tad nije bilo popularno da se peva uz muziku, to bilo seljacki i onda morala melodija da se kiti. vremenom i liriks postao bitna stvar u muzici, pa muzika moze da bude "prostija" sa vise ritma, manje melodije itd. menja se to vremenom
Ledeni
Jel bi prihvatili da je neki album Majlsa Dejvisa po kvalitetu u rangu nekog klasičnog djela?
Ja bih, iako mi džez zvuči kao rendom naklapanje nota koje je previše nepotrebno komplikovano, ali shvatam da je to zbog mojih ličnih preferenci i ograničenja, i razumem važnost toga što je on uradio za razvoj muzike. Ali to onda nije po kvalitetu već po uticaju, za kvalitet već jebem li ga, tu svako ima neke svoje individualne subjektivne procene.
Ujak moj kad je prvi put čuo stvar "Paradise City" odlijepio je čovjek odmah. Haos stvar. Na stranu što neki tvrde da su Gansi komercijala i ovo i ono... Ali pjesma je stvarno haos. Danas nažalost ne izlaze baš često pjesme da na prvu otkineš, a da se onda opet slušaju poslije 30 godina.
I ovo što sam rekao od 1400. do 1900. ne odnosi se na popularnu muziku, već na tradicionalne grane umjetnosti.
Popularna muzika je po meni bila prilično dobra sve do 1990-ih... a nakon toga, pa, nađe se ponešto dobro... ali ne kao prije.
Pa šta mislite zašto se TOLIKO obrađuju stari hitovi... osamdesete su već sto puta prerađene i iskorištene u semplovima...
Mislim da kako vrijeme prolazi civilizacija postaje sve više i više weird... čudno vrijeme, otuđeno. Osamdesetih nisu visili po cijeli dan na računaru, pa su imali više vremena da stvaraju i da eksperimentišu sa gitarom. I više su vjerovali u to što rade.
Danas je jedina ozbiljna nova ideologija transhumanizam... a po njoj, pred nama su samo veliki rizici i izazovi. A osamdesetih ljudi su još imali one snove, kao samo da se završi hladni rat, pa ćemo svi živjeti slobodno i u miru, i vozati leteće automobile. 80ih su leteći automobili bili pojam budućnosti, a danas je pojam budućnosti neka distopija ala Black Mirror.
Ja bih sad mogao na silu da se trudim da oponiram samom sebi, da bih zadržao taj zdrav razum tako što ću reći, današnje slušam/gledam sve, a ono od ranije, samo što je probrano ili kanonizovano... ili bih mogao pribjeći nekoj sličnoj argumentaciji da to zapažanje pobijem, ali zašto bih to radio? Zar nije poštenije reći, jest jebi ga, ima nekog pada u kvalitetu, ajmo vidjeti zašto.
ama prosto je. jel uvek radije slusas mocarta od neceg "modernog". ako je odgovor ne, onda si i ti isto kao i ja samo sto mnogo pridajes vaznosti nekoj kompleksnosti, a ako cemo pravo i to, ako gledas tehniku sviranja i muzike, teze da se svira dosta toga danas nego violina u orkestru sa 100 njih, gudas 3 note a zvuci grandiozno al ajd.
vrhunac umetnosti je ono sto ti se svidja. ne mozes tu da das neku objektivnu vrednost pa da se ubijes. ne bi ni trebao.
a najveca glupost i ogranicenje koje sebi mozes da stavis je da automatski mislis da ako ti se nesto svidja a ne bi trebalo da si negde pogresio i da si manje vredan jer ti je jednostavno ili sta ga znam i da se ubedis da je lose.
tad omatoris i krenes da jedes govna kako danas sve sranje, a onomad... ono sto ja znam... eeee, da znas kako je to tad bilo, pa onda naravno da neces ni naci nesto novo da ti se svidja
što se mocarta tiče u pravu si, uzeo sam ono kao primjer kompleksnosti, ali nije samo u tome kvalitet.
mislim ne znam šta bih još dodao na ovo sve.
Moj stav da do nekog pada dolazi je subjektivan... Sad bi tu trebalo dosta primjera i argumentacije da bi se on potkrijepio.
Evo reći ću samo za sebe konkretno što se muzike tiče... slušao sam sve, i pop i rok, i klasičnu i razne još žanrove.
U svakom žanru ima sranja, ima i remek dijela.
Ali npr. ipak bih stavio remek djela klasike, malo ispred remek djela popularne muzike.
A opet unutar same popularne muzike više nalazim djela koja me oduševljavaju u muzici 60ih, 70ih i 80ih godina, nego u ovoj današnjoj. Prosto taj mi je utisak.
I mislim da nisam jedini koji tako misli, a pogotovo je značajno to što se ja nisam ni rodio kad je ta muzika nastajala, tako da se može reći da sam nepristrasan i nisam pod dejstvom nostalgije pa da kujem u zvjezde "pjesme iz moje mladosti".
Dobra vam je diskusija, uživanje čitati ovako nešto na forumu.
No...
Јова
@zglavkar: Kad je u pitanju popularna muzika (rokenrol, pop, i razni derivati), po meni je vrhunac bio u kasnim 1960-im godinama. Ali sve od 1955-1990 je poprilično dobro. Nakon toga, nažalost pad. I sad ima dobrih pjesama, nisam isključiv, ali konstatujem neku opštu tendenciju.
2019. i 2020. godina je najbolja u poslednjih 50 godina što se tiče, evo barem rok muzike. Kreativnost probija plafon usled korone i toga što mnogi nisu imali gde da nastupaju i ostalo je samo - stvaranje. Kapiram da je tako i u drugim žanrovima koje slabije slušam. Mada sam ja i generalno stava da je muzika i prethodnih godina bila samo u uzlaznoj putanji ako samo malo imaš volje da zagrebeš, pošto nove planetarno popularne Ganse sigurno nećemo imati i nije moguće da će se desiti novi "Paradise City", ali desiće se hiljade jednako dobrih pesama koje više nije moguće čuti osim ako ih sam ne potražiš.
Potražiti na primer na Spotify "new classical composers", a onda kliknuti na bilo kojeg od njih i videće se da su bili itekako produktivni u prethodne dve godine. Možda slušanje tih novih izdanja promeni nečije mišljenje, proširi vidike. Kapiram da tako može da se uradi za bilo koji žanr.
To naravno ne znači da će u ovom instant vremenu bilo šta od tog novog postati popularno, ili poznato. Ali tu onda dolazimo do toga da konzumenti postaju površniji, a ne da stvaralaštvo nije na nekadašnjem nivou, tako da se ovo "instant" ne odnosi na muzičare i muziku (osim na one koji to žele biti), već smo mi kao slušaoci postali instant.
Nisam tog dana branio sebe, već svaku kuću i svakog čoveka u Srbiji, svakog časnog domaćšina, svaku đženu. Vi meni da goforite koji sanjam žensku decu, koji jeb u rukama držao svoju rođenu mrtvu bebu koja je trebalo beba da se zove da mi vi držite predavanja. a ja sam kriv jer nisam odstupio hni za jotu
domašćina
đženu
goforite
jeb
bebu koja je trebala da bude beba da se zove
hni
domašćina
đženu
goforite
jeb
bebu koja je trebala da bude beba da se zove
hni
Ovo je simptomatično za sve te naše portale. Jebote kako kucaju to kao da ih neko juri da ih zakolje ako ne objave tekst u roku od odma. Lektorisanje misaona imenica.
@Agilni, ajd ako te ne mrzi šeruj neke pjesma koje smatraš da su vrhunske iz 2019. i 2020.
I slažem se s tobom da ima dosta "krivice" i do publike koja je površna, ali ima ipak i do same muzike i muzičara, što nisu u stanju da se probiju do većeg broja ljudi, da nađu put do slušalaca. Po meni velika umjetnost ne trpi baš da bude na margini.
Većina velikih dijela, su ipak, na kraju, našla masovno prihvatanje. (Betoven, Dojstojevski, itd...)
Tako da za mene komercijalno nije a priori loše. Već bih prije rekao da to što je nešto popularno ne znači automatski i da je dobro.
Ali vrhunska djela obično postanu i popularna kad tad, rijetko je da ostaju na margini.
Moji primeri bi se završili sa tim "ko je čuo za njih", ali hajde da probam da se držim onih poznatijih koji su u poslednje dve godine izbacili fenomenalne albume. Što naravno opet ne znači da će dostići popularnost nekih ranijih radova.
Bruce Springsteen, Pearl Jam, Green Day, Bob Dylan, The Killers, AC/DC, Neil Young, Deftones, Stone Temple Pilots, Deftones, Gojira, Alice Cooper, Cannibal Corpse...
E sad, sve zavisi ko šta voli, ja neke od nabrojanih uopšte ne volim da slušam preterano, neke obožavam, ali jesam barem poslušao jednom njihove poslednje albume i svima je zajedničko - kreativnost, evoluiranje u dobrom pravcu, dobar deo je prešišao svoja najbolja ranija dela. Trudio sam se da budem objektivan, da ne iznosim ono što lično najviše volim, ali evo, kad čujem singl koji je pre par dana izbacio Leprous ("Running Low"), ne znam zašto bih previše patio za nekadašnjom muzikom kad takvo nešto može nastati danas.
Doduše, ovde jeste mahom rok pravac, za Eminemov poslednji album svi kažu da je prosek, ali ne pratim toliko. Za ono što volim da slušam - 2020. i 2021. su bila prava blagodet.
jovore (nadam se da ti ne smeta da te zovem tako, mnogo bolje), ako oces recimo primer iz totalnog mejnstrima danas, reko bi da ova klinka i njen brat, bili ejlis, konkretno specificno dobru muziku prave. sad me zajebavajte.
nije za svaciji ukus, mozda ne ni za mene bas, ali par pesama, 2. 3. put cujem i ukapiram recimo da su napravili zanr za 2020: muzika koja se slusa na slusalice, i tako jedino zvuci dobro
primetim neke sitne upecatljive forice koje rade da tako bude poprilicno "intimna" muzika uz slusalice.
tako da eto, nesto novo. cak bi mogo da se navede kao posebni tip muzike.
imas dosta i po mejnstrimu stvari koje ce da se zadrze, samo sto je fora sto ljudi otpisuju to odmah. sa pravom za vecinu, al provuce se ponesto.
Jel bi prihvatili da je neki album Majlsa Dejvisa po kvalitetu u rangu nekog klasičnog djela?
tad nije bilo popularno da se peva uz muziku, to bilo seljacki i onda morala melodija da se kiti. vremenom i liriks postao bitna stvar u muzici, pa muzika moze da bude "prostija" sa vise ritma, manje melodije itd. menja se to vremenom
Jel bi prihvatili da je neki album Majlsa Dejvisa po kvalitetu u rangu nekog klasičnog djela?
Ja bih, iako mi džez zvuči kao rendom naklapanje nota koje je previše nepotrebno komplikovano, ali shvatam da je to zbog mojih ličnih preferenci i ograničenja, i razumem važnost toga što je on uradio za razvoj muzike. Ali to onda nije po kvalitetu već po uticaju, za kvalitet već jebem li ga, tu svako ima neke svoje individualne subjektivne procene.
Ujak moj kad je prvi put čuo stvar "Paradise City" odlijepio je čovjek odmah. Haos stvar. Na stranu što neki tvrde da su Gansi komercijala i ovo i ono... Ali pjesma je stvarno haos. Danas nažalost ne izlaze baš često pjesme da na prvu otkineš, a da se onda opet slušaju poslije 30 godina.
I ovo što sam rekao od 1400. do 1900. ne odnosi se na popularnu muziku, već na tradicionalne grane umjetnosti.
Popularna muzika je po meni bila prilično dobra sve do 1990-ih... a nakon toga, pa, nađe se ponešto dobro... ali ne kao prije.
Pa šta mislite zašto se TOLIKO obrađuju stari hitovi... osamdesete su već sto puta prerađene i iskorištene u semplovima...
Mislim da kako vrijeme prolazi civilizacija postaje sve više i više weird... čudno vrijeme, otuđeno. Osamdesetih nisu visili po cijeli dan na računaru, pa su imali više vremena da stvaraju i da eksperimentišu sa gitarom. I više su vjerovali u to što rade.
Danas je jedina ozbiljna nova ideologija transhumanizam... a po njoj, pred nama su samo veliki rizici i izazovi. A osamdesetih ljudi su još imali one snove, kao samo da se završi hladni rat, pa ćemo svi živjeti slobodno i u miru, i vozati leteće automobile. 80ih su leteći automobili bili pojam budućnosti, a danas je pojam budućnosti neka distopija ala Black Mirror.
ama prosto je. jel uvek radije slusas mocarta od neceg "modernog". ako je odgovor ne, onda si i ti isto kao i ja samo sto mnogo pridajes vaznosti nekoj kompleksnosti, a ako cemo pravo i to, ako gledas tehniku sviranja i muzike, teze da se svira dosta toga danas nego violina u orkestru sa 100 njih, gudas 3 note a zvuci grandiozno al ajd.
vrhunac umetnosti je ono sto ti se svidja. ne mozes tu da das neku objektivnu vrednost pa da se ubijes. ne bi ni trebao.
a najveca glupost i ogranicenje koje sebi mozes da stavis je da automatski mislis da ako ti se nesto svidja a ne bi trebalo da si negde pogresio i da si manje vredan jer ti je jednostavno ili sta ga znam i da se ubedis da je lose.
tad omatoris i krenes da jedes govna kako danas sve sranje, a onomad... ono sto ja znam... eeee, da znas kako je to tad bilo, pa onda naravno da neces ni naci nesto novo da ti se svidja
što se mocarta tiče u pravu si, uzeo sam ono kao primjer kompleksnosti, ali nije samo u tome kvalitet.
mislim ne znam šta bih još dodao na ovo sve.
Moj stav da do nekog pada dolazi je subjektivan... Sad bi tu trebalo dosta primjera i argumentacije da bi se on potkrijepio.
Evo reći ću samo za sebe konkretno što se muzike tiče... slušao sam sve, i pop i rok, i klasičnu i razne još žanrove.
U svakom žanru ima sranja, ima i remek dijela.
Ali npr. ipak bih stavio remek djela klasike, malo ispred remek djela popularne muzike.
A opet unutar same popularne muzike više nalazim djela koja me oduševljavaju u muzici 60ih, 70ih i 80ih godina, nego u ovoj današnjoj. Prosto taj mi je utisak.
I mislim da nisam jedini koji tako misli, a pogotovo je značajno to što se ja nisam ni rodio kad je ta muzika nastajala, tako da se može reći da sam nepristrasan i nisam pod dejstvom nostalgije pa da kujem u zvjezde "pjesme iz moje mladosti".
@Ledeni
Stavio bih i Miles Davis-a i pojedine rok albume u rang sa klasikom, ali to bi ipak više bili izuzeci. Dobar album > prosječna simfonija.
Dobra vam je diskusija, uživanje čitati ovako nešto na forumu.
No...
@zglavkar: Kad je u pitanju popularna muzika (rokenrol, pop, i razni derivati), po meni je vrhunac bio u kasnim 1960-im godinama. Ali sve od 1955-1990 je poprilično dobro. Nakon toga, nažalost pad. I sad ima dobrih pjesama, nisam isključiv, ali konstatujem neku opštu tendenciju.
2019. i 2020. godina je najbolja u poslednjih 50 godina što se tiče, evo barem rok muzike. Kreativnost probija plafon usled korone i toga što mnogi nisu imali gde da nastupaju i ostalo je samo - stvaranje. Kapiram da je tako i u drugim žanrovima koje slabije slušam. Mada sam ja i generalno stava da je muzika i prethodnih godina bila samo u uzlaznoj putanji ako samo malo imaš volje da zagrebeš, pošto nove planetarno popularne Ganse sigurno nećemo imati i nije moguće da će se desiti novi "Paradise City", ali desiće se hiljade jednako dobrih pesama koje više nije moguće čuti osim ako ih sam ne potražiš.
Potražiti na primer na Spotify "new classical composers", a onda kliknuti na bilo kojeg od njih i videće se da su bili itekako produktivni u prethodne dve godine. Možda slušanje tih novih izdanja promeni nečije mišljenje, proširi vidike. Kapiram da tako može da se uradi za bilo koji žanr.
To naravno ne znači da će u ovom instant vremenu bilo šta od tog novog postati popularno, ili poznato. Ali tu onda dolazimo do toga da konzumenti postaju površniji, a ne da stvaralaštvo nije na nekadašnjem nivou, tako da se ovo "instant" ne odnosi na muzičare i muziku (osim na one koji to žele biti), već smo mi kao slušaoci postali instant.
Informer prenosi izjavu precednika
domašćina
đženu
goforite
jeb
bebu koja je trebala da bude beba da se zove
hni
Pišete gluposti
Daj neki konkretan primer pls.
đženu
goforite
jeb
bebu koja je trebala da bude beba da se zove
hni
Ovo je simptomatično za sve te naše portale. Jebote kako kucaju to kao da ih neko juri da ih zakolje ako ne objave tekst u roku od odma. Lektorisanje misaona imenica.
@Agilni, ajd ako te ne mrzi šeruj neke pjesma koje smatraš da su vrhunske iz 2019. i 2020.
I slažem se s tobom da ima dosta "krivice" i do publike koja je površna, ali ima ipak i do same muzike i muzičara, što nisu u stanju da se probiju do većeg broja ljudi, da nađu put do slušalaca. Po meni velika umjetnost ne trpi baš da bude na margini.
Većina velikih dijela, su ipak, na kraju, našla masovno prihvatanje. (Betoven, Dojstojevski, itd...)
Tako da za mene komercijalno nije a priori loše. Već bih prije rekao da to što je nešto popularno ne znači automatski i da je dobro.
Ali vrhunska djela obično postanu i popularna kad tad, rijetko je da ostaju na margini.
Moji primeri bi se završili sa tim "ko je čuo za njih", ali hajde da probam da se držim onih poznatijih koji su u poslednje dve godine izbacili fenomenalne albume. Što naravno opet ne znači da će dostići popularnost nekih ranijih radova.
Bruce Springsteen, Pearl Jam, Green Day, Bob Dylan, The Killers, AC/DC, Neil Young, Deftones, Stone Temple Pilots, Deftones, Gojira, Alice Cooper, Cannibal Corpse...
E sad, sve zavisi ko šta voli, ja neke od nabrojanih uopšte ne volim da slušam preterano, neke obožavam, ali jesam barem poslušao jednom njihove poslednje albume i svima je zajedničko - kreativnost, evoluiranje u dobrom pravcu, dobar deo je prešišao svoja najbolja ranija dela. Trudio sam se da budem objektivan, da ne iznosim ono što lično najviše volim, ali evo, kad čujem singl koji je pre par dana izbacio Leprous ("Running Low"), ne znam zašto bih previše patio za nekadašnjom muzikom kad takvo nešto može nastati danas.
Doduše, ovde jeste mahom rok pravac, za Eminemov poslednji album svi kažu da je prosek, ali ne pratim toliko. Za ono što volim da slušam - 2020. i 2021. su bila prava blagodet.
jovore (nadam se da ti ne smeta da te zovem tako, mnogo bolje), ako oces recimo primer iz totalnog mejnstrima danas, reko bi da ova klinka i njen brat, bili ejlis, konkretno specificno dobru muziku prave. sad me zajebavajte.
nije za svaciji ukus, mozda ne ni za mene bas, ali par pesama, 2. 3. put cujem i ukapiram recimo da su napravili zanr za 2020: muzika koja se slusa na slusalice, i tako jedino zvuci dobro
Ta slinava gaborka je unistila muziku.
primetim neke sitne upecatljive forice koje rade da tako bude poprilicno "intimna" muzika uz slusalice.
tako da eto, nesto novo. cak bi mogo da se navede kao posebni tip muzike.
imas dosta i po mejnstrimu stvari koje ce da se zadrze, samo sto je fora sto ljudi otpisuju to odmah. sa pravom za vecinu, al provuce se ponesto.
evo ovo sto kaze houtul: ne svidja se jednom drugom, nije zvuk na koji si naviko, pevacica ziljava - i odmah stigma i te fore, onomad bilo bolje.
Kakvu sisu ima ta bili eyelash jebote desetoricu da podoji. I legalna je od skoro tako da mož se drka na nju