
Prekinuti nekoga u govoru metodom, pak, sopstvenog govora. Ne sačekati da individua s preke strane završi svoju mis'o, već se na krajnje indiskretan način ubaciti usred njegove ili njene rečenice, odnosno rečenica. Konsekutivna reakcija "prekinutog" može varirati od one unutrašnjo-misaone do one spoljno-prekogubične, ako me razumete.
Elem, svojevrsna odlika nevaspitanih, neurastenično-kompulzivnih, narodnih poslanika, političara uopšte i Žike Seljaka. Au, kakva je to čobančina, ljudi moji...
- ...pa bismo mogli lagano da promenimo lokaciju...mislim, pošto završimo sa ovim dosadnim civilizacijskim običajima pred penetra...
- E, dečko, izvini, je l' ono tvoj...
- Brate, ae mojne mi upadaš u reč kad pričam sa ovom slatkom mačkicom, ok?! 'Oćemo, lepoto?
- Mhm...
48 sekundi kasnije...
- ŠTA JE OVO, JEBOTEBOG?? 'DE MI JE AUTO??
---------------------------------------------------------------
- Hvala kulturno-umetničkom društvu "Stefan Nemanja" iz Čibutkovice...a sa nama je danas i doktor...fizičkih nauka, gospodin Vladan Vuletić, koji živi i radi u dalekoj Americi na čuvenom...em-aj-ti institutu...Doktore, je l' sam dobro ovo rek'o :grok, grok, grok:?
- Jeste, jeste, hehe...
- Doktor Vuletić i njegov tim naučnika mogu da se pohvale da su stvorili nešto sasvim novo na polju, ove, fizike, nešto što će umnogome promeniti način na koji posmatramo ovaj svet...?
- Jeste, pa, dakle, mi se već dugi niz godina bavimo eksperimentisanjem sa fotonima, tojest, sićušnim česticama od kojih je sazdana svetlost, i pre izvesnog vremena konačno smo uspeli da ih spojimo u...
- Hvala doktoru Vladanu Vuletiću na ovoj lepoj priči...a još jedna lepa priča stiže nam iz sela Veliki Šiljegovac, gde je krmača Kasandra oprasila čak 12 lepih, zdravih prasića...Pogledajmo šta je kamera RTS-a zabeležila tamo...
Obavljanje nekoliko poslova u jednom navratu zarad manjeg maltretiranja i šetanja tamo-ovamo, što se takođe odražava na uštedu novca i vremena, pa i energije, zavisno od obaveza koje završavamo.
- Ćale, gde su ti ključevi?
- Ne može kola, šta će ti?
- A daj, trebaju mi za prodavnicu da nakupujem za rođendan, što da idem dvaput kad imam kola?
- Nemaš ti, već ja, i idi deset puta ako treba! Ionako ćete mi kuću večeras izvrnuti naopačke, barem neka auto ostane čitav.
- A treba i da odem do grada po drugare, otkazan voz, nemaju kako da dođu.
- Da je sreće da i ne dolaze. Na! Taman pokupi i tetku i teču.
- Prvo ove da dovezem, puni smo.
- Što bi išao dvaput, nije mali auto, a i nema pandura ovamo. Potrpaj ih đuture, smestiće se.
- Tetka, tečo, šta čekate, upadajte!
- Ma gde ćemo, vas petoro i nas dvoje, to je sedmoro.
- Šta ima veze, širok je auto, smestićete se svi, da ne idem dvaput.
- A policija?
- Ništa se ne sekirajte, nema ih ovde.
Par kilometara kasnije
- E jebiga!
- A rekli smo ti!
- Dobro veče, vidim baš lepa gužvica. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam. Fino. Vaše isprave i napustite vozilo, molim!
- A lepo smo mu pričali, a on gospodin neće da ide dvaput.
- Bez brige, svakako bih mu pronašao nešto da ga kaznim, ovako će kraće trajati.
Svetica ili kurwa, svetica ili kurwa, Vladimir Tica ili kurva, kurbla ili slepica, kruha ili šerpica, a sve same gluposti, dospeo sam do toga da sam teo da pišem narodnu pesmu Smrt Bogoljuba Gagića u desetercu, mada nije baš u skladu s temom osim možda ako bi nastradao od kurwice neke pokupljene kod Prokuplja bacila bi mu živu sodu u oči, to sad mladi tako rade, ’78. godine.
Mogu samo smisleno reći da se sećam te reči svetica prvi put kad je to Ignjasio ili onaj drugi, David reko Kasandri, odnosno stalno je hvalio da je ona svetica i baš je bio ljigav i njanjav i ako su ga bacili s terase devestotreće i premda sam bio mali veseli mališan Veselin Masleša to me je baš nerviralo: transfer blama pre transfera blama, jebote uporno je nazivaš sveticom a ona obična kalaštura zadojena dorindom, nintendom i orinokom, kuću oće da ti uzne bre, majku onu da ti istera, kralja Milana da utuče Gorčila, e moj slepče kod očiju, a Srbi govna, što bi Era reko, odma masovno drkaše li drkaše na kurwu Kasandru a u isto vreme su uživali u ubistvu prve srpske kraljice posle Kosova svetice Drage Lunjevice koju nožem ubi randu prokelti ciganin, jako učene žene za to vreme.
E to je sistem poremećenih vrednosti u jednom društvu kad je u isto vreme svetica Draga nazvana kurvom a kurwa kasandra sveticom mada muškarac koji kaže ženi svetice treba ga nabiti na kolac na sred Subotice.
Iskreno, ni kralj Aleksandar nije se proslavio sa onim šeri, šeri i lane moje, lane moje, mada možda je i on pričao svetice ovoj, sećam se februar devedes pete, nedelja uveče, obožavanje Genčića u toku, pravi mužjak Genčić i gospodin mada malo zao al za srbijino dobro i kraljevo i onda scena: Draga skida Aci naočare, ljube se, on žmuri a ona kučka ne žmuri, daje nekom iza znake, reditelju Savi Mrmku, i samo uzdišu: lane moje, ah, ah, lane moje, ah, to, to lane jovanoviću ah, ah, to, to lane utačinji sad! I ja povraćam u lavor zelenkast ko Taš tečnost za suđe i kladionica i još čujem Kralja Milana kako kaže:
eh Aleksandre moj ne pravi sebi idola niti kakva lika nemoj kurwama služiti niti ih sveticama nazivati, al ga Aleksandar, u ljubavnom zanosu, na žalost nije mogao čuti.
Da nije Aleksandar oženio Kasandru i da joj nije pričao da je svetitza mitza i tića mu detlića i da nije prešao na katoličanstvo špansko i da ga zlotvori ne ubiše gde bi nama kraja bilo sada ne bi nas toliko izginulo u ratovima pa na ovamo standard jedne Slovačke.
Mogao bi nešto i sam da uradiš. Neće ti kruna pasti sa glave. Meni ne pada na pamet, imam i pametnija posla. Nećeš se razboleti od toga. Ako ti treba, uradi sam. Ne mogu ja da ispunjavam sve tvoje hirove.
:generalno spremanje kuće u toku:
Marija: Zorane, pomeri se jebote! Samo u taj TV buljiš! Ne mogu ja sama sve da uradim. Idi skloni ono suđe, pa odnesi smeće. 'Ajde pokret. Kad se vratiš, mogao bi i da usisaš ovu kuću malo, vidi na šta liči!
Zoran: Stani bre, ne mogu da dišem, samo što sam sredio svoj dio ormara...
Marija: Vidi ga što se upečio, pfff! Gospodin ne može da diše! A mene nisi pitao mogu li da dišem, kad sam prala kupatilo i brisala podove! Ustaj more, nemoj da ti ponavljam!!!
Zoran: Evo, evo...
:spremanje završeno, on lagano odumire na kauču, a ona energično uleće u sobu:
Marija: Šta si zalegao ranije?! Nije ništa radio pola godine, pa se sad umorio! Jesi bacio smeće?!
Zoran: Šta se dereš bre, čujem te odlično... Bacio sam smeće, usisao kuću, sve sam završio.
Marija: Nemoj samo da mi se preforsiraš, molim te. Puno ti je to bilo, bojim se.
Zoran: Nemoj ljubavi tako, sve sam te poslušao. A je l' bi mogla ti da mi skuvaš kaficu?
Marija: Ja da ti kuvam kafu?! Nije ti dosta što svaki dan idem i pospremam za tobom?! Što kuvam, čistim i peglam sve u šesn'es'?! E neće moći!!! Mogao bi i ti da je skuvaš, ne bi ti Bog kiriju uzeo!
:pokunjeno ustaje da skuva kafu, dok ona odlazi na pedikir:
Pored značajnog broja standardnih ortodoksnih institucija kao što su Slava, lomljenje česnice ili odlaženje kod tazbine na nedeljni ručak, takođe postoje i brojni drugi rituali koji nisu toliko koncentrisani na prostor unutar granica naše zanimljive zemlje već idu i izvan iste, zahvatajući time mnoge druge narode i narodnosti evropske provinijencije. Jedan od običaja koji povezuju ove dve kategorije jeste i ovaj iz naslova a njegovo drevno poreklo datira još iz slavnih dana srpskog seljakanja u potrazi za hlebom nasušnim i, eventualno, nečim uz. Doduše, niko nije mogao da zna da će se to seljakanje nastaviti i do današnjih dana - a vrlo verovatno i zauvek – ali u namere Svevišnjeg ne treba sumnjati...pa, bar previše.
Elem, kako su se pomenute seobe najčešće kretale u pravcu SEVERA, gde se, je l’ tako, i nalazila ta toliko “obećana zemlja” ( što je svakako još jedan od dokaza večitog srpskog kontriranja konvencionalnom načinu razmišljanja; u ovom slučaju, u pogledu “južnijih, toplijih krajeva” ), susreti sa komšijskom ali i vazda neprijateljski nastrojenom nacijom Šandora, Juliški, Čardaša i Gulaša predstavljali su neminovnost koja je kod predstavnika nebeskog naroda izazivala onu pozitivnu tremu koju, na primer, ima gospodin Aca Lukas pred svoj koncert u dupke punoj Beogradskoj…pardon, “Kombank” Areni. Uostalom, kakvu drugu reakciju i očekivati na tom pragu one “prave” od dveju Evropa, pred tim prvim a ujedno i poslednjim zidom odbrane NJIH od NAS, fantomskoj liniji koja razdvaja “korisnike života” i “korištene od života”, dverima dolce vite koju nudi ta nova Atlantida, zvučnog imena Evropska Unija?
Doduše, to MOŽDA ima neke veze i sa tim što su naši ljudi onako redovno natovareni svim onim što su u datom trenutku posedovali - uz, razume se, nezanemarljivu količinu tegli ajvara, kiselih krastavaca i ljutenice ( bez koje se, realno, nigde i ne ide ) ali i senima predaka zbudženim negde u gepeku ili u krmači ( liberalno lociranoj “između/preko dece” ) - isto tako redovno nailazili i na opšte nerazumevanje strogih pograničnih zakona glede pomenutog sadržaja i konfiskovanje istog od strane brkatih mađarskih carinika brzinom kojom samo još jedan profesor trogodišnje škole može namirisati i apcigovati flašu žestine od ( preglasnog ) društvanceta iz zadnjeg dela autobusa za jebenu Budimpeštu, Prag ili - u slučaju siromašnijih zanata – prokletu Soko-Banju. Ipak, ekskurzija je ekskurzija, ma kud god da se ide. Bilo kako bilo, to „oduzimanje robe“ je Srbima strašno išlo na nerve, pogotovo zbog toga što je najčešće bilo ispraćeno i ponekom kaznom od tri i više nula a to se, uz sav optimizam zbog budućeg gasterbajterskog života, nikako nije moglo prihvatiti mirne duše. Šverc je, naravno, uvek bio primamljiva opcija ali su se Mađari po tom pitanju pokazali kao izvanredno dosetljiva gamad, krv im kolaboracionističku jebem, valjda zbog toga što su i sami nekada bili primorani na isti, ko im kriv što nemaju more. A i znali su s kim imaju posla, realno.
Ipak, Čovek je na kraju krajeva SAMO LJUDSKO BIĆE, pa makar on bio i mađarske nacionalnosti: tek, za samo par planetarno cenjenih nemačkih maraka, cenjena stranka je preko granice mogla da prenese i deset cisterni domaće rakije, sâm Bog zna ( ali i inkriminisani carinik ) koliko šlepera duvana, a cenim da bi propuštena bila i jedna omanja vojna invazija, ukoliko bi to nekome palo na pamet. I - kako to hepiend obično nalaže – od tada pa do danas međ‘ dva komšijska naroda cveta ljubav k‘o livada u proleće, sa slabim izgledima da će ikada uvenuti. Istorija će, ipak, imati poslednju reč; jer, ako su nekada Srbi bili ti koji su branili južne granice izumrle Habzburške monarhije od eventualnih osmanlijskih napada a danas iste prelaze od bujice imigranata čuvaju Mađari, ostaje nam da se nadamo da će, barem za naših života, sličnom logikom izumreti i ta prokleta EU, pa da se konačno okrenemo ka istoku, gde nam srce odistinski i pripada. Valuta će, doduše, biti nešto drugačija. Tamo ćemo ‘mesto markama i evrima plaćati u državnim firmama...
- 1, 2, 1, 2...S, s, s, s...
- Čuju te, budalo, ajd' počni već jednom...
- :khm, khm:...Dragi putnici, uskoro stižemo na granični prelaz Horgoš i mislim da ne treba previše da vam pričam šta to znači. Vi dobro znate da Mađari nemaju ama baš nikakvog razumevanja za vaše liberalno shvatanje prtljažnog prostora i carinskih propisa te vas pitam: hoćete li između sebe da skupite neku pare pa da ih častimo ili ćemo ovde da noćimo? Meni i kolegi je svejedno...
- A kol'ko treba da se dâ, šefe?
- Odrasli pet evra, deca tri...
- Dobro. Eve mojih osam...
- Što osam, čoveče? Ti si sam uš'o u Prokuplju...
- E, toj isto da kažeš i na Mađari ako koj' nešto pita...
Novinarska i ne samo iz tog razloga na kurac iduća terminologija za verovatno jedinu pojavu na planeti Zemlji koja još eventualno može da konkuriše da bude iritantnija od lika, dela i glasa Lee Kiš (uf, evo već sam se stres'o) - jebeni komarci. Težak abortus od pokušaja tepanja nesnosnoj rasi krvi žednih insekata koji nas preko leta redovno olakšaju za par litara krvi i isto toliko metara nacepanih živaca, a sve u nameri da nas...pa, baš kako je svojevremeno govorio Radovan III - da nas UPROPASTE.
I dok pišam u usta masi biologa koji propovedaju da su prokleti komančerosi ustvari od neprocenjivog značaja za jedan prirodni eko-sistem, istovremeno u crevima akumuliram i govna kojima ću nahraniti predstavnike Sedme Sile, ali svakako NE pre nego mi odgovore na pitanje odakle im uopšte ideja da jebeno tepaju nečemu od čega ne mo'š ni...ZzzzzZzzzZzzzZZZZZZZ...a, daaaj, u pičku materinu, pusti me barem dotkucam rečenicu do kraja!!!
Rada Đurić: E, a sledeći gost Beogradske Hronike je gospodin Pera Žikić-Lazić, predstavnik Sekretarijata za Zaštitu Životne Sredine...Gospodine Žikić-Laziću, vi donosite neke lepe vesti našim Beograđanima, je li tako?
Žikić-Lazić: Pa, ovaj, jeste, Rado, ja sam dobio, znači, tu prijatnu dužnost da obavestim sve Beograđane i Beograđanke da će, znači, sledećeg vikenda - dakle u subotu i u nedelju - biti organizovana, znači, akcija zaprašivanja komaraca na teritoriji Beograda, znači, uže i šire okoline i da se mi iz, znači, SZŽS-a nadamo da će to biti dovoljno da ih suzbije u preostalom trajanju leta.
Rada Đurić: Samo da ne padne kiša, je li tako, hihihi?
Žikić-Lazić: Pa, jeste, ovaj, u tom slučaju, znači, ništa od akcije zaprašivanja...
Rada Đurić: Čuli ste, dakle, poštovani gledaoci, gospodina Peru Žikića...
Žikić-Lazić: Žikić-Lazića...
Rada Đurić: Oprostite - Žikić-Lazića iz SZŽS-a, a nama ostaje samo da se ponadamo da će se lepo vreme zadržati i tokom vikenda te da ćemo se konačno, je li tako, ratosiljati tih malih krvopija...Hvala vam gospodine na dolasku u emisiju, je li tako, a ono što sledi je Marina i vremenska prognoza za predstojeće dane...
Marina: Tako je, Rado, i bojim se da nemam tako lepe vesti za naše Beograđane...
E, JE L' ŽELIŠ DA ZNAŠ ŠTA SI SAD KAŽU "NAŠI BEOGRAĐANI", A???
Ortak takticar.
Murinjo(ushicen dolazi na bleju,s novom taktikom za rulet):,,Stavis 500 dinara na crno,ako dobijes 500 si u plusu,ako izgubis stavljas 1000 opet na crno..znaci ako dobijes to je 2000 minus 500 sto si prvi put stavio i 1000 drugi...ostaje ti cisto 500...Ako ne dobijes stavljas 2000 na crno,ako dobijes...
-------------------------------------------------------------
Murinjo:,,Prvo cu da kazem mojima da sam pao na ispitu,a tek kad dodjem kuci kazacu im da sam dobio 6,onda ce i šestici da se obraduju,mozda i da daju koji dinar...''
-------------------------------------------------------------
Murinjo:,,Sto da placamo taksi?..Zvacemo Milosa da ide s nama,on ima auto...
Svi:SKK?...Milosa?!...Onoga smora...i to radi 100 dinara?
Murinjo:,,Nije 100,nego 200...nisi racunao povratak!''
-------------------------------------------------------------
Ortak 1:Kako si mi lep?!...Osisao se,obrijao se...ma gospodin co'ek!...samo ne znam sta ti je znacilo ono pustanje kose i brade...bio si kao neki Konfucije,ili tako nesto?
Murinjo:,,Taktika,tebreks...Pustis bradu i kosu 2 mjeseca,i onda kad se obrijes i osisas svi ti kazu kako si ljepsi,bolje reci ribice ti kazu(smekerski namiguje)..a i ustedis-sisanje je znaci 500 dinara,puta 3 puta,to ti je....''
Nabacivanje (muvanje, ili po starinski udvaranje) od strane muškarca koga ta ženska osoba smatra neprivlačnim.
Ukoliko ga smatra privlačnim, onda je to flert i tako te šeme...
- Šta to bi sinoć, sestro slatka?! Čujem da si napravila frku u kafiću...
- Čulo se, a?! Pa, prišao mi neki perverznjak nenormalni i morala sam dezodoransom da mu isprskam oči da odjebe!
- Ahahahaha, jesi luda! Šta tačno bilo?
- Ma, jezivi lik... Niti ga znam niti poznajem, a on mi, zamisli molim te, priđe i kaže: "Izvinite, gospođice, ali želeo bih bolje da Vas upoznam. Biste li popili piće sa mnom"?
- Nemoj da pričaš?!
- Da, bre! Ko još tako priča, to skroz jezivo! A tek onaj mladež, šta li, na obrazu što ima! Fuj! I ja šta ću, morala sam da se zaštitim i dobio je "Reksonu" u oči! Jbg, nemam suzavac, u zaostaloj zemlji živimo...
- E, pa ako mu je, mamu mu jezivu i perverznu!
- Jeste, bre! E, a kad se samo setim onog... Kako se ono beše zvao... E, to je frajer! K'o juče da bilo... Stojim k'o dama za šankom i natežem pivo, a on onako u prolazu me romantično šljepne po guzi i kaže "E, dobra kanta! Jebo bih ovo dok ti oči ne ispadnu"! To je, bre, gospodin čovek, džentlmen, pravi muškarac! Sa onom plavom kosom, mačorskim očima i mišićima drvoseče, novim BMW-om...
- E, ali nema dobrih muškaraca više...
- Nema... Gde li su nestali? I taj nestade bez traga već ujutru... Kakve sam ja loše sreće.
Najefektnija primena sile u divljini korporativnog okruženja.
Nije bitno da li je akcija defanzivnog ili ofanzivnog karaktera, svaki pravi kancelarisjki pacov zna da je čovek sa po Ronaldinjom u obe ruke izuzetno opasan protivnik kog ne treba potceniti, te je stoga u pri primeni sile najbolje koristiti ovo sredstvo, jer postoji mogućnost da bitku dobiješ odmah, usled protivnikovog straha koji nastaje pri samom pogledu na oštre zube ovog oružja.
- Sale idi po kafu.
- Neću brate, bole me kurac, juče i prekjuče sam ja išao. Digni to lenjo, debelo dupe i idi makar jednom ti.
- Nećeš a?
- Ne!
- Bolje da si odmah krenuo da te ne bi izujedao Ronaldinjom pička li ti materina malena.
škljoc, škljoc, škljoc
- Idem, idem.
- Slatku!
- Neka, neka. Istrebovaću i ja dva Ronaldinja kada budu na stanju, pa ćeš da vidiš ko će onda po kafu.
- Brže kmetu!
----------------------------------------------------------------------------
- Moram li vas podsećati da ste pod zakletvom? Krivokletstvo je opasno krivično delo.
- Znam šta sam čula i šta sam videla. Radim kao sekretarica gospodina Đilasa već godinama.
- Recite sudu šta se tačno dogodilo.
- Gospodin Đilas ništa nije kriv i laž je da je uzeo proviziju pri potpisivanju poljskih autobusa.
- Pa šta se dogodilo?
- Kada je došla delegacija iz Poljske, nisam ništa primetila. Uljudno su se javili i ušli u kancelariju gradonačelnika.
- Šta je dalje bilo?
- Odjednom su se čuli povišeni tonovi na poljskom i škljocanje. Neprestano škljocanje. Nisam znala šta se dešava. Uplašila sam se. Odjednom sam čula prevodioca koji je samo ponavljao da će ga izujedati Ronaldinjom ako ne potpiše.
- Nastavite.
- U tom trenutku sam čula Draganove vriske. I pored straha sam ušla unutra i imala sam šta da vidim. Dragan je bio presavijen preko stola skinutih pantalona i gaća, a Poljaci su ga nemilosrdno ujedali rasheftivačima. Na kraju je posle dugog i herojskog držanja ipak posustao. Nije mogao da sedne mesec dana posle toga. Bilo je strašno.
Motivi tih negativaca su uvek manje-više isti, bogatstvo, vlast itd., ali na osnovu područja sa kojih dolaze njihovi mentaliteti su drugačiji.
Rus – On je hladnokrvan, boli ga kurac za sve, ista mu je faca i kad jebe i kad sere, i kad puca i kad pucaju u njega, i kad ga muče, i kad ga ubiju, taj jednostavno ne pokazuje emocije jer ih nema.
Latinoamerikanac – On živi u sevdahu, u nekoj hacijendi, fura Pitbulov imidž, u izobilju uvek ima dobrih pičaka i kokaniđe, obično išaran tetovažama.
Italijan – Sinonim za mafiju, jeste da je neobrazovana primitivna sirovina, ali je pre svega gospodin i poštuje osnovna pravila poslovanja.
Azijat – Organizovan u pičku materinu, ne odstupa od svojih ciljeva ni po koju cenu, ponosit, odlično poznaje borilačke veštine.
Nemac – Potomak Hitlera, takođe poseduje hladnokrvnost, ali je istovremeno i izuzetno obrazovan i kulturan.
Al Kaida – Njima pripada više nacionalnosti, interesuje ga samo da digne nešto u vazduh.
Amerikanac – Domaći izdajnik, svrha postojanja mu je da pokaže da koliko god veliki on negativac bio uvek će se naći mnogo veći patriota koji će ga skenjati.
Srbin – Nije da je popularan, ali šteta je ne pomenuti ga. Krvožedna primitivna svinja navikla na ubijanje, te se time bavi bilo zbog tuđih ili zbog sopstvenih interesa.
Vanzemaljac – Zelena stoka koja bez ikakvog reda i najave isplanira da sjebe čitavu planetu samo zbog toga što smatra da pripada naprednijoj civilizaciji, naravno, tu se uvek zajebe jer uvek postoji neko ko će ga u tom cilju osujetiti. Ne može to tako zeleni, moraš da naučiš da sedneš da pregovaraš ako treba, da usvojiš demokratiju pa tek onda u intergalaktičke ratove!
Gotovo je. Dan koji sanjaš od sedme godine svog života, i trenutka kada si shvatio da su roditelji i nasmejane karikature u školskim knjigama prećutali činjenicu da škola nije samo druženje i zajebancija, već i dranje dupeta u školskim klupama od ponedeljka do petka, izuzev raspusta. Gotovo je. Polovinom osnovne te već smaralo, u srednjoj slabo zanimalo, a nakon srednje su te odrali - školski sistemi, stanarine, računi, zakevljene devojke ako si jebo a nisi pazio. Popele su ti se na kurac roditeljske besparice, preživljavački nestalni poslovi sa smradovima na mestu poslodavca, selidbe, depoziti, punjenje džepova zaposlenih na tvom na pare ni malo gadljivom fakultetu..Gotovo je. Ali to "GOTOVO" nekako ipak ne dolazi sa uzvičnikom kako si očekivao da će biti. Odjednom shvataš da ti u stvari i ne želiš da završiš sa studiranjem.
A i zašto bi? Jebem mu majku, pa u stvari i nije bilo tako loše - kad pogledaš šta sve u uskoro dolazi, a od čega te deli još samo taj jedan, poslednji ispit, koji si ostavio za kraj jer je najteži, nakidao ti se šivaca i napio krvi..Ali biše ti i ne deluje tako strašno, tvoj poslednji ispit koji sad već počinješ da voliš. Doživljavaš štokholmski sindrom, zaljubljuješ se u kidnapera tvojih nerava - statistiku, statiku, turističku geografiju, betone, mehaniku..Šta ti je već ostalo na tom tvom šklju fakultetu. To je brana, slamka spasa, stena u koju si udario neposredno pre nego što ti se čamac survao niz vodopad, koji će te svejedno povući..No ti si zahvalan na još to malo vremena koje ti je dato.
Noževi su već spremni da te dočekaju. Završavaš fakultet i to je za porodicu, preživele babe i dede velika stvar. Postaješ svoj čovek, matorcima pada kamen sa srca jer sad si svoj, krojač sopstvene sudbine koji dalje u život kreće uglavnom sam, konačno će moći da se posvete sebi i svemu onome što im je falilo, čega su se odricali, čemu su se nadali..Nema više spavanja do dva, bančenja, orgijanja..Trpeće te koji mesec, a onda će početi da ti seru kako si neodgovoran, kako bi našao posao da želiš, svi su oćekivali više, svaki je posao dobar za početak..
Već vidiš sebe i svoju perspektivu, s jedne strane daleko od krampa i lopate, s druge daleko od direktorskih pozicija : u stvari si go kurac sa parčetom prreplaćenog nekvalitetnog papira, bez veza i bez love da podmazuješ gde treba. Pereš čaše govnima sa megatrenda koji voze pičke po džipovima, u lokalu koji iz dna duše prezireš, zajedno sa muzikom koja ti kida mozak, i sa svim onim što po klubu petkom i subotom gamiže. Dragi moj mehatroničare, menadžeru, diplomirani pravniče - kasno shvataš da te širom otvorena vrata nigde ne čekaju, da nisi gospodin čovek, ova zemlja nikada nije i nikada neće ceniti takve kao ti, sedi na dupe i isplači se pošteno, možda bude lakše, možda ne. Drugo ti i onako ne preostaje.
Ali ne! Tada shvataš da još uvek nije sve izgubljeno - još uvek imaš tog jednog dušmanina kog sad sve više grliš i stežeš. Nećeš ga dati o ne, nikako! A možda ni on tebe nije naročito voleo? svejedno, čuvaćeš ga dokle god moše, do samog kraja, dokle god ima smisla. Odugovlačićeš, i to pošteno!
Ne želiš da budeš odgovoran i samostalan diplomirani dr.mr.pr. Nije lako. Treba da se osamostališ, oženiš, izrodiš klince koji će posle tebi jahati po grbači, stiće te godine, umor, nećeš više uživati u dorsima, flojdima, cepelinima, pivu za 80 dinara po zavučenim kafanama, brucoškinjama..Neće ti dati, neće biti primereno, izgubićeš volju.
Zato izbegavaš, mesec za mesecom, rok za rokom, da otvoriš vrata diplomskom. Prijavljuješ ga i ne učiš, jer nemaš srca da lažeš svoje kako si izašao da polažeš - a nisi, a opet ne možeš da dozvoliš sebi ni grešku da položiš. Po prvi put u životu moliš Boga da te ne puste da prodješ, iz sažaljenja ili jer ti je poslednji, ko će ih i onako znati kad nikad ne puštaju. Trošiš sve otrcane fore da su te namerno srušili, da je profesor bio nervozan, da su svi popadali..Tvoji se već zabrinuto pitaju zašto padaš iznova i iznova, sedmi, osmi put. Shvataju da si neozbiljan, zavrću slavinu, primoravaju te da diplomiraš. Ali ti se ne daš!
Nalaziš vikend posao, pranja čaša u klubu koji prezireš, spalio bi rado sve što u njega navraća, ali sada ti je lakše, jer još uvek si student, ovo je samo privremeno, dok ne diplomiraš, lažeš sebe da će nešto već iskrsnuti, da će bolje vreme već nekako doći, da će kosmička pravda i tebe pogledati, i tako dan za danom..Neće. Čekaju te sve nedaće koje život nosi, a od jednog dobrog dela njih te još uvek, koliko toliko zaklanja taj jedan, dva, pet, dvanaest..Ispita koje imaš. Uživaj u njima pažljivo, propij ih i prokurvaj, gubi dane i nedelje iz sećanja i ne žuri..Čini se tako daleko, no taj poslednji će doći. Kad ga pogledaš izbliza, nateraće te da se okreneš i sagledaš sve ono iza tebe, 4, 5 godina koje su praćene svim mukama, strepnjama i natezanjima ipak bile nešto čega ćeš se za koju deceniju sa tužnim osmejkom setiti, kada tvoja deca podju u veliki grad da tamo postanu veliki, odgovorni ljudi. Sada sa njim, bar na još neko vreme otegni.
Neće doći nikad.Rečenica koji izgovaraju ljudi,kada više nemaju argumenata za borbu.To govore oni koji odustaju još pre početka.Ono koji bacaju oružije pre nego što neko kaže da ga bace.Rodjeni pesimisti,bez trunke optimizma i životne radosti.Integalaktičke spodobe,koje su sposobne da isisaju svu lepotu života iz svake žive stvari.Oni čekaju svoje vreme,koje nikako da dodje.Oni su svojevrsni gubitnici,koji ne žele da postanu pobednici.Takodje se koristi i za kvazi-umetnike koji su sebi utuvili u glavu da moraju biti poznati,jer naime toliko su genijalni da svet ne može bez njih.Ubedjeni su da su isped ovog vremena,pa da njihovo vreme tek dolazi.
- E tebra gde si šta se radi,nema te odavno?
- Ništa evo smaram se.
- Ajmo na basket brate?
- Ma daj,gde da idem,smor je basket,šta samo jurim za loptom.
- Ajmo onda večeras u klub,znam lika da nam ostavi sto,ja,ti,Šomi i još neke trebe?
- Ne mogu brate,nisam ti ja za to.
- Za koji si onda kurac?
- Pusti me brate,doći će moje vreme.
- U pravu si,doći će,kad budeš trebao da umreš jebote..
----------------------------------------------------------------------------------------------------
JK - Moja nova pesma biće,apsolutni hit,tekst je radio gospodin Jašim Kurić,pesma se zove Na krilima ekstaze.
Novinar - Kakvi su vaši dalji planovi.kakva je pesma,recite nam nešto više?
JK - Pesma je remek delo,moje vreme dolazi,biću rame uz rame sa Madonom znate.Da vam otpevam jedan deo?
Novinar - Kad bolje razmislim , sačekaću premijeru,nekako je čekanje bolje.
JK - Oh u potpunosti vas razumem..
Novinar (Kamermanu) - O moj bože,gasi tu kameru i bežmo odavde možda počne da peva.Šta sve neću morati da radim za platu.
Sleng u nastajanju i svojevrsni fataliti u sferi internetovanja, otelotvoren kroz brutalno ponižavanje jednog ili više sagovornika s druge strane monitora diljem www-a, a preko raznoraznih foruma, četova i ostalih vidova virtuelne interakcije inače poznatih prosečnom ziljavom korisniku. Ultimativni spust u vidu posta, replike, komentara, trola ili čega bilo nakon kojeg će "spušteni" pokunjeno pokriti ušima svoj avatar a etrom svemrežja (braća Kroati, reala, objasnili) se zaoriti jedan gromki "uuu, al' ti baja svršio po faci" refren okoloprisutnih svedoka...što mu, praktično, dođe na isto, s tim da je šaća nešto ređe konzistencije.
Uglavnom - nešto čemu mi ovde na Vukajliji prisustvujemo svakodnevno a Coa Supermen prilikom kada se sastaje sa rendom ćatom iz evropske unije. Šaznam, kažu da je urin do jaja zdrav za koren kose...
Jahta Madalina, nekih 20 nautičkih milja od Maldiva, Dankan veštim pokretima na relaciji palac-lakat mota pramčano uže dok se Megan Foks brčka u tirkizno bistroj vodi...
Megan: Dank, srce, ajde dođi malo da se zezamo, voda je znači bo-žanstvena!
Dankan: Evo saću, bejbe, samo dok spakujem ovo už...:pi-pi-piri-pi-pii!: E, Meg, izgleda da će to zezanje morati loma da popričeka, Paninaro se opet pojavio na Forumu pa moram dintervenišem, hehe...
M: Ok, hani bubu, ali požuri, pliiiz...
D: Cenim 2-3 posta maks, samo ti nastavi da vlažiš...
........................................................................
- Izvol'te na tam', gospodine izaslaniče, izvol'te na tam', hehe...Nešto za piće, možda?
- Najn, da predjemo na stfar...
- E pa, hehe, stvar je u tome da mi zaista hoćemo u EU, hehe, a u dokumentima koja smo vam ovde priložili mislim da ćete moći uvideti kakvu smo spremnost iskazali da to i postignemo, hehe...
- Eheh, her Fučić, pa i ja hoću da ficken Šeron Stoun al niš od toga dok i ona ne pokaze spremnost, ffffff...
- Heheh...Ks, ksss! E, mali, hitno mi zovi BIU, hoću do podneva na mom stolu sve što imamo o toj Šeron, ščuo?! Oouvaaj...A možda bi gospodin izaslanik sada želeo da izvrši inspekciju naših probranih srpskih devica? Mmm?
Odgovor matoraca na sugestiju mlađih džabalebaroša da se manu posla.
Unuk izlazi iz kuće prvi put posle 2, 3 nedelje i vidi dedu kako rinta.
-Deda, batali se bre tog rada, mator si.
-E, moj sine. Bolje da deda gura kolica nego ljubičice. Brstio bi ti onu travu što si tako vešto kamuflirao u šimšir da se deda ne lati motike. A i ti, što ne nađeš neki pos...
-Deda, ne bih da te alarmiram ali ogroman hrčak koji stoji iza tebe je upravo otkopčao šlic. Predlažem da uradimo nešto što bi negativno uticalo na njegov libido.
-Saće deda da ga otera. Jebo me hrčak i kad sam napravio onog tvog šuntavog oca. Mogao sam da budem gospodin čovek a ne...
-E, deda, rešio sam da odem u muzičare. Paj sad:
"Bolje da sam ladna muda lizo nego što sam tebi, aaaaaaa, Rajka noge dizo."
-...da sam ga u suvu čamovinu gurao bar ne bih morao da izdržavam idiote u 75, jebo me hrčak da me jebo...
-"I dok ove rime slažem mome dedi, ti se Rajka, aaaaaa, sama malo jebi." Šta kažeš deda, a? Da prodam ovo Ekremu i da živim ko čovek, a ne da se mučim ovako na selu.
-...i jedino mi preostaje da prebacim štranjku, da me jebo hrčak. Nisam ti ja te sreće sine.
Preludijum za potvrdu katastrofe.
Riječi kojim započinjemo pitanje, koje je opet u većini slučajeva retoričke prirode a za cilj ima da sagovorniku stavi do znanja kako su stvari otišle u kurac više nego što smo isprva očekivali.
13. jul 2849. godine; dan državnosti Crne Gore
A: Đe sam ja ovo?
B: Dobro jutro, poštovani gospodine Petre drugi Petroviću Njegoše! Uz pomoć savremene tehnologije uspjeli smo Vas oživjeti i tako vam omogućiti da još jednom vidite rođenim očima svu ljepotu Crne Gore. Da li Vam se možda vrti u glavi? To su česte poslj...
A: Momak, donesi mi čašu vode i batali priču da te zamolim, prskava mi glava a da ti pravo rečem i kurac.
B: Oprostite gospodine ali ne možemo tako razgovarati. Vi možda jeste jako uman čovjek ali prošlo je više od milenijuma od kada ste bili autoritet u ovoj državi, mada istinu govoreći, pomenuta više ne postoji... bar ne u tom obliku, pa bih Vas molio da se suzdr...
A: Kako ne postoji, strelica te fištila?!
B: Pa sad je sve ovo dio Solarne republike, nego da Vas ne zamaram sa tim. Čašu vode ste tražili, je l' tako?
A: Uh, dobro je onda, ja rekoh Turci stigli do Cetinja... E, e, čašu vode, bra'o ti ga, i kaci već tu, donesi mi da nešto založim. Svega mi gladan sam ka' vuk.
B: Pa ima neke meze tu koju smo pripremili u čast Vašeg vaskrsnuća. Onako, baš tradicionalni specijaliteti... Evo sad će neko od ove omladine da donese... Mali, daj taj tanjir vamo! Gospodin Njegoš je gladan.
A: Aj mali, brže to malo. No viđi ovo, kako mi se manastir drži? Vodi li računa ko o tome više?
B: Pa manastir je sad pod zaštitom kulturološkog saveza ujedinjenih galaksija našeg univerzuma, tako da je sve u najboljem redu.
A: A ne znam ti ja to van Crne Gore mnogo. U Srbiju i Bosnu znam đe ima roštilj dobar i u Italiju, malo onamo po Veneciji da se snađem.
B: Ovaj, Venecija je pod vodom odavno. Prošlo je više od 700 godina od tada.
A: A šteta stvarno. Da vidiš kakve su ženske tamo bile. No njihovi momci nikakvi pa kad viđu sa strane da je neki oće da ga pojašu. Jednu jebeš druga ti puši. Da nijesam rođenim očima viđeo ne bi vjerova što su mi pričali... a vala nije da sam samo gleda hehe...
B: Da, da, svakako... Nego, evo stiglo meze da se malo poslužite.
A: Uzeću malo ovoga pršuta ođe... je l' ovo njeguški?
B: Jeste gospodine. Slobodno se Vi poslužite, nemate šta da se ustručavate.
A: Ček da izvadim i ovog sira na tanjir malo. Ovo pljevaljski a? Kako ste ga tanko isjekli zlo vam u dom.
B: Ovaj, nije to pljevaljski sir... Da smo znali da volite nabav...
A: Aooo, što je ovo mrčo?! A makse đaole, jad te naša. Kidam sa ova dva zuba kroz pršut ka nožem a masnoće niđe, pogledaj. Ko je ovo sušio, reči mi, jer ću ga išćerat iz Njeguša, neće mu se trag nać' u Crnu Goru. Ovo govno živo jebemu oca...
B: Ovaj, gospodine, pršut se više ne suši. Znate, sada se sve to obavlja u visoko-specijalizovanim fabrikama za obradu suhomesnatih proizvoda.
A: O čemu ti momak? Daj ne prdi časti ti... zna se kako se pršut suši čo'če... Jebemu oca, treba sam tačno zapisat u gorski vijenac da ne zaboravi ona stoka.
B: Pa znate, način na koji se to nekad radilo je krajnje nehigijenski i neprihvatljiv u današnje vrijeme. Štaviše, prema ustavu 42. distrikta solarne republike, osuđuje se kao varvarski čin i onaj koji ga sprovodi može biti osuđen i na kaznu od 260 godina zatvaranja u vakumsku kapsulu.
A: Kako nehigijenski druže? Viđi mene što sam ga cio život jeo, fali li mi što?
B: Pa znate, rđa sa veriga koje ste koristili još u doba prije osnivanja solarne republike je odlična podloga za razvoj mnogih bakterija iz roda tet-6610b, da ne pričam u kakvim nehigijenskim usl...
A: Makse časti ti, sve prdnjava do prdnjave. Što'no vikaše moja baba, rđavom kurcu i dlaka smeta.
B: Ovaj, gospodine... Nemojte reći da sam Vam ovo ja rekao ali žene danas to briju, znate?
A: Molim?! Reči mi samo da i čarape pletu od toga i ubiću se, majka me prepoznat neće!
B: Pa ne ali izvjesna vlakna iz istih se koriste pri pravljenju konca za zube koji kor... Gospodine njegoš! Neee! Zovite doktora, brzo!
Ne baš tako često, ali ipak ponekad, dogodi se da neko na ulici izgubi novčanik, i da ga u isto vreme primeti više ljudi. U početku niko ne kreće direktno prema njemu, svi se ustručavaju, ali sigurno je jedno - neko će ga na kraju ipak uzeti:
Veliki kožni braon novčanik leži ispred pošte, i bode oči svojim elegantnim izgledom: mora biti da je u njemu gomila novca! Možda i neke kartice, uostalom ispred pošte je, sigurno je vlasnik podizao neki novac. Primećuje ga mladić koji je krenuo da plati račune, baba koja upravo izlazi iz pošte, i čovek koji je slučajno prolazio tuda.
Baba:
kreće bojažljivo, nekako se i stidi, već razmišlja da ga vrati, ali šta možeš - penzija je mala, novac bi joj dobro došao..Ili bolje da uzme deset posto koji pripadaju nalazaču, pa da ostatak vrati? A i zašto bi vratila? Pa kao da bi njoj vratili kada bi ga izgubila? A i kaže izreka - što nadješ ne kaži, što izgubiš ne traži, uzeće ga..
Odjednom se preseče i stade, pogleda oko sebe da vidi da li je još neko uočio novčanik sem nje. Spazi onog mladića koji gleda pravo u nju.
Mladić:
Ne mogu da verujem da ga je ovaj ćoravi fosil video! Ko ga jebe, stići ću pre nje, šta će bre njoj pare, trošila je ceo život. Jao kako je debeo, mora biti da je pun para, pa mora i mene jednom da usere!
Oboje ubrzavaju hod, gledaju netremice u novčanik, pa jedno u drugo, mladić već pomišlja da se baci i da ga zgrabi, kad - potrča baba i dohvati ga prva. Mladić u neverici, kako je uopšte uspela da potrči, baba ga drži u ruci i bojažljivo gleda, kad - prilazi onaj čovek babi, ljubazno se osmehnu, uze novčanik i reče:
Hvala staramajko, kako sam samo nespretan! Malo je danas poštenih ljudi kao što ste vi. Ruke vam se pozlatile.
Čovek odlazi žurno, baba ostaje u čudu, mladić ne mopže da veruje kako ih je čovek izlevatio..Gospodin se brže - bolje skloni iza nekog ćoška, otvori novčanik..Prazan. Slika starca i mesečna za gradski.
Neophodna komonenta svake masovne tvrdnje kako bi imala bar neku osnovu da bude ozbiljno shvaćena.
- Dobro veče dragi gledaoci, sa nama su večeras u studiju gospodin Prodanović, vlasnik lanca frizerskih salona "G.A.Y", kao i portparol LGBT zajednice gospodin Azdejković. Jedan aplauz veliki za obojicu molim vas.
#klap, pljes, štuc, buuu#
- U redu, prvo pitanje večeras za oba gospodina je kako ste se odlučili na taj hrabri korak da postanete ponosni pripadnik homoseksualne manjine. Hoćete li vi prvi gospodine Azdejkoviću?
- Naravno, ja smatram da je određena količina homoseksualnosti deo svih nas. Da se kod mene nalazi malo veća količina od normalne ja sam saznao u najranijem detinjstvu, prilikom prisustvovanja časovima fizičkog vaspitanja, ah, bili su to tako lepi trenuci u svlačionici, mlada, zategnuta, znojava tela, taj miris mušk... ahem, dakle svako osporavanje mojeg seksualnog opredeljenja doživljavam kao udar na moje najsvetije građanske slobode jer sam takav rođen, ne mogu drugačije i to svakako ne koristim za bilo kakvu vrstu ličnih ili političkih promocija, NE!
- Hvala vam. Gospodine Prodanoviću, šta vi imate da nam kažete o sebi?
- Ja ću biti mnogo manje poetičan od mog kolege ovde, gej sam postao radi posla. Naime, otvorio sam lanac frizerskih salona ali posao baš i nije išao, onda sam jednom prilikom video u nekoj seriji što moja žena voli da gleda kako žene najviše uživaju kad ih šiša ped... mislim gej, vole da ćaskaju o zajedničkim temama, modi, krpicama, cipelama, frajerima. Ukratko, nakon što sam obznanio da sam gej posao mi je procvetao, nisam ni struju mogao da platim a sad imam dve kuće na moru, jahtu i tri bmw-a. Jedan su mi demolirali huiligani al me boli kurac jer sam ga osigurao protiv izliva seksualne netrpeljivosti.
- Znači, vi niste oduvek homoseksualac?
- Bože sačuvaj i sveti Vasilije, kad sam bio mlad klao sam sve što je žensko a mrda.
- I imate suprugu?
- Jeste, i tri sina, jedan navija za Zvezdu, drugi za Partizan a treći za Rad, ma kad se pokolju u kući milina božja, drčni na mene, sile tatine.
- Hvala i vama na odgovoru, idemo na sledeće pitanje.
_______________________________________________________
- Sa o Roma babo babo, sa o Roma o daje, sa o Roma babo babo...
- Gospodine Ramadan, šta možete na ovaj divni praznik da nam kažete o poreklu i tradicijama romskog naroda?
- Pazi ovako kume, mi Romi smo ti došli iz Indiju, bilo je to opasno putovanje preko bespuća bliskog i srednjeg istoka koje je potrajalo generacijama...
...
- Gospodine Jamezdin, šta vi znate da nam kažete o romskom narodu?
- Vidiš, mi Romi smo ti najveći narod u svet, da ima neke sile koja bi nas okupila bilo bi nas ko na gori lista. Po predanju doputovali smo iz Inđiju, bilo je to opasno putovanje preko sremskih bespuća koje je potrajalo generacijama...
Početni stadijum u razvoju svakog komentatora.
Eurosport2... Negde oko 5:30am...
I evo nas u Maleziji u finalu ženskog svetskog prvenstva u kuglanju. Kao što možete primetiti publika se okupila u velikom broju. Tu je nekih 50 najžilavijih. U publici su prisutni svi... Od bantu crnaca do nesrecnih turista, koji pokušavaju da izađu, a tu je verovatno i po neki evnuh. Ovaj nakićeni gospodin je verovatno ministar za sport, turizam i eksploataciju nafte...
Ali da vidimo šta se dešava na terenu... I da to je STRIKE za našu Lagranž... Sad se vi pitate zašto je ona naša... Pa jednostavno je.. Ja sam tri puta padao godinu zbog Lagranžovih polinoma da je smatram već za svoju...
A ovu ženu što vidite to je njen trener... Da ne kažem trenerica, ili bolje trenerka... Kako vam se sviđa. Žena ledenog pogleda, al dobra u duši..
Hm... Trener je u ovom sportu jako bitan... Posebno ako vam je to suprug il ljubavnica, il već nešto po volji...
I pogledajte taj vragolasto, zagonetni osmeh naše Lagranž, koji govori: Ne, Barbara, ovaj put me nećeš pobediti.
Naša takmičarka primenjuje drevne tehnike disanja i ubacivanja prstića u rupice pri bacanju kugle...
I gotovo je...
Naša Lagranž je prvak sveta...
Svi se raduju...
Evo prilazi joj i trenerka i dalje ledenog lica....
Opa, opa...
Pa to zamalo poljubac da padne, al izgleda da su se uplašili mnogobrojne publike... Kažem ja vama trener je čudo...
Evo i gospodina ministra koji dodeljuje pehar... Izgleda malo umorno, nisu trebali da ga trgnu iz sna...
Da,da...
Sad nastaje opšta razmena fluida, a vi ostanite uz nas jer sledi finale u muškom kuglanju....
Sveska, gde osobe uglavnom zenskog pola pisu o svojim osecanjima, simpatijama i slicnim budalastinama i gde skoro svaki opisani svaki dan pocinje sa "Dragi dnevnice". E sad sto se sadrzaj dnevnika menjao iz godine u godinu to je vec kompleksno pitanje.
1900.
Dragi dnevnice, danas sam bila na casovima klavira, moj ucitelj gospodin Rajkovic, je tako fin. Imao je crni frak i lakovane cipele. Tako mu lepo stoji sat koji viri iz dzepa. A ispod sesira je imao frizuru sa puno ulja za kosu. Leptir masna mu je bajno izgledala uz sesir. Njegova kolonjska voda me je ocarala, ah tako lepo mirise. Ne mogu da ti opisem sta osecam prema njemu. Mislim da sam se zaljubila. Ali otac nikad nece dozvoliti nasu vezu, zato sto je on samo ucitelj klavira, i otac je rekao da ce me udati za onog gospodina Gavrilovica. On je tako odbojan, mrzim njegove zulufe i njegove prostacke manire. Ah, ne znam sta da radim, tako sam nesrecna. Gospodjica Karolina mi je kroz nekakav seretski osmeh rekla da je gospodinu Gavrilovicu ogromna ona stvar, jao ali ne znam kakve to veze ima ni sa cim. Jel to muskarcima sluzi samo za malu nuzdu, ili za nesto drugo? Sta da radim moj dragi dnevnice, mislim da cu okoncati zivot kao Ana Karenjina.
1981.
Dragi dnevnice, danas mi je prisao jedan decko. Tako je sladak. Zove se Dejan. On je roker, ah ti rokeri, tako sam slaba na njih. Ima crne starke, pocepan dzins, i rokericu. Svira gitaru. Rekao mi je da ga je neki Tocak jednom video i rekao mu je da rastura. Ne znam sta da radim dnevnice, mama i tata nece da dozvole da se vidjam sa nekim rokerom, oni kazu za njih da su nepristojni, kosati banditi. Dejanu duga kosa super stoji. Veceras cu da se iskradem da se vidim sa njim i njegovim drugarima. Oni su tako kul. Piju pivo i puse cigare. Pravi buntovnici. Juce su otvorili vrata od lifta i pobegli. Kada bih ja imala hrabrost za tako nesto. Ne znam sta da radim, moja drugarica Mica kaze da oni samo iskoriscavaju devojke, i da ih odmah ostavljaju. Dnevnice, ja cu da se ubijem zbog nesrecne ljubavi kao Ana Karenjina
2009.
Dragi dnevnice, jel znas onog Dzonija sto sam ti pricala pre neki dan? E pre neki dan sam se kresnula sa njegovim drugarom Stefanom. Onaj sto ima dobra kola, i sto mi kupio novi air max. On je kul lik, svud me vozi, sad sam glavna picka u skoli. Jednom kretenu sto me je pre drukao, je utokarom slomio zube. Do jaja. Juce ga nisam videla, reko je ide na basket sa drugarima, ali kad me cimne ja da ga cekam. Bio je nesto neraspolozen. Terao me da mu pusim kurac. Sta cu? Morala sam. Ali dobro, iskulirala sam ga i odmah sam izasla napolje. Tu sam upecala nekog celavog, on me je jebao na zadnjem sedistu njegovog dzipa. Ali jebiga moja drugarica Nina je radila test na trudnocu, terala je i mene. Izgleda da sam i ja trudna. Ne znam sta cu sad da radim.Ako nesto pametno ne smislim, bacicu se pod voz kao Ana Karenjina.
Skener smešten u malom mozgu ljudi a zadužen za skeniranje tuđe snage i stabilnosti a potom upoređivanje istih sa karakteristikama svog nosioca. Skener se automatski aktivira sedanjem na slobodno sedište u gradskom busu i vrši skening novih putnika na svakoj stanici. Cilj skenera je da eliminiše sve osobe koje bi rado sele na vaše sedište ali ipak mogu i da stoje i izabere osobu kojoj stajanje u busu bilo zbog bolesti ili starosti otežavajuća okolnost. Kada se pronađe prava osoba, ustupate joj mesto i ponosno stojite sve do vaše stanice.
Neki ljudi ne poseduju ovaj skener te im se prilikom sedanja na sedište aktivira alternativni, skener životne sredine i stanja na putu.
Bus staje na stanicu:
- pssssst! (Otvaraju se vrata), masa ispada napolje i ulaze novi putnici.
Skener detaljno ali velikom brzinom obrađuje svaku osobu i daje rezultate:
Osoba 1 – stariji gospodin u šortsu, košulji, i kožnim sandalama preko belih čarapa. Deluje dosta zdravo i stabilno.
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 2 – žena srednjih godina, punije građe, niskog rasta. Sa takvim karakteristikama, stajanjem čak i povoljno utiče na ostale putnike jer amortizuje sudaranje prilikom naglog kočenja.
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 3 – muškarac srednjih godina sa povećom putničkom torbom ali u trenerci! Deluje sportski, može on da stoji!
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 4 – starija gospođa, elegantno obučena i kose sveže ofarbane u ljubičasto. Pogled joj često puca u tvom smeru ne bi li ti direktno dala do znanja da želi da joj ustupiš mesto. Arogancija nikada ne prolazi!
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 5 – mršavi i smežurani dedica u džemperu, plavih očiju i kose bele poput snega. Drži se za šipku i balansira kao da vozi jedrenjak.
Ustupanje mesta: odobreno.
Međutim...deda neće da sedne...:
- Mogu ja da stojim sine, samo ti sedi.
- Ne ne ne, Vi ste stariji i ja Vam ustupam svoje mesto.
- Ma neka… (uz osmeh)
- (fora koja uvek upali) Evo ja silazim na sledećoj stanici, sedite Vi.
Dedica seda a vi se vozite još 17 stanica.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.