Prijava

Ne znam ima li tema, ali evo da počnem.

Dakle, postoje li stvari koje su jako stare, ali ih svakodnevno koristite i teško vam je da se odvojite od njih?
Ako ima zašto vam je teško da se odvojite?
Je li zato što je poklon od nekoga ili samo zato što to volite?
Recimo za odjeću, da bacite neki komad robe koji vam je jako drag.

Ja npr imam par odjevnih predmeta koje jako volim iako se bukvalno raspadaju.
Imam farmerke koje su mi kupili u 7. osnovne, doduše bile su mi jako velike i nikad ih nisam obukao, sve do 4. srednje, kad su mi bile taman, i danas ih nosim i predrage su mi, isto tako imam majicu koju mi je ujak donio iz Amerike, ona se raspada, sva je raščepljena, ali je nosim stalno... Desi se da mi rajka bači tako neke stvari u smeće, i ja ih pokupim i vratim nazad.

Imam sat koji je isto tako star, nisam ga nosio, ali sad ću da ga popravim jer sam ga skoro neđe čačkao i usrao sam nešto..

Imam ruksak iz sedmog osnovne koji ima par rupica, njega isto tako ne dam ni za živu glavu :)

Starke sa mature, imaju hiljadu rupa, ali su mi draže od svih ostalih patika...

Jako volim da eliminem sve stare stvari iz života koje više nemaju svrhu

ukapirao sam da se od čuvanja starih stvari kuá neverovatno bryo puni govnima. Skoro smo iz podruma izbacili pun kurac govana koje su cigani odneli

Potsetio si me na moje raspremanje sobe.

Uzmem da je raspremim, i izgubim se kada naletim na neku zanimljivu stvar.
Keva mi jednom uletela u sobu, pola stvari stavila u kesu da baci. Kad je nisam zapalio.

Obožavam da bacim u kantu nešto sto je ranije vredelo, kao da mu bacim neku osvetu

Do ajja mi je kada stari mobilni krnem u smeće.

Imao sam u podrumu 6-7 starih računara. Sve neke 186,286,386ice sa crno/belim monitorima.

Došli cigusi i ja ima dajem to sranje i kažem, buraz da si došo 15 godina ranije sada bi bijo multimilijarder lololololo

Moja baba je antikvar amater, sakuplja svakave stvari...

Kad nešto ne obučem dve godine, bacam. Jedno vreme sam nosila u selo, kao za po kući, pa se tamo nagiomilalo đubreta, sad svaki put spakujem u gepek po jednu kesu pa ponesem u prvi kontejner. Ništa staro ne skupljam, em mi ničemu ne služi, em skuplja prašinu... Inače kada mi samo napukne nešto od sudova, odmah pravac kanta.

Čuvam samo gomilu nekih ploča i neke gramofone koji su već antikviteti, a imam i neke raznorazne glinene posude i kojekakve predmete koje su koristili još moji prababa i pradeda, ali to je ukras.

Imam BASF kasetu na kojoj mi je ujak mnogo davno nasnimao kompilaciju neke strane muzike, uglavnom hard rok, na njoj čak piše i posveta, i datum i vrijeme kad je nasnimana:

"UJAKOV KOKTEL 29.12.95. 22:49:33 mome sestriću"

Jako mi je draga ta kaseta, i sad je ponekad pustim.

U mojoj sobi je i dalje u funkciji stari TELEFUNKEN televizor, u boji, savršena slika, sa daljinskim, može da se memoriše 40 kanala, star je otprilike 20 godina, možda i malo više.

Сјетих се да имам плочу Миладина шобића 'Умјесто глупости' немам појма колико је стара, али изгледа као нова, тј нераспакована је, само ја никако да се наканим за грамофон...

Ја имам две дуксерице, једна је сива са црним детаљима, а друга је иста таква, само инвертованих боја. Купљене су у Америци још '95., и до дана данашњег "нису ни мрднуле", што се каже... Обожавам да их носим!

Imam ćaletove maskirne pantalone koje je nosio u Vukovaru, još su čitave, skoro pa se i ne primeti da su skoro 20 godina stare, jedino je boja izbledela malo, ali to nosim da srede čim skupim prvu kintu, a čini mi se da sam ovde negde stavio sliku...

Cuvam neke stvari iz proslih veza i to je nazalost sve.

Plastična kesica sa duvanom. Brat je to ostavio kad je poslednji put bio kod nas.:
"Dete, čuvaj mi ovo za merak."

Tatine knjige. To čuvam sa velikom pažnjom.

Lanena haljina: tesna, na bretele, šlic (ne znam zašto je čuvam kad sam je poslednji put obukla pre 5 godina i sad nemam hrabrosti ni da je izvadim iz ormana).

Čuvam samo uspomene.

Imam jedan old skul Partizanov bar šal....sa njim hoću da me sahrane....najjači na svetu....prošao kroz milijardu bakljada....ne bih ga bacio nikada, ali nikada.

20 плоча са картонским омотом. Пуна кеса плоча које су само у најлону. Гомила касета. Стари касетофон. Ускоро ми и грамофон стиже са поправке.

COMPAQ монитор уз 96. Управо буљим у њега док пишем ове редове.

Старе фарке. Ево, управо их носим и носићу их и сутра на испит.

Опел Аскона. Одрећи ћу се ћалета ако прода тај ауто.

U mojoj sobi je i dalje u funkciji stari TELEFUNKEN televizor, u boji, savršena slika, sa daljinskim, može da se memoriše 40 kanala, star je otprilike 20 godina, možda i malo više.

Pa nisi jedini, što se tiče TV-a ili stereo uređaja, čuva se to dugo.

što se tiče TV-a ili stereo uređaja, čuva se to dugo.

Тошиба, 88. годиште, и даље ради без премца. Само једном смо га отварали, и то кад се накупило пуно прашине, па је мало смањивао слику због тога.

Па, није баш моја стара ствар, него мог покојног деде, пуна кутија писама и разгледница из Другог Светског Рата... Био је у логору. Има чак и разгледница са маркицом Трећег Рајха, а на маркици Унзер Фирер Адолф Хитлер. 1942 залепљена :-)