Ljudi koji su i sami nastojali da budu umetnici, ali pošto im radovi nisu bili naročiti, i slikanje im baš i nije išlo od ruke, bacili su se na kritiku tudjeg dela (nije svuda tako, ali u našoj zemlji uglavnom je takav slučaj). Pošto se naš živalj sve manje razume u umetnost, oni koji imaju para da danas kupuju slike, nastoje da pogledaju kakve kritike je dobio autor dela koja su ih zainteresovala, i šta kritičar kaže u vezi cene, kvaliteta i umetničke vrednosti. Ako se kritičaru baš i ne dopadaš, ili si mu se nešto zamerio, može dosta negativno da utiče na prodaju tvojih slika.
Zahvaljujući kritičarima, salonsko, jeftino uramljeno djubre se prodaje i po 50 000 dinara, a ona malo veća platna i po 70 - 80 000, iako ulični umetnik koji svoje slike prodaje na ćošku galerije ima mnogo bolje radove, koje prodaje da bi se prehranio.
Vilenjački ćup svakog Srbina. Stvar koja se čuva i prenosi sa kolena na koleno, prodaje samo u slučaju krajnje nužde, a i tada je to ravno veleizdaji.
-Vidiš Šomi, ovo je Albanska spomenica. Nju je dobio nakon povlačenja preko Albanije. Otac mu je umro pred očima. Korak po korak je išao napred njegovim tragom. Imao je neke krpe preko glave, nije video gde ide, a i bez njih ne bi od snežnih nanosa. Samo je osluškivao i pratio tupe udarce čavla iz očevih vojničkih čizama po smrznutoj zemlji. Dok nisu utihnuli. Tad je prvi put skinuo opanke i nazuo čizme. Postao vojnik. Govorio je da nije plakao. Od tada nikada. Evo i dve Karađorđeve zvezde, oba puta je spasao čitavu četu. Govorio je da je bio mlad i lud, nije razmišljao šta radi, pa nije čuvao sopstvenu glavu i da to nikada ne bi ponovio. A opet jeste, tako je i poginuo. Minirao je neki Švapski voz, da nije ove spomenice, teško bi mi ćale posao dobio, kad je sva porodica za kralja bila.
-Da, da. Pa mogu da ti dam jednu polutkicu, ali ništa više. Znaš kako je, devalvacija, mnogo ih je sada podeljeno, nije to više tako tražena roba za lažiranje porodične istorije.
-Na ler matoree, do prvog, molim te. Imaćeš kintu do tada, ne zvao se ja Marko.
-Pa ko zna kako se i sada zoveš.
Nije u zivotu dinar napravio biznisom, ali zato ti prodaje kurs i prica ti da meditiras svako jutro barem dva sata
Lerdi koji prodaje tako jake dopove, da se malo koji vrati da mu opet pazari drozu.
Čovek koji zajedno sa Kusturicom("Orkestar za zabave i sahrane"),prodaje Evropi atmosferu sa Ibarske magistrale - njen miris jagnjetine,jeftine rakije,zvuk i sliku.
Ortak koji ne ostavlja telefon iz ruku. Da li bila devojka u pitanju ili lik koji mu prodaje dojave Bundeslige, mi to nećemo saznati.
-E, da ga jebem. Sad moram da završim ovaj seminarski, nek' se tera u kurac i on, baš večeras nađe da pravi rođendan, a subota za dva dana...
-Ma, matori to ti je on, sve na vreme, ne kaska ni jedan dan, sve po planu i programu...
.....ti si me ostavila, kao siroče pored puuuuutaaaaa, pustila dušu da mi lutaaaaa....
-Uuuu, mora se javim, imam uživo dva meča, po osam soma, a ti samo gledaj i uči...
.....dvadeset minuta kasnije.....
-Burazeru, o čemu bejasmo ono pričali?!
-Ništa ti, samo ti telefoniraj, mogao si i Mlatu da povedeš sa sobom, vi ste ionako nerazdvojni junaci...
Ultimativni epitet koji se pridodaje polovnom kršu koji se prodaje preko oglasa.
- Matori,lepi ti podlivi po faci...Da ti nije neko skakao po glavi?
- Brate slupao sam Golfa sinoć...
- Kako brate mili?
- Nemam pojma-bio sam mrtav pijan.Izgleda da sam zaspao.
- Masnice vidim...Nego,jesi li slomio nešto?
- Ma ništa mi ne fali.Nisam bio vezan pa sam ispao iz auta.A znaš kada je čovek pijan,valjda je opušten,pa nema povreda.Ma imao sam sreće...
- A Golf?
- Ma nema ništa od njega.Prevrnut je na krov i zakucao se u neku banderu.
- Pa ti si dobro prošao...
- Stakla prsla,hladnjak puk'o...Ceo auto se uvio oko bandere kao kifla.
- Au,au...
- Sad mogu moju dvojčicu samo da prodam nekom otpadu kao staro gvožđe.
- A ne.To ne dolazi u obzir.Lepo ćemo mi to da odšlepamo kod Pere Limara.On to ima da udesi za male pare.Ima da ga ispravi i zategne...Biće lepši nego što je bio.Gde je bilo trulo-on će to da zakrpi.Stakla ćemo da uzmemo na nekom otpadu.I hladnjak isto.Ima da ga ofarba-biće kao nov.
- Ma sve je to lepo,ali ko će da kupi slupan auto?
- Ma šta bre slupan?Kad ga Pera skocka,stavi ga na oglase i napiši NEUDARAN!
- Neudaran?
- Neudaran!To ti je glavno.I za te pare što ga prodaš,posle možeš da kupiš dobrog Golfa dvojku.
- Isto tako-neudaran.
- Pa ti gledaj da stvarno bude neudaran.
Prodaje to što joj je priroda dala.
Vrti tašnicu ispod crvenog fenjera.
Prostitutka.
Dispopularna pesma na jugu Srbije u danima prodaje NIS-a kad sve pare odoše u Austrougarsku, a mi jadni od Duvanske industrije, tj Philip Morrisa ne dobismo ništa!!!
Ovo je sarkazam Saro!
Nastala u Brazilu pošto je neki tamo berač kafe promašio njivu i obrao zelenu umesto zrele.Sad se uspešno prodaje "ovcama" u Srbiji kao sredstvo za mršavljenje,čisto da se ne baci.
Ovaj pridev se često koristi kada se roba sumnjivog kvaliteta prodaje po skupim cenama naivnom narodu , najčesće hleb,med i alkoholna pića ...
- Komšo, nabavio sam neku gandzu,ajde da smotamo po jednu...
- Komša povlaci dim i kaslje pet minuta ...
- Sta je ovo komišja ???
- Manastirska komšo,suvi kvalitet !
Najjači lik u prehrambenoj industriji. Jedino mi nije jasno kako jadna žena stigne da spremi sve to što se prodaje sa njom na etiketi: ajvar, mladi sir, sitne kolače...
"Bakin Mladi Sir", "Bakin Ajvar", bakini recepti, bakino ovo, bakino ono...
Buducnost Srbije. Po svim statistikama, samo se kojekakvi menadzeri skoluju po fakultetima, bilo privatnim, bilo drzavnim. Uskoro ce se uvesti smerovi za menadzere u toaletima, menadzer-sekretarice, menadzment u kokosinjcima i svinjcima itd...
Zasto je tako?! Menadzment pretpostavlja direktorsku fotelju, po difoltu, a svi znamo koliko nas narod voli da sedi u takvim foteljama bez da zasuce rukave da ih i zaradi.
Pogledati sliku.
Osoba koja ne prodaje ništa i ne skuplj priloge već odmah prelazi na stvar. Razvijeniji je, lukaviji, brži i veći od svakog zeca.
primer je izložen u crtaću
Uvek odabrati ružniju devojku!
Skrndelji se uvek više trude za razliku od lepotica koje su isuviše umorne od prodaje ljubavi, a i svesne su svojih vizuelnih kvaliteta te znaju da će uvek biti više tražene od svojih, manje lepih koleginica.
Tako da je seks sa njima pretežno lošiji od očekivanog.
Pitanje koje postavlja lik jednog romana o Nišu tipu koji prodaje gandžu i sluša turbo folk, prethodno misleći da je dobio nadimak po čuvenom Bobu sa Jamajke .
Lik 1 : A jeli brate što tebe zovu Marli ?
Lik 2 : ( kez ) - Ćale mi limar !
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.