
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Džimi, hvala na odgovoru. Je l bi mogao navesti neki primer za "narodski"?
Što se tiče upotrebe reči Srbijanac, po mom mišljenju je van svake logike koristiti ga u "službenom" jeziku. Srbin je Srbin ma gde on živeo isto kao što je i Kinez, ma gde on živeo, Kinez.
Па, као ''народски човек'' - припрост човек. Или ''народски језик'' - прост језик са обиљем грешака. :)
Da li bi to značilo da je čovek koji koristi "A be..." (južnjačkim govorom, ako je to narodski jezik), narodski čovek a ne čovek iz naroda, "narodni čovek" (kako glupo zvuči)?
Тај неки фазон.
Onda je samo onaj čovek koji se drži pravilnog govora "narodni čovek", čovek iz naroda, a svi ostali su "narodski ljudi", nenarodni, oni koji oponašaju narod. Čini mi se da je izraz "narodski" suvišan. :)
ima i onaj izraz kad nekom nešto dosadi, pa hoće da prekine temu i ukaže prisutnima: Ej, narode narodski, dokle više?
Da li je to pleonazam, ili se uklapa jedno s drugim?
Када су извршене поделе именица и глагола по врстама?
No.9, u gramatici je pelonazam, jer je imenica narod već opisana tim pridevom samim svojim nazivom, ali je u govornom jeziku prihvatljivo.
To "srbijanac" i srbijanski" je nešto kao neologizan i u svakom slučaju je pežorativnog (ili pejorativnog) karaktera i iskreno govoreći ne vidim nikakvog drugog smisla koristit ih sem u već rečemom , a to pokazuje ' bjelodano' kakav odnos se ima prema nosiocima imeničkog oblika tih prideva (opisnih).
Elem, nešto ranije videh 'sudinica' te sa time u vezi da rečem da je imenica sudija ' ženskog roda i po toj osnovi se i menja, te se ne kaže se taj sudija već se kaže ta sudija.
Što se ovoga : narodni/narodski tiče i nedoumica u vezi sa time, nelogično je , čini mi se, reći 'narodni čovek' jer smo svi mi , na kraju krajeva (koncu konaca) , narodni i pripadnici nekog ( bilo kog) naroda, pa stoga smo svi mi narodni ljudi ( makar bili i žene/mala šala). To u suštini zvuči redundantno (suvišno) , kao pleonazam skoro.
' narodski čovek' je ne(t)ko ko poseduje određene osobine prepoznate kao obeležavajuće za neku specifičnu etničku skupinu i uz to je opšte poznat, neko specifičan ili uspešan u određenoj delatnosti ili aktivnosti. Ne mogu da primetim da li poseduje kvalifikujuću težinu ( u smislu pozitivno/negativno), mada mi se čini da preovlađuje pozitivna konotacija. Padaju mi na pamet kao 'narodski ljudi' : V.Ilić, D.B.Bidža i sl. ali to baš i ne znači puno.
Još jedna opaska u vezi 'srbijanski'.
Uvek sam u kaubojskim filmovima ( western movies) navijao za indijance (majke mi), ali ne mogu da se setim da li se taj sufiks (-janski)koristi još negde drugde sem kod njih. Dakle : srbi + indi-jan-ski = srbi-janski!
Drago mi je što nas spajaju sa tako ponosnim, hrabrim i specifičnim narodima
(samo jezika ima oko 120 porodica), ali mislim da govornici taj oblik ne upotrebljavaju u tom smislu.
U vezi sa*.
Htedoh upravo da pohvalim jednu definiciju, pokušavajući da joj dam dimenziju stečenu poređenjem pojmova "planina - planinčuga / crnac - crnčuga", ali - kao bi se to poređenje odnosilo naspram reči "definicija"?
"Definčuga"? (ne može, nije "defin'cija");
"Defininčuga"? (ne može, nije "definiNcija")...
Možda "definičjuga"?
Ali to zvuči malo bez veze.
Definicijetina?
definčetina:)
Pomagajte, ijekavica je u pitanju. Znam da je spriječiti, ali da li je onda sprečavati, sprječavati, spriječavati vjerovatno nije. Znam i da je moguća zamjena jat sa ije, je, e i i, i obično to nekako osjetim, ali svi ovi primjeri mi danas podjednako glupo zvuče. Hvala unaprijed.
Спријечити и спречавати.
Са ''ије'' мењаш дуго ''е''. Кратко остаје.
ajde ovo: jedem-jedi, idem-idi, uzivam-uzivaj itd.
al kako to uraditi od "hoću"? hoći, htedi
ne znam dal je vec bilo al s obzirom da je kasno, ne mogu da citam sad celu prepisku
ako mogu da pomognem...
Mislim da taj glagol HTETI spada u pomocne glagole uz JESAM i BITI,pa zato ne moze da se upotrebi u svim vremenima.
pa u pravu si. al je ipak interesantno. jesam-jesi, biću-budi. al kako je za hoću?