
Evo ja, moj čukundeda je bio najjači čovek u okolini.
Neka vrsta primitivnog strongmena. Neku opkladu je osvojio kad je 150 kila olovnih pločica preneo na leđima oko 700 metara.
Bio je u zarobljeništvu u prvom svetskom ratu. I kako moja čukunbaba nije videla više od kruga od 10 kilometara oko kuće, lako je manipulisao njom. Kad god bu mu nešto prigovorila on bi joj rekao: "Nemoj da dovedem jednu rusko-poljsku ženu. Da vidiš šta je prava žena". I ona bi odma' ućutala. Ne znam šta joj je tačno napričao za te "rusko-poljske" žene.Znam da sam imao dosta alkoholicara u porodici, pa mi je keva paranoicna.
Kad popijem pivo sa caletom prica mi da cu postati alkoholicar.
Nije neka tradicija, ali ne znam mnogo stvari o precima.
Dalje od pradede ni imena ne znam.EDIT: Deda mi je bio major JNA, a valjda babinu ili prababinu porodicu su ubile ustase u 2. svetskom ratu. Bas cu pitati kevu u vezi toga.

Lololo Reme bičuje alter flamanke.
Ћаћа, ђед, прађед и његови ћаћа и ђед су били Крајишници. И ја сам Крајишник. Волимо ићи на прело, јести јањетину и пити беванду. Мечка у нашој породици није ауто, већ кућни љубимац. Војвода од Кембриџа има комплекс ниже вредности због моје породичне традиције.+1
Inače svi su bili junaci na piću, možda to.

Ima jedna priča kako nastala moja familija.
Nekada davno još u početku turske vladavine živelo 9 brace i jedna sestra. I pošto su turci bili sestru, braća odlučila da ubiju turskog pašu. Inače to se dešavalo u Nikšiću. I kad su ga ubili odsekli su mu glavu i okačili je negde tada u centru grada. Kad je počela da ih juri vojska oni su se razbežali i napravili novih devet porodica. Tako je nastala moja. Inače sva su slična imena porodica.
edit: Pošto sam ja Gačević, možda mi je neki rod onaj golman Jorgačević. olololol
- SInače to se dešavalo u Nikšiću
То мора да се десило пре 500 година. Свака част ако имате тако дугу традицију. Никшић је преко 300 и нешто година био турски град. Као и Подгорица, Пљевља, Колашин итд. Турци су живели у градовима а Црногорци по селима у врлетима.
Као што каже онај Турчин у Горском Вијенцу, "Ђед ми га је на сабљу добио" итд.
Тек после Берлинског Конгреса је припојен ЦГ ако се не варам, 1878.
