
Marketinški slogan, korišćen uglavnom u reklamama za kojekakve lekove, preparate, čajeve i ostale kurce, za koje nikada ranije nismo ni čuli.
To su kompanije osnovane od strane likova koji su ili studrali na zapadu, ili bili u Kini gde su učili staru kinesku medicinu, ili im je znanje dato sa neba kao pripadnicima naroda istog, uglavnom, šta god to bilo, oni su odlučili da to znanje pretvore u proizvod koji će pomoći napaćeni narod. A za uzvrat, sve što traže je pišljivih 50-60 eura.
Po maloj ceni možete se rešiti bolova, hrkanja, suvišnih kilograma i osećati kao ponovo rođeni. Zdravlje nema alternativu.
Zovem se Milorad i dolazim iz sela Brabonjić. Naporan svakodnevni fizički rad mi je izazvao velike bolove u leđima. Teško sam spavao, a još teže radio. Ali sada zahvaljujući ovom malom čudu od proizvoda moj bol je nestao. Kad se probudim osećam se kao ponovo rođen, spreman da orem i kopam ceo dan.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Zovem se Marina i dolazim iz Beograda. Student sam prava i imam 22 godine. Sati i sati provedeni na predavanjima ili učenju ne ostavljaju mi puno vremena za fizičke aktivnosti. Za tri godine studiranja ugojila sam se 28 kilograma. Bila sam očajna, depresivna, sve dok mi jedna drugarica nije preporučila vaš proizvod. Za tri meseca izgubila sam 15 kilograma i na dobrom sam putu da se vratim na idealnu težinu. Čaj od Civuđije je drevni kineski lek za smanjanje težine. Popijte jedan ujutru i jedan uveče i osećaćete se kao ponovo rođeni.
Mala zemlja seljaka na brdovitom Balkanu, bujne istorije ispisane krvlju naših predaka. Našla se na raskršću sveta, zbog čega se na njenim teritorija često vodio rat koji je uzrok njenog kaskanja za ostatkom Evrope. No, bez obzira na to, krase je ljudi koji sebe nazivaju „Nebeskim narodom“ i koji znaju kako se slavi i proslavlja. U svetu poznata po svojim brendovima:
Sarma. Savršen spoj mlevenog mesa i kiselog kupusa. Nirvana za sva čula. Nezaobilazno jelo na svim slavama i porodičnim, nedeljnim ručkovima u zimskim mesecima kada je potrebna jača hrana. Naizgled priprema je veoma jednostavna, ali potrebno je mnogo vežbe da se sarma uvije i takva ostane tokom kuvanja. Ta umetnost tradicionalno se prenosi sa majke na ćerku, a devojka koja ovlada tom veštinom, spremna je za udaju.
Rakija. Što je za Ruse votka, Čehe i Nemce pivo, Engleze čaj, to je za Srbina rakija. Najbolja je od šljive i loze, ali bilo koje voće se može koristiti za njeno spravljenje. Nakon „pečenja“ rakije, ostavlja se u drvenim buradima da odleži, a njen kvalitet raste sa njenom starošću, suprotno ženi u tridesetim godinama. Konzumira se pred obrok za bolji apetit, a neizostavni je deo zdravice i slavlja. Žene ga koriste kao lek i dezinfikaciono sredstvo, ali samo kada nema muškarca da vidi to svetogrđe.
Burek. Jebač među pitama. Savršen način da se počne naporan radni dan. Nema većeg užitka od toplog bureka, koji se jede prstima uz obaveznu čašu ’ladnog jogurta. Prvo vas omađija mirisom, a zatim svakim zalogajem daje odećaj zadovoljstva. Toliko je mastan da osećate kako vam se holesterol lepi po zidovima krvinh sudova dok ga jedete. Ali ko ga jednom proba, uvek mu se vraća, pa čak nutricionisti i fitnes treneri, ali krišom, da mi, debeli, to ne znamo. Odličan za „povratak u život“ posle lude noći i žestoke pijanke.
Inat. Karakterna osobina koja Srbina ume da košta glave. Inadžija među inadžijama. Radije će govno pojesti, nego imalo popustiti. „Rekao sam svoje, pa će tako i biti“. Prenosi se sa kolena na koleno, zbog čega izbijaju gadne svađe između najbližih, zbog čega često godinama, pa i do kraja života, ne progovore.
Jugo. Tačnije YUGO. Zastavina mašina iz Kragujevca koja predstavlja simbol srpske snage i izdržljivosti. Isti onaj Jugić koji je „išao na vazduh“, kad je tokom sankcija bila nestašica benzina; isti Jugo kome motor prokuva nekoliko puta kad se išlo na more; onaj Jugo koji su komšije gurale do prve nizbrdice... Ma prošao sito i rešeto, ali nikad izdao. Uglavnom prvi, a često i poslednji automobil koji Srbin sebi uspe da prijušti.
Ajvar. Bakina magija iz tegle. Nutella na srpski način. U jesen ulicom se širi opojan miris pečenih paprika, koje se potom melju i kuvaju zajedno sa paradajzom, da bi završile kao zimnica. Znači, i zdravo i ukusno – pa to nigde nema! Preukusan kao namaz ili dodatak nekom jelu, neizostavni je deo kuhinje svih srpskih porodica.
Srbijo, volim svako slovo imena tvog!
Veština koja može preobratiti običnog pasta frajera u majstora kuhinje. To što mu je sitno seckan luk zapravo u kriškama, što mu ulje za prženje pršti po plafonu i što ne ume da oceni kad je meso pečeno nije bitno, jer je kuvarsko umeće zapravo direktno proporcionalno količini upotrebljenog egzotičnog bilja.
-Da vidimo... "na vrh noža bibera i prstohvat majčine dušice"... ma više bibera treba, da bude malo pikantno, a ove majčine dušice cela kašičica inače se neće ni osetiti.
-Ruzmarin, to je neki afrodizijak valjda... pola kašike odma' mećem.
-Origano, to može u sve.
-Vala, jeste smor ovo distanje, ček' da vidim šta ima po fijokama... majoran, lovor, može, narodni čaj, hm... "list koprive, šipurak, list kupine...", može, ako ništa zdravo je.
-Paz' đumbir jebote, sa'ću narendam i toga malo.
-E, bosiljak sam zaboravio, i toga pola kašičice... ma može i cela.
-Ček' da vidim imam li u apoteci još onih Josif Pančić biljnih kapi za inhalaciju...
--------------------------
On: Pa, kako ti se dopada moj vijetnamski gulaš alla preliminari?
Ona: :suze na oči: Super je... kah... samo je malo jako... je l' se to ruzmarin oseća?
On: Ma da bre, toga onaj Džejmi Oliver trpa ko blesav, sreća te sam smanjio dozu (u sebi: znao sam da je trebalo da sunem još cimeta da zamaskira to malo).
Smešno da smešnije ne može da bude. Smešno u pičku materinu.
- Pego, šta si života ti uradio Velji? Sretoh ga malopre u Idei, kaže ne poznaje te više, dobio otkaz zbog tebe.
- Kakav je ono lik brate. Znaš da je radio sa mojim bratom Nešom u istoj firmi?
- Da znam. Ubacio ga Neša da radi na utovaru i istovaru.
- E to brate. Međutim, gazda ga zamolio neki dan da skuva 5 kafi za njega i poslovne partnere, jer se kafe kuvarica razbolela, a Velja me zvao telefonom da pita kako to da skuva u jednoj džezvi dve slatke, dve srednje i jednu gorku kafu.
- Ne seri brate da te za to zvao?!
- Zvao života mi, pa znaš da on u životu ni čaj nije skuvao. I ja mu lepo objasnim da sipa 5 šoljica vode u džezvu, zatim 2 kašike šećera i da ni slučajno ne meša,
nego da ostavi šećer da se lepo slegne dole. Kad proključa, da stavi 5 kašičica kafe, vrati na ringlu da baci ključ i to je to. Ali sam mu podvukao da kad bude sipao kafu u šoljice, prvo sipa jednu, ta je skroz gorka, jer je šećer ostao na dnu. Pa onda još dve, te su srednje, jer se u sredini voda malo izmešala, pa tek na kraju da sipa poslednje dve, te su skroz slatke zbog šećera na dnu.
- Ahahahhaha ma daj, koji si mentol jebote, a on još veći ako te je poslušao.
- Poslušao brate, ni manje ni više, nego im odneo na tacni u kancelariju i svakom redom naglasio: "Ova vam je gorka, ova srednja, ova slatka..."
Ma pupak mi se odvezao od smeha kad mi Neša ispričao kako je ovaj sav važan razdelio kafu.
- Hahaha dideš u kurac idiote jedan, čovek dobio otkaz zbog tebe.
- Aj' ne izigravaj Sveca, nego dođi večeras da ga naložimo da u "Zoo banatu" traže šetače pasa koje gospođe ostave dok su na poslu. Taman će se odljutiti do večeras.
- Uuuu ajde brate. Ionako mi dosadno, Tanja mi ide na one časove Yoge svako drugo veče.
- Yoge kažeš, a?
- Da Yoge. Što?
- Ma onako pitam. Aj vidimo se večeras.
Zakon po kome ako išta može da pođe po zlu,poći će. U slučaju naših baba taj zakon stupa na snagu ako se prehladiš ili ne daj Bože dobiješ upalu pluća jer si automatski još više najebao. Sve što je ikada pročitala u Trećem oku, Politici ili Receptima a iole može da se zabuta i zdravo je, predstavlja lek po njenom skromnom mišljenu i za najopakije bolesti.
On glasi : ŠTO BLJUTAVIJE,GRĐE I LJUĆE TO ZDRAVIJE, a ti probaj da je odbiješ.Umrećeš sigurno.
''Snajka daj to dete ovamo. Prvo će baka srećo moja da te izmasira komovicom, deda pek'o onomad a baba stavila kesten unutra-dušu prži! Ti mu snajka za to vreme stavi list kiselog kupusa na stopala i čarape umoči u sirće pa da ga zavijemo u onaj jorgan iz Sarajeva što sam ga donela '68-e. Šta, nisi stavljala zimnicu? E crni moj sine, ne bi se ti najeo kiseliša da ti majka tvoja nije još živa! Čekaj srećo, ne koprcaj se, znam da ti je ladno, ne oblači pidžmu moram da ti stavim mekinje na grudi da ti izvuče tu muku iz pluća. Snajka, jel procedi onaj čaj od kičice i žalfije da se iskašlje , daj taman dok je umotan još više da se preznoji? Bože kakva si to majka, pa ne šećer unutra mora da ga pije tako gorkog, aman ženo!!! I riblje ulje, zamalo da zaboravim, deder poskoči po onaj moj ceger u hodniku!''
Nisam neki emotivac, nisam ni umetnička duša. Ali vidim da ima nešto više u čoveku, jebiga, zatureno između svih maski koje menjamo između kadrova u ovom apsurdnom i loše režiranom filmu radnog imena život. Nešto iskreno, sirovo, primordijalno, nešto što je jezgro pokretačke sile u čoveku koje postoji i neizmenjeno tinja još od prvih ljudi evo do danas. Sa tim se svaki čovek rodi, a malo ko zadrži to u sebi posle detinjstva. Stisni čoveka pravilima, ograniči ga strahom, pritegni ga ograničenjima, isperi demagogijom... Stisni još, to nešto u čoveku kvrcne. A jednom kad kvrcne, zauvek je. Čovek izgubi baš onoliko ludosti koliko bi trebalo da ima da ga baci na neke nove puteve, da prodrma, da mu zatruje krv novotarijama i buntom, izgubi baš onoliko kurčevitosti da pogleda ravno životu u oči kad se sustretnu na nekoj uskoj stazi, na kojoj ima mesta samo za jednog. Stisni čoveka previše i od čoveka dobiješ utvaru. Oči potamne, kreativnost nestane. Da, okreni se - dobiješ jednog od mnogih utvara koje vidiš oko sebe. Ako čovek izgubi volju za životom, umro je, u tom slučaju otkucaji srca nisu život, samo su mehanika. Ništa više. Lobotomisati decu, za to nemam nemam adekvatan komentar, niti neko iole adekvatno bedno poređenje.
Ne dati detetu da uprlja šake zemljom crnicom, koja daje i uzima život, da oseti damar života pod svojim prstima, njegov prapočetak i ultimativni kraj - ne dati mu da živi. Ne daju detetu da uprlja šake, da proba pelin življenja. Sve što se stvara, vaja se iz blata, jedino ako se zasuču rukavi, i ako se čovek zaprlja životom, može nešto i da stvori. Život se ne živi u trećem licu. Niti skrštenih ruku. Zagrebati dno, primiti lakat u lice, osetiti strah, dinamika jeste život. Strah je život. Bol je život. Strast je život. Sklanjati dete od sparinga sa životom tokom odrastanja i detinjstva, to znači unapred ga spremati za poraz kad ga život baci u klinč ringa. A baciće kad tad. Jebiga, takav je kapric kurve zvane život, ali protiv toga se ne može. Ili držiš korak, ili predaš meč. Ako je šta podjednako međ’ ljudima, to je bar, važi za sve.
Tetošenje dece u toku odrastanja stvara loše ljude, sa malom dušom i velikim dupetom. Ta korelacija nije slučajna. Kad zapne u životu, a mamine sise na dohvat ruke nema, takvi traže odmah da krive nekog drugog. Nenaviknut na bilo kakav trud, i odgajan da mu dupe bude prioretet u stanju je da gazi tuđe živote, čak i zbog svojih najmanjih hirova. Jebiga, nije naučio vrednost života, ne zna da ceni. Život nije slikovnica, ovo je vrlo zajebano i grubo mesto. Sad "nažalost" pridodati, suvišno je, tako je kako je. Kad padnu, razmažena deca iz staklenog zvona ne ustanu. Ruke su im bele, mišice slabašne. Odgajati dete pod staklenim zvonom je kao pripremati belo pile u inkubatoru, i onda ga pustiti među gladne ulične kerine da ga rastrgaju. Peruška ili dve će ostati, i mnogo tople krvi da se sliva niz vruć asfalt. Ne govorim o odgajanju deteta da bude džiber, nego čovek, džentlmen. Šta li je to - e to je ponajmanje savremena asocijacija slike Engleza sa kokni akcentom koji u fraku pije čaj u pet popodne.
Ne to nije za dobro deteta, pogledaj me u oči, i slušaj dobro. Ne nisi altruista, niti Bogomajka, sebičan si. Odgajaš dete pod staklenim zvonom iz čistog egoizma, turiš ga u izolaciju i boli te kurac. Prst u uvo, tako je najlakše, daj hleba i igara. Ko će razmišljati i brinuti se, to je svakako precenjeno. Pomeriti dupe i dati detetu ruku dok uči korake životnog tanga je svakako preteško, gravitacija guzice te previše vuče dole, jer ipak su i tebe tvoji tako vaspitavali. Ne, vi ne želite da zadržite dete kući da ostane jer ga volite, vi želite usedelicu koja će vam za par decenija menjati pelene kad omatorite i da vas opominje na popodnevnu dozu Ranisana kad vas Alchajmer ubaci u drugu. Ograničiti dete je svakako dosta jednostavnije nego pustiti ga da živi, da proba, da shvati život. Da živi! Ako želiš odgajati dete u zatvoru, pa tebi ne treba dete, nego papagaj. Dosta bolja opcija, eto razmisli. Kad smo kod papagaja. U kavezu mu zakržaju krila zbog tih „ne možeš, ne može, neće, nemoj, nije to za tebe“ na koje ga rešetke kaveza stalno opominju. Ako se odlučiš da ga pustiš da leti u život, prvi vetrić ima da ga zalepi za beton. Ni peruške neće ostati. Papagaj iz kaveza ne mož' biti galeb Livingston, da ga jebeš, obrni okreni, ne može.
I onda kad se desi pizdarija, i kad se skurcopizdi taj vaš groteskni ringišpil, dižete glavu i gledate gore... Gore. Tamo se ne nalaze odgovori. C. Ne. Kajanje je zaludno posle, nijedna količina kajanja ne može promeniti loše odluke roditelja. Kad slomijete dete u detetu, sjebali ste ga za čitav život, pička vam materina.
Definicija napisana za Mizantrophy.
Detektiv je jedna uporna i staložena osoba koju uglavnom prvi put vidite na nekom slavlju i koja je veoma znatiželjna... Zna prošlost vašeg oca, majke, dede, bake, strica, strine, ujke, ujne, brata... Spremna je da iz vas izvuče najtamnije porodične tajne i uglavnom koristi način unakrsnog ispitivanja. (Nekad i metodu "good cop - bad cop")
- Draguljče, pa gde si ti nije te videla baka Zorka jedno dvaes' godina...
- Joj baka Zorko, ja vas se ne sećam!
- Ma kako se ne sećaš baka Zore, pa jel sam bila ja u poseti tvom ocu u bolnici kad je mrtav pijan umalo zgazio onog poštara kod buvljaka, pa umesto poštara udario u kamion... Jel on još pije?
- Pa... /#$#*
Znam ja, on se jedno vreme nije treznio... Ti si bio mali i ne sećaš se... Nego reci ti meni, jel tvoja majka još uvek ima probleme sa šuljevima da joj baka Zorka da jedan recept za čaj...
- Ja mislim...
- Nema ti šta da se misliš a kamo li brineš baka Zorka nikom nije rekla što je tvoj brat ležao robiju zbog krađe onih patika na demonstracijama... Je l' da? Je l' krao? Priznaj!
- Ne, baka Zor...
- Pa i treba da leži kad krade... Ko krade ide u zatvor, zapamti to! I reci to tvom ujaku....
:GDE JA SEDOH PORED OVOG DETEKTIVA U PIČKU MATERINU:
Uticaj reklamnih spotova na zaulareno stanovništo koje može da reciklira stavove istih i napravi ih robovima dobrog ili (češće) lošeg marketinga. Češće lošeg, jer ciljna grupa loših spotova nisu pametni i kreativni već oni drugi. Bilo šta pametno je teško prodati glupom ili zatucanom, a takvih je izgleda više.
Mlada majka ustaje rano jer je to zdravo, naučila je tako "blic" žena. Odlazi do kupatila da skine noćnu kremu, umije se sapunom koji podmladjuje pa na četkicu koja pere jezik i glasne žice nanese pastu koja izbeljuje, skida kamenac i ima još 15 korisnih dejstava. Skuva kafu sa aromom koja popravlja raspoloženje i popije je uz komadić čokolade koja je pošalje negde "tamo". Kada se vrati od "tamo" nazove najbolju drugaricu da joj svašta besplatno ispriča jer ima još 430 prenetih minuta. Tokom razgovora je protera "večernja" salata od kelja i brokolija pa obriše guzu papirom mekim kao žuto pile i mirisnim kao onaj otmeni i nikako precenjeni čaj. Muža koji se vratio iz kupovine napuši jer je umesto mišićavog "vodoinstalatera" doneo onog "prikladnog", a on slegne ramenima i kaže da muškarci ne znaju zašto. Naručije ručak od kineza je oni rade "ketering" najpovoljnije. Kad jedu, zajedno će otići u šoping pa posle do bioskopa da pogledaju u nekoliko dimenzija najbolji film svih vremena, tako bar svi kažu. Impresionorana granama koje su je golicale u bioskopu, leže u krevet okupana "slip" gelom, namazana noćnom kremom i mlekom koje ima ubedljivo najmanje masti, ali nažalost nije za piće. Zbog svega toga se sutra probudi mladja, ali možda malo manje raspoložena. Nema veze, tu je kafa i njena aroma!
On/a priča više od Ivon Jafali, Lee Kiš, Jelene Bačić Alimpić, Sanje Marinković i Isidore Bjelice zajedno. Ovoj osobi, reči su smisao života. Kazniti je ćutanjem, bilo bi ravno smrtnoj kazni. Pretpostavlja se da priča i u snu, a prvu reč je izgovorila sa samo tri meseca života. U poređenju sa njom, serija Seranovi, poznata po brzim i opširnim dijalozima, izgleda kao nemi film. Njena bolest je neizlečiva i smrtonosna...po okolinu!
-... Kažem ti ja tako, kad sam kupovala ove čizme, tad još bile marke...marka bila tri dinara valjda. Krenem ja do Čumićevog, od Slavije valjda trolom, ne mogu da se setim tačno, kad ono nestane struje, izađem ja pa peške duž Kralja Milana, to je tad bilo Srpskih vladara...vi'š što je glupo to što menjaju imena ulica, tako Svetogorska se drugačije zvala...a znaš u Svetogorskoj je pravno-birotehnička škola...moja sestra htela da upiše, međutim bila beda, ode u frizere, da što pre dođe do kore 'leba! Vidiš tebi lepa frizura, jel je feniraš ili peglaš? Kad smo kod peglanja, imam ja lanenu haljinu neku, ne da se gužva brzo...
-Gospođo, ja sam se samo izvinila jer sam vas zgazila!
-Ma ništa maco, nemoj da brineš, jake prste ja imam! Imam doduše čukalj na nozi, ali ovako sam zdrava da kucnem u drvo! Neće grom u koprive...kad smo kod koprive, moja baba pila svaki dan čaj, doživela devedesetpet godina, ni jednu bolest nije imala. Pa ni ja, tako, da ne ureknem ne bolujem ni od čega!
-Osim od logoreje...(sebi u bradu)
-Šta kažeš mače...gonoreja?! Jedan moj komšija imao to, a komšiluk mi je, samo neki baksuzi...
Izliv nemoćnog besa.
U divljim i slabo uređenim krajevima novog sveta u toku je borba za nezavisnost, osamostaljenje, suverenitet i nadasve teritorijalni integritet kojom novopečena američka nacija ište da se izmigolji ispod čizme beskrupuloznih britanskih imperijalista. Ta borba iznedrila je mnoge heroje, Komandantu Marku svaka čast ali nijedan nije bio kao Veliki Blek, zbog svojih osebujnih intelektualnih sposobnosti od milošte prozvan "Stena".
Ova priča odvija se nakon čuvene "bitke za Džoovu kafanu" o kojoj se i danas uči u školi. To je bila slavna bitka u kojoj je Veliki Blek glavom i glatko izbrijanom četvrtastom vilicom sam i goloruk pobedio barem dvadeset omraženih Crvenih Mundira dok su pirovali uz čaj i jorkširski puding u pomenutom establišmentu.
Na poprište bitke zadihan stiže redov Vilijam Smol, najsitniji vojnik u odredu, sopćući kao ker u teranju, jer, pobogu, odavno je prošlo pet i čaj mu se hladi.
- Jebo te matori ružičasti džukac da te jebo, šta se ovde dođavola zbilo. Džo! Džo, saberi se čoveče, reci mi ko je ovo uradio.
- Aaah... jedite kod Džoa... jedite kod Džoa... aaah...
- Polako druškane, uzmi malo viskija... jel sad bolje?
- Kah, pljuc... bolje...
- Dobro, ko je ovo uradio Jupitera mu?
- Veliki Blek, ser. Ušao je ovde kao vihor i poslagao čitav odred vojnika koristeći samo levu ruku dok je drugom pridržavao tur. Niko nije mogao da mu se suprotstavi, borio se kao demon!
- Zašto je pridržavao tur, trista mu olinjalih tvorića?
- Reče da mu se strašno prikenjalo, ser, ali ne može da sere ako nije mir i tišina pa je odlučio da počisti čitavu kafanu. Bolje bežite ser dok se nije vratio, otišao je još pre pola sata s primerkom "Bostonskog glasnika" i dva mundira da se ubriše a kad sam mu rekao da ne može u klozet dok ne naruči nešto tako me je mrko pogledao da sam se onesvestio.
- Ja bih rado Džo, ako mi veruješ, ali zakletva mi ne dozvoljava da napustim tela mojih saboraca dok je u meni daha.
- Ne možete im pomoći ser, bežite dok nije kas... gospode, evo ga.
- ŠTA JE OVO, NISAM LI VAS SVE POTAMANIO ĐUBRAD JEDNA KOLONIJALISTIČKA! KOJI SI SAD PA TI, ŽGOLJAVI?
- Ja sam Vilijam Smol prljavi pobunjeniče, da li si ti odgovoran za ovaj pokolj?
- JESAM!
- A je li? Sreća pa ja nisam bio tu!
- A ŠTA BI BILO DA SI TI BIO TU? A?!
- Šta bi bilo, je li?!
- JESTE!
- Jebo bi ti čvorka ko i ovi ostali, šta drugo.
Zagovornik zdravog načina života! Osoba koja se mršti čim izvadite paklicu cigareta i stavite je na sto. Seče vas pogledom i gleda kao da ste najgori čovek na svetu, imate utisak kao da hoće da se posere i popiša po vama.
Zdravko Zdravković: Pa sad si ugasio, moraš li da pališ na svakih deset minuta?
Dimomir Pušić: Brate ja ne mogu da pijem kafu bez cigarete, shvati to!
Zdravko Zdravković: Verujem da je to jače od tebe ali razmisli kako izgledaju tvoja pluća, probaj da batališ! Uzmi žvake, semenke, suncokret...
Dimomir Pušić: Nemoj da mi popuješ, zvao si me da popijemo kafu! Hajde da promenimo temu. Kako si ti, šta radiš ovih dana? Kako ti je na poslu?
Zdravko Zdravković: Ma dobro sam, ali moraš da prekineš sa tom lošom navikom a i meni smeta dim...
Dimomir Pušić: A tu smo znači seme ti krvavo jebem, ne brineš ti za mene nego tebi smeta dim. Marš u pičku materinu i ti i žvake i musli i zeleni čaj i voda sa obronka Zlatibora... Duvaj ga majmunčino samoživna, i meni možda smeta tvoj idiotski izraz lica pa ti to nikada nisam rekao. Smeta mi što me gledaš kao niže biće jer pušim cigarete. Mislio sam da hoćeš da popričamo kao prijatelji a ti se uhvatio za cigare. Mrš stoko
Supremacija u obavljanju neke radnje.
1799. Rozeta, Egipat.
Tomas Jang i Fransoa Šampolion u palminom hladu, uz čaj, jeftini lokalni duvan i poslušne Egipćane. Jeftine takođe.
-Fransoa, kukavički francuski nosonjo! Video sam tvoje spise! Ceo svoj korpus dimotiki defragmentacije si preuzeo od mog modela! Francuzi, uvek ste bili i ostaćete vrane! Dodaj mi šećer.
-Netačno. A vi Englezi! Jedna velika porodica. Sigurno si se razočarao, kada si za Božić od tetke, sestre i žene dobio samo jedan poklon? Razmisli, apsurdno je da ti jedna žena kupuje tri dara. Arhetipska podvostručenost ličnosti vam je češća, nego prehlada. Jednu ili dve kocke?
-Baljezgarije, francuska naparfemisana bitango! Dve kocke.
-Dragi moj genetski kockaru, ja sam već poslao svoj prvobitni rad Parizu i izvestio ih o svojim otkrićima. Jesam li pomenuo SVOJIM? Pošto to ne mogu dovoljno da naglasim. Poslao sam i tvoj šarlatanski model. Verovatno ćeš da završi u Blic a la francaise, u sekciji dnevnog humora, odmah ispod nage slike Katarine Makau.
-Touché. Podigao si za celu oktavu, nosati prijatelju.
-Izvoli prijatelju dve karte za Luvr. Povedi ženu. Ili sestru. Ili tetku.
Mihail. Misha. Velemajstor saha. Letonac. Do Kasparova i njegove ere sampionizma bio je najmladji sampion Sveta u sahu (1960./sa 24 god.).
Krecu likvidacije velikih sampiona u zavrsnicama pa i u otvaranjima.
Pobedjuje i belima i crnima.
Tad je nastala i cuvena letonska narodna izreka: ''Dodji kod Talja da te iskalja!'' koju sam upravo izmislio!
No problemi sa bubrezima i to sto je bio vitez okrugle case su ga isaplitali da svi pred njim dugo padaju pokoseni dok im uzima skalpove.
Da nije tako bilo verovatno bi se pricalo sad o npr. mecu ''Talj-Ostatak Sveta'' gde on pobedjuje sa 6-7 razlike (Svet bi verovatno dobio par remija).
Fiser je Fiser, ali skakac je skakac. – Mihail Talj (na Fiserovu izjavu da moze pobediti svaku sahistkinju na Svetu sa skakacem fore.)
...
1961. 21. partija meca Botvinik - Talj, potez po potez:
d4 Sf6; c4 g6; Sc3 Lg7; e4 d6; f3 Sd7; Le3 e5; Se2 0-0; d5 Sh5; Dd2 f5;
I sta se desava? Pogledajte tablu na www.chessebook.com. Crni kralj i top su nestali. Nema ih. Istoricari kazu da je Botvinik, ljut sto je Talj glasno mesao caj metalnom kasicicom, besno zgrabio njegovog topa i kralja i stavio ih u dzep. Kao igracu poznatom po visprenosti i snalazljivosti, Talju je bilo ispod casti da se bakce oko takvih sitnica. "Pobedicu ga kako god 'oces bre, nek' mi uzme i damu djilkos.", mislio je on. Partija je nastavljena.
Medjutim, u 28. potezu, Talj upada u sah-seh. Uhvatio se za glavu. Otkud sada sah-seh kad mi je uzeo kralja?!
I onda se setio koliko puta ga je lakomislenost kostala i novaca i zivaca. Setio se kako je Bobi Fiser jednom izjavio da moze da pobedi bilo koju sahistkinju i to s konjem fore. Gde mu se sad dela ta mudrost? Kako je mislio da pobedi bez kralja? Zasto tad ne rece: "Talj je Talj, ali kralj je kralj"?
Njuejdž anglicizam za čibnuti, otarasiti/ratosiljati se, konkretnog prevoda sa engleskog "baciti u jarak" (engl. ditch).
Ono, pomirimo se sa činjenicom da smo forgetovali kako da spikujemo na maternjem jeziku...jebale vas vaše američke serije i filmovi, u usta.
- Baba, de mi je ona kesica sa zelenišem iz fioke sa čarapama??
- Dičovala baba, sine, smrdelo više i od tvojih čarapa...El to neki čaj, sinko?
- A-a, baba, za smirenje...
●●●●●●
- Toni, Poli, znači razumeli ste?
- Si, šefe. Hvatamo Marija Bađu i stavljamo mu betonske cipele.
- Odlično, javite kad bude obavljeno.
- Si, šefe.
5 min. kasnije
- Toni, oćemo stvarno betonske cipele da mu stavljamo? To se suši 2 sata, najmanje!
- Ma jok, bre, ja ću ga namamim u kola, ti ga rokni pa ćemo ga dičujemo u Hadson.
- Toti žemka, ja rek'o ne stižemo na Kjevo večeras...
●●●●●
- I? Kako bilo sa Filipom juče?
- Da l' možeš da veruješ da me je kreten jebeno dičovao??
- Ma šta kažeš, draga! Pa šta se dogodilo?
- Ništa posebno, jebote! Ono, seli u neki kafić, naručili piće, sve kul, gledao me u sise sve vreme, ja počela nešto da pričam o horoskopu i šta sam sanjala...i on kaže "E saću dođem, samo da kupim cigare"...i nikad se nije vratio! Je l' možeš ti da zamisliš kakav skot?!
- O-em-dži, muškarci nas bukvalno ne zaslužuju!
Naravoučenije: bolje višak sisa, nego manjak snova.
Hteo - ne hteo, svako u nekom periodu dođe u situaciju ozbiljne nejebice prouzrokovane brojnim internim i/ili eksternim faktorima. Takva nejebica dovodi do stanja u kom standardne priče ne prolaze, samopouzdanje je srozano, a sve radnje s pozitivnom istorijom bivaju devalvirane. Elem, u svakom vidu života, samopatetika nekad može poslužiti kao sredstvo izlaza iz određene nelagodne situacije.
U redu, mnogi će reći da svaka žena za sebe želi dobrog, jelte, jebača i da ne želi trošiti vreme na nekog metiljavog balavca. Ima smisla, ali amatersko frojdovanje može dovesti i do drugih zaključaka. Zamislimo, na primer, nekog krezavog seljaka Miku Glavonju iz Kličevca kod Požarevca, koji je prvi skinuo mrak tada nearifmisane cakane Rade Manojlović. Verovatno je sad već pijan, nema pola zuba, ali je bio na pravom mestu u pravo vreme kad je maloj Radi uneo novu notu u život. Istom analogijom možemo zamisliti neku raspalu droljetinu iz Oklahome na kojoj je Bred Pit arčio pre holivudske karijere. Ko zna ima li zdravu nogu, ili kuk, ali ona ima šta da priča svojoj deci i unukama, ako me razumete. Ovi primeri su esencijalni za razumevanje mehanizma na koji se ovaj metod oslanja, a to je buđenje Mice Trofrtaljke u ženskoj osobi od koje želiš dobiti jebačinu iz sažaljenja. Mica Trofrtaljka, kao metafora, predstavlja ženu koja daje, al' onako prijateljski i s poštovanjem, da nekome nešto lepo učini i unese na bilo koji način radost u nečiji život.
Elem, da pređemo na praktični deo. Ključna stvar - identifikovanje tipa žena. Po modernm životnom obrascu, ljudi su izopačena i sebična bića, što znači da se ne može od svakog očekivati da učini lični napor samo da bi trećem licu ulepšao život. S toga, ciljna grupa su žene 25-35 godina starosti, koje uglavnom sede same, ili u društvu nekom, ali kao pojava deluju tužne i povučene. To je tip žene koja je imala dve ozbiljne veze, koje su zamalo dovele do braka, ali je u zadnji čas bila šutnuta ili prevarena s dobrom drugaricom. Ona je duboko povređena, ali se neće sad potpuno pustiti u promet i 'vatati prvog na kog naleti, već će se nadati da postoji neko ko je razume, a takav se jedini u trenutnom emotivnu statusu dotične može nadati pogotku.
Akcija može početi. Prilaziš hladnokrvno, jer nemaš šta da izgubiš, u suštini - nejebicu ti niko neće oduzeti. Naravno, ovaj metod podrazumeva da si do sad nešto, jelte, opalio, ali se standardne metode već neko vreme ne pokazuju efikasnim. Elem, trudi se da započneš kakav-takav razgovor, tek toliko da se priča razvije. Gutaj knedlu i postavljaj joj šablonska pitanja tipa "Šta slušaš?", "Šta studiraš?" i slično. Nikako nemoj reći da si nevin, već je pametno navodi da sama uvidi da joj se "otvaraš". Opcija "nevin" je u ovoj situaciji mnogo bolja od situacije "i ja sam prevaren", jer se uspostavlja u startu veći nivo otvorenosti i podele intime. Na njene žalopojke pravi neku Odri Tatu facu sa blago telećim pogledom, ne bi li pokazao kako je razumeš i kako ti je žao. Svoje žalopojke moraš ozbiljno maskirati. Nemoj direktno govoriti da si u kurcu, već joj ostavi prostora da ona to baš tako protumači, jebi ga, ipak si ti muško. U određenom momentu, kad se seti kako ju je prethodni šutnuo, plakaće ti na ramenu i tu je kraj. Ako je zadovoljena referentna doza patetike, ovo je zicer. Odvedi je gajbi na čaj (ne kafu!) i teši je kako je sve u redu. Spontanost će učiniti preostalo.
Ako ti ni ova ne da, onda stvarno imaš ozbiljan problem!
Stanje u kome se nalazi osoba čiji je jedini cilj u datom trenutku jahanje, napušavanje, drkanje neke druge osobe sa svrhom rešavanja svojih emocionalnih problema potisnutih verovatno još od detinjstva. Što je, naravno, vrlo pogrešno.
Džokej mod se javlja kod manje-više svake osobe. Ne može se predvideti kada će nastupiti, a opaljivač ovakvog ponašanja ume da bude i najbanalnija stvar koja evocira uspomene npr. zgažen prut od lipe, gotovo identičan onom kojim je ćale redovno šibao našeg džokeja. I ostale trice i kučine.
E, u tom modu (iliti stanju), uvek se napenali neka osoba ni kriva ni dužna (bar ne džokeju u datom trenutku), ali dovoljno mirnog duha da bude osedlana (jer je dobro poznato da se, pored sve dobre volje, divlji konji ne mogu jahati). Džokej zatim zauzima stav 'a la kenjam na wc šolji', prvo bocne svoj predmet jahanja, a zatim kreće da ga bičuje otpozadi u S&M fazonu i prosto možete videti kako u naletima doživljava pravi mali mentalni orgazam.
(momak dolazi kod devojke, vrata stoje na kratko otvorena dok se on izuva)
- Jesam ti sto puta rekla da zatvaraš vrata?
- Ok, ok, izvini, evo. (zatvaraju se vrata)
- I taj šal, koliko puta treba da ponovim da ti GROZNO stoji uz tu jaknu?
- Što, meni se baš sviđa i jakna i šal su crni i baš čuče zajedno.
- Ne, ne, ne, O-ČAJ-NO.
- Ok, kako god. (ulazi, skida jaknu, spušta je na krevet i seda)
- Ne znam da li si primetio da imamo čiviluk.
- Jebote, evo okačiću. Šta ti je koj' moj pa danas?
- Ništa, samo ti kažem. Hoćeš nešto da popiješ? Kafa, sok?
- Može sok. (uzima čašu, stavlja je na podmetač i spušta na sto)
- ŠTA RADIŠ TO?!
- A?
- Šta misliš, da se ti podmetači STVARNO koriste? To je samo kao ukras brate. 'Ajde lepo ga vrati tamo odakle si ga uzeo i smiri se već jednom, ok?
- A da sjašeš ti s mene malo, a?
- Šta reče?
- To što si čula. Ne znam da li PMS-iraš ili si zalomila nokat ili ti je nešto drugo krenulo uz kurac ali ti taj džokej mod očajno stoji, naročito kada sam ja predmet jahanja. Odoh sad polako, pa kad rešiš da okačiš bič o klin, javi se.
Inženjersko-naučna metoda, kojom se zakonitosti u složenom sistemu, objašnjavaju zakonitostima u mnogo jednostavnijem sistemu. Tako se, npr. analizom električnih kola, lako dobijaju zakonitosti koje važe u akustici i mehanici, saobraćajni tok se lako opisuje primenom teorije kretanja fluida, kretanje nekoliko muva u zatvorenoj tegli u potpunosti odgovara Braunovom haotičnom kretanju molekula, a godišnji prelazak ogromnog krda gnuova preko Nila, aproksimira ponašanje ljudi prilikom lomljenja Božićne česnice na Terazijama.
Mladi Georg Om je bio duboko potresen majčinom smrću. Zapao je u apatiju. "Ko će mi sad kupovati gaće i čarape? Nema više majke, braća su oženjena a ćaleta boli kurac", govorio je gušeći se u suzama. Kako je vreme prolazilo, bol za majkom je polako jenjavala, a gaće je nagrizao zub vremena. Jednog dana, mladi Georg je shvatio da više nema nijedne čitave ćegarone. Ponovo se setio majke i počeo da plače. Pogledao se u ogledalo, lupio sebi jednu roditeljsku i povikao na sebe: "Il si čovek, il si pička!?" i otišao u prodavnicu donjeg veša. Kupio je četrnaest pari slip gaća, raznih dezena i boja. Vratio se kući i obukao jedne. Naravno, kao što je i očekivao, pogrešno je procenio koju veličinu treba da kupi i shvatio je da sad ima kolekciju donjeg veša, manjeg minimum tri broja. Tad je konačno shvatio da je nesposoban, i da je ustvari smrt majke bila i njegova smrt. Rešio je da okonča svoj bedni život. Dok je punio barutom kuburu, ugledao je ispod svog prozora jednu rasnu švapsku groficu sa ogromnim sisurdama. Momentalno mu se digao. Bacio je pogled ka nabreklini koja je pretila da pocepa njegove gaće i tom trenutku je konačno shvatio. Poput Arhimeda, viknuo je "eureka!" i izleteo napolje, onako u gaćama. Obezglavljeno je trčao ulicama dobrih pola sata, a onda se vratio na gajbu, uzeo plajvaz i artiju i počeo da štancuje stranice naučnih dokaza.
Ujutru, dok je pio svoj omiljeni čaj, uzeo je poslednju stranicu proračuna i beskrajno se divio uokvirenoj jednačini: U = I*R. "Ko bi rekao da je intenzitet erekcije, zapravo intenzitet električne struje, da su tri broja manje gaće električni otpor, a da proizvod te dve veličine daje osećaj napetosti, odnosno napon električne struje."
U trenucima blaženstva i ponovnog osećaja ispunjenosti, prenulo ga je zvono na vratima. Otvorio je. Na vratima je stajala grofica sa ogromnim sisurdama. "Videla sam te juče kako trčiš groz grad u gaćama. Imaš dobru guzu", rekla je kroz osmeh, ušla i zatvorila vrata.
Ponekad čoveku dođe da ne želi nikoga da vidi, nigde da ide, ništa da ne radi...
Da ceo vikend provede sam u stanu. Da ne čuje telefon niti zvono na vratima.
Kao i u svakoj firmi koja nije državna, radio si i u subotu.
Kao i u svakoj firmi koja nije državna morao si da ostaneš na poslu malo duže.
Nema veze što je subota. Subota je redovan radni dan.
Dokobeljao si se nekako do stana, mrtav umoran naravno.
Srušio si se u krevet. Hteo si malo da pogledaš TV, ali si zaspao u roku od odmah.
Probudio si se u 10 uveče. Izlazak u grad? Jurenje pički? Druženje sa ortacima?
I tako će se sve završiti teškim pijanstvom koje briše sve događaje iz sećanja.
Tuširanje? Jebeš tuširanje. Da vidimo šta ima na TV-u. A na internetu?
Cigara po cigara. Svanulo. Hajde da se spava. Svlačenje? Jebeš svlačenje.
Buđenje u podne. Treba da se kupi nešto da se jede. Nema veze.
Ima nešto u frižideru. Nema. Bajat hleb od pre neki dan. I džem. Gozba.
Nema mleka. Glupo je da jedeš džem i bajat hleb. Skuvao si čaj. Odlično.
Nedelja. Mir. Telefon ne zvoni. Sportsko popodne. Arena. Sport klub 1,2,3.
Izgleda da si opet zadremao. Pao je mrak. Treba izaći napolje po cigare. Može.
I da se kupi burek sa mesom i jogurt za večeru. Prava stvar.
Kratka šetnja po burek i cigare. Tuširanje, brijanje. Spavanje.
Voditi politiku kao Englezi kroz istoriju i izmanipulisati nekoga da uradi nešto što vama koristi a njemu baš i ne ide u prilog.
- Vidi onog lika što te popreko gleda. Zar ćeš to da dozvoliš? Na tvom mestu ja bih ga momentalno ščepao za gušu, šta ima veze što je krupniji i što trenira borilačke veštine, mislim da možeš da ga središ, sećaš se kad si onda jednom osvoio seoski turnir u badmintonu?
- Šta se praviš Englez. Hoćeš da se mi pobijemo da bi ti mogao da tešiš njegovu curu dok nas kupi marica.
----------------------------------------------------
- Halo, Finska, nećeš valjda da pustiš da vas Sovjeti maltretiraju? Kakva razmena teritorije, kakvi bakrači?! Šta ima veze što je artiljerija napredovala pa sad sa granice može da se granatira njihov drugi najveći industrijski centar i što vam nude mnogo veću teritoriju na drugom mestu u zamenu da se granica pomeri za par kilometara na tom mestu kako moderna artiljerija ne bi mogla da dobaci, to je fora, hoće da vas prevare. Samo vi to lepo odbijte, a ako probaju nešto, eto nas da vas branimo. Šta kažeš? Sovjetski ministar spoljnih poslova pije čaj u Helsinkiju? Već su vas okupirali? Uzeli su mnogo više teritorije nego što su početno tražili i sad traže 20% vaše industrije? Veza nešto prekida, moram tetki da odnesem lek, čujemo se posle... Halo, Norveška, nećeš valjda da dopustiš da vas Nemačka maltretira? Ne, ne, nismo vam mi potopili brod, Nemci su, majke mi...
Važna studentska informacija za test koji sleduje. No, ovde je interesantno testirati samo pitanja zatvorenog tipa nasuprot pitanju nešto slobodnijeg mladića i kakvu prolaznost oni imaju na testu.
Pitanja zatvorenog tipa
20h Nalaženje.
- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Ok. Hoćeš li da prošetamo?
- Ja bih pre sela u neki kafić.
- Gde bi volela?
- Svejedno.
5 minuta pauze
- Pa reci slobodno gde bi volela da idemo.
- Rekla sam ti da je svejedno.
- Dobro, idemo u onaj kafić dole.
Dolazak u kafić i smeštanje.
- Izvolite.
- Ako može jedan hladni mućeni Nes sa manje mleka i čašu vode.
- Vi gospodine?
- Čaj.
Konobar odlazi.
5 minuta pauze, neprijatna tišina.
- I, kako ti je na faksu, nisam te pitao?
- Nisi me pitao.
- Kako nisam, sad sam te pitao.
- Šalila sam se.
- Aha. Dobro.
5 minuta pauze.
- Meni je dobro na faksu. Jel imaš neki kolokvijum?
- Da, kakvo ti je to pitanje, svi imaju kolokvijume...?
- Da, svi imaju kolokvijume, to si u pravu.
Dolazi piće.
- Izvolite.
Dvoglasno hvala.
Konobar odlazi.
Pauza pet minuta.
- Kako ti je mama?
Devojka se okreće na drugu stranu.
- Molim vas, jel može račun?
Pitanja otvorenog tipa
22:30 šmekersko vreme za nalaženje.
- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Čekaj, sređivala si se zbog mene?
Devojci izmamljen osmeh.
- Ajde, vodim te na jedno mesto, dopašće ti se.
Dolazak na odredište.
- Izvini, a šta je ovo?
- Tu ja živim.
- A šta ćemo ovde samo da te pitam?
- Šta, neš se jebeš?
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.