiljno na nekim dugoročnim ciljevima... ali isto tako, bilo bi fer i korektno tu viziju podijeliti sa manje ozbiljnim prijateljima i probuditi ih iz njihovog dremeža, a ne sa njima samo zajebancija, a ti ovamo šutiš i radiš.