Vetar rata snažno duva,
smrt na vrata tiho kuca,
veliki brat, malog čuva,
vatra jaka, kamen puca.
Borbene trube odzvanjaju kroz noć,
vojnički marš odjekuje trotoarom,
nad svetom spustila se ponoć,
zubi cvokoću strepnjom starom.
Zemlja na krv miriše,
za ideale se gine,
to je posao lak,
da li će neko o nama da piše
ili će pak, da nas pojede mrak?
Prsti sudbine stežu nam vrat,
trenutak slabosti životom se plaća,
da li će nas i dalje štititi brat,
malo nas se kući vraća.
Beda kao so na ranu,
pesma stara u krug se vrti,
narod nema ni za hranu,
još samo korak do smrti.
Razum se od ponosa muti,
stalno iznova ginemo k'o kreteni,
da li ćemo pobedničke zvuke čuti,
da li ćemo nazad, nekoj dragoj ženi?
Kroz tminu odjekuje krik užasa,
u pomoć zove, iako bez nade,
hvata se za slamku spasa,
zašto Bog odnosi živote mlade?
Vetar rata snažno duva,
smrt na vrata tiho kuca,
veliki brat, malog čuva,
vatra jaka, kamen puca.
Pesma 2:
Zavisnost od sranja teško se leči,
zarad popularnosti ne sme da se kleči,
promašeni ljudi na glavu mi se penju,
kurve pričaju o poštenju.
Makar večito ispadao budala,
držaću se sopstvenih ideala,
neću da mi sitne duše sudbinu kroje,
neću da svaki kreten ispadne Noje.
Ovaj svet prepun je idiota,
neću da budem operisan od života,
kreteni po ulazima bodu se u vene,
dok lažni borci skupljaju jeftine poene.
Da bi stvarne probleme prikrivali,
imaginarne su nam darivali,
da bi nam pažnju skrenuli,
rijaliti-e su pokrenuli.
I svima vam jedno veliko gracia,
jebala vas Fejsbuk generacija,
neću biti deo ovog eksperimenta,
držaću se samo svog elementa,
neću igrati kako oni sviraju,
ne dam da mi mozak ispiraju,
svima vam jedno veliko gracia,
jebala vas Fejsbuk generacija.
Tvoj talenat, ljubavi, pomračuje čak i talenat ljubljenog mi Majakovskog, zasenjuje prozu Murakamija i lepotu svih istorijskih Jelena.
Podaću ti se pre braka. Tvoja poezija je dotaknula svaki delić moga tela. Ah. Koristimo zaštitu, hlamidija vreba.
važi ljubavi moja, tvoja lepota je zasenila moj talenat. Volim te odavde pa do neba i onda još malo! Koristimo zaštitu, neću da mi se smanji ko pjeru od te palamudije.
NARAVNOOOO NE TAKO ČESTOOOOO ALIIII DAAAAA. JA JEBEM UMETNIČKI!
lolololololo jesi videla moje pesme, ženo moja?
Zaradićeš Hlamidiju ko Pjer!
neću ženooo, ja samo tebe volem. Čak sam postavio i jednu romantičnu pesmu, al ti je nisi videla.
Reci mu!
Kakva fora s hlamidijom. Suze mi idu dok ono čitam.
neću ja ddobijem palamudiju
Nisam :( Da si mi došao pod prozor, možda bih je i čula. Live. :S
čekaj. sad ću ti otpevam. sve 4.
Kaman bejbe lajt maj faaajrrr!
smrt na vrata tiho kuca,
veliki brat, malog čuva,
vatra jaka, kamen puca.
Borbene trube odzvanjaju kroz noć,
vojnički marš odjekuje trotoarom,
nad svetom spustila se ponoć,
zubi cvokoću strepnjom starom.
Zemlja na krv miriše,
za ideale se gine,
to je posao lak,
da li će neko o nama da piše
ili će pak, da nas pojede mrak?
Prsti sudbine stežu nam vrat,
trenutak slabosti životom se plaća,
da li će nas i dalje štititi brat,
malo nas se kući vraća.
Beda kao so na ranu,
pesma stara u krug se vrti,
narod nema ni za hranu,
još samo korak do smrti.
Razum se od ponosa muti,
stalno iznova ginemo k'o kreteni,
da li ćemo pobedničke zvuke čuti,
da li ćemo nazad, nekoj dragoj ženi?
Kroz tminu odjekuje krik užasa,
u pomoć zove, iako bez nade,
hvata se za slamku spasa,
zašto Bog odnosi živote mlade?
Vetar rata snažno duva,
smrt na vrata tiho kuca,
veliki brat, malog čuva,
vatra jaka, kamen puca.
Pesma 2:
zarad popularnosti ne sme da se kleči,
promašeni ljudi na glavu mi se penju,
kurve pričaju o poštenju.
Makar večito ispadao budala,
držaću se sopstvenih ideala,
neću da mi sitne duše sudbinu kroje,
neću da svaki kreten ispadne Noje.
Ovaj svet prepun je idiota,
neću da budem operisan od života,
kreteni po ulazima bodu se u vene,
dok lažni borci skupljaju jeftine poene.
Da bi stvarne probleme prikrivali,
imaginarne su nam darivali,
da bi nam pažnju skrenuli,
rijaliti-e su pokrenuli.
I svima vam jedno veliko gracia,
jebala vas Fejsbuk generacija,
neću biti deo ovog eksperimenta,
držaću se samo svog elementa,
neću igrati kako oni sviraju,
ne dam da mi mozak ispiraju,
svima vam jedno veliko gracia,
jebala vas Fejsbuk generacija.
pesma 3:
budem ležao robiju
drugi će za ubistva pohvalu da dobiju
Usled prenaseljenosti sveta,
jedan manje, nikakva šteta
Dok siledžija o humanosti
bude prodavao priču
napolju će naivni
oduševljeno da mu kliču
Kad mi poštenjačine ukradu lovu
rešenje neću tražiti na krovu
Savest mi je čista
mozak dobro radi
dok god ima 'leba
neće biti gladi
Vremena su krizna
sve je manje ljudi
kadija me tuži
kadija mi sudi
I dok stoka odlučuje o svemu
svi ćemo biti u velikom problemu
ugledaće bljesak osvetničkog mača
što nas danas ne ubije
sutra nas ojača
Ma nek rade šta hoće
nek gledaju sa visine
jer ko se s' vatrom igra
od vatre i gine.
ZA TEBE ŽENO MOJA:
još jedna izgubljena partija,
kap po kap, more izliva,
svaka reč čašu preliva
Stari sat otkucava ponoć,
glasan krik, dozivam u pomoć
na usnama mi drhti miris tvojih dodira
u glavi odzvanja svako slovo tvoga imena.
Mene prošlost tiho ubija,
kao snegove kiša ranog proleća
srce tužnu pesmu zavija
tvoje je ime nesreća
I da sam od čelika, i da sam od kamena
sećao bih se tvoga golog ramena
tvoje je ime nesreća,
moja jedina....
O Gospodaru tame Ignjo
Tvoj talenat, ljubavi, pomračuje čak i talenat ljubljenog mi Majakovskog, zasenjuje prozu Murakamija i lepotu svih istorijskih Jelena.
Podaću ti se pre braka. Tvoja poezija je dotaknula svaki delić moga tela. Ah. Koristimo zaštitu, hlamidija vreba.
Ljudi, jebaće me Kaname ako skonta da ga varam sa pola Vukajlije.
važi ljubavi moja, tvoja lepota je zasenila moj talenat. Volim te odavde pa do neba i onda još malo! Koristimo zaštitu, neću da mi se smanji ko pjeru od te palamudije.
Ja tebe ne volim, ali imaš dobra kola!
mene ne voliš?
Imaš divnu dušu :D Naravno da te volim!!!!
Sad mi daj karticu da odem do marketa.
naravno dušo ♥♥♥♥♥♥
ni ja tebe ne volim, al' kao i svaki umetnik, imam svoje potrebe. Budi moja, i dobićeš prednji točak od mog automobila!
Nadala sam se makar volanu, škrtice nepristojna!