Pesničko ćoše

  1. Ајд без спема ове теме.

  2. Само је смрт заувек 2

    Нема земље за честите људе, курве и пси овде су газде
    Хомо хомини лупус ест рекли су давно
    а ја кажем човек је велик ако је јагње

    Шта је човек ако је сам? Шта је човек ако је вук?!
    Ко ће га се сетити оне ноћи када га прекрије блато и кад оде она шачица пијанаца што је дошла да пије на његовом гробу?!
    Нико кажем вам јер живот не љуби злобу.

    Три пијанца и челични пук газе кроз руску степу и пљују заједно земљу и сушу
    Старац са крчагом не даде им вина. Заклаше га.
    Вукови немају душу.

    Само слава и реч остају иза нас. Само прича о нама.
    Вук кад једном оде пред Бога проклине клања које је чинио
    онај ко је био јагње иде у рај. Ко није проклет да је.

    (песму посвећујем госпођи Либлет и господину Грофозију као и остој господи са чета)

  3. ` Чућеш ме,али за кратко `

    Мало се чега на свету плашим,
    али се највише своје жртве страшим.
    Тужно је када успаваш човека,
    а на жалост,знаш довека,
    да си нечије очеве крао,
    а успавани никада није знао,
    ко га је црној земљи послао.

    Он само дође,у лице ми каже,
    Они више немају шта овде да траже,
    Њихово је присуство опасно по нас,
    растави их од живота,послушај мој глас,
    И тако ме брига како ћеш да спаваш,
    и којој страни неба даље да се надаш.

    Ја сам злотвор,кажу за боље.
    Ја сам крвник,не добре воље.
    Ја сам заправо нико и ништа,
    моје је тело распаднута биста,
    моје је само да пошаљем зрна,
    на плочник да оставим зрнца крвна.

    Ја немам име своје,
    које је мајка одлучила да буде моје,
    моје је само да будем број,
    да будем нечији крвнички крој,
    да прекинем можда сутрашњи бој,
    лешеве да носим у оку свом,
    да будем нечист у закључку твом.

    И пре њега,знаћу да мора да умре,
    зар није тужно,да тако мора да буде,
    Да нечији сестра не зна да губи брата,
    да ја кумујем злочину рата,
    да у Њиховим очима све буде глатко...
    Мене ћеш чути,али за кратко...

  4. Nek ti ona pesme piše

    Možda se nekad zapitaš da l jos pesme pišem,
    da li tražim pravu reč i cepam papire i brišem.
    Pišem ih, srećo, pišem često,
    i još uvek niko nije zauzeo tvoje mesto.
    I ne plačem, ne, prestala sam onog dana
    kada sam definitivno ostala sama,
    kada si mi dao do znanja da nema nade,
    da ti sada druga srce krade.
    Jedna ruka vino traži,
    druga zove tebe,
    hajde bar me još nešto slaži.
    Zovem tvoj broj i čujem njen glas,
    oteram je u tri lepe i prestajem da mislim na nas.

  5. ja sam ovde objasnio

  6. Evo , ovu sam napisao za mog pokojnog druga.

    Jeleni umiru Mladi

    Večeras u ponoć , kad zađe sunce ,
    Kad se završe igre vila svih ,
    Kucati prestaće još jedno srce,
    Uzdah čuće se , poslednji , tih.

    A grane krošnji mrdnuće polako ,
    Povjetarac lagan , na izgled jak,
    I svjetlost grunuće , grunuće jako ,
    Srušiće beskrajni i vječni mrak:

    Iz velikog vlažnog , crnog će oka
    Početi da klizi poslednja kap ,
    I krenuće brzo ko bijesna stoka ,
    Padaće brzo ko bijeli slap.

    Pad će se završiti na bijeloj radi ,
    Udarac ovaj začuće svi.
    Zbog čega jeleni umiru mladi ?
    Zašto im kratko traju sni?

    I šumska bića krenuće polako ,
    Pokrenuće vile zvona sva ,
    Lagani će vjetar osjetit' svako ,
    Jelen slaće ga iz vječnog sna.

    Al' nebo će obasjati zraci sunca,
    Na noge ustaće bića sva ,
    Udružiće zajedno otkucaje srca,
    Za jednog jelena kog svako zna.

    A zbunjeno će ljudi stajati ,
    Neće znati o čemu se radi,
    I niko od njih , nikad neće saznati ,
    Zbog čega jeleni umiru mladi.

  7. Turista

    Kupio sam parcelu
    Na groblju.
    Za više zemlje para nemam.

    Kupio sam odelo
    Crne boje.
    Druge boje više neću oblačiti.

    Kupio sam cipele
    Bez pertli.
    Nemam se više za čega vezati.

    Ugasio sam račun
    U banci.
    Za put kartu ne moram kupovati.

    *Unapred se ograđujem od tugaljivih komentara, ovo je samo pesma :)

  8. Krvavo pomračenje

    Krvavo pomračenje,
    Ali, ljudi više nisu tu.
    Pretvorili su se u kamenje i stene.
    I tako mirno hode po tlu.

    Korakom tromim prašinu dižu,
    Ne podižu glave, ne vole visinu,
    Slomljeno vreme na kolčeve nižu,
    I tako zemlji remete tišinu.

    Umorne senke vuku za sobom
    I tako mirno troše dane,
    Željni za snom, za mirom, za grobom,
    Da telima svojim zemlju nahrane.

  9. ПЕСМА БЕЗ НАСЛОВА

    Плава тама из бездана
    Пала је на твоје лице
    Прекрила ти очи плаве
    Кога сањаш спавалице

    Дуга коса из пркоса
    Сакрила ти беле груди
    Пита срце песниково
    Ко се јутрос крај њих буди

    Једне хладне беле зиме
    Затворила своје очи
    Заспала је као дете
    Бела жена црне ноћи

    Ноћ звездану у незнању
    Јутро својим путем шаље
    Не отварај очи снене
    Спавалице спавај даље

    *одличне песме Брусе и Шерлоче.

  10. Iskrivljene slike stvarnosti

    U hodnicima vremena
    Stoje iskrivljene slike stvarnosti.

    Na jednoj je moja još nerodjena ćereka
    kako se smeje u crvenoj haljinici,
    njen kristalni osmeh u mojim kristalnim očima,
    ona još ne zna.

    Na drugoj je moja žena,
    ona je srećna,
    u svom vrtu ona bere krvavo crvene ruže i čeka da me upozna,
    ona misli da zna.

    Na trećoj sam ja,
    kako sedim na drvenoj klupi i pušim duvan,
    smejem se,
    ja znam,
    znam da su to,
    samo iskrivljene slike stvarnosti...

  11. Nisam tako vičan,
    Da kad te sretnem,
    Temu sa mene vešto skrenem
    Ne bih uspeo,
    Pred tvojim očima
    Ni međ' oblake pobeći
    Tvoja kosa
    Se na vetru leprša
    Kao moje misli uzburkane.
    Dok zajedno
    Zagrljeni
    Gledamo u stare zidove
    Tvrđave.
    Kradeš mi misli
    A Sava nemirno huči...
    I huči.

  12. Moram da vas pohvalim momci, prijatna iznenadjenja vidim ovde. Za neke nikad ne bih pomislila da pisu pesme.

  13. Jel i ja spadam međ' njh?

  14. Ova tema se ne spamuje ljudi..

  15. Da li me se sećaš

    Da li me se sećaš,
    Pitaću te posle par godina,
    Koje će proći kraj mene,
    Da mi po kozna koji put pokažu da spavam.

    Pitaću te, da li me se sećaš,
    Kada te sretnem negde,
    Gde tama grli očaj, gde nebo skriva boje,
    Tamo gde iskrivljene slike gledaju u nas ko u prah.

    Pitacu te,
    A ti ćes ćutati i onako bojažljivo pogledaćeš zemlju,
    Koja čeka,
    Baš kao i ja, svih ovih godina.

    Pitaću te, da li me se sećaš,
    Kad budem kleknuo pred svojim grobom,
    Pred zimom koja se sprema da me ogreje,

    Pitaću te, da li me se sećaš...

  16. Jel i ja spadam međ' njh?

    da :)

  17. Na lepoj misli
    Hvala ti od srca
    Jer neke stvari
    Ne mogu se rečima iskazati
    Dovoljan je ponekad
    I osmeh
    Možda cvet.

  18. Мали офтопик, ал ипак је и ово нека врста песништва...

    http://www.youtube.com/watch?v=J8ipETrWNto

  19. Имаш другу тему за то. Немој да кењате овде. Избришите своје постове па ћу и ја. Нека тема остане чиста.

Rekli o sajtu

Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.

Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.