Prijava

koga briga za njih?

Poenta da kačiš to? Pa to je čist kretenizam i nolajferisanje. Upali Survajvor, čitaj Blic Ženu, gledaj Grand. Eto ti materijala. Mada, mene zabole kurac za sve to, jer mi je žešći smor da hejtujem. Tebi to izgleda pumpa krv u penis, pa bi da praviš hejt-geng ovde..

@Filantropofob:

kolko ja kapiram, konceptualna umetnost baš i ne insistira na originalnosti i autrostvu, naprotiv, ideju je moguće rekreirati u bezbroj varijacija, tako da ne znam otkud tebi, kao konceptualnom umetniku za kakvog se predstavljaš, ovakva izjava...

Ne kapiraš dobro, performans je umetnost trenutka, varijacije izvodi originalni umetnik (Vlasta Delimar može da se šeta gola sto puta - Olja Bećković može samo biti uhapšena ako to isto uradi) plagijat je plagijat u svakoj formi umetnosti, sakrivati se iza termina "varijacija" je čista budalaština...

@En_Dotter: Od tebe drugo i ne očekujem, tako da si savršeno komentarisao.

Nisam siguran da shvatam šta od umetničkog ostaje, opstaje, zadržava se, kad performans prođe? Šta je telo konceptualne umetnosti? Nisam siguran da sama ideja može biti ono umetničko, jer onda bi recimo predmet estetske recepcije čitaoca mogla da bude čitana skica jednog romana, ili zapis kompozitorovog pevušenja ili sviranja nekoliko taktova nesuđene simfonije. U stvari, ove dve stvari bi i bile konceptualna književnost i konceptualna muzika? Za moje estetsko čulo umetnost mora da ima čvrsto utelovljenje, dovršenost, ne doživljavam zadovoljstvo u saučestvovanju u stvaranju tuđeg dela. Ne kažem da neko ne doživljava, ali meni je konceptualna umetnost sasvim tuđa.
Edit: Hoću reći, ako je umetnost interpretativni akt same sebe, tu se gubi i intimnost umetničkog stvaranja i intimnost percepcije dela, a to mi dolazi kao na žilet do potpunog ukidanja umetnosti.

Umetnost je ovo

To nije umetnost, to su zanimljive igrarije.

To nije umetnost, to su zanimljive igrarije.

Te zanimljive igrarije su impresivne, za razliku od konceptualne umetnosti. Ono što uspe da me impresionira ja smatram za umetnost.

Te zanimljive igrarije su impresivne, za razliku od konceptualne umetnosti. Ono što uspe da me impresionira ja smatram za umetnost.

Impresivne su sa tehničke strane, ali ne daju ništa novo. Ove fotorealističke slike, to mi dođe kao kad bi neki muzičar izmislio takav instrument da savrrršeno imitira kanarinca. Vajanje u pesku možda ima svoju tehniku, ali nema svoj originalni sadržaj, stil je neodređen i ne može se nazvati posebnim umetničkim sadržajem. Što se tiče one krede na ulici, običan iluzionizam, uz poznavanje perspektive. Sve impresivno, ali sa tehničke strane, a umetnost je više od tehnike.

I ta potreba za konstantim produbljivanjem značenja je ono što danas čini blizu nemogućim da se razazna prava umetnost od nasumičnog sranja koja ljudi šljiskaju po platnima i štasvene.
Ne mož' umetnost da bude samo tehnika, al ne mož da bude ni potpuno bez tehnike.

Ono što uspe da me impresionira ja smatram za umetnost.

Mene impresionira i dobra sisa, ali tu nema umetnosti.

Valdemare, kod performansa je bitan čin stvaranja, a ne samo delo. Zato i jeste sranje kad se skineš go i pustiš dupe da ti visi. Umetnost nije komad platna sa ženskim licem koji košta 36 miliona nečega, umetnost je Leonardov proces slikanja Đokonde.

I, što bi rekao Forest Gamp, to je sve što ja imam da kažem na ovu temu. Neću više dolaziti.

To nije umetnost, to su zanimljive igrarije.

А што то није уметност?

Valdemare, kod performansa je bitan čin stvaranja, a ne samo delo.

Добро. Значи ако узмем у руке оловку и метнем папир на астал и нацртам чичаглишу то није уметност.
Ако се зато скинем го и у исто време вртим левом руком тесто за пицу и нацртам тог истог чичаглишу је уметност? Мени то више личи на циркус. Битно је дело. То како си га ти направио је најмање битно. То је само нека врста терања људи да се диве некоме како је нешто направио, а не томе што је направио... (мени је то јадно)

Mene impresionira i dobra sisa, ali tu nema umetnosti.

Kad nije, koj đavo su polovina renesansnih umetnika slikali gole zabrijane tetke u francuskim pozama? :P

Umetnost nije komad platna sa ženskim licem koji košta 36 miliona nečega, umetnost je Leonardov proces slikanja Đokonde.

Ne bih se složio, čin ne postoji nezavisno od onog što je stvoreno tim činom. Leonardo je mogao da slika Mona Lizu na potpuno isti način, sa jednom razlikom: da ne dodiruje četkicom platno, pa umetnosti ne bi bilo. Ili, spališ komad platna, nestalo umetničko delo.

А што то није уметност?

Impresivne su sa tehničke strane, ali ne daju ništa novo. Ove fotorealističke slike, to mi dođe kao kad bi neki muzičar izmislio takav instrument da savrrršeno imitira kanarinca. Vajanje u pesku možda ima svoju tehniku, ali nema svoj originalni sadržaj, stil je neodređen i ne može se nazvati posebnim umetničkim sadržajem. Što se tiče one krede na ulici, običan iluzionizam, uz poznavanje perspektive. Sve impresivno, ali sa tehničke strane, a umetnost je više od tehnike.

Да ли то значи да реализам (било која форма) исто није уметност?
Да ли је ишта онда оригиналоно након што неко нешто први пут уради?

Да ли то значи да реализам (било која форма) исто није уметност?

Nije realizam bukvalno preslikavanje stvarnosti kako je oko vidi, to bi bilo nemoguće. Daj trojici pisaca realista da opišu isti događaj, dobićeš tri sasvim drugačija dela. Umetnost je uobličavanje i sturkturisanje građe iz stvarnosti na individualni način, pa individualna obrada jedne raširene teme uopšte nije plagijat, ukoliko potiče od individualnog umetničkog impulsa, a ne ugledanjem na neko drugo umetničko delo.

Svako ima mišljenje, ima ga i radnik na građevini i moja baba i fudbaler koji možda ne može rečima najsavršenije da ga izkaže, ali ga ipak ima.
Ja fudbalera ne gledam zbog njegovog mišljenja, apsolutno me ne zanima šta će on da prosere u intervjuu nakon utakmice, gledam ga zbog njegovog umeća igre fudbala.

Isto tako, lično me zabole baš kurac za mišljenje izvesnih umetnika, moja mašta mi je dovoljna da imam podosta ideja za razmišljanje i bez tumačenja šta su oni hteli da kažu. Ne kažem da među umetnicima nema izvrsnih umova od kojih se nešto pametno i može čuti, ali oni sigurno ne provode vreme pritiskajući svoje telo uz staklo i tako šaljući "poruke".

Da se vratim na fudbalera, mene intrigira nešto za šta je potreban talenat ili bar rad, a ne puka ideja. Umetnik mi je Mikelanđelo, Lorenco Bernini, Leonardo, čak i ovi gore što su postavljeni linkovi, pa makar to i bilo impresivno "samo" sa tehničke strane. Takav talenat i radovi su svakako ređi (ergo vredniji) od ideja i mišljenja, koje kako sam već rekao ima svako ljudsko biće.

Modernizam, Kubizam, skoro sve nakon simbolizma mi je u najboljem slučaju Dejan Cukić.

Daj trojici pisaca realista da opišu isti događaj, dobićeš tri sasvim drugačija dela.

Дај тројици сликара да насликају исти пример. Само угао гледања и техника се могу разликовати. Исти курац ко и за писце. Не видим поенту твоју.

Po meni je umetnost nešto što ne može da iskopira bilo koji čovek. Znači, ako ja vidim neku prelepu sliku i probam da nacrtam istu takvu i ni posle 1000 pokušaja ne budem ni blizu za mene je ta slika umetnički vredna.
A npr. evo ova sa klipa što se namazala i šeta po centru to može da uradi bilo ko bez trunke talenta i izgledaće taj ''performans'' identično kao i njen.

A zanimljiva su mi pojava takozvani muzički mudroseri. Svi ćemo da se složimo da je grand muzika sranje, jeftina muzika koju može da štanca bilo ko. Slažem se i ja, ali bih dodao da u muzici ima toliko mnogo pravaca koji su mnogo veće sranje od tog turbo folka samo što nisu rasprostranjeni.
Slušam jednog ortaka, on sluša neku muziku ni sam ne znam koji je to žanr...to je nešto slično onom klipu od pre neke strane gde izvesni ''Igorrrr'' udara metalnim kašikama u lonce i proizvodi neki zvuk samo što ovo što moj ortak sluša povremeno ima i neke reči.
E sad, on će na sve što iole zvuči narodnjački da baci salvu uvreda kako je to smeće, a na pitanje šta je to što vrednuje tu njegovu muziku jer ja mogu odma tu za stolom da mu izbubetam iste takve melodije od čaša i viljušaka i radijatora odma odgovara kako smo seljaci koji ne razumeju ništa, kako je to umetnost kako ne može svaka budala to da shvati i tako dalje...
A kad mu tražim objašnjenje šta to on shvati u tome to budu takva kenjanja i patetična proseravanja da se na tome završi jer nemam nameru dalje da se upetljavam i nerviram.

Bruce, konkretno bih tebe pitao, nemoj da shvatiš ovo kao neki atak na tebe i tvoj rad (odma da kažem da mi se to što radiš ne sviđa, tj. nije me dojmilo, nije ostavilo nikakav utisak na mene, al opet ako već ne razumem to što radiš neću ni da kažem ''vidi ga ovaj debil šta radi kakve su to gluposti''),pošto sam pregledao slike sa onog linka i odgledao jedan performans...pa ako te ne mrzi da objasniš šta si hteo da kažeš sa onim sedenjem u dvorištu i gužvanjem nekog papira i tako dalje?
Ili one slike...recimo slika se zove valjda ''Exit'' i ti valjda stojiš u krugu upaljenih sveća, šta to znači?
Kod takve vrste umetnosti uvek sam imao dojam da je to isuviše jednostavno..ali ne jednostavno na genijalan način ''vidi ga ker, mali ker'' nego jednostavno na način da svako može tako nešto da uradi...Recimo, da slikam sad kontenjer pun smeća, a pored njega stavim jastuk i pokrivač, jel bi se to smatralo isto nekom vrstom umetnosti?
Kao jastuk i prekrivač su simbol mesta u kom spavamo, a kontenjer je prljavo mesto, u prevodu mi spavamo u prljavom okruženju jer je svet pun raznim prljavština u svakakvom smislu i obliku i tako dalje...

Bruce, konkretno bih tebe pitao, nemoj da shvatiš ovo kao neki atak na tebe i tvoj rad (odma da kažem da mi se to što radiš ne sviđa, tj. nije me dojmilo, nije ostavilo nikakav utisak na mene, al opet ako već ne razumem to što radiš neću ni da kažem ''vidi ga ovaj debil šta radi kakve su to gluposti'')

Ovo nikad ne shvatam kao uvredu, naravno da se moj rad ne može dopasti svima i to je normalno. Kad kažeš "Bruce, tvoj rad je sranje po mom mišljenju" to je sasvim OK izjava. Kad kažeš "Konceptualna umetnost je sranje" tu već mogu da se nađem uvređen jer trpaš sve u isti koš bez elementarnog saznanja o pojedinačnim delima.

Što se tiče tih papira i sedenja dvorištu, mislim da je u pitanju "Vreme zabave": Sedim na stolici, pijem pivo, grickam kikiriki, pušim (sve radnje zbijene u sat vremena, dakle, palim paklu cigareta jednu za drugom, sve gore istovremeno, pijem šest limenki piva odjednom, kapiraš princip) i gledam TV na kom nema programa (beli šum). Listam novine i vadim programe iz sredine koje čitam kao da me zanima šta je na TV pa onda okrenem kanal da bih to i "pogledao".

Performans je, kao i mnogi, socijalna kritika savremenog društva u kojem debeli građanin provodi "vreme za zabavu" na banalne i nebitne gluposti u kojima čak i ne uživa nego ih samo ponavlja svakodnevno. Jedan iz ciklusa "običnih radnji". Hteo sam performansom pokazati suštinsku glupost i inertnost koja nas sve zajedno vodi u entropiju. Problem kod performansa je što moraš biti tamo da bi stekao kompletnu sliku, ovako opisano baš i nema nekog smisla.

EXIT nema veze sa festivalom, performans je stariji od novosadskog EXIT-a i predstavlja barijere koje sami sebi postavljamo i koje je najteže prevazići. Opet, trebalo je biti tamo, u Foto, kino i video Savezu Vojvodine, početkom XXI veka...