Prijava

U muzici koju slušate šta vam je bitnije: sama muzika (zvuk, melodija, ritam, rifovi, vokalne sposobnosti izvođača) ili tekst?
Što se mene tiče, kod domaće muzike mi je jednako bitno oboje, a što se strane muzike tiče važnija mi je sama muzika. Tek ako mi se pjesma baš svidi onda obratim pažnju na tekst. Iako sasvim solidno znam engleski, uglavnom ne mogu razabrat sav tekst pjesme bez traženja teksta na internetu. Većinu provalim, ali uvijek ima nekih dijelova koji oni promumljaju i ne mogu da ih provalim. Osim toga, tekst na engleskom, čak i ako sve razumijem, ne djeluje na mene toliko jako i direktno kao na srpskom. Tu su naravno izuzeci moje omiljene pjesme koje znam napamet, pa njih mogu dublje doživiti

A to dosta zavisi i od izvođača. Ako neko veoma razgovijetno pjeva, tako da sve razumiješ bez naprezanja ušiju, onda tekst dosta znači i može izvući pjesmu čak i ako muzika i nije nešto. Ali generalno, možda je muzika ipak malo važnija. Na nju čovjek može da reaguje i bez posebnog obraćanja pažnje, za razliku od teksta.

Šta je vama bitnije i zašto? Da li volite svoje omiljene bendove prvenstveno zbog zVuka i muzike ili zbog tekstova?

Listening to music "is very much like making love to a beautiful woman", sto bi rekao Svis Toni, prvo ti zapadne za oko (uho) izgled (zvuk), pa se onda zainteresujes i za sadrzaj (tekst). Nazalost, tu ne prestaje slicnost. Cesto mi se pesma, koja mi se u prvi mah svidela, smuci kad razaznam tekst.

Uvek su mi reci bile vaznije nego melodija, mada postoji par izuzetaka...

Reči se čitaju i/ili recituju, muzika se sluša; zato mi je gotovo nebitan rep. Ali genijalci kad spoje muziku i tekst i dobar vokal i sve to lepo ispoliraju... to je potpun užitak.

Jovicicu, veoma interesantno pitanje; barem mene cesto ovo pitanje kopka.
Mnfrde, bas to o cemu ti pricas je ono sto je EKV kao grupa uvek nastojao da uradi. Steta je sto su postali toliko izvakani - po meni su oni i dalje mozda ne najbolji bend, ali bend sa najboljim pesmama sa nasih prostora.
Licno, muziku shvatam kao paralelni domen jezika, recimo - jezik bluza, jezik dzeza, jezik turbo-folka... a pesme kao, recimo - definicije na ovom sajtu. Vestina baratanja jezikom, u neku ruku. Ili nivo poznavanja jezika. Ne da se radi o nekom takmicenju, naravno. Jer stvarno ne postoji pesma koju ne volim, ili muzicar kojeg ne volim, (osim, slozicete se, Brusa Springstina i keni Dzija).
Tako da, kada imas dobru kombinaciju teksta i muzike, to samo delo uzdize u neku visu dimenziju, bas kao kada ovde imas kombinaciju definicije i primera koji postoje u savrsenom skladu, (da ne kazem "sinhronicitetu").

U filmu "Music&lurics" postoji deo koji obozavam i glasi ovako: "Melody is like seeing someone for the first time, physical attraction, sex. But then, when you get to know the person, that's the lyrics, their story, who they are indeed... It's the combination of the two that makes it magic." Mislim da je ovim sve receno...

Najvise volim da slusam muziku zbog nje same, najvise instrumentala, mada i prelazi su vrlo zanimljivi kod raznih vrsta muzike.
Na reci ne obracam mnogo paznju, sem ako su nase (koje ne slusam ako nisu saljive, recimo Rokeri s Moravu i Dj Krmak). Onda naucim reci, ali instrumental mi je uvek najbitniji, kako je odsvirano i koji su instrumenti ucestvovali u tome. A kad mi se instrumental zasvidja, istog momenta naucim da ga odsviram.
Posebne pesme gde mi se prelazi najvise svidjaju su Rammstein - Te quiero puta, Robbie Williams - Radio, Britney Spears - Toxic.
Smatram da su ovde prelazi vrlo jedinstveni (naravno, ovo je samo moje subjektivno misljenje).

Muzika. Što se mene tiče, ne mora ni imati tekst.
Mrzim recitacije, naročito uz dosadni Balaševićev glas.

Као што ГМ рече, прво те музика зарази, а онда обратиш пажњу на текст. Ако се уклопе, како између себе, тако и са твојим ставовима/осећањима, имаш ненадјебиву комбинацију. Зато је Клеш тако добар бенд. :)

Музика. Речи су тако ограничене у односу на музику.

Типичан пример: Блуз у парку од Смака. Точак је толик више саопштио музиком, него што говори онај текст.

Их. Том теоријом анулираш све књиге овога света. :) Капирам ја да кад чујеш ону јебачку Бетовенову симфонију оћеш све око себе да разбијеш, али исто тако се избедачиш кад прочиташ "Белу гриву". :)

ЕДИТ : не знам о чему причам, игноришите ме.

Не, не. :) Не анулирам. Па и ја се бавим писањем. Има реч своју снагу. Али ипак реч не може да се пореди тоном који произведе добар музичар, јер неке емоције не могу да се изразе речима, а музиком могу.

И обрнуто. :)

Па, сад... :)

Па пази овако, неки музичари, на пример Запа, били би мртав курац без одличних текстова. Све се то употпуњује.

Добро. Стоји и то. Све је то, заправо, релативно, ако боље погледамо.

Wojtek i Dzimi su pijani govnari i ne slusajte ih!Istovremeno to su moja 2 omiljena autora...Kad ce ban?Pijan sam odavnooooo

Јес, и то што кажеш. Уздравље! :)

Moj covek!Wojtece,ako ikad ponovo promenis avatar ima da te zamrzim kao coveka i kao komunistu :))))

Ај живели! Мени нестало пиво. Јоп мало, па идем да се комирам. ::)