Idem kućici za novu, tamo bi trebalo da izađem negdi sa kompanjerosima, ali i da ostanem sa tatkom i mamom kući posle sto godina, sve mi jedno.
Nego, od kako se promenilo vreme i krenulo ovako rano da se smrkava, imam jako velikih problema sa nesanicom. Nikako ne mogu da zaspim pre šest ujutru i onda posle prespavam do dva-tri popodne i tako mi propada ceo dan. To traje već mesec dana, mislila sam prvo da nije strašno, ali sad me već izluđuje! Probala sam i da učim pred spavanje, kao da se smorim pa da legnem, i krene da mi se spava, čim legnem, opet ne mogu da zaspim, a osećam umor. Legnem na vreme, ali ništa ni tad, a nisam (bar još uvek) uopšte pod stresom, što su mi rekli da je glavni razlog... Čak sam i navijala sat u osam ujutru da kao ustanem iako sam legla tek u šest, pa da budem umorna uveče, i stvarno legnem na vreme onda, ali posle prespavam opet ceo dan, ne čujem sat. Ne znam da li ima neko neki savet u vezi sa ishranom, šta da jedem pred spavanje ili čitam, tako nešto, nemam baš iskustva sa tim. Ima li još neko tih problema, čudno i prošle godine su mi se zimi javljali ovi problemi, ali mislim da nisu baš toliko trajali. Izjadah se i smorih ljude za medalju. :)
Ne volim bolnciu, mora da je do toga. Uglavnom tamo odem zdrav, a vratim se vrlo bolestan, a trebalo bi suprotno. Zato se trudim da je obilazim. A i kako da objasnim zubarki da to radi malo nežnije :)
Ne volim bolnciu, mora da je do toga. Uglavnom tamo odem zdrav, a vratim se vrlo bolestan, a trebalo bi suprotno. Zato se trudim da je obilazim. A i kako da objasnim zubarki da to radi malo nežnije :)
Baš to. Ja hvala Bogu do sad nisam bila u bolnici ono na duže, samo kad se prehladim i tako to, ali i tad ne volim da idem. A kad sam kod zubara, lepo tražim anesteziju i ćao. Ništa ne osećam. :)
A i kako da objasnim zubarki da to radi malo nežnije :)
Da ti ispričam moju traumu iz detinjstva? Uzela zubarka da mi radi zub... I kaže ona meni, ti reci kad te zaboli. I ja kažem, a ona: ''Ma, nije to ništa.'' I onda ja stanem da vičem, ubija me tamo i mahinalno podignem ruku ka onoj bušilici, valjda se to tako zove, znaš na šta mislim. I pomerim je u stranu, odrala mi je jezik sa strane, još imam mali ožiljak. I ona pozvala dve sestre, jedna da mi drži ruke, a druga glavu dok mi nije polombirala zub. Možeš misliti horora! Plus, ni dan danas, već četvrti put (sad idem kao velika samo kod privatnika) mi tu plombu ne urade kako treba! Opet je počela da puca i da se lomi... Pa sad vi nagađajte što mrzim zubare. Inače redovno se probudim oblivena znojem ako samo i vidim zubara u snu. :)
Ja sam u aprilu leta gospodnjeg godine ove zaglavio na WMA 2 nedelje zbog nokta na palcu noge. Svaku noć sam bio u tripu da će smak sveta i gledao kao manijak sa devetog sprata kada će neka kometa da nabode Beograd.
Najgore u svemu je bilo što sam ja tu zaglavio iz punog atletskog treninga, pa sam dnevno kretanje sveo sa 30km na 30m.
Najgore u svemu je bilo što sam ja tu zaglavio iz punog atletskog treninga, pa sam dnevno kretanje sveo sa 30km na 30m.
I posle opet sve iz početka, oslabila kondicija i sve. Tako je sa mnom bilo kad sam imala boginje, mesec dana ležala u krevetu, nisam mogla nigde da idem. Imala sam mali milion tih gluposti na telu. Sva sreća, pa imam samo 2-3 mala ožiljka. A tad se baš spremali za turneju u Grčku sa folklorom, probe bile baš žestoke. I ja kad sam se vratila, umarala se posle 10-ak minuta. Jedva sam došla sebi. :)
kao klinka sam jela SAMO slatkiše i meso, i nisam prala zube, SVAKI mi je bio pokvaren i grozan, ali posle prvog tripa kod zubara sam ih prala samo tako. i sad kad su se izmenjali, isto. :)
Smorena isto! Gadan trip. Traje to stanje već više od nedelju dana. Sinoć sam pošla u knjižaru u 23h. I ne znam kako je došlo do toga.
E, tako i ja krenem u šetnju, kao da mi bude lakše, osećam se kao vampirčina najgora, ne mogu da zaspim dok ne svane, a budim se pred zalazak sunca... :/
ja sam doduše navikao da dnevno spavam po nekih 5-6 sati najviše i sa tim sjajno funkcionišem, ali sam počeo iz nekog čudnog razloga da obitavam noću a mračnim mestima, tipa ovaj moj seoski park, neka trim staza i slično. Onda tu pokušavam da pišem, tako što zamislim neku scenu da se ti odigrava i šta bih ja radio u njoj.
Ovo vam pričam da se ne iznenadite ako me budete obilazili u ludari...
I posle opet sve iz početka, oslabila kondicija i sve. Tako je sa mnom bilo kad sam imala boginje, mesec dana ležala u krevetu, nisam mogla nigde da idem. Imala sam mali milion tih gluposti na telu. Sva sreća, pa imam samo 2-3 mala ožiljka. A tad se baš spremali za turneju u Grčku sa folklorom, probe bile baš žestoke. I ja kad sam se vratila, umarala se posle 10-ak minuta. Jedva sam došla sebi. :)
a to me je udaljilo od trčanja, pa sam se mučio jakoooo puno, a sada mi je i motiv oslabio pomalo...
ja sam zbog seminarskog polagao treću srednje. Al nije ni ovo sa zubom šala. Meni je trebalo dobrih 7 meseci da odem do zubara.
Ах, ти семинарски... Спора и болна смрт.
Иам два комада до краја јануара дурадим, ни почо нисам џ(
Ja idem uvek na vreme, jer se tešim da će biti gore kad me zaboli nego kad odem sama. Samo, sad nešto ne smem.
Како су семинарски радови добили тај назив? Није да их излажемо на неком семинару, па да каже човек. Него О.о
Idem kućici za novu, tamo bi trebalo da izađem negdi sa kompanjerosima, ali i da ostanem sa tatkom i mamom kući posle sto godina, sve mi jedno.
Nego, od kako se promenilo vreme i krenulo ovako rano da se smrkava, imam jako velikih problema sa nesanicom. Nikako ne mogu da zaspim pre šest ujutru i onda posle prespavam do dva-tri popodne i tako mi propada ceo dan. To traje već mesec dana, mislila sam prvo da nije strašno, ali sad me već izluđuje! Probala sam i da učim pred spavanje, kao da se smorim pa da legnem, i krene da mi se spava, čim legnem, opet ne mogu da zaspim, a osećam umor. Legnem na vreme, ali ništa ni tad, a nisam (bar još uvek) uopšte pod stresom, što su mi rekli da je glavni razlog... Čak sam i navijala sat u osam ujutru da kao ustanem iako sam legla tek u šest, pa da budem umorna uveče, i stvarno legnem na vreme onda, ali posle prespavam opet ceo dan, ne čujem sat. Ne znam da li ima neko neki savet u vezi sa ishranom, šta da jedem pred spavanje ili čitam, tako nešto, nemam baš iskustva sa tim. Ima li još neko tih problema, čudno i prošle godine su mi se zimi javljali ovi problemi, ali mislim da nisu baš toliko trajali. Izjadah se i smorih ljude za medalju. :)
Ne volim bolnciu, mora da je do toga. Uglavnom tamo odem zdrav, a vratim se vrlo bolestan, a trebalo bi suprotno. Zato se trudim da je obilazim. A i kako da objasnim zubarki da to radi malo nežnije :)
И Филозофски се зове Филозофски, па опет поред филозофа има и вас англиканца, социјолога, педагога и остале марве:)
Не знам, Немо. Можда зато што се и реч "семинар" односи на облик практичних вежби на вишим/високим школама.
Baš to. Ja hvala Bogu do sad nisam bila u bolnici ono na duže, samo kad se prehladim i tako to, ali i tad ne volim da idem. A kad sam kod zubara, lepo tražim anesteziju i ćao. Ništa ne osećam. :)
Da ti ispričam moju traumu iz detinjstva? Uzela zubarka da mi radi zub... I kaže ona meni, ti reci kad te zaboli. I ja kažem, a ona: ''Ma, nije to ništa.'' I onda ja stanem da vičem, ubija me tamo i mahinalno podignem ruku ka onoj bušilici, valjda se to tako zove, znaš na šta mislim. I pomerim je u stranu, odrala mi je jezik sa strane, još imam mali ožiljak. I ona pozvala dve sestre, jedna da mi drži ruke, a druga glavu dok mi nije polombirala zub. Možeš misliti horora! Plus, ni dan danas, već četvrti put (sad idem kao velika samo kod privatnika) mi tu plombu ne urade kako treba! Opet je počela da puca i da se lomi... Pa sad vi nagađajte što mrzim zubare. Inače redovno se probudim oblivena znojem ako samo i vidim zubara u snu. :)
Хипнос, код нас се библиотека неког одсека зове семинар, па ти ухвати логику. :)
Smorena isto! Gadan trip. Traje to stanje već više od nedelju dana. Sinoć sam pošla u knjižaru u 23h. I ne znam kako je došlo do toga.
Ja sam u aprilu leta gospodnjeg godine ove zaglavio na WMA 2 nedelje zbog nokta na palcu noge. Svaku noć sam bio u tripu da će smak sveta i gledao kao manijak sa devetog sprata kada će neka kometa da nabode Beograd.
Najgore u svemu je bilo što sam ja tu zaglavio iz punog atletskog treninga, pa sam dnevno kretanje sveo sa 30km na 30m.
Ко вам је бре крив што не перете зубе.
Ми имамо Семинар за друштвене науке. :)
Има неколико значења та реч. Пардон, неколикА.
I posle opet sve iz početka, oslabila kondicija i sve. Tako je sa mnom bilo kad sam imala boginje, mesec dana ležala u krevetu, nisam mogla nigde da idem. Imala sam mali milion tih gluposti na telu. Sva sreća, pa imam samo 2-3 mala ožiljka. A tad se baš spremali za turneju u Grčku sa folklorom, probe bile baš žestoke. I ja kad sam se vratila, umarala se posle 10-ak minuta. Jedva sam došla sebi. :)
kao klinka sam jela SAMO slatkiše i meso, i nisam prala zube, SVAKI mi je bio pokvaren i grozan, ali posle prvog tripa kod zubara sam ih prala samo tako. i sad kad su se izmenjali, isto. :)
E, tako i ja krenem u šetnju, kao da mi bude lakše, osećam se kao vampirčina najgora, ne mogu da zaspim dok ne svane, a budim se pred zalazak sunca... :/
ja sam doduše navikao da dnevno spavam po nekih 5-6 sati najviše i sa tim sjajno funkcionišem, ali sam počeo iz nekog čudnog razloga da obitavam noću a mračnim mestima, tipa ovaj moj seoski park, neka trim staza i slično. Onda tu pokušavam da pišem, tako što zamislim neku scenu da se ti odigrava i šta bih ja radio u njoj.
Ovo vam pričam da se ne iznenadite ako me budete obilazili u ludari...
a to me je udaljilo od trčanja, pa sam se mučio jakoooo puno, a sada mi je i motiv oslabio pomalo...