Prijava

Umetnički tekst kiša pada crno bela slika on i ona senke pas slova melanhlija ulice

Ja sam amelija pulen ovaj život je tren pjer šta je lepota tren ispijanja omiljenog čaja kafe skupog vina u parizu sedim sama u pariskom lokalu Sve je lepše sa pogledom na ajfelov toranj i radosti i tuge i svi sretni dani, krabe na žaru hmmm mišel poljubac u čmar ja sam tin tin u parizu je sve lepše kurve francuzi sa velikim nosevima ja sam amalija pulen hop hop grickam si kulen lakoća i lepota življenja usrana francuska harmonika amelizovaću celi svet da bude moja topla zdelica napitka pred san petnestak minuta dobrog romana, mi smo umetnici baš super a vi ostali ste govna reko mi je sartr tako mudrac jedan star i pametan na vrhu planine s anđelima ime i oooo tko mi tebe poslao

Bajczarz, kakva je ovo deskripcija comptine d'un autre été? :)

Pa ne znam šta to znači na francuskom pa prvo kucah u prevodiocu i ispade citat дјечја рима јос љето tatci posle sam guglo pa to izgleda pesma iz amelije

katalina gde ste bese okacili link insta profila ono bese

"Nekad sam imao dugu devetku, a sad kratež! Kad sam bio mlad, devojka me je oralno zadovoljavala i u jednom trenutku mi je stegla zubima ponos i prosiktala: "Ajde me sad varaj!".

U tom trenutku je zagrizla koliko je mogla, otkinula vrh i ispljunula ga! Ja sam krvav izleteo iz sobe, rekao ocu šta se desilo i izleteo na ulicu. Uleteo sam u taksi i rekao da vozi u bolnicu. Vozač je mislio da sam ranjen.

U bolnici sam upoznao jednog dečka koji je umirao od raka i poželeo mu da ozdravi. Kada sam bio na operacionom stolu, moj otac je stigao sa mojim glavićem kojeg je pronašao na podu sobe.
Međutim, on se već potpuno isušio i smanjio, i nije ga bilo moguće prišiti. U tom trenutku, čujem da je onaj dečko umro i pitam njegovu porodicu da mi doniraju njegov glavić koji su mi na kraju prišili.

Kad me danas pitaju da li funkcioniše kako treba, ja im kažem: Ne samo da je funkcionalan, nego i poboljšan", priča je koju je Kristijan Golubović ispričao i tokom učešća u rijalitiju "Farma".

-Ustaj sine.
-Evo ustajem.
-Spremila sam ti doručak.
-Čekaj malo, ja sam replikant, nemam majku. Šta si spremila?

Sedimo na krevetu naduvani kao stoka i gledamo Grand. Da, Grand.
Zašto?
Pa zato što je to smešno kad se naduvaš. Tebi nije? OK, nama jeste, ali nije sad to bitno.

I tako sedimo mi, kao što rekoh već, naduvani, gledamo Grand. Dvoje nas je inače, drugar i ja. Toliko nas je poklopila travuljina pa moramo onako da širimo oči povremeno i snažno trepćemo kako bi sklonili izmaglicu i videli oštrije. Onako moramo da, jebem li ga kako se kaže, gvirkamo valjda ili tako nešto.

A na TV-u. To je jako teško opisati. Velik je to TV. 42 inča ima, a nama i veći deluje jer smo odjednom potpuno hipnotisani scenom koja se događa tu pred našim očima. Na par metara od nas. Na istom tom TV-u. Najavljuju nekog momka, da me ubiješ ne znam kako se zove. Vidim da je sigurno popularan, pošto neka kreketava žaba ga je najavila tako da je pustila blagi piš niz nogu, a u trenutku kada su pokazali publiku vidim da je neka debela žena pala u nesvest maltene, od veličine tog pevača. Ne fizičke, nego ono interpretatorske veličine valjda.

Gledam lika, on onako ima oči kao neki psihopata, fiksira jednu tačku. Sprema se mentalno da izvuče valjda maksimum iz sebe. Kosa mu onako na stranu zalizana, odelo crno kao ugalj, sve nešto ispeglano, u fazonu kao da ga je keva uštirkala za ovo pojavljivanje. Iza njega zavesa se polako povlači i počinje potpuna psihodelija.

Muzika odmah, naglo, jako kreće. Bubanj, zurle, talambasi, sintisajzer, harmonika, električna gitara, violončelo, frula, dvojnica, klavir, ma sve što postoji od instrumenata. Istrčava jedno dva tuceta dece u narodnim nošnjama i seda ispred njega na neki kao jedan stepenik, pa i oni krenu da se drmusaju i tapšu al' potpuno van ritma ove ludnice. Kao da tapšu uz taši-taši-tanana. Iza njega neke igračice, njih dvaes', u zlatnim nekim bodi trikoima ili kako se to već zove ne znam, a na glavi svakoj kao paunov rep nešto, isto zlatno i stavljaju jedna drugoj ruke na ramena, pa čas levo, čas desno dižu noge.

Levo od njega dva para igraju brzi latino ples, obučeni onako, pa znate kako su obučeni ti latino plesači, da sada ne ulazim u to. Ono, šljokice, trakice i tako ta sranja. Između latino plesača i ovoga što peva uglavili su i lika kako žonglira pomorandže. Sa desne strane odjednom utrčava Lepa Lukić i neka mlada pevaljka, očigledno na heroinu, da pevaju sa njim ovaj, reklo bi se, veliki hit. Protrčavaju pored improvizovanog štanda sponzora emisije, iza kog stoji devojka obučena kao doktorka, sa sve stetoskopom oko vrata, a na njemu piše DULKOLAKS - nadražajni laksativ. Dok su protrčavale malo je falilo da obore model ljudskog dupeta, na kom je ona devojka verovatno objašnjavala kako deluje ovaj magični proizvod za hitro i obilno iseravanje, kada neće da ide. Čak je tu i novogodišnja jelka, sva okićena, iako je april.

Iznad njega je improvizovana ljuljaška, spuštena reklo bi se sa plafona, na kojoj momak i devojka razmenjuju nežnosti. Znači ništa hardkor, nego nešto kao maze ruke jedno drugom, šeretski se osmehuju, šapuću kao i tako to. Nije on nju marn'o za sisu, ona njega za karu pa se žvalave. Nego onako, fino, sa ukusom.

Ovaj uštirkani u svom tom ludilu peva neku pesmu, ne znam sada reči ali kao fazon nešto ljaksonski, a ipak moderno tipa: "Poslao sam ti SMS poruku, sa emotikonom srca, a ti si me iskulirala i sada moje srce grca, od bola, od bola, od bola. Izaš'o sam ispred kluba, mal' falilo da me pičnu kola, jer moje srce sada grca od bola, od bola, od bola....". Al ne pomera se. Ni on, ni odelo ni frizura. Ništa. Samo drmusa desnu nogu sto na sat i peva. Oči fiksirane k'o kod Hanibala Lektora, negde pravo. A zagrlila ga Lepa, zagrlila ga i ova na heroinu, pevaju sa njim ubiše se. A on ni makac. Zakucao.
Oko njega haos. Fali samo slon na monociklu kako baca surlom majmuna sa cigarom u vis al ovaj peva i ne mrda. Osim onog pomenutog drmusanja nogom.

Mi već grizemo nokte. Suviše je to dešavanja. Kad prikažu publiku, a oni kao na teniskom meču, samo što ne gledaju onako sinhronizovano levo-desno, nego kud koji. Mnogo je to stvari u isto vreme ispred njih. Pogubiše se ljudi. Oči im sijaju jebote. Mogu da zamislim uživo kako je to.

Vraćaju kadar na onog što peva, pesma skoro dostiže kulminaciju. Znate ono na kraju takvih pesama, kada mora da izvuče slovo "A" jedno tries' sekundi kako bi rekli svi: "U al ovaj peva, kao šaban pre nego što je zauvek skin'o periku."
A ovaj i dalje stoji sav ukočen, a u očima mu vidim da zna kako mora nešto da uradi. Mora brate. Jer tri minuta je oko njega potpuni šou program, samo on stoji u mestu kao budala i peva. Zna da mora nešto. Stiže taj deo klimaksa potpunog. Tačno mu vidiš u očima da razmišlja: "Šta koji kurac da uradim?", "Potpuno se ne uklapam u ovo ludilo.", "Jebem ti kevu i ovo njeno odelo i ovu frizuru i sve u kurac, oko mene psihodelija, ja k'o na sahrani".

I dolazi momenat. Tačno mu vidim na faci da je odlučio. Ne zna kako će to da izgleda, ali shvatio je da mora da improvizuje. Hvata jednu od onih zlatnih igračica i u momentu kada počinje taj "A" deo od trideset sekundi spušta joj obe ruke na ramena, tačnije malo bliže vratu i kreće da drmusa kao da je davi. I drma je, drma, drma, drma. To traje kao fazon, dvadeset pet sekundi sigurno. Nama traje duže. Ona šokirana gleda u njega, on u transu izvlači maksimum iz svog glasa, hvata je levom rukom za sisu, ona njemu isto levom puca šamarčinu, on besan završava "A" deo, baca je sa obe ruke ka štandu "Dulkolaksa" baš u trenutku kada se završava pesma. Riba izletela iz kadra skroz. Znači nema je. Proletela pored štanda, pored jelke, nema je.

Svi na bini preneraženi. Ona deca u nošnji prestala da tapšu, igračice neveruju, prestali ovi gore na ljuljašci da se maze, latino igrači privili latino igračice ka sebi da slučajno tako krhke ne padnu u nesvest. Doktorka guta dulkolaks k'o bombone, u šoku potpunom. Žongleru pada poslednja pomorandža na glavu. Da je bio onaj slon sa majmunom, pao bi sa monocikla i ispustio majmuna. Sve stalo. Lepa ne kapira doduše pijana je i ova druga takođe, drogirana je, pa ih bole uvo baš. Al stalo sve jebote.

Samo Sale Popović shvata da je ovo onaj trenutak kada mora da izvuče situaciju. Pojavljuje se u nebesko plavom odelu, a sa takođe nebeskim, ne plavim, samo nebeskim, osmehom i izgovara rečenicu: "Dame i gospodooooo.....Jedan, jedini, veliki, neponovljivi Bane Sokolović (ime izmišljeno iz razloga što ne znam kako se taj zove, a ovo ime zvuči sasvim kao da je neki pevač Grand produkcije)".

Publika počinje gromoglasan aplauz. Pretpostavljaju da je sve to deo šou preograma koji im je priređen. Svi akteri na bini tapšu. Uštirkani se poklonio tri puta. Sve je oživelo. Doktorka je jedino brzo šmugnula jer izgleda "Dulkolaks" stvarno radi. One devojke nema. Ko zna gde se smandrljala.

Na dvojica smo ćutali jedno deset sekundi pre nego što je drugar samo izgovorio "Krv ti jebem." i prebacio na neki nasumični kanal. Ispostavilo se da je u pitanju VH1, a tamo onaj debeli sa Havaja, baš debeli lik, što svira onu malecnu gitaricu i peva "Somewhere over the rainbow" ženskim glasom. Dobro možda nije mala gitara, možda je normalna, a on je samo ogroman pa deluje tako mala. Al, dobro, to je neka druga priča.

Hahah. Dzoni ja od kada sam gledao jednom tv stondiran, vise ne smem.

užegana Rigotina
Icon default21:03
Možete li da mi odaberete jednu defku pls. Poyy pre 2 godine kosmopolita pa napiši neku da je za odabir:-P pre 2 godine

Bajczarz, jaslice rime još jednog leta, popodne. Takoe!

Bjurenu, to je dezinformacija :)

vukajlija BLZ pisanje xd

Sve ce ponovo biti u redu siguran sam. Od kad su hrvati Nedi Arneric vratili vikendicu u Rovinju vratio se i moj optimizam i vera u ljude.
Jer Rovinj je jugoslovenski San Trope sto rece Miki Rubiroza, tamo imas perspektivne mlade glumice sa sestrama koje kasnije postanu nedojebani matori kreteni, i tako Neda ide ujutru na pijacu gde se vratija Sime i donija friske ribe, i prica onako fino "Pa je, da se brodet napravit i od ugora!" , i to je bas onako, super.

Umirem umirem majko
Aaa ne budi me
Koj ce mi kurac ovo prolece

Kad ooon ne ljubi me
Ljubim Kandi buraza :*

Svi smo ovde fukare krademo iz pekare

Камо лепе среће...

Dobar je ovaj Džonijev trip. Nema jače stvari nego kad napušen pustiš neku idiotsku emisiju koju nikad nisi gledao.