Алкохол је добар за трему. Ја сам вожњу положио из 6-ог покушаја, и то сам струсио дупли вињау непосредно пре тога.
А пропо теме: нервира ме она "онлајн је фајн" баба.
Нервира ме онај "уссххх" звук који певачи праве кад узимају ваздух пред следећу деоницу певања. Јеботе, зарађују мелеоне а нумеју да дишу како треба, барем да апе ваздух са оним једва чујним "хам", али јок, хрипају к'о сипљиви коњи.
Mislim da ne postoji veštačko gašenje treme. A borba protiv nje ranije... Kako, meditacijom, molitvom, tehnikama disanja, pravilnim razmišljanjem?
Inače, lepo je kad neko ne mora da pije, pogotovo za njega.
Mene najviše nerviram ja sam kad popijem i podivljam, a onda se ne sećam svega, jer mi se i pri laganoj opijenosti briše memorija. A pogotovo pri teškom pijanstvu, znam da sam napravio sto gluposti, ali bar da sam siguran koje, nego imam običaj da sanjam tu noć, pa ne znam čega se sećam a šta sam sanjao.
Ali to ima i pozitivne strane, tako sam se smuvao sa svojom ženom, pa sam zaboravio, pa sam je sutradan opet muvao, a ona me gledala belo skroz, kao, koji ti je kurac, dečko, jesi lud? Tek pre nekoliko godina mi je ispričala integralnu verziju priče, ali ja se te večeri i dalje ne sećam pa ne sećam.
Kad dan pun nervoze i muke uveče utope u koktelima pića.
Jeste li se zapitali kad zašto to radimo?
To je već socijalno prihvatljivo. Šta misliš, zašto neko dan koji nije još ni počeo udavi u rakiji? To je verovatno zato što od tog dana ne očekuješ ništa dobro, a ni od sebe.
On je legenda, ali nije zaslužio Nobela za književnost, pored toliko ljudi koji se ozbiljno bave književnošću. Ko je sledeći, Morison, Metalika, Milan Mladenović, Grin Dej?
Mozda je to nekakva potvrda, prihvatanje rok kulture. On se borio da ga gledaju kao umjetnika a ne zabavljaca.
Naravno sve je ovo tanko, cak mu ne znam opus da valja.
Ako je potreban alkohol da bi iskoristili potencijale koje VEĆ imamo u sebi...zašto onda ne bi vježbali da ih iskorišćavamo svakodnevno, bez alkohola?
Nije lako početi sa tim. Ja sam u početku glumila da nemam tremu, mislim na tremu koja se javlja kad treba govoriti pred nekim ili sa nekim uglavnom nepoznatim. Nekad je ispadalo lošije, ali je bilo sve bolje. I postepeno je svima to izgledalo odlično i za pohvalu. Ali ja sam se borila sa sobom. Tek posle nekog vremena mi je ono što mi je izazivalo tremu postalo normalno. I tek tada sam bila autentična. Ne treba mi ništa da popijem, imam samo tehniku da pred neki događaj počnem da pričam sa ljudima, bez obzira da li je ispit u pitanju ili neko obraćanje...i bude lako.
Inače, većina ljudi koje poznajem a koji često piju imaju neki problem, vidljiv, sa sobom. I on im je kao crna kutija. Kad naiđu na nju, zaobiđu je i piju. Svakodnevno. Nikakvo zaustavljanje, rešavanje...ništa.
Tek pre nekoliko godina mi je ispričala integralnu verziju priče, ali ja se te večeri i dalje ne sećam pa ne sećam.
Pa to je tužno. :)
To je već socijalno prihvatljivo. Šta misliš, zašto neko dan koji nije još ni počeo udavi u rakiji? To je verovatno zato što od tog dana ne očekuješ ništa dobro, a ni od sebe.
I rješenje protiv sebe je popiti?
Ti rituali izjutra su mi okej...
Štos tako pozitivna... Možda ima nerešivih problema. Otvoriš crnu kutiju, pogledaš u crnu kutiju, pomisliš: u, jebote, al je crnooooo. I onda piješ. Ne da bi se izlečio, ne da bi zaboravio, jer je nemoguće, već onako, čisto da bi pio, ili da bi sebe pridavio i prigušio. Ili odeš psihijatru, čujem da njihove tehnike čine čuda u poslednje vreme :)
Ne znam zašto je nelegitimno polako ali sigurno sebe srozavati i ubijati. Za mene dekadencija i autodestruktivnost nemaju tu čar koju su imale kad sam bio mlad, ali nikada ih se nisam odrekao.
Meni smeta što se navika ispijanja piva i rakija uveče lako prenosi sa jedne na drugu osobu. I čak i tada je početniku teško da se navikne na to. Početnik koji ništa nije naučio o sebi i ljudima bude naviknut na svakodnevno opijanje.
Štos tako pozitivna... Možda ima nerešivih problema. Otvoriš crnu kutiju, pogledaš u crnu kutiju, pomisliš: u, jebote, al je crnooooo. I onda piješ. Ne da bi se izlečio, ne da bi zaboravio, jer je nemoguće, već onako, čisto da bi pio, ili da bi sebe pridavio i prigušio. Ili odeš psihijatru, čujem da njihove tehnike čine čuda u poslednje vreme :)
Crna kutija je crna dok na nju ne padne svjetlost tvog pogleda. :) Crna je samo dok je nepoznata.
trazis kad je nesto vezano za kurac pa koje se taguju te cimas
Na takve ja tagujem Putinku i Milicu hahaha šou
milica sto vodi svaku stranicu na fejsu i drzi pola nekadasnjih legendarnih vukajlijasa za jaja ?
Ne anđele, to je Mylyca gospodarica fb stranica, Petra Pan Pezosa i admina puje.
Ovo je Mil'ca, crnogorka naša
Kad čovjek mora da se napije da bi imao neke pustolovine. Pa im posle svaka priča počinje sa: Ah kako se napismo...ubismo se.
Kad čovjek pred javni nastup popije čašicu.
Kad čovjek kaže: Izvini, bio sam pijan.
Алкохол је добар за трему. Ја сам вожњу положио из 6-ог покушаја, и то сам струсио дупли вињау непосредно пре тога.
А пропо теме: нервира ме она "онлајн је фајн" баба.
Нервира ме онај "уссххх" звук који певачи праве кад узимају ваздух пред следећу деоницу певања. Јеботе, зарађују мелеоне а нумеју да дишу како треба, барем да апе ваздух са оним једва чујним "хам", али јок, хрипају к'о сипљиви коњи.
Kad dan pun nervoze i muke uveče utope u koktelima pića.
Jeste li se zapitali kad zašto to radimo?
Trebalo je da se boriš sa tremom ranije. Ne da je gasiš vještački.
Mislim da ne postoji veštačko gašenje treme. A borba protiv nje ranije... Kako, meditacijom, molitvom, tehnikama disanja, pravilnim razmišljanjem?
Inače, lepo je kad neko ne mora da pije, pogotovo za njega.
Mene najviše nerviram ja sam kad popijem i podivljam, a onda se ne sećam svega, jer mi se i pri laganoj opijenosti briše memorija. A pogotovo pri teškom pijanstvu, znam da sam napravio sto gluposti, ali bar da sam siguran koje, nego imam običaj da sanjam tu noć, pa ne znam čega se sećam a šta sam sanjao.
Ali to ima i pozitivne strane, tako sam se smuvao sa svojom ženom, pa sam zaboravio, pa sam je sutradan opet muvao, a ona me gledala belo skroz, kao, koji ti je kurac, dečko, jesi lud? Tek pre nekoliko godina mi je ispričala integralnu verziju priče, ali ja se te večeri i dalje ne sećam pa ne sećam.
Jeste li se zapitali kad zašto to radimo?
To je već socijalno prihvatljivo. Šta misliš, zašto neko dan koji nije još ni počeo udavi u rakiji? To je verovatno zato što od tog dana ne očekuješ ništa dobro, a ni od sebe.
Valde daj misljenje o nobelovcu.
On je legenda, ali nije zaslužio Nobela za književnost, pored toliko ljudi koji se ozbiljno bave književnošću. Ko je sledeći, Morison, Metalika, Milan Mladenović, Grin Dej?
Mozda je to nekakva potvrda, prihvatanje rok kulture. On se borio da ga gledaju kao umjetnika a ne zabavljaca.
Naravno sve je ovo tanko, cak mu ne znam opus da valja.
Ako je potreban alkohol da bi iskoristili potencijale koje VEĆ imamo u sebi...zašto onda ne bi vježbali da ih iskorišćavamo svakodnevno, bez alkohola?
Nije lako početi sa tim. Ja sam u početku glumila da nemam tremu, mislim na tremu koja se javlja kad treba govoriti pred nekim ili sa nekim uglavnom nepoznatim. Nekad je ispadalo lošije, ali je bilo sve bolje. I postepeno je svima to izgledalo odlično i za pohvalu. Ali ja sam se borila sa sobom. Tek posle nekog vremena mi je ono što mi je izazivalo tremu postalo normalno. I tek tada sam bila autentična. Ne treba mi ništa da popijem, imam samo tehniku da pred neki događaj počnem da pričam sa ljudima, bez obzira da li je ispit u pitanju ili neko obraćanje...i bude lako.
Inače, većina ljudi koje poznajem a koji često piju imaju neki problem, vidljiv, sa sobom. I on im je kao crna kutija. Kad naiđu na nju, zaobiđu je i piju. Svakodnevno. Nikakvo zaustavljanje, rešavanje...ništa.
Pa to je tužno. :)
I rješenje protiv sebe je popiti?
Ti rituali izjutra su mi okej...
Štos tako pozitivna... Možda ima nerešivih problema. Otvoriš crnu kutiju, pogledaš u crnu kutiju, pomisliš: u, jebote, al je crnooooo. I onda piješ. Ne da bi se izlečio, ne da bi zaboravio, jer je nemoguće, već onako, čisto da bi pio, ili da bi sebe pridavio i prigušio. Ili odeš psihijatru, čujem da njihove tehnike čine čuda u poslednje vreme :)
Ne znam zašto je nelegitimno polako ali sigurno sebe srozavati i ubijati. Za mene dekadencija i autodestruktivnost nemaju tu čar koju su imale kad sam bio mlad, ali nikada ih se nisam odrekao.
Meni smeta što se navika ispijanja piva i rakija uveče lako prenosi sa jedne na drugu osobu. I čak i tada je početniku teško da se navikne na to. Početnik koji ništa nije naučio o sebi i ljudima bude naviknut na svakodnevno opijanje.
Eeeee.... Da... Iskustvo je važno svuda, pa i tu.
Jesi li ti protiv alkohola sasvim ili protiv ceste konzumacije?
Crna kutija je crna dok na nju ne padne svjetlost tvog pogleda. :) Crna je samo dok je nepoznata.