Psihologija je u detaljima. Što više detalja, to je lakša analiza. Na osnovu okvirnih crta koje ste vi postavili, moguće je napraviti mali milion analiza koje bi bile smislene. Dajte još podataka. Ovako je čisto nagađanje.
Sad sam pod uticajem knjige koje sam upravo završila, pa ću da dozvolim sebi da citiram deo koji jako pije vodu.
Naime, kako smo uvučeni u baskrajnu borbu sa ostatkom sveta, formiramo svoje drame misleći da će nam olakšati život. Ima 4 drame kojima zapravo pokušavamo da kontrolišemo druge ljude:
1. napadač- To su ti agresori, oni se koriste prostom tehnikom napada da bi preuzeli moć nad drugom osobom.
2. zatvoreni- Oni koji se povlače. Obično pred napadačem ili ispitivačem. Jednostavno se povuku u sebe tako da ni dobro ni loše ne može da dođe do njih.
3. ispitivač: Oni koji zapitkuju, istražuju i ispituju druge ljude dok ne nađu nešto loše čime bi mogli da ih drže u šaci. nešto kao ucenjivač, samo na malo višem nivou.
4. jadan ja- ovo o čemu pričaš. Kada neko nekoga maltretira, maltretirani se uživi u svoju ulogu, stalno i svima priča svoje jadikovke, zasniva svoj život na tome, uživi se u maltretiranje i crpi energiju iz maltretiranja, kao i napadač.
Drame se javljaju u potpuno suludim kombinacijama. Možemo da napredujemo tek kad ih osvestimo i oslobodimo se njih. Strah upravo sprečava oslobađanje. Strah da ćemo skidanjem te blokade ko u boksu da oslobodimo neki deo tela i da će neki kurac da nas džvajzne. Tako propustimo mnoge dobre prilike i korisne informacije. Iz straha.
Celestinino proračanstvo, toplo preporučujem, pošto ne znam koliko sam sposobna da interpretiram.
Slažem se strah je ono što pokreće sve njih, sve što žele je sigurnost, ali straha se ne možemo odreći, možemo ga samo potisnuti i zadržati ga za sebe, ne kanališući ga na drugu osobu. Tada smo na neki način ovladali strahom.
Stefi, mislim da ovde imaš iodgovor na svoje pitanje. Mi energiju crpimo iz drugih ljudi,umesto iz boljih izvora i podsvesno mislimo da je izbor energije ograničen. Strah nastaje u onim trenucima kada energija opadne, kada smo tako reći ''ukočeni''. Ne znamo da li ćemo moći dalje, ne znamo kako ćemo.
Више сам за Достојевског кад имам времена, али видећу, можда и прочитам ако набасам.
Eto, sad se povlačiš u dramu ''zatvorenosti'' i skeptičan si prema informaciji. Dostojevski je Dostojevski, neosporno! Završila sam nemački (pa i istu književnost), razlikujem književnost od uputstava tipa ''Ne gubi živce zbog malih stvari'', ali ovo je stvarno knjiga koja može da otvori ozbiljna pitanja ako se dovoljno otvoriš. ;)
Није поента у затварању, него немам времена стварно, посебно ових дана, стварно радим и превише, тако да ми није до било каквог експериментисања са нечим што није проверено. А Достојевски је најпроверенији, поред Шекспира и Исидоре Бјелице и оне што је писала Грабљивицу.
Aleks, lako ćemo banalizovati ovu ''energiju'': Kada neko vrišti na tebe kao idiot (iscrpljuje tvoju energiju) i pride je jači, u tebi se razvije strah i osećaš se slabo (opada ti energija), iz potrebe da se braniš, preuzimaš neku ulogu koja će umanjiti strah. Eto. Ništa metafizika.
Ма капирам то, али ти алтернативни извори из којих се црпи енергија су много често увод за неко секташење. Опрости ако сам те погрешно протумачио, него сам стварно алергичан на те приче.
Haha;)) Mrzim ''alternativne izvore''. Mislila sam: iz prirode, iz muzike, iz knjiga, iz bezazlenog belebetanja sa prijateljima (gde energija kruži) uz pivce, iz šetnji, iz poezije, iz svega što te inspiriše i napuni energijom. Ne šetam gola po mesečini. samo šetam gola. Nikako po mesečini. :P
Само на пашњаку када је равнодневница? Олади ме бре, стварно сам се већ истриповао да креће прича о свемиру, Кастанеди и неизбежном и ненадјебивом двојцу - Паоло Коељо и Скот Пек.
Nisam prorok jebeni, jebo te. ;)) samo su neke stvari uticale na mene da shvatim neke odnose drugačije, pa to delim sa vama.;)) Utopli se, mojne se ladiš! ;))
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Скроз је добра прича. Ја сам до сада капирао да жена једноставно воли улогу жртве, али сад видим да се нисам даље од тога удубљивао, има доста испод.
Ma jok, mrsko mi sada da pišem post. :)
Ok, ostani pri svojoj teoriji.
Ali mi nisi odgovorila na pitanje gore.
Šta je strah? Kako on nastaje?
Psihologija je u detaljima. Što više detalja, to je lakša analiza. Na osnovu okvirnih crta koje ste vi postavili, moguće je napraviti mali milion analiza koje bi bile smislene. Dajte još podataka. Ovako je čisto nagađanje.
http://zmshah.com/wp-content/uploads/2010/12/WE-NEED-TO-GO-DEEPER.jpg
Od neprijatnosti. Iskustveno ili potpuno instinktivno.
Ima i toga.
Sad sam pod uticajem knjige koje sam upravo završila, pa ću da dozvolim sebi da citiram deo koji jako pije vodu.
Naime, kako smo uvučeni u baskrajnu borbu sa ostatkom sveta, formiramo svoje drame misleći da će nam olakšati život. Ima 4 drame kojima zapravo pokušavamo da kontrolišemo druge ljude:
1. napadač- To su ti agresori, oni se koriste prostom tehnikom napada da bi preuzeli moć nad drugom osobom.
2. zatvoreni- Oni koji se povlače. Obično pred napadačem ili ispitivačem. Jednostavno se povuku u sebe tako da ni dobro ni loše ne može da dođe do njih.
3. ispitivač: Oni koji zapitkuju, istražuju i ispituju druge ljude dok ne nađu nešto loše čime bi mogli da ih drže u šaci. nešto kao ucenjivač, samo na malo višem nivou.
4. jadan ja- ovo o čemu pričaš. Kada neko nekoga maltretira, maltretirani se uživi u svoju ulogu, stalno i svima priča svoje jadikovke, zasniva svoj život na tome, uživi se u maltretiranje i crpi energiju iz maltretiranja, kao i napadač.
Drame se javljaju u potpuno suludim kombinacijama. Možemo da napredujemo tek kad ih osvestimo i oslobodimo se njih. Strah upravo sprečava oslobađanje. Strah da ćemo skidanjem te blokade ko u boksu da oslobodimo neki deo tela i da će neki kurac da nas džvajzne. Tako propustimo mnoge dobre prilike i korisne informacije. Iz straha.
Celestinino proračanstvo, toplo preporučujem, pošto ne znam koliko sam sposobna da interpretiram.
Више сам за Достојевског кад имам времена, али видећу, можда и прочитам ако набасам.
Slažem se strah je ono što pokreće sve njih, sve što žele je sigurnost, ali straha se ne možemo odreći, možemo ga samo potisnuti i zadržati ga za sebe, ne kanališući ga na drugu osobu. Tada smo na neki način ovladali strahom.
Stefi, mislim da ovde imaš iodgovor na svoje pitanje. Mi energiju crpimo iz drugih ljudi,umesto iz boljih izvora i podsvesno mislimo da je izbor energije ograničen. Strah nastaje u onim trenucima kada energija opadne, kada smo tako reći ''ukočeni''. Ne znamo da li ćemo moći dalje, ne znamo kako ćemo.
Ауф, прича већ скреће на метафизику :) Немој, енергијо, ако Бога знаш!
Eto, sad se povlačiš u dramu ''zatvorenosti'' i skeptičan si prema informaciji. Dostojevski je Dostojevski, neosporno! Završila sam nemački (pa i istu književnost), razlikujem književnost od uputstava tipa ''Ne gubi živce zbog malih stvari'', ali ovo je stvarno knjiga koja može da otvori ozbiljna pitanja ako se dovoljno otvoriš. ;)
http://www.youtube.com/watch?v=H1yeoVBCbLQ
Није поента у затварању, него немам времена стварно, посебно ових дана, стварно радим и превише, тако да ми није до било каквог експериментисања са нечим што није проверено. А Достојевски је најпроверенији, поред Шекспира и Исидоре Бјелице и оне што је писала Грабљивицу.
Aleks, lako ćemo banalizovati ovu ''energiju'': Kada neko vrišti na tebe kao idiot (iscrpljuje tvoju energiju) i pride je jači, u tebi se razvije strah i osećaš se slabo (opada ti energija), iz potrebe da se braniš, preuzimaš neku ulogu koja će umanjiti strah. Eto. Ništa metafizika.
Ма капирам то, али ти алтернативни извори из којих се црпи енергија су много често увод за неко секташење. Опрости ако сам те погрешно протумачио, него сам стварно алергичан на те приче.
Haha;)) Mrzim ''alternativne izvore''. Mislila sam: iz prirode, iz muzike, iz knjiga, iz bezazlenog belebetanja sa prijateljima (gde energija kruži) uz pivce, iz šetnji, iz poezije, iz svega što te inspiriše i napuni energijom. Ne šetam gola po mesečini. samo šetam gola. Nikako po mesečini. :P
Само на пашњаку када је равнодневница? Олади ме бре, стварно сам се већ истриповао да креће прича о свемиру, Кастанеди и неизбежном и ненадјебивом двојцу - Паоло Коељо и Скот Пек.
http://vukajlija.com/tuci-zenu/425912
Sad iskoči defka haha.
Nisam prorok jebeni, jebo te. ;)) samo su neke stvari uticale na mene da shvatim neke odnose drugačije, pa to delim sa vama.;)) Utopli se, mojne se ladiš! ;))
Одох ја другари да се исхигијенишем, па се куцкамо.
Хвала вам свима стварно, скроз ми је пријала и користила ова прича од вечерас!