Postite li Veliki Petak?

  1. Spiritualno putovanje je, per se, individualno, svaka kolektivna priča mi vuče na indukovane transeve, sektu, obrede inicijacije i slično. Pritom ne mislim na masu ljudi na liturgiji npr, svako od njih putuje sam, iako su fizički u istoj prostoriji.. Prvi korak je svakako kad ustaneš iz kreveta i samom sebi kažeš "OVAKO VIŠE JEBENO NE IDE" i kreneš na put, e sad neko krene put joge, neko put pravoslavlja, neko krene na psihoterapiju, neko čak i na jutjub (preporučujem kanal millenial thinker, zoomerska filozofija koja gađa samu srž), ali krene.

    Problem je što većina nas nigde nije krenulo. Moja religija je delta planet niš, steam rasprodaja, pica sa donesi.com i boli me to, i ne vidim kako to da promenim. Konzumerizam je moja religija nažalost

    Frantično, sviđa mi se

  2. Ko god ovakve svinjarije moze da cita i da mu budu interesantne, taj je nesto jos gore i od spoja glupog i retardiranog, kompletan idiot

Rekli o sajtu

Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.

Deutsche Welle · 29. April 2011.