Podijeli sa Vukajlijašima

  1. Bolest nikoga ne ukrasi...

  2. Портер објаснио неке ствари, Полицијска Академија му била посада нема шта.

  3. al' ok što su ga isterali, ali carevi ga jurili 2 km i navatali.

  4. Celo jutro se izluđujem ovom bosanskom muzikom. Mislim da ako bi slušao ovu muziku 2 dana da bi izludeo.
    Aj sad cimajte glavom i vičite JOOOOOOOOJ
    Ovo je samo primer
    http://www.youtube.com/watch?v=iM1rGK0t_T0&feature=share

  5. Kakio, okupao se i sad odoh da spavam.

  6. MakaronMaster
    Kakio, okupao se i sad odoh da spavam.

    Koga boli kurac, lolo?

  7. Николас Кејђ у улози кудравог миђета са поремећајем идентитета

  8. LESKOVACKA CRVENKAPA
    Bilo jednom jedno devojce, malecko i ubavo beše. Zvali su gu Crvenkapa.
    Imala je neku crvenu kapu kod Kinezi što vu kupili, jer babu mrzelo da vu
    plete kapu. Malo vu popke plete svaku godinu, još i s' kapu ce se s'd zanosi.
    A i vunica poskupe mnogo tuj godinu.
    Crvenkapa je živela s' majku i s' tatka, u kucu pored golemu šumu. Tacnije u Cukljenik.
    Na drugi kraj je živela baba njena. U Tulovo. Razdaljina taman tol'ka da ti oteknu dok stigneš. Noge da ti oteknu.
    Jednog dana majka je poslala Crvenkapu da odnese podvarak što je skuvala za
    babu i omesen 'leb, jer baba ne voli kupovni, mnogo vu žilavi a vec pola zubi nema. Sve joj to nabuta u krošnju i preko toj teglu ljutenicu.
    Crvenkapa popizde. Em ce se maje peške, jer je nedelja i kombi nema, em treba nosi 100 kila jedenje. Razmišlja se Crvenkapa: "Kude sad da idem u pidu materinu?" Nego koe ce, baba gladna, a možda vu i da neki dinar za u grad.
    Sabra ona džopke i krenu polako.
    Majka gu upozori da se ne maje mnogo, nego pravo kod babu i nazad. Posebno vu je rekla da ne skrece od put pa da umaže u blatište cipele ko prošli put. Jedva gi je ocistila.
    Crvenkapa sve sasluša, al' vu na drugo uvo izade. I pode ona. Dok izade iz selo i malo na tam dok ide pored njive brzo joj prode put. Plus i neki kuciki selski gu pojuriše, pa zac's stiže do kraj selo. Tad poce se razmišlja kol'ko ce vu treba do babu, pa odluci da ga krati kroz šumu.
    Na pocetak šumu prijede vu se grojze i obrsti na komšiju malo od vinograd. Dok je to radila, ic nije primetila da je iza jednu bukvu gleda neki.
    Bio je to vuk. Razdra se on odjednom "Koe radiš tu, a?" Crvenkapa se usra. Mislim figurativno. Kad vide ko je, samo potuli šiju. Misli se le, le sad ako mi kaže na majku ima sve da me iskube. Ili na babu, ima me odere sa sukaljku kad dodem. Jer baba je volela sa sukaljku da bije zato što je s' jedne strane prakticno (nema ruke da gu boliv), a sa druge strane efikasno.
    Prilazi vuk, širi se nešto i onako pita kao nezainteresovan: Koe ra'iš be, devojcice? Dal' te iscima? - Berem si grojze, cale me isprati. Kaže ce propadne, mnogo kiša bila, pa ce se skape ako ga ne oberemo i ja rek'o na babu da ponesem neki grozd da se zaraduje, ništa blago ne jede.
    - Do'ro be, ne pravdaj mi se - rece vuk. V'im da kradeš. Sram li te je?
    Crvenkapa ocuta.
    - Z'ebavam se, be - nasmeja se vuk. Sve mu oberi na ovog majmuna, gadao me sa dr'mlije prošlu nedelju u lov kad beše. Sreca pa promaši. Je
    em ga malumnog. I sin mu neje bolji. Znaš li koe sam cuo? Pije drogu.
    Crvenkapa ga zacudeno pogleda.
    - Ozbiljno - rece vuk. Koe si zinula? Stvarno. Nego baba koe radi, kako je?
    - Nije nešto dobro - odgovori Crvenkapa. Grip gu sad ovaj u'vatio. I toj primi vakcinu i sve i ponovo. I pije lekovi i što ti ne... nema, još se ne mož opravi.
    - I ovi doktori neznalice - rece iznervirano vuk. Na vezu došli, platili mesto ili preko stranke se iznabutali. Strašno. Nego, kako ce udeš u kucu, imaš li kljuc? - upita lukavo vuk, zaodeci kao kiša oko Kragujevac.
    - Ma cale mi uradi dva do sad, ja gi izgubi. Sad nemam nijedan nego triput kucnem i baba zna da sam ja i otvori mi.
    - Aj ce vidimo - rece vuk i po najkraci put krenu do kucu. Al' malo na tam' upade u neki jendek, jedva se izvadi i onako utepan vide da ce ga pretekne Crvenkapa pa metla do kucu, kad komšija, pored babu što živi, kljusu postavio na kraj šumu. Aknu ga kljusa preko cvolike, izleteše mu svitke na oci. Ocuta on, da ga ne cuju u selo a u sebi se misli, jeem ti ja ovaj put što ga izabra, jeem ti i babu i podvarak i jedenje i ovoj detište šuntavo što ga sret'o.
    Kad je stig'o do kucu vuk pokuca triput na vrata. Baba pita: "Kuj je?"
    Vuk rece: "Iz Distribuciju babo. Ce placaš li racuni?"
    Baba rece: "Nema ništa od toj."
    "Znaci da gu secemo" - unese se vuk u ulogu.
    "Ako oceš glavu da izedeš, seci" - odgovori preteci baka.
    Vuk se uplaši pa rece: "Šalim se babo, iz Vodovod. Pukla cevka!"
    Baba rece: "Kam' voda ako je pukla cevka? Ocete li miliciju da zovem, manguparijo?"
    Vuk vide da ce najee pa poce: "Ma poštar babo, penziju ti nosim. Sedmi deo, druga cetvrtina januarska penzija od preprošle godine."
    "A što ne zboriš odma, puška te raznela" - uzbudeno rece baka.
    Kako otvori vrata tako gu vuk gutnu. Bez leb. Sasvem džopke. Uzede vuk drugu spavacicu, kapu, obuce se. Turi naocare, pa mu se zavrte u glavu.
    "Koe sad ovo?" misli se vuk. ''Aaaaa... jaku dipotriju baba nosi.''
    Nego ce izdrži dok se ne dovuce Crvenkapa. Ne prode mnogo, vuk se taman zagledao u neku seriju na Pink kad ete gu Crvenkapa. Cuka triput na vrata.
    - E da ga je
    em - pomisli se vuk. "Ko je?" - upita on.
    "Ja sam be babo, koe me ispituješ" - rece nervozno Crvenkapa.
    "Ajde ulegni" - rece vuk.
    "Reko ti šesto put da zakljucuješ vrata" - odgovara Crvenkapa.
    Cim ude, Crvenkapa beše iznenadena s' babin izgled.
    "Koe ti je be babo, što tako izgledaš? Kol'ke su ti rukeee.."
    "Pa da te zagrlim be v'šlo malecka" - rece vuk.
    "A oci? Koe? Gledaj gi? Da l' si varila nešto s' dedin aparat noc's?"
    "More doktor mi dade neku dioptriju, rasipa me. Ovol'ke mi oci, ic mi ne odgovara. Nego sad te vidim bolje. Gle šta su te bubuljice izbile, ccccccc."
    "Do'ro babo, zaje*i, nego što su ti tol'ki uši?"
    "Da te cujem bolje" - rece vuk, "zato nemoj mi se dereš ovde uz krevet."
    "A zubi? Gledaj gi kol'ki su? Ko na vuci."
    "Da te izedem bez 'lebac" - rece vuk. Ripnu i gutnu gu.
    Crvenkapin komšija je u tom momentu prolazio pored babinu kucu. Video je da mu je neko jeo po lojze pa je mislio da je vuk i tražio ga je po celu šumu.
    U subotu se majao po pijac i kupio novo držalje za sekiru, pa gu poneo.
    Kad zacu vikanje i kao da se neko otima, on ulete u kucu udari vuka sa sekiru po til i aj što mu glavu icepi nego ga na pola presece.
    Ispadoše i baba i Crvenkapa iz vukovu mešinu.
    Tako završi vuk karijeru, icepi mu komšija krštenicu, a onda on, baba i Crvenkapa
    zasedoše da izedev majkin podvarak.
    "Dodaj malo od ljutenicu" - rece Crvenkapa...

  9. одличан текст на конто овог анђелининог филма и улоге бошњака у свему томе, па кога интересира нек прочита
    http://www.6yka.com/novost/19784/Boris-DezulovicAngelina-Jolie-i-besmisao-slobode

  10. Meni je ovo oduvek bilo fascinantno, koliko oni samo moraju da vežbaju da bi igrali ovako. I ne samo da igraju, oni usput stvaraju i muziku svojim koracima. Stvarno su imresivni.

  11. Puno vežbe a i osećaja i sluha za muziku. Jake noge. Sklad.

  12. Upravo sam odgledala još jedan njihov performans sa nekog takmičenja. Neverovatni su.

Rekli o sajtu

Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.

Deutsche Welle · 29. April 2011.