Pa nisu sve jebach, samo su lijepe i objavljuju ih ove neke instagram stranice s tim ljepoticama pa zakacim nekad neku i sto nije bas meni neka ljepota
Jedini čovek koji je uspeo da me nasmeje a da pritom ne uradi ništa. Poštovanje, a to što on drolje pljuje i bije i ja bih. Ja bih prva. On ološe tretira kako ološ ZASLUŽUJE. On sprovodi pravdu na svoj način. I dok mu se može, neka. A najjače je što taj ološ postane njegova žrtva, a on samo sprovodi disciplinske postupke na najgrublji način.
Drugo je kad ničim ne zaslužiš, kao što nisam ja. Već samim tim što sam rođena.
A drugo je kad se konstanto penješ na kurac nekome i piješ mu krv, nezasito, gotovo konstantno. Od danas ja muškarce tretiram kao Car žene. Loše - užasno, milijardu puta lošije.
Dobre - dobro, dovoljno dobro da ne bude loše.
A to što i ja imam dušu ko kuća, moj problem. Ali u njju više neće biti svi dobrodošli, niti će uopšte moći da joj priđu. Ende. Kraj. Najbolnije od svega što se dešava je to što uspevaju ono što sam rekla i mislila da nikad neće - da me ubiju. Da živim mrtva kao većina ovde, i oko mene. Bez elana, bez duha, bez sposobnosti da osećam, bez samilosti, bez empatije, onako mrtva. To mi je najužasnije. Da me ubiju i da nastavim da živim. Da li će uspeti, ne znam. Pozdrav Tomoatino. Budi dobro.
Iskreno, najjača ovde sam ja. U to sam nesumnjivo uverena. Ima većih strahota od mojih, ali ovde među prisutnima najjača sam psihički neporecivo ja. Nisam išla na ratište, nisam preturala leševe dece, nisam ubila, nisam izgubila organe, zdravlje, nisam gladovala, nisam robijala, nisam preživela mnogo veće nedaće i strahote no što jesam. Ali većina vas nije ništa, i zato bi bilo lepo, izuzetno lepo da se izvesni pokriju ušima. I da ih bude čak predamnom sram, naročito dok mi pripisuju šizofreniju i slična smešna stanja. Naročito tebe Vuče. Za jednu ženu, hipersenzibilnu, najjača ovde sam ja. Kao i u svojoj neposrednoj okolini. Psihički. Iako imam ventile i odvrnem ih kad mi dune, jer ovo je mesto na kome to mogu i zabole me, odista ne znate uopšte kakve sam strukture i kakav sam dijamant.
Pozdravljam vas.
Prošla si nedaće velike, teške. A jesi znala da je najveća kazna za zatvorenika da ga stave u samicu? Ne da ga neko bije i maltretira jer se to stalno dešava, nego samica brate, osakati te za ceo život
Jok, ti si ravnodušan, indiferentan. Meni to nije jačina. Apatija mi je pomirenje sa svime radi ličnog samoodržanja. Ali to nije borba. To ne iziskuje ni napor duha niti ma kakvu snagu. Možda ti - posle mene.
Daj Vuče ne mlati, pašće sneg, meni za volju.
Ja sam mislio na Beograd, na osnovu iskustva prošle 3 godine
https://vm.tiktok.com/ZMFqnXem2/
haha @avvi evo malo naseg ideala istinske ljudine da zapocnes dan
Plidu je l' su ove barbike sa tvojih profilnih stvarno po tvom ukusu
Nema spavanja
Pa nisu sve jebach, samo su lijepe i objavljuju ih ove neke instagram stranice s tim ljepoticama pa zakacim nekad neku i sto nije bas meni neka ljepota
haha @avvi evo malo naseg ideala istinske ljudine da zapocnes dan
Jedini čovek koji je uspeo da me nasmeje a da pritom ne uradi ništa. Poštovanje, a to što on drolje pljuje i bije i ja bih. Ja bih prva. On ološe tretira kako ološ ZASLUŽUJE. On sprovodi pravdu na svoj način. I dok mu se može, neka. A najjače je što taj ološ postane njegova žrtva, a on samo sprovodi disciplinske postupke na najgrublji način.
Drugo je kad ničim ne zaslužiš, kao što nisam ja. Već samim tim što sam rođena.
A drugo je kad se konstanto penješ na kurac nekome i piješ mu krv, nezasito, gotovo konstantno. Od danas ja muškarce tretiram kao Car žene. Loše - užasno, milijardu puta lošije.
Dobre - dobro, dovoljno dobro da ne bude loše.
A to što i ja imam dušu ko kuća, moj problem. Ali u njju više neće biti svi dobrodošli, niti će uopšte moći da joj priđu. Ende. Kraj. Najbolnije od svega što se dešava je to što uspevaju ono što sam rekla i mislila da nikad neće - da me ubiju. Da živim mrtva kao većina ovde, i oko mene. Bez elana, bez duha, bez sposobnosti da osećam, bez samilosti, bez empatije, onako mrtva. To mi je najužasnije. Da me ubiju i da nastavim da živim. Da li će uspeti, ne znam. Pozdrav Tomoatino. Budi dobro.
budi ti dobro i barem ne daj da ti se urezuje u svest bilo sta sto procitas ako nista drugo
https://i.pinimg.com/originals/89/81/c3/8981c30a6a5e652940c686d2ef8053aa.jpg
Ne brini Tomo. Nikako ne brini. Mene čuva neko mnogo jak.
Ja sam jako jak.
https://i.postimg.cc/mkHCvXvb/1636909642719.png
Uh
Yak
Da
Hahaha al ova vukova sposobnost da sve trigeruje jednom rečenicom, fascinira me
Iskreno, najjača ovde sam ja. U to sam nesumnjivo uverena. Ima većih strahota od mojih, ali ovde među prisutnima najjača sam psihički neporecivo ja. Nisam išla na ratište, nisam preturala leševe dece, nisam ubila, nisam izgubila organe, zdravlje, nisam gladovala, nisam robijala, nisam preživela mnogo veće nedaće i strahote no što jesam. Ali većina vas nije ništa, i zato bi bilo lepo, izuzetno lepo da se izvesni pokriju ušima. I da ih bude čak predamnom sram, naročito dok mi pripisuju šizofreniju i slična smešna stanja. Naročito tebe Vuče. Za jednu ženu, hipersenzibilnu, najjača ovde sam ja. Kao i u svojoj neposrednoj okolini. Psihički. Iako imam ventile i odvrnem ih kad mi dune, jer ovo je mesto na kome to mogu i zabole me, odista ne znate uopšte kakve sam strukture i kakav sam dijamant.
Pozdravljam vas.
Iskreno, najjača ovde sam ja
posle mene
AvvI je stvarno jaka.
Prošla si nedaće velike, teške. A jesi znala da je najveća kazna za zatvorenika da ga stave u samicu? Ne da ga neko bije i maltretira jer se to stalno dešava, nego samica brate, osakati te za ceo život
Jok, ti si ravnodušan, indiferentan. Meni to nije jačina. Apatija mi je pomirenje sa svime radi ličnog samoodržanja. Ali to nije borba. To ne iziskuje ni napor duha niti ma kakvu snagu. Možda ti - posle mene.