Сад видео да има тема, хајде ја да турим једну своју...
Божји дар
Приђи ми сада и не говори више ништа
И претвори се у оног анђела дивног
За кога мислим да је само моја машта
Јер сам ја само роб овога света црног
Додирни ме да и ја добијем та лепа крила
Па да покушам да будем као и ти светао
Да будем та лепота и савршена твоја сила
Која ће ме увек пратити ма где се кретао
Допусти ми да ставим руке око твога тела
Да удахнем снагу коју ти пружаш и моћ
Реци јеси ли икада пре овако нешто осетила
И да у загрљају проведемо ову дивну ноћ
Желим да ти у заносу целивам обле груди
Да ме милујеш нежно и страсно као жена
Јер овако нешто не осећају деца већ људи
Овако нешто када си неизмерно вољена
Али ти ћеш у једном већ тренутку нестати
Јер ти не можеш никако бити са овог света
Одлетећеш на својим божанским крилима
Бићеш веома далеко и моме срцу отета
Само сам ја видео да си заправо Божји дар
Нико не може приметити да си са небеса
Али ја знам јер сам осетио твоје љубави чар
И враћаш се горе а ја остајем у животу беса...
Нисте се јавили има већ много лета
А нама проклетима то веома смета
Кажу људи да ви са нама не говорите
Причају ли то из патње своје отресите
Ма луди ли су када тако смеју да зборе
Прича ли се да је тако и код вас горе
Ја канда у то не верујем а и не могу
Одакле им право да поричу нашу слогу
Слепи су и глуви кад нити виде нити чују
Једино свој жал знају за срце да кују
Али желе и мене да начине ковачем
Па да ме направе слабијим уместо јачим
Опирем се снажно од тих тешких окова
К'о Прометеј који је везан од стране богова
Одупирем се од чељусти силног сокола
Чупа ми јетру и тада јецам од тог бола
Молећи само да умрем и одем из Ада
После ће бити већ касно, морам сада
Сада са вама причам а кажу ми да ћутим
Јер ако са вама глагољам, тиме их љутим
Доста је било скривања и ових тајни
Дуго сам већ чекао за свој живот рајни
Пустите ме да дођем испред свих вас
Да чујете шта вам све доноси мој глас
Рећићу вам, познаници стари, шта је било
Шта се доле дешава и све што је уху мило
Не знам да ли знате али ћу ипак рећи
И кад завршим онда ћу у своју срећу лећи
Да будем са вама у љубави што се збива
Љубави која не престаје да буде жива
Isače, rekoh li ti već,
Bacaj taj mač, gromovnik!
Držič ga naopako.
Za oštricu.
Vrijeme ti krvari.
Ono vrišti na oči...
Nije na tebi da odjekuješ.
Pogledaj se
Na krhotini ogledala
Koje se razbilo
Pod krilom mača kojeg vučeš.
Nije moglo da podnese
Tvoje istine,
Žuč tvojih bitaka,
Gladi koje ključaju.
I tvoja koračanja
Na bridi Mjeseca,
Pod sjenom ucrnjenog krila,
Isparavaju Safirota iz krvi.
Pomoli se.
Neka imaš boga.
Barem jednom,
Pa i kroz maglu orlova.
Бејаше била млада дева,
косе ко Сунца са неба,
срела свога љубљен драга,
од шталу с острага.
Казаше му лепе речи,
љубавни му пој пева,
али драган неће речи,
у њена уста да утера.
Na casu srpskog smo radili Smail agu, enviej, moja dva druga (x i y) nemaju citanku, a ja sedim sam jer moj drug Peki nije u skoli. Daklem, Y prelazi kod mene u klupu i ostavlja X samog, bez citanke, a niko nema da mu da. X se naljutio, pa sam napisao pesmu povodom te njegove ljutnje:
Kao braća bili smo nekada
U bezčitanskom živesmo siromaštvu
Al je Kain izdao Avelja
I ostavio ga samog, u izgnanstvu
Zabio mi nož u leđa
Brut našeg dobra
Izdajstva postaju sve veća i veća
Nikad neće neće skinut ljagu sa svog imena
Izdao nam je drugarstvo, Judin sin
Čitanka, mesto 30 srebrnjaka
Na krst me sada razapinju siv
Oprost neće dobiti nikada
U 9. krug Pakla ga šaljem gnevno
Nek trune tamo do kraja vremena
Da ga Lucifer jede 2-3 puta dnevno
I da o izdajstvu svome razmišlja
ajde da se grlimo
bez predrasuda
i svrhe
samo da se grlimo ponekad
ponegde
to je karmicki krug
al veruj mi da se meni trenutno grli na nacin koji je specifican u trenutku a ne podrazumeva nista u buducnosti
cak i znam kako mi se grli, al ne znam da opisem
na sitno mi se grli
aljda da
mozda ne
ako s ljudi oslobode misli mogu da se grle
sad
dal je bolje grliti jastuk koji nikad nije nista ni mislio
il traziti zagrljaj od nekoga ko je skontao da su osecaji lepsi od misli
to ne znam vec
naravo
uvek i svuda
bio bi glup kad bi neiskrano zagrlio tako savrseni grleni materijal
tvoje vibracije su meni prijatne
Нешто инспирисано песмом "Као пси" од Буковског. Написао сам је у даху отприлике, тј. издекламовао у спикерфон на телефону, па је после записао на папир.
"(u zagradi)"
Tvoja nezasita želja
I promenljiva volja
(A može i obrnuto),
Učinile su ovaj svet
(Ili jedan njegov manji deo
u kome zajedno obitavamo)
Veoma rizičnim mestom za život.
Ja sve to, naravno,
Isprva nisam primećivao
(Da li što nisam hteo,
Ili sam bio nepažljiv?
Ne bih znao reći...)
I ubrzo, jer sve brzo prođe,
Psi su namirisali krv.
I kao što uvek biva –
Oni su pobedili.
Ali da sve bude zanimljivije,
I dalje su bili gladni
(Mora da sam lošeg ukusa),
Pa su shodno svom porivu
Zagrizli novu nogu
(I dalje balave nad njom
I grizu je polako).
A ja sedim i otvaram
I zatvaram zagrade
(A noga mi je inače zarasla),
I pišem ovu pesmu o psima i nozi,
(Gde je noga valjda sinonim za srce, valjda),
I gledam u staru pesmu koja je mnogo bolja od ove.
A ti ćeš možda ovu pročitati,
A još je verovatnije da nećeš
(Što bi je čitala?!),
Al' ako se ikada kojim ludim i nemogućim slučajem zapitaš
(Mada ti se samo pitaš šta ćeš sutra da obučeš) –
Da, tebi je napisana.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
hehe, super
sviđam.
a, onaj haiku gore, išao i na neka takmičenja, ali nije ništa osvojio, šmrc, šmrc
ma nemoguće, pa ja bih mu dala prvo mesto :)
hvala :p
Сад видео да има тема, хајде ја да турим једну своју...
Приђи ми сада и не говори више ништа
И претвори се у оног анђела дивног
За кога мислим да је само моја машта
Јер сам ја само роб овога света црног
Додирни ме да и ја добијем та лепа крила
Па да покушам да будем као и ти светао
Да будем та лепота и савршена твоја сила
Која ће ме увек пратити ма где се кретао
Допусти ми да ставим руке око твога тела
Да удахнем снагу коју ти пружаш и моћ
Реци јеси ли икада пре овако нешто осетила
И да у загрљају проведемо ову дивну ноћ
Желим да ти у заносу целивам обле груди
Да ме милујеш нежно и страсно као жена
Јер овако нешто не осећају деца већ људи
Овако нешто када си неизмерно вољена
Али ти ћеш у једном већ тренутку нестати
Јер ти не можеш никако бити са овог света
Одлетећеш на својим божанским крилима
Бићеш веома далеко и моме срцу отета
Само сам ја видео да си заправо Божји дар
Нико не може приметити да си са небеса
Али ја знам јер сам осетио твоје љубави чар
И враћаш се горе а ја остајем у животу беса...
U jebote, izvalio sam da ima ova tema, ali sam tripovao da sam nesto postavio. Sad ce par komada. ;)
JULIJI
Da sam ti došao u san!
Od tad je nada jačala
I rasla iz dana u dan!
Ti si mi postala,
U beskraju nemira,
Malo zrno ljubavi
Veće i od svemira!
I tako zaljubljen,
Pesme sam ti pisao
Dok je srce lupalo
I dok nisam disao!
Zavolela si moje reči,
Moj otrov i moj med.
Sa tobom bih išao
Kroz vatru i kroz led!
Da li je ovo film?
Da l' je san il' java?
Ne želim da se probudim,
Neka razum spava…
Srce je poludelo
Za osmesima tvojim!
Sada ljubav tece
Venama mojim!
Ako je ovo san,
Razum lepo sanja
Poljupce tvoje i
Beskrajna milovanja…
Ili je pak java?
Dilema me ubi!
Ne govori ništa,
Samo me ljubi…
Ova pesma po redu je
Vise ne znam koja!
Znam samo da te volim
Ljubavi moja…
TREBAS MI
Potrebna si mi kao ljubav tužnom životu
Trebaš mi kao što avion treba pilotu
Nedostaješ mi kao let povređenoj ptici
Potrebna si mi kao umetnik nedovršenoj skici
Trebaš mi kao što dom treba skitnici
Nedostaješ mi kao osmeh na mom licu
Potrebna si mi kao humor lošem vicu
Trebaš mi, trebaš mi, trebaš mi
UZIVANJE
(Nema cenzure)
Oči ti se smeše
Usne se osmehuju
Spremne su da zgreše
Želja ti je ogromna,
Strašno ti se jebe
Pogledom me dozivaš
Da uđem u tebe
Ja ti usne sisam
I strasno te ljubim
Al' želja brzo raste
Počinjem da se gubim
Uzimaš me u ruke
Tvrdog i debelog
Usnama me primičeš
I gutaš me celog
Zapocinješ igru
Jezikom u ustima
Dok blago me stiskaš
Svojim nežnim prstima
Al' ne možeš dugo
Želiš me u sebi
Širiš noge, šapućeš:
"Sada jako me jebi!"
Ulazim u tebe
Pritiskam te telom
Ulazim u tebe
Svojom dužinom celom
Sve više uživaš
Sve jače stenješ
Blizu si kraja
Na mene se penješ
Što više uživamo
Kukovi nam brzaju
Sve dok naša tela
Ne počnu da se trzaju
Uživanje čujem
U odjeku tvog vriska
Uživanje osećam
U snazi tvog stiska
Sputaš se niže
Gutaš me polako
Dok se igraš sa mnom
Ja svršavam jako
Ugrizeš me nežno
Pored mene ležeš
Sva me zadovoljena
U zagrljaju stežeš
Nego moze li i na engleskom?
Нисте се јавили има већ много лета
А нама проклетима то веома смета
Кажу људи да ви са нама не говорите
Причају ли то из патње своје отресите
Ма луди ли су када тако смеју да зборе
Прича ли се да је тако и код вас горе
Ја канда у то не верујем а и не могу
Одакле им право да поричу нашу слогу
Слепи су и глуви кад нити виде нити чују
Једино свој жал знају за срце да кују
Али желе и мене да начине ковачем
Па да ме направе слабијим уместо јачим
Опирем се снажно од тих тешких окова
К'о Прометеј који је везан од стране богова
Одупирем се од чељусти силног сокола
Чупа ми јетру и тада јецам од тог бола
Молећи само да умрем и одем из Ада
После ће бити већ касно, морам сада
Сада са вама причам а кажу ми да ћутим
Јер ако са вама глагољам, тиме их љутим
Доста је било скривања и ових тајни
Дуго сам већ чекао за свој живот рајни
Пустите ме да дођем испред свих вас
Да чујете шта вам све доноси мој глас
Рећићу вам, познаници стари, шта је било
Шта се доле дешава и све што је уху мило
Не знам да ли знате али ћу ипак рећи
И кад завршим онда ћу у своју срећу лећи
Да будем са вама у љубави што се збива
Љубави која не престаје да буде жива
Bah, evo vam moje galerije pa koga zanima neka pogleda, ima dobrih stvari.
http://qwebeck.deviantart.com/gallery/
ISAKU
Isače, rekoh li ti već,
Bacaj taj mač, gromovnik!
Držič ga naopako.
Za oštricu.
Vrijeme ti krvari.
Ono vrišti na oči...
Nije na tebi da odjekuješ.
Pogledaj se
Na krhotini ogledala
Koje se razbilo
Pod krilom mača kojeg vučeš.
Nije moglo da podnese
Tvoje istine,
Žuč tvojih bitaka,
Gladi koje ključaju.
I tvoja koračanja
Na bridi Mjeseca,
Pod sjenom ucrnjenog krila,
Isparavaju Safirota iz krvi.
Pomoli se.
Neka imaš boga.
Barem jednom,
Pa i kroz maglu orlova.
Бејаше била млада дева,
косе ко Сунца са неба,
срела свога љубљен драга,
од шталу с острага.
Казаше му лепе речи,
љубавни му пој пева,
али драган неће речи,
у њена уста да утера.
Јел јебеш ти то Тришане?
Пишем поезију о јебању.
Na casu srpskog smo radili Smail agu, enviej, moja dva druga (x i y) nemaju citanku, a ja sedim sam jer moj drug Peki nije u skoli. Daklem, Y prelazi kod mene u klupu i ostavlja X samog, bez citanke, a niko nema da mu da. X se naljutio, pa sam napisao pesmu povodom te njegove ljutnje:
Kao braća bili smo nekada
U bezčitanskom živesmo siromaštvu
Al je Kain izdao Avelja
I ostavio ga samog, u izgnanstvu
Zabio mi nož u leđa
Brut našeg dobra
Izdajstva postaju sve veća i veća
Nikad neće neće skinut ljagu sa svog imena
Izdao nam je drugarstvo, Judin sin
Čitanka, mesto 30 srebrnjaka
Na krst me sada razapinju siv
Oprost neće dobiti nikada
U 9. krug Pakla ga šaljem gnevno
Nek trune tamo do kraja vremena
Da ga Lucifer jede 2-3 puta dnevno
I da o izdajstvu svome razmišlja
*Nije moja, ali mi je trenutno mnogo kul...
volim te
ko i sve
al nista manje
ajde da se grlimo
bez predrasuda
i svrhe
samo da se grlimo ponekad
ponegde
to je karmicki krug
al veruj mi da se meni trenutno grli na nacin koji je specifican u trenutku a ne podrazumeva nista u buducnosti
cak i znam kako mi se grli, al ne znam da opisem
na sitno mi se grli
aljda da
mozda ne
ako s ljudi oslobode misli mogu da se grle
sad
dal je bolje grliti jastuk koji nikad nije nista ni mislio
il traziti zagrljaj od nekoga ko je skontao da su osecaji lepsi od misli
to ne znam vec
naravo
uvek i svuda
bio bi glup kad bi neiskrano zagrlio tako savrseni grleni materijal
tvoje vibracije su meni prijatne
http://img202.echo.cx/img202/6191/bosanskapoezija1mj.jpg
Нешто инспирисано песмом "Као пси" од Буковског. Написао сам је у даху отприлике, тј. издекламовао у спикерфон на телефону, па је после записао на папир.
Tvoja nezasita želja
I promenljiva volja
(A može i obrnuto),
Učinile su ovaj svet
(Ili jedan njegov manji deo
u kome zajedno obitavamo)
Veoma rizičnim mestom za život.
Ja sve to, naravno,
Isprva nisam primećivao
(Da li što nisam hteo,
Ili sam bio nepažljiv?
Ne bih znao reći...)
I ubrzo, jer sve brzo prođe,
Psi su namirisali krv.
I kao što uvek biva –
Oni su pobedili.
Ali da sve bude zanimljivije,
I dalje su bili gladni
(Mora da sam lošeg ukusa),
Pa su shodno svom porivu
Zagrizli novu nogu
(I dalje balave nad njom
I grizu je polako).
A ja sedim i otvaram
I zatvaram zagrade
(A noga mi je inače zarasla),
I pišem ovu pesmu o psima i nozi,
(Gde je noga valjda sinonim za srce, valjda),
I gledam u staru pesmu koja je mnogo bolja od ove.
A ti ćeš možda ovu pročitati,
A još je verovatnije da nećeš
(Što bi je čitala?!),
Al' ako se ikada kojim ludim i nemogućim slučajem zapitaš
(Mada ti se samo pitaš šta ćeš sutra da obučeš) –
Da, tebi je napisana.
Zgodna stvar, Krompire.