Prijava

Знамо да је ово некад било неписано правило, било да је село или град у питању.
У задње време сам чуо за неколико случајева где су сестре тражиле свој део, и ниједан се није завршио пријатно. Ако изузмемо паланачка оговарања и лажно моралисање, ја мислим да је то сасвим у реду. Шта му јебеш матер, узимај шта ти следује и ако ти врши посо, ко да снаја заслужује више него ћерка.
Знам, није све тако једноставно, али као отац деце оба пола, мислим да је најпоштеније - на равне части. Или да се направи нека компензација.
Одрицање само у случају да се удала за неког Мишковића пуу далеко било...
Шта велиш ти?

Baš tako! Nemam puno za dodati: otprilike popola deli, pa neka posle vide šta će.
Nemam nešto puno imovine za deliti, još, ali kapiram da ću tako jednog dana.

A imam loša iskustva u fameliji, a i čuo sam za puno problema, te je bolje preseći na vreme nego posle da se pravi svađa.

На равне части је најбоље правило. Нема нико да се љути.

Јебене жене и њихова права.

Dasupišem samo, ima da se piskara a mrzi me sad. Škartljivo je to pitanje.

Све на равне части је океј ако су деца нормална, али не дај Боже замисли да имаш сина кретена од 30 који цео дан дрка комп, пуни пепељаре и живи код тебе, и ћерку која се удала са 22 године, има двоје деце и ради? Ово је скроз реална прича, сложићеш се. Шта онда?

Продаш све одеш на џамаику и пуца ти кита!

Sve jednako. Ionako ne može po važećem pravu da se odrekneš nasledstva unapred, tek kad si pozvan da daš naslednu izjavu. A ako te izbace, imaš pravo na nužni deo.

Lupate, sin ostaje ukući da gleda oca i majku, dok se ćerki jebe (zato se i udala) i dođe nedeljom na ručak sa mužem i ćao.

Lupate, sin ostaje ukući da gleda oca i majku, dok se ćerki jebe (zato se i udala) i dođe nedeljom na ručak sa mužem i ćao.

Vrlo često netačno.

Vrlo često dušo nije isto što i uvek.

Pusti ti to, neka ona stiče sa svojim mužem, ali neka ima svoje parčence za ne daj bože.
To je čest slučaj po selima da se sestre odriču nasledstva u korist braće, dobrovoljno ređe, više je to kao neka tradicija i nepisano pravilo, pa zbog toga mnoge ostaju u nekim kvazi brakovima gde ih pijani brka mlati godinama, a da se vrate nemaju kud.

to je takvo pravilo da se ne bi dolazilo u situaciju da se zena uda u donji dubic a iz pakasnice je. i sad dolazimo do toga da zivi u jednom selu a imanje ima u drugom koje ne obradjuje jer joj je daleko, tako da postaje neupotrebljivo.

ako njen muz takodje ima sestru i ona se uda u neko trece i tako u krug dobijamo sta? kurac.

ovako lepo svo imanje ostane "muzu" tj muskarcu i ako se svi pridrzavaju tog pravila ni jedna zena nece biti ostecena. jeste da nije dobila svoju polovinu ali ni imovina njenog muza nije deljena tako da ostaje svako na svome.

slicno je i u gradu, sta sad prodaces svoju polovinu stana...

i da, moze da proda to zemljiste samo kome? i po kojoj ceni.

e sad ako se lose udala, ima svoju sobu u kuci i stanu (ako joj je potrebna) dok se ne snadje, stane na noge... dolazi u obzir i novcana pomoc ali sad to sve zavisi od finansijske situacije.

Moja sestra se odrekla naslednog prava na porodični stan u moju korist, ja sam se odrekao naslednog prava na deo dedine kuće u njenu korist. Funkcionišemo savršeno.

Imanje i kuća ostaje sinu pogotovo ako se bavi zemljoradnjom ćerkama se pomaže i šakom i kapom pogotovo ako se udaju za nekog golju i ajd zdravo. Najjače da će sestra da pocepa imane bratu i da raste korov a ovaj će da radi zemlju pod kiriju.

пола - пола

Ово што Брус каже, честа је пракса и у Семберији. Договором се ријеши све и сви буду задовољни.

пола једном брату пола другом