
Osoba čiji smisao života je u pobuni i borbi protiv sistema, ma kakav da je on. Po prirodi je bez nekih većih ideala. Da je neko ovakvo biće dovoljno dugo poživelo na ovaj način, njegov razvojni put bi izgledao približno ovako: za vreme kraljevine se borio za komunizam, za vreme komunizma, za još veći komunizam. Kada je to sve propalo, za vreme Miloševića se zalagao za demokratiju. Kada je došla demokratija, počeo je da se zalaže za "Cajtgajst". Ako jednog dana bude uspostavljen takav sistem, zalagaće se za anarhiju. A kada konačno svi sistemi budu ukinuti, boriće se protiv toga što nema sistema.
Jednostavno, ovakvim ljudima nije borba sredstvo za dostizanje neke ideologije, već je ideologija sredstvo za dostizanje borbe.
A: Ooo, pa gde si ti meni kume, nismo se videli 100 godina!
B: Evo kume, malo navratio do tebe...
(par minuta kasnije, pošto su se ispitali oko junačkog zdravlja i porodica)
B: Kume, evo dođoh kod tebe da te pitam nešto kao čovek. Ti znaš da sam ja veoma visoko kotiran u ovom novom Piratsko-sindikalno-levičarskom pokretu?
A: Čuo sam kume...
B: Hoćeš li da nam se pridružiš? Evo, sad u nedelju imamo protestnu šetnju, tražimo da se ukinu vlada i ustav...
A: Pa čekaj, zar ti nisi član ove stranke što je na vlasti?
B: Pa kako ne znaš? Jedan od glavnih hitova na Youtube-u je snimak mene kako spaljujem člansku knjižicu!
A: Au... A ja još uvek čuvam onaj VHS snimak iz 1990. kada si isto tako spalio knjižicu Saveza komunista, a onda došao milicioner i opendrečio te po leđima. E, kume, kume... Pa zar tebi nije dosta policijskih batina?
B: Kako to misliš?
A: Pa tukli su te posle još 9. marta 1991., za Novu godinu 1997., 5. oktobra 2000., na svim protestima za Kosovo, čak i na gej-paradi, iako, bogu hvala, nisi peder...
B: Kume! Dok ne dođe pravda u ovu zemlju, ja se neću smiriti, pa makar mi polomili sva rebra...
A: E, kumašine, dok dođe pravda u ovu zemlju, i ti i ja ćemo uveliko biti ispod zemlje...
Ovo je analiza naslovnice zvanično najgorih novina na ovim prostorima. Treba se napomenuti da ljudi koji uređuju ove novine ne obraćaju pažnju na osnovna moralna ali i gramatička pravila. Ali ako se i pređe preko toge ne može se preći preko činjenice da naslovna strana Kurira sadrži više eksplicitnog materijala nego naslovna strana Playboya i Hustlera. Pored toga na naslovnoj strani ovih nazovimo novina nema ni reči o incidentu koji se dogodio prekjuče u Čačku već naslovna strana izgleda ovako:
1. Najveća, samim tim i najvažnija vest koja je zadesila Srbiju je SEKS NA STOLICI! u podnaslovu Vendi zajahala Ekrema. Naravno tu su i slike gospođice Vukelić koja se drži za grudi koje samo što ne ispadnu, i njenog "prijatelja" uz komentare koji takođe više priliče već pomenutim časopisima.
2. Sledeća vest koja je potresla srpsku javnost je da je Kurir po prvi put u svojoj istoriji bio u pravu i to je izneto ovako: Potvrđeno pisanje Kurira ŽELJKO MITROVIĆ SE LEČI U NEMAČKOJ. Sada bi nekoga u ovoj našoj zemlji u kojoj je dinar svakog dana sve slabiji, u kojoj se dešava afera sa "Srbijagasom" i automobilima, trebalo da zanima zdravstveno stanje vlasnika Pinka.
3. Još jedna vest kojoj je posvećeno mesto na naslovnoj strani ovih fantastičnih novina tiče se pevčice Tanje Savić i njenog porođaja, naslovom: PRVO PA MUŠKO - Tanja Savić rodila sina! Ukoliko se privatni život gospođe/ice Savić tiče više od 2000 ljudi u ovoj zemlji ja shvatam zašto je učenje važno - kako bi se jednog dana otišlo iz ove države psednute kolotečinom koju oni nazivaju ESTRADA.
4. Jedini naslov vredan pažnje, naravno najmanji, je intervju sa Vladimirom Vukčavićem, tužiocem za ratne zločine u kome gospodin Vukčević iznosi svoje mišljenje o opasnosti Hašima Tačija po potencijalne svedoke u procesu protiv njega.
U globalu sagledano ovo je bilo najgore potrošenih 25 dinara u mom životu, i sada razmišljam zašto nisam kupio Blic, koji za iste pare daje normalne podatke o dešavanjima u našoj zemlji.
PS Analizirana naslovnica je sa izdanja od srede, 29. novembra 2010.
Шкрипа Сатурновог прстена кроз полуотворен прозор муњевито је одјекнула у мојим ушима, успевши да ме тргне из дремежа. Поново ргљам из петних жила, али сам барем жив. Брзим потезом десне руке зграбио сам чашу воде са стола. У пола гутљаја зачуло се звоно на улазним вратима и пар мени драгих гласова. Сув кашаљ, поново. Избледела магла. Отварам очи.
- Извештај! :лупање у чело: Јебени извештај! Кхм, кхм...
Поштовано историјско друштво,
већ пар пута сањам гласове. Дозивају ме, хране говнима, псују оца и дете, мајку обашка. И као такви ми недостају. Овај извештај је моје сведочанство о истребљењу српског народа.
Нестали су сви, потомци свог аскурђела на 14-ти степен Маринка Маџгаља, последњи потомак Ђорђа Балашевића, чак и Ева Рас! Остао сам само ја! Као последњи Србин подносим ово парче папира и дајем след најбитнијих догађаја који су довели до нестанка небеског народа.
• Ђоковић осваја РГ по први пут у каријери. На дочеку бива бачена бомба од стране непознатог Швајцарца, за кога се сумња да је послат из Базела, по специјалном задатку.
• Како би осветили своје најмилије, близу 100.000 Срба креће пешке ка Швајцарској. Након месец дана стижу до планине Жумберак за коју мисле да су Алпи. У походу на локално словеначко становништво гине 75.000 Срба и пола Словенаца, а 25.000 Срба се враћа назад, не знајући да то заправо није била Швајцарска.
• Најављено смањење пензија од стране Александра IX Вучића изазива револт српских пензионера. У нападу на Скупштину придружују се и остали старији грађани од 50 година којима је докурчила тиранија лозе Вучића. Одлучивши да Александров девети потомак буде и последњи, организује се септембарски преврат где гине 60% старијих од 50 година од стране Вучићофила, којима је млади Александар обећао радна места.
• Испушивши за посао, Вучићофили су схватили да је Александар IX Вучић манипулатор и лажов, те одлучују да изврше атентат на њега. У ноћи између 14-ог и 15-ог јуна 3022. година, лоза Вучића се гаси када непознати сељак из Лаола убија Александра хидрантом. Од тог тренутка Србија нема председника, већ су изабрани представници Београда, Крагујевца, Новог Сада, Ниша и Лаола који у будуће воде државу.
• Пошто је свако од њих желео веће парче колача, представник Ниша организује напад на Крагујевац где страда фабрика Фијата, споменик у Шумарицама, Дом ученика "Артем" и пумпа на Аеродрому. Међутим, у помоћ Крагујевчанима пристиже Нови Сад који није био у добрим односима са Нишом. Избија грађански рат. Лаоле ратује за себе и прети свима да има нуклеарно оружје. Београд чека. Након две године у Србији остаје нешто мање од 70.000 становника. Рат престаје.
• Највећи непријатељ Срба – негативан природни прираштај – за свега пар година смањује становништво на пола.
• 5022. године обележава се 2000 година откад Србија нема председника. Организује се манифестација "Дани победе" где се игра фудбалски меч између Србије и Републике Српске. Након водећег поготка Србије, западна трибина попушта услед радовања домаћих навијача и гине 12.000 људи. У Србији остаје још 23.000 људи смештених у једној варошици у Шумадији.
• Природни прираштај је на позитивној нули. Одржава се од 22 до 24.000. Труде се људи, јбг.
• Година је 9367. Остало је још 687 Срба по последњем попису. Еву Рас хвата шлог у вилицу. Умире. Године, бајо мој. Сви су на сахрани. Једино мали Милош студира у Прагу, Чешка. Кад је чуо за смрт "мајке укрштених речи" шаље мејл саучешћа на адресу госпође.
- Стано, Миша послао мејл.
- НЕЕЕЕЕЕ ОТВААААААРАААААААЈ ЈЕЕЕЕБОТЕЕЕЕ ___________________________
__________________________________________________________________
Нешто се појебало у систему. Мејлска бомба. Сви су страдали. Остао сам само ја! Мали Милош, бивши студент у Прагу. Сада имам 42 године и преостали сам потомак Срба. Не бојим се смрти јер знам да ме чека други живот. Само... Како да знам да овај сад живот није тај други?
Дефиниција писана за такмичење "Боље роб него...".
После неприкосновених фармерки из Новог Пазара, на другом су месту вечне листе популарности ''радних и парадних'' одевних предмета у Србији. Углавном су служилe и користиле се у Војсци Југославије(не ЈНА него ВЈ, 1992-2003), одакле и највише примерака потиче. До пре 20-так година ретке, преплавиле су бувљаке са престанком ратова, ''модернизацијом'' и ''реорганизацијом''(читај-смањењем) војске, када су отворени магацини, те су велике количине продаване будзашто.
Али не би биле узалуд тако омиљене код корисника свих узраста и занимања да није њихових невероватних особина. Будући да им је првобитна намена била војна, не могу никако да буду део неке умерене свечане комбинације. Зато 'ладно могу да се користе у апсолутно свим осталим ситуацијама. Најбоље то знају мајстори, ловци, грађевинци, дрвосече, путари, пољопривредници, металостругари, заваривачи, глодачи, молери, лакирери, аутомеханичари, физички радници - служи и даље својој сврси као униформа, али овог пута радних људи уместо војника. Њене заслуге су: чврстоћа њеног cordura платна, као и шавова, који је чине скоро неподеривом; ширина (радиле су се у само неколико универзалних величина), која омогућава слободу покрета, луфт и фино проветравање током ношења; јаки џепови од кевлара испод појаса и широки врећасти на ногавицама, у које може да стане и по пет кила ексера и алата без бојазни од испадања и цепања, и способност задржавања јарчевине унутар њих настале вишедневним некупањем . Такође, ту су и ситнији детаљи: широке гајке, за прихват најразличитијих опасача, посебан крој на дупету који вам омогућује да седнете било где, без бојазни да ће те их распарати, итд. Пример генијалне војне једноставности и прави избор за све оне који желе поуздано одело које ће их годинама служити у њиховој мисији крвавог зарађивања динара зарад преживљавања у транзиционом друштву...
И они који спадају у категорију издржаваних лица имају невероватан афинитет према њима. Голобради ''рокери, панкери, металци'' као и већ оматорели пајдомани ''бунтовници против мејнстрима'' не излазе из њих, јер реално, једино оне иду једнако добро и уз мартинке и уз старке.(Част свима, нисам ниједан од поменутих, не сматрам да је све у томе, итд.). И не само они: и младе напаљотине на ''отаџбину, херојство, храброст'', становници ''Велике Србије'', ''мали будући кољачи'' шиптара, хрвата, балија, ЛДП-оваца (и свих осталих осим правих Срба) облећу војне отпаде и бувљаке у потрази за нечим што је некад можда негде видело рата, са огромним задовољним осмехом вуку отуд кесе са по неколико пари оштећених маскирних гаћа, пошто, разуме се, до правог оружја није тако лако доћи...
Врло често комплетиране са разнобојном половном маскирном јакном или прслуком, увучене у гумене чизме, представљају основну ''радну'' одећу оних ловаца који за свој хоби издвајау мање од 100 евра годишње.
Купују их и остали који се или ложе на војску а жале што никако неће отићи(Ботином заслугом), или они што пазаре неупотребљаване примерке чисто ради моде. Највише због практичности. Од посебног значаја. Реално, нема тих гаћа које могу да издрже што и оне: сва та верања, ходања, провлачења кроз трње, прескакања жичане ограде. Не прерашћују се, и не застаревају преко ноћи. Тако комотне лети и прилично топле зими. Непромочиве за снег и блато. Ниједни џепови нису тако пространи за све твоје ситнице и зими тако топли као ови који су некад негде давно грејали промрзле шаке неког твог вршњака. Ниједно платно није тако меко, а тако јако као кордур. Пре матурског одела, вероватно најозбиљнији комад одеће који ћеш обући и у коме нећеш изгледати као шиљокуран, мада, изгледају смешно, док ти неувучене маскирне ногавице ландарају око патика. Панталоне у којима су вероватно десетак класа таквих као ти шиљокурана постајали људи, служећи свој дуг отаџбини. Панталоне у којима је негде можда неко био рањен или можда умро?
Незамењива слика сваког од нас који је одрастао 90-тих а момковао и војниковао 2000-тих. Једино их, разуме се, не воле траумирани ратни ветерани као и ови европејски либерални педерчићи, али њима, јебига, смета све што се директно не тиче њиховог дупета... Tако да:
Дуго нам трајале, и гузице нам грејале ти славни реликти наше не тако славне недавне војничке прошлости!
.... не нисам против прогреса нити против модернизације. Ово већма није питање путева који су очајни, но је реч о достојанству и сећању.
И тешко се било ко може одупрети неизвесности сопственог одговора.
Да ли традицију газити прогресом? Да ли је вреднија тренутна одлука од живота који траје преко 600 година?
Убити старца, да би млади лакше могли да се крећу? Исећи дедин стари орах, да би гости лакше ушли у двориште?
Дијалози под храстом:
1389
Милане мој драгане, немој ићи! Па шта ћу са чедом што га носим у утроби својој?
Милице моја мила, због њега и идем. Да га не лочу погане хијене. Да чедо наше не би удисало прљави задах ропства. Али не брини, остављам вас Богу свемогућем...
...за калпак му невен заденула. А он пева гласно :“Збогом први нерођени сине, збогом ружо збогом рузмарине. Збогом лето, јесени и зимо, одлазимо да се не вратимо“!!!
1809
Синђелићу, али Турака је превише!
Можда су јачи, али луђи од нас нису сигурно. Идемо па макар изгинули сви.
1916
Владо (Дис), па хајде, оде нам колона! Пусти сад писање, знаш ли колико има до Крфа?
Ајде ти благо мени, пођи за њима, ето мене за тили час. Овај храст крије у себи давне успомене. Право место за писање песме (дефиниције касније 2013) о нашој голготи.
1941
Чича, где смо се упутили?
Немци су нас посвуда опколили. Пострељаше нам најбоље момке. Остаћемо овде под храстом до јутра, а сутра ћемо већ нешто видети.
Како је само лепо ово дрво, вероватно је вековима ту.
Да, верујем да нисмо први кога је сакрило у својој крошњи.
1999
Јоване, јави команди да „белокапићи“ са оружјем из Македоније прелазе овуда на Косово.
Ево јављам, а ти иди под онај храст, монтирај снајпер, па покажи терористичкој гамади где ти се деда обесио .
2000
Под дрветом се рађа Бица
2012
Двоје младих после вођења љубави урезују у кору имена: „Енвер + Бица“.
2013
Храст нико више не посећује.
Бица рађа Пејџера
Народ прати турске серије, фарму, Цецин и Јецин концерт (Јецин мало мање).
Срби моле Немце да их реформишу и донесу благостање.
Мирољубиви Немци кажњавају Србе, агресоре јадних Албанаца.
Храст смета путу који би Турци користили да се опет „зближе“ са Србима.
Храст смета евроинтеграцијама. Храст смета цивилизацији и модерним вредностима. Храст смета сећањима на друга времена и достојанство.
Храст смета „сточној“ политици...
2015
Србија је добила датум за почетак преговора, јер се извинила Турцима за жртве Косовског боја.
Јеца измислила пренос електричне енергије из атмосфере.
Ђељана и Бица добиле дрва за огрев.
2030
Јецин лик се налази на новчаници од 100 динара.
Ђељана завршила основну.Бицу и Енвера убија Ђанго.
Храст је давно посечен (види 2015). Аутопут са четири траке прекрива дуго храстово корење, које сада газе гуме тешких шлепера на путу за ЕУ.
Najlošija osobina srpskog čoveka - da sebe prikže kao potlačenog, zajebanog, pogodjenog nepravdom koja dolazi sa svih strana..Sa druge strane ostane mu uvek i reči da svoj narod pohvali kao obrazovan, svestran, plemenit, gostoljubiv i neobično pmetan..Zaboravljajući na mnoge osobine po kojima piša a i sam ih poseduje.
Tako na primer:
Prosečan Srbin:
- se na sva usta žali kako su pravosudje i vlasti korumpirani, ali je sasvim u redu ako panduru da 2000 dinara da mu ne piše kaznu što je pijan i nevezanog pojasa preticao na punoj liniji.
- Se žali na korupciju u zdravstvu, ali će uvek podmititi lekare i medicinske sestre bocom pića, bombonjerma, čokoladama, kafom i naravno kojom stotkom ispod ruke, kako bi sebi zakazao lečenje preko reda. Ako ga ipak stave na čekanje žaliće se kako je lekar potkupljen i jebe mu se za sirotinju.
- Će uvek biti šokiran stanjem vozova i pruga, i time koliko naši vozovi kasne. Usput će pokušati da konduktera u vozu podmiti i ne plati punu cenu karte.
- Prezire Britance koji dolaze na EXIT i tvrdi kako su prljavi i ponašaju se kao stoka, iako je sam deset puta gori kada ode preko na ekskurziju ili privremeni rad (baca djubre gde stigne, piša po spomenicima, dernja se pijan po ulici u žalu za zavičajem).
- Mrzi što se američka zastava ističe u svim živim holivudskim filmovima i na proizvodima, iako i sam nosi srpsku zastavu na sve moguće ekskurzije.
- Je ispizdeo koliko rupa se stvara po kolovozu i kako su putevi zimi poledjeni i neočišćeni, što mu neće smetati da pijan sedne za volan svoje polu-ispravne mašine na četiri ćelave gume.
- Je revoltiran jer ima šefa pedera na poslu na kom je mizerno plaćen, iako hvata svaku moguću krivinu i izbegava da radi po svaku cenu.
- Se ponosi jer je hrišćanin i pravoslavac i jer se krsti sa tri prsta, mada ne zna reči svoje himne a Boga opsuje u svakoj petoj rečenici.
- Voli da se hvali kako su Srbi izuzetno pametan i inteligentan narod, iako zna da su nam srednjoškolci medju najneobrazovanijima u Evropi, da djaci maltretiraju nastavnike (sve češće) i da se sve češće ocene pod pritiskom poklanjaju i prepravljaju.
- Će u prvi pln staviti kako je njegov narod kulturan, kako je imao dvor i kako su Srbi jeli priborom dok su Englezi i Nemci jeli rukama. Takav stav će imati i onog trenutka kada se na svadbi napije kao stoka, popne se na sto da igra, pri čemu šutira hranu i puca iz pištolja, na šta će biti ponosan i prepričavati još dugo vremena.
- Pljuje po hitleru i nacistima, a na Kineze i Rome gleda kao na nižu rasu.
- Besni na bivši režim jer se posle tita pokralo sve što je moglo, iako je i sam iz firme kući doneo što je moglo zatrebati.
- Posečan Srbin je mučenik, poštenjačina i dobar čovek, iako bi zajebao koga može, zaratio bi sa komšijom zbog trideset centimetara placa do četvrtog kolena, a ni sa rodjenim bratom ne razgovara..
Naravno, on je u svoj toj gužvi žrtva.
Menja partije češće nego gaće. Poseduje pravu kolekciju partijskih knjižica. Prvo je bio uz Tita i dušom i telom, onda naravno uz Slobu, a kad je Sloba svrgnut postao je veliki demokrata, borac za slobodu i pravdu.
Veliki deo stanovništva Srbije, a uglavnom oni koji drmaju opštinskim, gradskim i glavnim odborima žute demokratije.
Primer:
Mile radikal: "Ej bre, će da vidite vi kad se vrati Vojvoda sve ima da procveta bre! A, ne ovi žuti rasprodaše državu, uništiše je..."
Žika žuti: "Ko je bre uništio?! Pa, ko je bio na vlasti 90-ih kad je sve razjebano? Ko? Odgovori mi!"
Pavle monarhista: "Jaooj Žiko samo ti ćuti, znam te puško kad si pištolj bila! Svi mogu da pričaju samo ti ćuti! Gde si bio do 2000.?"
Žika žuti: "Kako gde sam bio?"
Pavle monarhista: "Aha, ne sećaš se?! Evo ja ću da te podsetim gde si bio i šta si radio: Bio si član KPJ, uvaženi pripadnik društva, potpredsednik opštine, a ni srednju školu nemaš. Jahao si popa kad ste došli da rasturite seoske litije, pa si cinkario nas što smo išli u Crkvu... 90-ih si bio za Slobu, nema veze što je uništio sve moguće i nemoguće, ti si bio za njega. Išao si na kontrademonstracije, čak si nosio i transparent Slobinom slikom koji su ti naši o glavu razbili. Nego imao si sreću što je štap od transparenta bio slab pa je brzo puko. Pet dana posle toga nisi mogo da sedneš, ali ni to ti nije bilo dosta. Sledeći put su te skinuli golog jer si nosio majcu sa Slobinom slikom i terali te da pevaš "Spasi Srbiju i ubi se Slobodane, Slobodane." Je l se sećaš toga? Je l sam te bar malo prisetio? Imaš bre više partijskih knjižica nego što Srbija ima partija i ti ćeš da mi pričaš o politici i o demokratiji!"
Модни стил који не застарева и, као пацов говнар, непрестано еволуира и прилагођава се...
-Некада (70-тих)се "одликовао" ''спитфајерком'' или постављеном јакном (крзнаром), белом ролком и обавезно црним панталонама и ципелама(Сетимо се ''Последњег круга у Монци''). Момци су били оштри, али поштени... Били су против система, и снагу су показивали сукобљавајући се са бахатим органима реда, и штитећи своје компањоне... Били су малобројни, њихов круг је био узак и познавали су све виђеније кримосе у граду... Због константног притиска на њих од стране полиције, створио се неки посебни кодекс части и понашања... Поштовање је било све, поштовала се хијерархија и по свему су били слични слободном, узорном друштву,али супротног поларитета, јер су припадали другој страни закона... Однос према женама и девојкама је био како-тако коректан, имали су их много, јер су девојке одувек привлачили "бед-бојси". Кримогене радње су, ипак биле озбиљне, и строго су се процесуирале од стране државе, па су велики део живота провели по институцијама и прошли кроз много, много пребијања, стога су углавном извлачили неку поуку(није џаба батина из раја изашла) и излазили чврсти, тврди карактерни и пре свега, жигосани...
-Онда(80-тих) су се унеле измене... Наступиле су црне кожне јакне(шоферке), разбарушене фризуре, тродневна брада, "Брут", лептир-ножеви, мотори и први обрачуни... Крими ликови су и даље били бивши резиденти КП-домова и казнених институција, бивени, млаћени и понижавани целог детињства... Бавили су се, као и претходна генерација крађама, пљачкама, обијањима аутомобила и врло ретко банкама... "Фиат 128" и "Мерцедес 123" су била главна колца и сменили су "Тристаћа" и "Ладу Специјал". Оно што је било ново је израженија суровост и склоност ка насиљу и злостављању слабијих... Такође, обрачуни су били учесталији и крвавији(и због све баналнијег разлога), али фер, што је водило ка могућности напредовања само захваљујући спретности и срчаности појединца... И даље се поштовала хијерархија, и реч старијих, али се посао проширио и на иностранство (због либералнијег односа према криминалу него у СФРЈ), што је први пут омогућило да криминал постане бизнис и средство богаћења, а не само пуко преживљавање жигосаних "домаца" и "робијаша" из 70-тих. Жестоки момци су много полагали на снагу и борбену вештину, (јер су "ферке" биле начин решавања сукоба), па су их одржавали непрестаним и упорним понављањима серија склекова, згибова, дизањем тегова и вежбањем андерграунд-бокса(Основ за развој Кнелеизма и Кристијанизма 90-тих)... Били су увек најснажнији и најсрчанији фрајери у граду, и свака пичетина је или била или ће бити њихова, треће нема... Дрога још није постојала, то је била егзотична и неистражена тема...
-Али све што је постојало тада, срушило се током веселих 90-тих. Наступило је добро познато и толико помињано доба, толиких важних догађаја и промена... Не желим да их помињем, јер осећам да ће добар део наших живота бити исправљање грешака и последица тог лудила... Укратко, наступиле су добро познате бријане главе, кајле, тренерке, утоке, BMW-ови, отимања, бело, ликвидације, бомбе по кафићима, киднаповања, рекети и буквално међусобно истребљивње малолетних (и малоумних) следбеника Кнелета, Кристијана, Гидре, Жарета, Цанета итд. Наступио је крај и пропаст респекта и поштовања према свему што је било пре 1991. који је ишао упоредо са општом пропашћу морала, вредности и друштва које су сви познавали... Оно што је било револуционарно је тај невиђени пораст утицаја кримоса у друштву, и несвесно (или намерно) наметање идеала криминалног стила живота омладини....
-2000- present: Логични еволутивни наставак претходне деценије... Сада су кримоси потпуно легални и у нераскидивим везама са влашћу, огромног утицаја, незамисливим скромним барабама од пре тридесетак година... Они мењају и доносе законе, и као Вукајлија-дефинишу своје постојање. Квантни скок у њиховом развоју.. Они сада ведре и облаче, намештају тендере, купују предузећа и руководе јавним секторима... За њих раде и министри и посланици, они бутају руке и у стране инвестиције и донације... Они су ''контроверзни бизнисмени'', они су "влада из сенке", "сенка у влади" док од нас остаје само сенка... Потпуно израфинирани и највештији, јер су улица и промене попуниле Ново Гробље свима који нису били мудри и вешти... Који су били превише бучни и опасни... Који су били превише зајебани и превише најјачи... Који су били превише прљави и самостални... Који су превише убили Ђинђића, и превише били Аркан... Који су превише шверцовали и премало сарађивали са МУП-ом... Само најаморфнији и најфлексибилнији... Најгнуснији и најподлији... Најподмулкији и најљигавији....
И треба им одати признање. Успели су оно што никад ником није... Да своја деловања изједначе са законом, а своје начине са политиком.
Uredjaji koju su toliko napredovali da je to strasno!
1990. godina:Izasao je prvi mobilni telefon(cigla).Znalo je samo par ljudi o kakvoj se napravi govori.Ostali su samo videli crno bele slike u Politici.Nije vladalo preveliko interesovanje za tako nesto.
1995. godina-Stric moje tetke, koji zivi i radi u Americi,konacno nam dolazi u posetu(poslednji put je bio kad je Tito umro).Svi zapazamo kako se ku..i, sa nama ,vec donekle poznatom spravicom.Tad nam pokazuje razne karakteristike tkz.mobilnig telefona.
2000. godina-Sima glodar,najbogatiji lik u kraju(inace cale mu je mafioza teska) dobija nesto sto mi vec godinama sanjamo,mobilni telefon.U 'mnogo' manjem obliku nego sto sam pre par godina video od tetkinog Strica.Po ceo dan visimo kod njega kuci,sa namerom da odigramo barem jednu partiju igrice 'snakes'.
2005.godina-Skupio sam pisljivih 15000 dinara,i pre svega sam srecan jer mogu da trosim dzeparac,i vodim devojku na pice.Kupujem Nokiu 3215, i postajem frajer u razredu,jer posle Sime,Saleta,Voje i Kize konacno i ja imam mobilni telefon.
2006.godina-Sima dobija novi telefon,Sony Ericsson t250i sa VGA kamerom, polifonim melodijama i slikom u boji!!!Uff...sta reci o tome, po ceo dan se slikamo i snimamo.
2007.godina-Kupujem od Sime za 50e,Sony Ericsson t250i.Gle cuda!Sima dobija novi telefon.U pitanju je nokia 6230i.Velicanstven model koji ima radio i neki,kako Sima kaze mp3 format.Ne znam sta to znaci, ali samo znam da moze da peva!
2008 god.Nastavlja se tradicija kupovine telefona od Sime.Sad za 100e kupujem Nokiu 6230i.Sima nas fascinira sa svojim telefonima.U pitanju je Sony ericsson k800i, sa neverovatnom cyber-shot kamerom od 3.2 mpx. i nekakvom memorijom.
2009. godina-Sima dobija novi HTC Hero,sa QWERTY tastaturom,Android platformom,5 mpx kamerom,ekranom osetljivim na dodir.Ja sam prestao da pratim i kupujem telefone od Sime,zadovoljan sam svojom Nokiom.
2010. godina-Simi su dosadili telefoni,a ja sam uzeo prenesi 325 paket u Telenoru i kupio za 1 dinar,Samsung 5230.
Mogu se izvući paralele. Svaka decenija razvoja rokenrola podseća na jednu godinu razvoja "Vukajlije".
1950e
Novi stil je rođen. Definišu ga kratke pesme, moćni vokali, glasni ritam, električne gitare.
2007.
Novi sajt je rođen. Definišu ga kratki opisi nečega iz slenga, svakodnevnog govora, praćeni ubitačnim primerom.
------
1960e
Stil dostiže svoj vrhunac. Pesme postaju popularne, a grupe poput "Bitlsa" i "Stonsa" definišu rokenrol kao način života.
2008.
Sajt postaje popularan. Defke postaju duže i prestaju da imaju veze samo sa slengom. Javljaju se prvi blejači, koji provode na "Vukajliji" sate i sate...
------
1970e
Rođenje hard-roka i hevi-metala. Pesme postaju epski duge, ali RnR više nije jedini mainstream stil, već ima svoju posvećenu publiku, koja jedina može da razume pojedine pesme. Aluzije na neke stare pesme.
2009.
Pojedine defke prerastaju u referate jasne samo pojedincima. Mnogo linkovanja prema već postojećim defkama. S obzirom da ih ne razumeju svi, administracija pokreće sekciju za postere.
------
1980e
"Novi talas" i rođenje pank muzike. Insistira se na kratkoj, sažetoj i jasnoj formi, kao i jakoj poruci.
2010.
Posle mnoštva komentara "E, smorio si sa ovim romanima, daj skrati malo!", dolaze novi autori, ali i stari popuštaju. Ponovo se kratkom formom i ubitačnom retorikom definišu stvari iz svakodnevnog života.
------
1990e
Rokenrol je na zalasku popularnosti. Sve ređe su grupe koje mogu da izbace nešto kvalitetno na tržište. Cveta underground scena.
2011.
"Vukajlija" ima više članova nego ikada, ali sve manje zainteresovanih autora. Mnogo klinaca plavi sajt svojim "lokalnim", "underground" forama.
------
Posle 2000.
Rokenrol je posle 50 godina ponovo samo jedan od mnoštva pravaca u popularnoj muzici. Samo klinci odrasli u rokerskim porodicama žele da nastave tradiciju. Ostali priznaju da je ovaj stil, uprkos dubokom tragu koji je ostavio, na samrti.
2012.
Htedoh da reknem nešto, ali neću opet da se kačim s moderacijom
Смртни непријатељ сваког преписивача, у општијем контексту муваре. Од кад је света и века, писмени се ради хемијском. АМИН!
Осим ако, наравно, испред себе имаш пацоликог штребка који брине да не погреши у болд италик писању при решавању задатака из мате, и који наравно "не стигне" никад да ти пошаље ни један једини задатак, за шугаву двојку!
Чак и сами професори, бивше муваре које се боре против наследника овог ресавског занимања траже да се писмени задаци раде хемијском, ем по Јусу, ем не може ништа да се преправља. Ал' не лежи враже. Горе поменути верни пријатељ пред сваки "дан Д", а којег после писмене или бијете, што је чешћи случај, или потпуно заборавите, има толику потребу да, за оних 10 минута колико му остане вишка времена, јер уради задатке брже него што Звезда издаје саопштења, потроши на јебено подебљавање линија, уместо да вама, поштеним људима пошаље задатак.
Најслађих 10 минута за сваког штребера. У'ватио те за јаја, и не пушта, иако зна да ћеш га држати за пету док виси са моста. Јебе му се, слади се дахтањем, нервозом и претњама разјареног бика у терању - у пизду материну, и писмене, и школе, и свега у пм!
Пера д Булдог: Кићо, ти знаш да имамо биологију сутра. Јел ништа не морам да ти објашњавам?
Кића: Ништа ништа, све ми је јасно било прошли пут кад сам мислио да ме метафорички питаш да ли бих бројао жваке у клупи, у којој сам био заглављен док нису кренули да их износе за приредбу, кад сам се напокон освестио...шаљем одговоре, по договору, за 2+, да не рескирамо џабе....
Пера д Булдог: Тачно тако, сад пали ћику, на учење!
Кића: Али имам пробу за хоооор....
Пера д Булдог: Мршћи море сутра имаш важан писмени, шчуо!
Ђапе д Круел ван: Буги, ти стварно мислиш да те неће зајебати...сећаш се прошлог пута, кад ти је срао да није могао да стигне да ти пошаље задатке а изашао дваес минута раније, семе му се затрло...
Пера д Булдог: Знам, дете му јебем, али кренућу да преписујем од њега директно, чим почнемо да радимо, шта ћу, морам да се мучим...
Ђапе д Круел ван: Како...знаш да пише оловком јебем му чмар у пичку!
Пера д Булдог: Знам, смислићу већ нешто...
Сутрадан у школи
Ђапе д Круел ван: Перо, шта ти је то?
Пера д Булдог: Ротационо полутврдо конкавно сочиво, са увећањем до 2000 пута, са шарпнесом до 100%, и сонаром како би рефлектовала слика директно на мој папир, верзија 2.5 патентирано, мој потпис лично! Сад могу да прочитам и хијероглифе, а камоли обичну оловку...
Ђапе д Круел ван: Уууу, супер тебрекс, има да забодеш и трицу сад! Негооо, кол'ко ти је требало да направиш то?
Пера д Булдог: Негде цирка, 4 дана 13 сати и 56 минута непрестаног рада...али исплати се, да прођем јебени биос и са трицом!
Ђапе д Круел ван: А колико би ти требало да научиш ових тридесетак страна за петицу...?
Пера д Булдог: Шта сереш бре?!
Писмени, улази профан
Профан: Ајмо све у клупе, Марко, Душица, Сања и Кића не морају да раде тест, слободни су, њима сам већ закључила петице, могу да иду...
Пера д Булдог: Одаатијеееебееем!
Дефиниција посвећена Митри Патриоти, једном од највећих и најоригиналнијих преписивача у историји!
Drugi deo letnje sage gde se, za opet naše pare, pljuje po putevima Srbije i ugostiteljskim objektima Grdeličke klisure.
-Poštovani gledaoci, samo za vas smo ovog leta pošli ponovo na put do Paralije, omiljenog srpskog letovališta gde za manje para možete lepše da prodjete i od same Budve (u sebi: Milo, bem li ti lebarnik što mi napisaše ovi tvoji 2 kazne po 50 evra u povratku).
225 km od Beograda, naplatna rampa na Naisu
-Kao što vidite, sa naše leve strane Turci opet brode našim drumovima i evo kod motela Nais se zaustavljamo da natočimo dizel i razgovaramo sa umornim Tusrkim vozačima koji uz paradjz i leba prave predah na obližnjem poljančetu a na putu iz Anadolije za Frankfurt.
Motel Predejane
- Kako i sami vidite, Mladju nismo poveli na ovaj put najnovijim X6 jer je ostao u Beogradu da montira emisiju od prošle nedelje (jes pa da me druka pred kamerama). Sada ćemo probati tradicionalnu lepinju sa kajmakom. Molim vas jednu lepinju. Hvala. Kolko? 350 dinara? Krv vam jebem, pardon dragi gledaoci, čini se da je najavljena bela šengen lista učinila da evropske cene dodju i u Srbiju (trebalo je da svratim na burek u Džep).
Granični prelaz Tabanovci
-Za razliku od nas, Makedonci su osavremenili svoj granični prelaz pa je on sada po evropskim standardima a i ponašanje policije je daleko bolje od ranijih godina. Kolko? 2000 denara da ne gledaš u gepek? Kakav bre mito, na bugarskom je mitnica, ovo je valjda Makedonija?
Negde u Makedoniji, noć
-Dragi gledaoci, evo nas na benzinskoj pumpi, Valoni Petrol. Pitaćemo ovog ljubaznog Makedonca koliko ima putnika iz Srbije ove godine.
Kraš, tres, buk, škrip...
Granični prelaz Evzoni
-Ne propustite da svratite na jako dobro opremljeni free shop na grčkoj strani (Moram za dete da kupim viski, ipak je on moj jedinac).
Negde blizu mora
-I evo nas na moru. Vidite da svaki drugi gost a bogami i domaćin priča srpski, cene su prihvatljive načem džepu. Vidimo se za 7 dana na patroli do Pešte (ovoliki put da predjem da platim kafu 5 evra, c,c,c...bolje da sam kod Ruskog Cara platio 176 dinara za espreso, bog da me vidi). Šta kažeš Žile? Pregrejo motor? Bemti bemve, lepo smo prošle godine bili hjunadaiem, japanac je to!
Pretežno ženski sport. Muška verzija istog još ne postoji ili nije u toj meri zastupljena. A i muškarci ne bi to svejedno znali da igraju. Naime, igra se tako što nikad ne gledaš svoj drkavi život već soliš drugom pamet kako on treba da se ugleda na druge i poboljša bednu egzistenciju koju nazivamo postojanje. Najčešće te uhvate u mašinu sa najboljim ortakom.
1990
- Kako je bilo u školi?
- Dobio sam 3. Kevo peci palačinke. Ura!
- Šta je Miša dobio?
- A 5 bre! Šta me stalno pitaš? Nisam ja on.
- Mrš u sobu za knjigu! Da te nisam videla do Dnevnika!
1998
- Završena srednja! Gle diplome. Da drešiš kesu za more stara.
- Koliki je to prosek?
- Ne znam, valjda 3,8. E nek sam i ovo skinuo sa vrata, da danem dušom konačno.
- Kojim prosekom je Gagin mali prošao?
- Miša? Standard, sve petice.
- Tako jel?
- Pa da.
- Nema tebi na more! Mrš u sobu da spremaš prijemni za fakultet!
- Ali još nisam odabr ...
- U sobu!
2000
- Opet si se potukao?
- Jebi ga, zaskočili nas neki indijanci. Morali smo malo da ih istamburamo.
- A gde je Miša bio?
- Pizda otišla još u deset. Kao ima neka posla.
- Pa da. Samo moje dete zjakari do jutra i dovodi ga milicija.
- Nisam ja bre započeo ...
- Da si malo manji u sobu bi te poslala! Mrš napolje iz kuće!
2001
- Boga mi, legle Obligacije konačno. Jest 6 ali zasluženo.
- Šta je Miša dobio?
- Aman stara ne idemo na isti faks! Kurac bi ga znao šta je on dobio iz čega.
2014
- Opa, idemo se večeras razbiti. Miša dobio unapređenje, časti sve redom. Ali prvo stara ekipa iz kraja. Nema šta lafčina je, a nekad je bio pravi pizdun.
- Gde ideš?
- Tu ljubavi, preko puta. Kod Toze u kafanu.
- A što ti nisi dobio unapređenje?
- Kod nas? Pa tek sam se zaposlio. Ko šta mene pita?
- A jel tako?
- Pa da, mislim ...
- Samo probaj da odeš kod Toze!
Ova kratka rečenica se dodaje kao šlag na tortu posle planiranja kako će se zaraditi koji dinar.
U glavi
Još malo pa će leto brate mogao bih koji dan na njivu kad to malo bolje skontaš 2000 na dan pa ti računaj 70 dana, au brate kolko je to ček da izvadim kalkulator..
Aha eve ga 2000x70 = 140000 , jebote tolke pare za 70 dana, ma to mi je to sad svaki dan ustajanje u 5 neće biti problema dan ti je 24 sata a radi se samo 8 sati znači preostane mi 16 sati.. dobro i minus 5 sati spavanja znači 11 sati odmora mi ostaje, ma to je to od sutra krećem, biće para!
-Al vidi brate sad što bi ja krivio kičmu da čupam neke voćkice a mogu lepo da prodam ovaj komp iz 2001 za 20 hiljada, saću postaviti na kupujemprodajem, biće para!Ustvari oću kurac mrzi me da ustajem i šta lupaš debilčino ko će to kupiti ne može majnsviper da pokrene, sad za 20 hiljada kupiš frižider sa ugradjenim plejstejšnom možeš da drkaš one pizdarije po ceo dan, kakav bre komp u najboljem slučaju prodaću delove u staro gvožđe.
-Sad stvarno ispadam glup a mogu da se učlanim u neku grupu za tipovanje utakmici 1500 dinara i cepam kladionicu ko lud, evo vidiš pogledaj mu story sve neke novčanice okolo ajfoni, kurve e tako ću i ja saću babi da maznem 1500 od penzije pa da se učlanim, biće para!
Vidi ovo prijem članova 30.6 , a danas 21.5 idi bre .. Aj dobro sad kad sam već babi prepolovio penziju da ne propadne odo da kupim pivo i pljuge.
Dokaz da se dobre i loše stvari u životu ne prebijaju, odnosno da jedna loša stvar usere sve ostalo.
Dobre stvari:
2009. Balkan Ekspres 3
2008. Absurdistan
2005. Kontakt
2003. Gate to Heaven
2003. Siroti mali hrčki 2010
2003. Kuća sreće
2001. Ona voli Zvezdu
2000. Mehanizam
1999. Ranjena zemlja
1998. Crna mačka beli mačor
1998. Kupi mi Eliota
1997. Tri letnja dana
1996-1997. Gore dole
1995. Tuđa Amerika
1995. Otvorena vrata
1995. Terasa na krovu
1994. Dnevnik uvreda 1993.
1992. Tango argentino
1990. Zaboravljeni
1990. Početni udarac
1988. Balkan ekspres 2
1988. Dom za vešanje
1988. Zaboravljeni
1986. Sivi dom
1986. Srećna nova '49
1986. Boško miš i Boško čovek
1986. Smešne i druge priče
1986. Nestaško
1984. Kraj rata
1984. Jaguarov skok
1984. Kamiondžije 2
1984. Varljivo leto '68
1984. Kamiondžije opet voze
1983. Uvoz izvoz
1983. Balkan ekspres
1982. Sablazan
1982. Kante ili kese
1981. 500 kada
Došlo doba da se ljubav proba
1979. Osvajanje slobode
1979. Kost od mamuta
1979. Srećna porodica
1978. Tigar
1977. Leptirov oblak
1977. Pas koji je voleo vozove
1977. Mala noćna muzika
Čuvar plaže u zimskom periodu
1976. Sve što je bilo lepo
1976. Povratak otpisanih
1975. Đavolje merdevine
1975. Prijatelji
1975. Mili
1974. Njurci
1974. Protiv Kinga
1974. Jastuk
1974. Trkač
1974. Draga tetka
1974. Mićko
1974. Poštenje
1973. Paja i Jare
1973. Žuta
Kamiondžije
1973. Siroti mali hrčki
1973. Junak mog detinjstva
1972. I Bog stvori kafansku pevačicu
1971. Bubašinter
1971. S vanglom u svet
1969. Samci 2
1969. Gospodin foka
1969. Vrane
1968. Sirota Marija
1968. Greška evolucije
1968. Raspust
1968. Prava adresa
1968. Tišina
1968. Kaputi
1967. Buđenje pacova
1967. Vrlo stara priča
1967. Kad budem mrtav i beo
1966. Tople godine
1966. Vreme ljubavi
1965. Doći i ostati
1962. Zvižduk u osam
Loše stvari: Vera Čukić i Ivana Mihić
...9389. godina, negde na teritoriji antičke Donje Mezije... nekadašnji rimski grad Justiniana Prima... noć pred sahranu... ritual čuvanja pokojnika...
Rajko: Kad već pominjete Srbe, da li možda znate nešto više o njima? Da li ste znali da je ovaj običaj čuvanja pokojnika ostao baš od njih?
Ištvan: (šapatom) Sad kad opet krene sa nekom filozofijom, njemu definitivno treba oduzeti vremenski modulator.
Mate: (šapatom) Ili mu zbraniti onaj ćaj od Prunus domestice, što ga on nazivaše rakijom... hahaha?
Behrami: Stari ti bi mogao da odmoriš malo!
Mate: Ti Srbi, jel' to beše neko izumrlo pleme, nešto kao Huni, Avari, Vandali?
Rajko: Vidim da niste baš upoznati... a i ti mili moj Mate što tako iza leđa spomenu rakiju... da znaš samo, i ona vam je od njih... a pošto je duga noć pred nama iskoristiću priliku da nešto prvi put kažem o sebi... ne samo o sebi, nego i o vama.
Behrami: Kakve sad to veze ima sa Srbima?
Rajko: Ima i te kako. Sećam se priče đeda...
...
Pre tačno osam hiljada godina moj pra-pra kurajber Miloje Serbski, konjanik oklopnik krenu baš iz ovog mesta... :Huuuu: (uzdah i suza na lice staračko)... krenu sa svojom vojskom na Dardanijsko polje u boj, kasnije se to zvalo Kosovo... Behrami je verovatno čuo i njegovi su iz tog kraja.
Behrami: Jeste, čuo sam... i to da su Srbi na tom polju doživeli strašan poraz i od onda im se briše svaki trag.
Rajko: Daleko da je tako moj Behrami. Mi smo nakon toga na ovim prostorima, obitavali još oko 2000 godina, nas je samo istorija zatrla i sve ovo se ni bi sada ponovo nazivalo rimskim nazivima, već srpskim... i ovaj jezik što govorimo nije nikakav Balkanski no nekadašnji Srpski.
Ištvan: Oćeš da kažeš da si i ti od Srba?
Rajko: Naravno. Ali to sad i nije više bitno. Da nastavim...
Mate: Samo ne moraš toliko detaljno, krati slobodno! I isprićavam se meni je deda prića, da se ovaj Balkanski jezik nekada zvao Hrvatski a ne Srpski.
Rajko: Znam da nikada nisi voleo moje priče, skratiću koliko god mogu! A te izumrle Hrvate što pominješ... samo da znaš da su ti i oni bili nekada Srbi.
Mate: Nije točno! Hrvati su bili naslednici Ilira a ti Srbi neka Slovenska pljačkaška banda.
Ištvan: Daj pusti čoveka neka priča! Kao da je bitno ko su sad Hrvati.
...
Rajko: I desi se tada velika bitka, bi baš na Vidovdan... divlji udariše na pitome... Islam na Hrišćanstvo... Azija na Evropu, a samo Srbi kao okosnica... I junački se borismo protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, borismo i izgibosmo, ne svi ali podosta, 60 000 muškog življa, porobiše nam zemlju... pa jebaše i oca i majku 500 godina potom...
Tamo ti negde u 19. veku konačno zbacismo okove turske i krenusmo da jačamo kad eto ti nevolje opet, udariše Germanska plemena... u dva navrata i to žestoko. Ginusno i tada, al' preživesno opet... pa napravismo pakt sa tim Hrvatima, što spomenu Mate i s još nekima.
Kratko potraja, kol'ko zbog međusobnih čarki, tol'ko i zbog snage koju imadosmo tada, te opasnosti po velike sile.
...
Puče fudbal raziđe se društvo... okriviše Srbe za pocepanu loptu!
Svetski ''čuvari mira'' poslaše nam anđela, ''milosrdnog''. Nova stradanja. Mi Srbi rešismo da menjamo nešto tada, da se složimo i okrenemo novi list!
Ištvan: Ko bi rekao?
Rajko: Ma šalim se samo... hahaha! Priča postaje previše sumorna pa da osvežim malo. :Sine aj nalij još po jednu!:
Mate: Ajde sipaj i meni!
Rajko: Posle tog anđela, bili smo sluge, robovi... dođosmo do zaključka da je bolje biti rob nego Srbin, biti miran, tih, ljubiti dupe drugima i živeti a ne stradati, u stvari samo životariti.
... Napravismo kobnu grešku, polako, polako... bivasno sve manji i manji... mešasmo se sa drugima, nekada nedostojnima i nekadašnjim neprijateljima. Oni viđeniji se razbežaše i razastrše po svetu kao Cigani. Nametnuše nam nove jezike i imena, novu ''kulturu'', izgubismo sve... Državu, naciju, tradiciju... postadosmo čerga, a čergu vetar odnese...
... starac ponovo zadrhta i krenu da jeca, spomenu pokojnika ponovo, pa šakama prekri lice... i ostali se zamisliše i zaćutaše... Mate zagrli Ištvana pa spomenu i sopstvenu tužnu sudbinu i gubitak identiteta, reče: Mislio sam da ovo nikada neću reći... ali... bolje je biti Srbin nego rob!
definicija pisana za takmičenje Bolje rob nego...
Pedagogija je jedina nauka koja praktično nazaduje.
1980-1990. Dete od 3 godine do kraja osnovne:
1. Ne voliš postavljenu hranu, i buniš se:
- Neću ja ovo da jedem!
... Šljaga od ćaleta uz reči:"Ima sve to da pojedeš!"
... Mrljaviš 10 minuta... Primećuješ vrlo zajeban ćeletov pogled koji ti govori da ćeš da popiješ još koju ćušku i odeš na pranje zuba i u krevet ako sve to ne pojedeš. Smažeš sve za 3 minute!
2. Poslednji crtani u 19:15 (jer su Tarzan, Snorkijevci, Štrumpfovi, Bombončići i emisija "Tražili ste - gledajte" oko pola 7), eventualno "Laku noć deco", pa pranje zuba i u krevet. Četvrtak je bio praznik, jer je bila "Kviskoteka" i neponovljivi Oliver Mlakar. Sa 10 godina stisneš muda i kažeš da bi gledao seriju "Vetrovi rata" ili "Dinastiju". Ćale ti samo pokaže kažiprstom put sobe... Leti imaš sat-dva više do spavanja.
3. Potukao se ispred zgrade, prebio lika, dobijam duplo više batina od ćaleta... Potukao se, dobio batine, ćale mi dao repete.
4. Pričao sam na času, učiteljica me počupala za zulufe ili uho... Dođem kući, a pošto je učiteljica odmah javila kući šta je bilo, dobio sam batine.
5. U 8. razredu, hormoni ti nadjačaju pamet, pa uhvatiš drugaricu za dupe. Dobiješ šamarčinu i moliš Boga da te ne odruka razrednoj, jer će zbog tebe sazvati roditeljski sastanak, na kojem ćeš se osećati ko na električnoj stolici, njena keva će napadne moje roditelje, a posle si najebo jer si je uvatio za dupe! Posle još jednom, jer im je bilo neprijatno kad im se njena keva žalila.
2000-2009. Dete između 3 i kraja osnovne:
1. Ne jede ti se spanać, nego keks u mleko. Ćale ti kaže da moraš da jedeš spanać, a ti ga zajebano pogledaš i on zna da će biti histerija u kući. Ako nema mleka ili keksa, ćale ili keva trče u prodavnicu i donose ti da jedeš.
2. Kažu ti da ideš na spavanje, jer je pola 11 (22:30), a ti nećeš jer hoćeš da vidiš koga će da izbace iz kuće "Velikog brata". I tako lepo se svi smeste na trosed i gledaju VB. Ako si u 7. ili 8. razredu, možeš u izlazak!
3. Potukao se ispred zgrade, prebio lika, ćale sav ponosan, jer te je on učio kako se to radi... Potukao se, dobio batine, ćale silazi i raspituje se gde je ćale drugog klinca, da "popričaju", a posle ljut na mene što sam dozvolio da me prebiju.
4. Pričao sam na času, nastavnik me opomenuo, otero sam ga u pičku materinu. Dao mi je ukor. Ćale dolazi da mu jebe mater (ma šta to značilo). Sutra mi se briše ukor.
5. Osmi razred... Mala mi zakačila, ali srećom, njena keva je pravi lik! Kada smo se svi okupili da se reši problem (bez njenog ćaleta, jer su joj matorci razvedeni), rekla je da će ona to rešiti sa ćerkom i da će poći na kliniku da reše taj problem. Mojima pada ogroman teret sa leđa i mole me da im ne pravim više ovakve probleme...
Posle se čude zašto ima više problematičnih, narkomana, prestupnika...
Floskula koja se više se koristi u pismenoj nego u verbalnoj komunikaciji i znači mnogo mi je zapelo, u teškom sam sranju, najeb'o sam k'o Francuz I Nemac po ruskoj zimi.
SMS
Je l' imaš 2000 kinti na zajam da vratim Mikiju Pegli dug? Hvala unapred, tvoj drug iz vrtića, Zoki.
FORUM
-E ljudi, izašle su mi neki zeleni mehurići na glaviću koji se iz sata u sat pune nepoznatom žutom tečnošću koja mi peče kožu, probao sam da istisnem, pa mi je tekućina prsla u oko i vid mi je postao zamagljen. Mislim da sam dobio kataraktu. Ako neko može da mi kaže šta radim?! HVALA UNAPRED!
Pismo
Dragi moj tata,
odlučio sam se da Vam pošaljem pismo jer to smatram najelegantijim načinom da Vam saopštim da sam konačno odlučio da pre svega postanem čovek, a uz to, naravno i produktivni član društvene zajednice. Posle devet godina mukotrpnog rada u leglu korupcije i uskovidnosti, dragi tata, tvoj sin će konačno krenuti da stvara. Činjenica da sam okinuo i zadnji ispit me je jako frustrirala bacajući me u apatiju, jer i pored mog velikog zalaganja shatio sam da ono što me sputava je neobrazovan predavački kadar koji ne shvata moje ideje i drugačiji način tumačenja gradiva. Jednostavno sam ispred svog vremena. Napustio sam tu unazađivačku ustanovu. Sa ponosom ti to kažem jer se konačno osećam slobodnim. I duhovno i telesno (Nisam više u Domu, naravno). Trenutno živim sa njom u garsonjeri. Dolazimo ti za godinu dana. Svo troje. Pošto je i ona napustila fakultet zbog tvog unuka prvenca! Bili smo na ultra zvuku! Onu što pomenuh, na početku, da sam odlučio da stvaram, potkrepljeno je mojom strašnom idejom za biznis koju ću ti izložiti verbalno uz topao porodični ručak, u našem malo skromnom domu, na selu, čije sam zvukove goveda i opojne mirise uvek nosio u srcu, među ovim pustim betonskim blokovima prestonice. Do tada, ne bi bilo loše da nam pošalješ po koju crvenu da bi nekako mogli da bivstvujemo u miru dok najlepši cvet moje bašte ne da nov izdanak koji će produžiti tvoje srećno porodično stablo. Unapred hvala!
Tvoj sin, jedinac
Sušta suprotnost od nije-to-ništa-lika. On u najjednostavnijim situacijama nalazi probleme, u svakoj novini koju čuje nalazi potencijalnu katastrofu i rušenje poretka kakvog poznaje, iz razgovora sa svakim mu se čini da dotični nastoji da ga nasamari.
Sasvim retko, i nije-to-ništa-lik može biti najeb-lik: kad za sebe tvrdi da mu neki "izazov" nije ništa, dok za druge tvrdi da su najebali; ali su znatno češći obratni slučajevi: da za druge tvrdi kako su im razne situacije opuštene, dok ga je on ugasio.
Srednja škola
Lik: E, upravo sam video matematičarku kako dolazi i donosi kontrolne. Ja joj kažem "dobar dan"; a ona meni samo klimne glavom. Znao sam! Znači, najebali smo svi!
Neko: Šta bre pričaš! Mi smo proveravali zadatke sa ovima iz drugog razreda, dala im je isti kontrolni, svi smo dobili trojke, četvorke i petice.
Lik: Vi možda jeste, ali ja znam da sam sve zeznuo. Joj, brate, al sam ga najebao...
***
Fakultet
Neko: E, znači, za Master studije se polaže prijemni, sad je izašao informator...
Lik: ZNAO SAM! Znači najebali smo, nikada nećemo diplomirati!
Neko: Šta bre tronjaš, lista je takva da mogu da nas prime sve...
Lik: Da, ali izvoli, burazeru, pukni 2000 evrića.
Neko: Šta ti je, brate, ima i budžet. Osim toga, rekli su nam da neće dozvoliti da svi što smo do sada bili na budžetu, na poslednjoj godini plaćamo studije. To bi bilo kao da kupuješ diplomu.
Lik: Pa da. To ti i jeste svrha u ovoj ludoj zemlji, sve se kupuje... Sve je na kredit... A zaposlenje nećemo naći znaš kad? Ni za 10 godina!
***
More, nova grupa stiže, stara se sprema za povratak.
Lik (iz stare grupe, sačekuje pridošlice): Evo, dozvolite da vam ja kažem nešto prijateljski- nemojte slučajno na plaži ovde da ostajete duže od 2 sata dnevno! Ovde ima lopova, neko će vam upasti u apartman i opelješiti vas, kao nas...
Neko (iz nove grupe): Pa gde su vam bile stvari i novac?
Lik: U apartmanu, u fioci...
Neko: Pa zar nema sef u sobi, koji je besplatan?
Lik: Mnogo ste vi naivni, zar mislite da sobarica nema ključeve od sefa i da ne zna kombinaciju?
Neko: Pa ko vam je uzeo novac?
Lik: Neki lopovi. Mi smo bili smešteni u prizemlju i ostavili terasu samo da se izluftira, a oni upali...
***
Dva ortaka
Lik: Evo ja sinoć svirao sa bendom. Svirao sam sa njima 60 pesama celo veče i nisam se ni malo umorio.
Ortak: Stvarno!? Eee, dobro da znam kako to funkcioniše, pošto i ja okupljam ekipu, treba da odsviramo 20-ak pesama povodom godišnjice raspada "Bitlsa".
Lik: Znaš šta, savetujem ti da ne ulaziš u to, jer biće JEBENO raditi sa bendom...
Glavni krivac za neuspehe naše fudbalske reprezentacije na svim fudbalskim frontovima. Barem po iskusnim fudbalskim stručnjacima.
EURO 2000 (Ispali u četvrtfinalu)
- Ma mogli smo i više, nego naišla ova smena generacija, gledaj ih klince svi, ovi klinci Stanković i Kežman tek treba da se razviju, idemo na svetsko, 100%. Kad dođu nova deca ehehe.
Svetsko Prvenstvo 2002 (Nismo se ni kvalifikovali)
- E da smo dobili Slovence ovde, sad bi išli u Japan, Kinu, 'de već, Jebem Liga. Al' dobro, smena generacija, nije se još Kežara uigrao, sad kad dođu novi klinci, čuo sam da je ovaj mali Vidić o-pa-san. Menjaće on Jugaru dostojno
EURO 2004 (Čik pogodi, kurac!)
- Au jebote, ubi nas ova smena generacija. Pa Azerbejdžan i Vels, jebemućer. Al neka, videće oni kad dodje ovaj mali Žigić da ih lomi. Gle'aj ga kolki je. A Keža otiš'o u Čelsi, saće svi imaju fobiju od njega. Ehehehe. A tek Vučinić! Naše Crnogorče kad krene...
Svetsko Prvenstvo 2006 (Poslednji na turniru)
- Auh, ova nova generacija nas ubi. Pa ko je zvao ovog Dudića rukometaša, šupičku. Ovog Kežmana više nikada! Ama ni-ka-da. Dobro, dobro, videće oni našeg Vidaru, dečko otišao u Mančester. Jednog dana ima da bude kapiten onom Gigsu, videćeš, keve mi. Smena generacija dolazi!
EURO 2008 (Kvalke - bio onaj retard selektor)
- Eto su ti klinci, jebo me pas da me jebo! Jebem ti generacije i ovog ludog Španca ko ga napravi! Al pokazaće njima Kuzman, Bane i Koki, jebaće vas oni. Videćete kad dođe smena generacija. Jaooo Kežmane gde si sad? Crnogorci gde steee?
Svetsko Prvenstvo 2010 (Grupe)
- Jebem ti Australiju, pola naših ljudi igra tamo. A u pičku materinu, srediće to Mister sve. Stiže nova generacija. Kad mali Ljaja i Sulejmani krenu da cepaju, videće ti ganci ko smo i šta smo!
EURO 2012 (Ič)
- Kad će bre više smena generacija? Prokleti Slovenci, mamu im jebem austrougarsku, uvek nas oni jebu. Alo rođače, gde su ti Sulejmani, Đuričić i Ljajić E? Videće svi kad dođe smen... MA KURAC ĆE DA VIDE! Od nas nema nikad ništa!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.