
Pamćenje koje odlikuje umetnička sloboda pri reprodukciji događaja iz prošlosti (za razliku od fotografskog pamćenja koje verno prikazuje sve detalje).
Način na koji političar pamti svoja predizborna obećanja:
- Dragi moji građani, kada dođem na vlast, obećavam vam... Ma šta obećavam!? Zaklinjem vam se - plate će skočiti 300 posto u prvih godinu dana...
--------
(godinu dana kasnije)
- Znate kako, gospodine Ćosićiću, vi ste moj govor izvukli iz konteksta. Nisam ja obećao narodu ništa, niti bih ja ikada obećao nešto što znam da nije ostvarljivo!
- Ali imamo snimak kako to govorite
- Ma nemojte vi meni te vaše montaže. Valjda ja znam šta sam rekao!
_________________________________________________________________
Kako sportista vidi utakmicu koja se upravo završila:
- Kako objašnjavate ovaj sraman poraz od reprezentacije San Marina?
- Paa, aa, ovaaaaj, ne biiih, ja to, ovaaaaj nazvao sramnim. Ovaaj, aa, aa, ipak smo se mi, aa, ovaaj, stvarno trudili, i dali sve od, ovaaj sebe da pobedimo, ali ovaaj, momenat dekocentracije, je aa, ovaaaj presudio.
- Da, ali vi ste primili osam golova, to ne bi moglo baš da se nazove momentom dekocentracije?
- Paa, aa, ovaaaj, ja se ovaaaj, aa, aa, sećam samo, ovaj, jednog gola, ovaj aa, možda i dva...
- More mrš! Nauči da pričaš, pa ću ponovo da te intervjuišem.
- Ovaaaj, aa, hvala.
Odjevni predmeti geek-a: naočale popularno zvane "tegle", karirana košulja koja je zakopčana do posljednjeg dumića, neka maramica sa cvjetićima u džepu košulje, smeđe kratke pantalone - vehabijski stil oblačenja, crni kožni kaiš koji je omotan četiri puta oko njegovog struka, neki swatch sat na lijevoj ruci, olovka iza uha i terminatorski zubi - aparatić
Fizičke karakteristike geek-a: 56 kg iako ima 17 godina, noge debljine mog penisa, dugi i deformisani prsti od pisanja i korištenja tastature, blijedo lice tako da Kasper izgleda kao Obama u poredjenju s njim, bagavi prsti sa bradavicama zbog prekomjernog stimulisanja spolnog organa, šlaufasti stomak, špicasto lice, veliki kukasti nos, buljave crne oči, tanke obrve kojim bi mnoge djevojke zavidjele, plava kosa koja liči na hrpu nepravilno složene slame, prekratko odsjeceni nokti, upali ubrazi, "guzičasta" brada (brada prepolovljena jednom borom, najbolje dolazi do izražaja kada se ta osoba smije)
Govor tijela klasičnog geek-a:
Mahanje rukama - uzbuđenost
Brzo treptanje - prisjećanje davno zaboravljene definicije
Oblizivanje oko usta - potpuna pozornost prema temi o kojoj se trenutno diskutuje
Pomjeranje usana - ponavljanje gradiva u sebi sve dok ne zapamti
Diranje genitalija - borba protiv animalizma u sebi
Isprazno udaranje prstima od stol - automatska radnja direktno povezana sa kuckanjem tastature do besvijesti
Cupkanje nogom - nervoza zbog ispita, strah od "loše" ocjene iako u 99% slučajeva dobije najbolju ocjenu
Čišćenje stakala na naočalima - to vam dođe kao predah, bjeg iz realnosti/materijalnog svijeta jer tada ne vidi ništa, gubi se, ne prati konverzaciju sve dok ne stavi naočale na svoju jajastu glavu; a vi naravno morate čekati dok ne obavi svoj maleni ritual
Gledanje direktno u oči - neki kažu da je to mit ali zaista geekovi nekada gledaju u oči dok razgovaraju sa vama, to je dokaz da mu/njoj beskrajno značite i da bez dlake na jeziku mogu reći sve ono što misle, pa čak i opsovati u vašem prisustvu
Trljanje nosa dlanom - kada geek pokušava da govori neistinu trlja nos - pinokijev sindrom
Glađenje obrve kažiprstom - duboko razmišljanje
Dlanovi spušteni na stol - potpuna sigurnost u sebe, "sve znam i ne može mi niko ništa" izgled
Prekrštene noge - spremnost da se usvoji još x stvari koje mu/joj u životu neće trebati, ali da bi bio najbolji u razredu, mora znati sve što profesor predaje
Smiješak - "jebi me ako ne budem znao" ponašanje
Čopkanje nosa - razmišljanje o djetinstvu i dogodovštinama koje su mu se dogodile
Iznenadni uzvik "Yes" - dešava se kada geek nadjebe sam sebe; uglavnom to je odgovor ili riješenje nekog problema koje je prethodno profesor zadao - i naravno niko osim njega nije uradio zadatak
Dlanovi okrenuti jedan prema drugome - molitva upućena Bogu prije ispita jer čak i ako je pritajeni ateista, mora biti siguran da mu neka "veća" sila neće stajati na putu da dobije najbolju ocjenu i po Bog-zna-koji-put dokaže kako je pametniji od ostalih
Odnos geek-a prema društvu i obrnuto:
*Dolazi geek ispred škole*
Siledžija: Ej, žutokljunac, jesi li uradio zadaću iz engleskog ?
Geek: J-j-je li m-m-mene pitaš?
Siledžija: Da, tebe pitam jadniče.
Geek: Jesam, ali ne znam da li bi bilo pametno da....
*Siledžija hvata geek-a za vrat, otvara ruksak i uzima svesku*
Siledžija: Ako pisneš nekome o ovome, ima da ti se najebem keve poslije časa
*Geek jeca i trese se od straha*
*Siledžija dobija pet iz engleskoj jezika*
Izgleda da su ljudi u zabludi kada misle da "Um caruje, a snaga klade valja" .
Najčešce je to dobrodošlica koju često čujemo u američkim filmovima. One su često surove prirode, podcenjivačke i znaju da omaložavaju vojnike, da l' oni bili dobrovoljci ili regruti. To može da bude nešto ovako:
Pukovnik: Dobrodošli kerovi. Svi ste vi ovde obična govna, kojima ne bih dao ni da mi otplivaju niz wc-šolju. Svi oni koji su do juče sisali majčino mleko, kunem vam se ovim značkama, propišaćete ga sutra. Pola vas ce već sledeći dan da traži da ode odavde, cime ćete dokazati da niste ništa više od običnog zglavkara. Nećete imati pravo na greške. Svaka vaša greška biće najstrožije kažnjena. Ima da mi se obraćate sa "sir,yes sir". Jedan vaš prestup i vašim guzicama ću brisati moje cipele. Još jedan prestup i skinuću vam kožu s ledja kako bih ispolirao svoj kabriolet, mada bih pre uzeo krpu i njom polirao nego što bih dozvolio da vašom bednom kožom čistim ista.
Regrut: Sir, smem li da piam nešto?
Pukovnik: štaaaaa!!! Čiji se to kurvin sin udostojio da me prekine??? Brzo se javljaj ti mali psu ili cu tvoje oci staviti na tiganj i ispržiti ih mom mačoru za veceru.
Regrut: Sir, ja sam sir.
Pukovnik: Tiii??? Kako se usuđjuješ ti mala vrećo govana da prekidaš moj govor? Straaaaažaaaa, vodite ovo govno u kupatilo i dajte mu četkicu za zube da čisti. Ne puštajte ga dok celo kupatilo ne bude blistavo kao moje cipele...
Predgovor :
Bio jednom jedan vitez koji je bio najmoćniji u celom kraljevstvu i onda je jednog dana posle bitke sa zlim čarobanjakom shvatio da život nema smisao, postao je veliki mangup, počeo da čita Ničea i lepo odlučio da svakom živom biću tera strah u kosti tako što će ime Vitez promeniti u ime Crni Vitez. I onda naravno uništi jedno lepo mirno kraljevstvo, zavede tiraniju, proglasi grindcore i death metal jedinom važećom kulturom i počne da vlada sa gvozdenom pesnicom i pomoću svoje zle legije Crnih Vojnika - koju čine uglavnom pijani gorštaci čija je jedina krivca ta što ih niko nije učio ko su dobri, a ko loši momci. Ali tokom zle bitke u kojoj je Crni Vitez pomoću svog Crnog Zmaja, spaljivao plamenom mirno kraljevstvo, kralj šalje svoju trudnu ženu daleko u bestragiju sa nešto novca i odanim slugom crncem koji niko ne zna otkud on usred kraljevstva koju čine nordijci al' pošto ga glumi Semjuel L. Džekson niko se ništa ne pita. I tu počinje glavna radnja filma...
Radnja Filma :
1) Posle 17 godina od tog događaja, neki klinac seljak koji još ni žensko dupe nije video, živi mirnim životom u selu punom patuljaka, sve dok jednog dana ne otkrije da on nije patuljak kad shvati da mu je ćale jedva do pupka po visini. Tu se onda otkriva da je on misteriozni sin neke žene koja je došla sa nekim crncem i da se ona porodila u tom selu, jer nije mogla više dalje i ionako je doslovno pucala od zdravlja, ona je umrla i ostavila mu neku magičnu amajliju na kojoj piče neki drevni moto koji uključuje čast, borbu, slavu i besplatno haranje selom subotom.
2) Onda klinac pošto je vrlo ljubopitljiv i radoznao, odlazi iz sela da traži svoje korene i tako u neku noć on naiđe na neku krčmu vrlo sumnjivog kvaliteta u koju ipak ulazi, i čak ionako ulazi na sav glas u krčmu i počne da govori o časti i slavi njega niko ne napada. Al' cvrc posle oko pet minuta, kad kaže krčmaru da mu je grozno pivo svi potežu najrazličitije oružije i sprave za mučenje u cilju da malog nauče pameti, a pošto je još i lepotan da ga sodomizuju u procesu.
3) Ali odjedanput, kada je mali uspeo da nokautira trojicu pre nego što ga je gomila zarobila, a neki manijaci u njoj već razvili određene bolesne mentalne slike o njemu, iz ugla pojavi onaj sluga crnac, sa dugom belom bradom i vrlo velikom motkom. A pošto crnca glumi Samjuel L. Džekson on bez problema u dve sekunde razbije celu krčmu, svakoga iz gomile umlati od batina, a one manijake ubedi da se okrenu normalnom životu i da se lepo ožene.
4) I pošto on lepo spase mladog junaka, on ga odvede u neku pećinu gde mu zaleči rane, psihološki ga proceni i otkrije mu ko je on zaista. I tada u epskoj pesmi on mu preda jedan srebrno-zlatni mač sa draguljima izrecituje drevnu davno zaboravljenu zakletvu kraljeva i proglasi ga počasnim Svemoćno Poslednjim Vitezom Od Reda Hrabrih I Časnih Ljudi Koji Će Ubiti Crnog Viteza.
5) I onda mic po mic, ova dvojica odlaze na neko daleko putovanje bogu iza nogu.
6) A za to vreme Crni Vitez, koji je postao Crni Imperator, sazna za događaje u krčmi pomoću magične Crne Kugle, i on u svojoj Crnoj Kuli sa svojim Crnim Vojnicama odluči da započne još jedan ogroman rat da uništi sve normalno u svetu, jer mu je prokleto smorno da gleda sve one ljude kako nose belo i druge boje, jer je Crno jedini pravi put boje. I tako on pošalje svoju hordu Crnih Jahača da nađu tog klinca jer da bi pokrenuo rat, ionako ima ogromnu milionsku armiju Crnih Vojnika, Crnih Jahača i Crnih Zmajeva njemu fali onaj srebrno-zlatni mač koji ne shvata kako će mu pomoći u osvajanju sveta, al' pošto je magičan mora nečemu da služi.
7) A za to vreme crnac i klinac, dolaze do neke daleke vukojebine, gde se sasvim slučajno ispostavi da je glavni centar Oslobodilačke Armije Sveta Koju Čine Nacije Raznih Duginih Boja, i gde se otkrije da je sluga crnac njihov glavni zen majstor i učitelj filozof koji uči nihove mlade kako da mlate motkom i ostalim hladnim oružjem.
8) I u tom trenutku se pojavi vođa te armije, za koju se ispostavi da je princeza Alamala Ribasija, koja je prelepi riđi ženski vilenjak star 400 godina, al' koja se nikada nije oprobala u ljubavnim veštinama jer čeka onog pravog već vekovima, ionako je gomila prelepih kraljeva i vilenjaka nudilo na svoje živote samo da je vide golu. I ona se na prvi pogled zaljubi u klinca, al' pošto je ipak princeza nekog tamo nestalog vilin-kraljevstva ona ipak drži do sebe pa počinje da tvrdi pazar.
9) Al' cvrc dok se svi tako lepo upoznaju redom, otkriju se neke tamo daleke rođačke veze i ko zna šta još odjedanput se sto hiljada Crnih Jahača pojavi iz vedra neba baš ispred kapije tvrđave gde su svi odseli.
10) I tako počne ogromna epska bitka, svi redom ginu, Crni Jahači napreduju bez problema i seku sve redom jer se bore protiv male gomile
patuljaka i vilenjaka. A onda iz vedra neba, glavni junak izlazi na neki kamen, sunce ga obasija savršeno k'o da je u pozorištu, i čak iako vrlo često muca i nema pojma kako da sklopi prosto proširenu rečenicu, on ispriča tako vatren govor u kojem se pominju čast, spasenje, žene, deca i male mace da bi se čak Čerčil, Lenjin i Hitler zajedno posramili i otišli nazad u osnovnu školu da uče ponovo gramatiku.
11) I onda počne da pršti epska muzika, čuje se ceo filharmonijski orketar kako svira k'o da je sudnji dan i vilejnjaci i patuljci iz vedra neba izvade svoje mačeve i sekire, urlaju k'o neviđeni manijaci i navale na Crne Jahače k'o Etopljanin na roštilj.
12) I tu nekako usred epske bitke bori se onaj crnac sa šestoricom Crnih Jahača, a onda se iza njega pojavi Crni Čarobnjak koji je neviđena pička, uvlakuša i dentroid jer je uspeo da ubije crnca tj. Semjuela L. Džeksona. I dok krene užasno tužna melodija, i dok u slow-motionu crnac pada na zemlju i gleda bitku, dolazi klinac, malo se rasplače i malo govori u negaciji, pa podigne svoj zlatno-srebrni mač i dok se Crni Čarobnjak smeje onim zlim demoskim smehom, klinac navali na njega i isecka ga k'o da je krenuo mašinom za seckanje mesa. I naravno Crni Čarobnjak uspe da padne sa trideset metara visine, ionako se borba odigravala usred nekog ravnog poljančeta.
13) I onda počne polako završna špica, bitka je gotova, patuljci i vilenjaci su samleli Crne Jahače i već prave pobedonosnu povorku, kad se pojavi klinac sa telom crnca i počne još jedna ovog puta nostalgično-melanhonična pesma. I onda se čuje ženski sopran kako peva na latinskom, organizuje se ogroman pogreb na koji dođe pola miliona ljudi, klinac održi još jedan srcecepajući govor o časti, smrti, večnoj slavi i onda sa pogreba odjaha na svom vernom Belom Pastuvu u zalazak sunca. A ona vilin-princeza koja se odjedanput ponovo pojavila ionako je nije bilo u pola filma, gleda u zalazak nešto zapeva na drevno-vilinskom i odlazi kući da sanjari junaka na klasičan devojački način.
I onda se pojavi drugi deo filma, koji traje duplo duže sa još krvavijom epskom bitkom u kojoj se vilin-princeza i klinac konačno zavole, usput se otkrije da je Crni Imperator zapravo davno izgubljeni ujka, a u trećem delu konačno dolazi do sudara svih svetih armija na nekom poljančetu ispred Belog Grada, uz epsku muziku, a klinac pomoću davno izgubljene mape nađe ulaz u Crnu Kulu gde Crnom Imperatoru iseče glavu i nabije ga na kolac. I na kraju se oženi vilin-pricezom i odlazi u zalazak sunca sa njom po treći put...
Dobro poznat advokatski izraz nakalemljen na farmaceutski marketing radi izbegavanja bilo kakve odgovornosti i odjebavanja dosadnih konzumenata lekova sada ima svoju primenu i u svakodnevnom govoru u kome služi za odjebavanje likova koji vam non stop kukaju o svojim problemima ne obazirući se na to da vas baš zabole za njihovo prenemaganje. Može da se koristi i na nadrkanim tipovima koji bi pošto poto da vas izbace iz takta i naprave sranje. U drugom slučaju ishod je neizvestan.
1) marketing: POTPUNO PRIRODNO! LEČI ŠULJEVE, VRTOGLAVICU, EPILEPSIJU I RAVNE TABANE. NEMA NEŽELJENIH EFEKATA!!! Moguće nus pojave svrab i crvenilo po preponama, promena boje kože, jaka djiareja praćena povraćanjem i otpadanje bradavica. O korišćenju leka i mogućim posledicama posavetujte se sa vašim lekarom ili farmaceutom.
2) Svakodnevni govor:
A: Joj, brate dobio sam onaj posao što sam konkurisao...
B: Super, šta si se tako zbabio, da častiš i da pevaš, ja već tri godine ne mogu da nadjem posao u struci.
A: Ma, da, lepo ovo zvuči, ali početnička plata nije ni pola od one koja bi trebalo da bude na tom radnom mestu da je ovo normalna država. Još ne znam ni šef kakav je, šta ako je neki seronja, a jeste sigurno jer danas samo seronje iz stranaka su šefovi, tolike kadrove imaju da ih svuda zaposle a koridor jedan deset godina ne mogu da naprave. A i ova današnja deca samo sede za kompjuterima i ništa ne rade, na šta li će da liči ova zemlja tek kad oni budu na vlasti...
B: Čekaj, čoveče, gde ti ode? Za te probleme ti se lepo obrati lekaru ili farmaceutu, oni su navikli da slušaju kuknjavu po ceo dan, a kad budeš rešio da častiš za šljaku onda zovi na pivo.
Sada sigurno mislite da ću ovako definisati repere, ali grdno se varate! Verovali ili ne pored repera još teže poziraju samo odbornici Srpske Radikalne Stranke u Pirotu!
Dok traje sednica Skupštine Opštine Pirot Radikali se trude na sve načine da: hodaju šemkerski kad izlaze za govornicu, da upotrebljavaju reč ''znači'' što više puta, da se lome celim telom kada učestvuju u raspravi, da kao fol su uvek hladni kada odgovaraju na neku repliku, da se međusobno podržavaju i daju petaka kada ''matiraju'' političkog protivnika isto tako kako bi radili i crnci u getu...
Vođa Radikala polaganim hodom Džona Vejna izlazi za govornicu: ''Poštovani odbornici, znači, ja sam se javio jer , znači, ovo ga, znači, nema nigde. Pa gde ste vi videli, znači, da se, znači, tako troše, znači, opštinska sredstva. Vi ste svi (menja pozu mlatarajući rukama kao da repuje) znači, nesposobni da vladate''. Završava govor i uz pratnju horskog pokliča nabacuje pobednički kez na lice i vraća se na mesto.
Odbornik Radikala koji je zaposlen po partijskoj liniji u opštinskom Vodovodu (iako nema veze sa vezom za to radno mesto) izlazi malo bržim tempom za govornicu i taman kada gledalac počne da misli da će dotični da počne sa brejk-densom, on krene da brejkuje rečima: ''Ovaj, znači, vi što me prozivate za to radno mesto ste obične jajare i fukare. Znači, nije da nije, ali brate realno, znači, izašao je konkurs i ja sam se , znači, javio na njega i, znači, primili su me, znači, skroz legalno i nije po partijskoj liniji. Šta si, znači, Petroviću rekao sad? Pa, šta ja, znači, znam što taj konkurs nije išao preko Biroa za zapošljavanje. Znači, nisam ja Biro brate, znači, ja sam odbornik i, znači, što mene to sad zabole?''
Sednica lokalnog parlamenta je bar za mene tri puta zanimljivija nego sednica skupštine Republike Srbije baš zbog ovakvih teških pozerština koji misle da su kul zato što su takvi!
Majstor za plasiranje ideje u tuđe glave. Ako je još i sam indoktriniran u ono što priča, dobija +42 poena na dexterity, što ga čini praktično neuništivim.
Sve na njemu je posebno izabrano da maksimalno suptilno skrene pažnju, od garderobe do gestikulacija rukama i izraza lica. Ništa nije suvišno, sve je pažljivo dotjerano i stoji na svom mjestu na najbolji način, kako bi ispiranje mozga bilo što efikasnije.
Prvo što uradi, jeste da zasadi malecku klicu sagovorniku. Onako, usput, kao pomene neke nebitne sitnice, naizgled nepovezane i pusti te da ti sam dođeš do zaključka. Kako vrijeme prolazi u tvojoj glavi klikeri bućkaju i najzad ukapiraš istinu. A on koji je svo vrijeme bio tu pored tebe i pratio tvoj razvoj, vješto glumi iznenađenje, uz obavezan komentar tipa "mislim da si na tragu nečega".
Ž: Đe si Mikajilo, legendo. Nema te sto godina.
M: Evo me, moj dobri čovječe. Bog neka je sa tobom.
Ž: Vidi ga što baca sintagme. Pa gdje si se skrivao svo ovo vrijeme? I kakva ti je to šešulja?
M: Koje? Ma to mi bilo prvo što sam dohvatio jutros da obučem. Znaš, mnogo sam zauzet. Zato me nije bilo praktično nigdje ovih dana.
Ž: A je li? Šta te tako okupiralo?
M: Vidiš, mnogo sam zabrinut u poslednje vrijeme. Gledao sam neke dokumentarce na jutubu i neki od njih su imali reference na HRT-ove emisije u kojim se govorilo o postanju svijeta. Pričalo se o tome da je raj prapostojbina Hrvata i tako.
Ž: Au jebo te. Odakle im te informacije sada?
M: Očigledno su neke nove stvari došle na vidjelo. Uglavnom, tu mi Srbi nismo pomenuti nikako.
Ž: Aha. U ljeljak ti jebem. Pa to je krajnje zabrinjavajuće... (-onomatopeja kamenja koje počinje da se kotrlja u Ž-ovoj glavi)
.
.
.
Ž: Mamu im jebem ustašku. Kako vidim, sve što može sada da se uradi je da osvojimo Viroviticu. Druge nema.
M: Hmm, vidiš, to mi nije palo na pamet. Ali, mislim da se slažem sa tobom, u potpunosti. Čak šta više.
M: O đe si Stevo. De sekund da malo prozborimo. Nisam te dugo vidio.
S: Oho, duvaj kurce Mikajilo. Ne'š mene u te svoje pizdarije uvući. Spel kasting imjuniti +50 bijač, OPAAAAA
Ne bavi se nikakvom naukom. Naprotiv! Od bilo kog, pa i najslobodnijeg tumačenja nauke je dalje nego Srbija od članstva u EU. Jedino što ga sa Čarlsom povezuje je mogućnost da ga predstave kao kariku koja nedostaje, živi dokaz njegove teorije o postanku i poreklu čoveka.
- Tata, večeras dolazi dečko po mene, pa bih te zamolila da se uljudno ponašaš.
- Ih, kad ja nisam bio fin? Pa, mene zovu kultura na dve noge, a uljudan mi je drugo prezime. Nego, kad smo već kod toga, je l' opet onaj što dokazao Darvina?
- Ne, ako misliš na Mišicu, to je gotovo! Ali ipak preteruješ!
- Ma nemoj?! Ček' da se prisetim... Svaka druga reč mu bila "Mis'im..." iako je očigledno da nema čime, a ostatak vokabulara mu je "ovaj, ovo-ono, paaa, značiii..."
- Dobro, on je fudbaler, ako je u njegovu odbranu...
- Dobro, ali ono čačkanje nosa, naročito u toku večere, sviranje iz debelog creva, da se kulturno izrazim, glasan govor i šizofreničan smeh uz mlataranje rukama i komadiće pljuvačke koji lete okolo, pišanje u lavabo, bacanje pegle u hodniku... Pa još će meni "maćori", a tvoju kevu za dupe uštipao pri odlasku! I šta sam mogao osim da 'vatam za gušu, do vrata i noga u dupe. Sa uživanjem, dodao bih!
- Malo si i ti to sam isprovocirao. Nisi baš morao ceo balon one šećeruše da izneseš i staviš ispred njega.
- Inicijacija, ćerko! A što pije kad ne može da podnese?
- Vidi, ovaj večeras je fin i kulturan, studira. I zato i ti da pripaziš malo.
- Fin, kažeš, kulturan... Dobro, onda ćemo drugačije, nema brlje. Ženo, spremi onu dedinu gromovaču iz podruma!
Novi dijalekat srpskog jezika, koji koriste političari.
Govor na Evropsko-unijskom:
Naša zemlja će učiniti sve da bi dostigla standarde Evropske unije.
............
Transparentna administracija i pravosuđe
............
Potpuna saradnja sa međunarodnim institucijama.
...............
Slobode seksualnim manjinama.
.............
Lideri u regionu.
....................
Ravnopravan partnerski odnos u zajednici evropskih naroda.
................
Jer Evropska unija nema alternative.
.................
Na Šumadijsko-vojvođanskom:
Uradićemo sve što nam kažu. Ko radi domaće zadatke, taj ne radi na građevini posle. Jeste videli nekad “vukovca” na građevini?Jeste kurac, osim ako se navuko na alkohol.
I više neće moći da dekraju ovi na vlasti. Nema više ono: “ovoga ne mogu da osudim, on je Perin kum”. Kojiii breeee Pera?!? Ko mu jebe mater, bre.
I ima da spakujemo, i da im pošaljemo, svakoga koga nam kažu. Bole nas kita. Nećemo mi da ih ranimo... Specijalne sudnice, Hajat, pičke materine. Nema više, matori! Ima Hajat i u Švedskoj, idi tamo jedi ostrige, mamu ti jebem.
Pederi mogu, ponavljam mogu, da idu ulicom i da viču: “ja sam peder! Ja sam peder!” I za dupe mogu da se vataju. Jer koogaa boooli kurac! Nije zarazno. A nama, normalnima, će da ostane više riba.
A Hrvati ?!? Ima da bude ko na basketu.
A kad sve to uradimo, onda ćemo lepo da prodajemo kuruze gde mi oćemo. Svaka pijaca ima da bude naša bre! Mejd in Srbija bre!
I na kraju, ako treba, pooopuuušićemo im kurac.
Ne zato što hoćemo..... nego zato..... što moramo.
Možda najlepši odgovor na pitanje šta je zapravo uspeh u životu?!
Ima ljudi koji čitav život jure novac. I oni se odriču sveg što je zapravo bitno u životu, samo da bi skupili što više papira. Valjda u toj jurnjavi i ne primećuju obične radosti, nikad ne zastanu da čuju pesmu, al jebeš pesmu, nikad ne zastanu da čuju mladost kako ječi za njima. Oni proćerdaju život i tek negde na posletku shvate besmislenost svog postojanja. Za njih mnogi kažu da su uspeli, jer su bogati.
*
Postoje i ljudi koji jednostavno znaju da greše, ali opet ne mogu u toj gluposti stati. Njih boli što u svom bogatstvu, osećaju samoću, pa kupuju prijateljstva, kupuju ljudski govor. Oni čitav život provode u očajanju, ali se bolesno trude da to prikriju makar pred drugima.
*
Opet postoji i onaj sloj koji nema ništa, a opet je zatrovan. Oni se vode po onoj, ako nemam ja, pa neka nemaju ni drugi. I oni nemaju nikog bliskog, ali ih ljudi opet malo više shvataju, jer veruju da makar nisu od dobra poludeli.
*
I da nije sve tako crno, postoje i oni koji su po svom nastanku predodređeni da budu pre svega ljudi. Oni uglavnom nemaju mnogo, ali nikada ne kukaju na svoje siromaštvo, jer opet svesni su svog bogatstva. Znaju da ako nemaju suprugu da izvedu u restoran, a oni će je provesti kraj uličnog svirača i za nekih 500 dianra naručiti njihovu pesmu. Oni će naći opravdanje i za sujetne, proklete i pohlepne. I dok oni uživaju u svojoj dobroti, drugi će im zavideti, nesvesni da su se takvog života sami davno odrekli. Jer kako reče meni jedan čovek:
-Ne može svako biti šampion, ali može biti čovek.
Uhvatiti se u koštac sa nekom problematikom. Prestati sa okolišanjem, oblizivanjem i grickanjem i zaista početi sa rešavanjem problema.
- Moment, dragi gospodine, ne bi bilo u redu da prođete a da ne pogledate šta smo to mi pripremili za Vas.
Zastao sam na trenutak i uzvratio pogled. Njen nije obećavao, bio je nekako... ne znam. I ko zna koliko li ih je toga dana pogledala, jebote. Možda je pogled i našminkala. Pa moje lice je samo još jedno lepo lice u moru lepih lica koja su prodefilovala pored mesta na kojem je toga dana ona stajala. Ma odjebi, bre, ako misliš da sam ja neka tamo laka roba.
- Pogledajte, gospodine.
- Pa, ne znam baš. Više sam neobičan tip, ako me razumete, gospođice.
- O, da, itekako Vas razumem, gospodine. Možda ovo? Sigurna sam da ste veoma iskusni ali... ne znam da li ste već... Da, ovo je naslov za vas. Sigurno ima stvari u koje još niste zarili zube, onako, iz prvog lica, oduševiće Vas. Ovo zaista morate u trku nabaviti, verujte.
Naslov je zaista obećavao. Što da ne, rekoh sebi. Sigurno će biti bolje od uobičajenog smeća koje inače gledam pred spavanje. Ali ona, ona je i dalje je stajala tu i posmatrala me. Prolazili su i drugi ljudi, zastajkivali, pokušavali da pitaju, ali ona je gledala samo mene. I njen ubrzani i isprekidani govor. Da li sam ja izazvao to rumenilo... Možda.
- Ovo je vaš račun, gospodine. Moment, dragi gospodine, ne bi bilo u redu da prođete a da ne pogledate šta smo to mi pripremili za Vas.
Došlo vrijeme da gomila čelika i aluminijuma postane predmet obožavanja. Zašto da ne? Ljudi obožavaju i upaljače, skrve gomilu para na nešto što može stati u džep i proizvodi vatru. Korisno. Koliko i šibice svakako. Doduše šibice niko ne obožava. Licemjeri.
Elem, sve bi to bilo okej (slijepcima), da ljudi ne obožavaju gomilu čelika i aluminijuma proizvedenu u Njemačkoj. Štutgartu, Minhenu, Švajnštangeru, gdje li već ne. Može biti da su im đedovi i babe obožavali njemačke tenkove i one smiješne motore sa prikolicom, koje smo gledali u partizanskim filmovima. Prle i Tihi, kome su oni bre prodavali te priče o ređanju Njemaca automatima. Jugosloveni, stvarno ste bili naivni. Doduše nismo ni mi bolji. Nama priču prodaje Švarcineger. Švabo.
Njemci kad naprave rat i auto to bude svjetski. Svaka čast autoru ove rečenice. Ne treba ga mrzjeti. Ili možda treba. Ako je naš čovjek. Ako nije, treba mrzjeti onoga ko je preveo i približio zaludnom balkanskom narodu. Čovječe, voliš auto koje je napravio tamo neki kobasičar Hans, čiji je deda jurio tvog dedu bajonetom kroz voćnjak, dok je ovaj pokušavao da napravi tvog tatu Radivoja komšinici Stani. Strašno.
Zašto ne voliš neki drugi auto? Francuze naprimer? Oni imaju lijepa kola. Pežoe, Renoe, Citroene... Čak im i imena zvuče simpatično. Fin narod ti Francuzi. Doduše malo me nervira taj njihov govor. Nekako je nemužavan. Pederski, rekao bi moj stari. Svi ti članovi NATO saveza si pederi. Oni nas da gađaju bombom jeb'o ih otac. Slali su nam bombe a sad bi da nam šalju auta. E nećeš majčin sine. Od vas ništa dobro ne mož' da potekne. Eto vam vaša kilava auta, jebite se u njima, po mogućnosti muško s muškim kad ste već degenerisan narod. I to ti oćeš da voliš? Auta koja prave homoseksualci?
Pusti bre Bemvee i Mercedese, to bre duše nema, to je hladno ko noga u leša. Auto biraj u toplijim predjelima. Eto Talijan. Veseo narod, ima dušu. I auta su im takva. To bre igra na putu. To se vozi sa osmijehom. Doduše, od tih Italijana me ponekad smijeh uhvati. Dobro, ne samo ponekad. Bolje reći uglavnom. Ili stalno, šta bre ublažavam. De će bre kilavi Italijan da napravi vozilo? Pa oni ni u ratu nisu mogli da prismrde pobjedi. Mjesto da juri mog đeda Marinka da ga okači na trgu, što šuruje s četnicima, on jurio moju babu Stamenu da joj se zavuče međ noge. I onda me pitaju što ja danas volim tjestenine. Moram. I mrzim što ih volim. Sačuvaj me bože rata i Fijata, reče neko pametniji od mene. Ili zaludniji. Morao je biti zaludan kad je smislio takvu glupost.
Demokratija ne dolazi u Poršeu. Nju donosi Dženeral Motors. Amerikanac. Šta? Mislio si da dolazi u Ladi? Žalim te. Niva može da donese samo bol u leđima ako sjediš pozadi. Šta su bre oni mislili kad su je pravili? Da ću djecu da vozim u školu sa njom, pa ostavili prostora pozadi samo za klince. Jes, da im se smije učiteljica. Mada, kad bolje razmislim i američka auta su govna. A oni koji ih vole su domaći izdajnici. Idi u Avganistan pa voli američka kola.
Japance i ostalu žute proizvođače pokretnih kontejnera ne bih komentarisao. Stara poslovica kaže ''kakvi su ti pornići, takva ti je i autoindustrija''. Japanski pornići hm...
Kupujte Zastavina vozila! Domaće mile, pomozi napaćenoj državi. Pljuni par iljada za tog jebenog Fijata i napuni državnu kasu! Fijata? Italijana? Ma kakvi. Bolje Njemca da uzmeš nego Zastavu. Doveli su fašiste da nam prave vozila u kojima će se voziti naša djeca. A i kad nije bilo njih, pravili su ih po Fijatovom modelu. Fijat je govno. Jugo je Fijatov proizvod. Jugo je govno. Kako možeš da voliš govno?
Jedan savjet. Nemoj da si stereotipan kad biraš vozilo. Ljudi sa stereotipima su goveda. Mrzim ih. Oviha dana nisam najbolji ni sa samim sobom.
Kad malo bolje razmislim, ne treba osuđivati ljubitelje njemačkih vozila. Ljubitelji svih vrsta vozila su govna. Idi pješke, kako Bog miluje. Nije ti se ni đed vozio, šta imaš i ti.
Popih neki dan prijavu za nepropuštanje pješaka na semaforu. Pa majku mu jebem što ne sjedi kući? Šta bre ima da se šetka ulicom kuda idu kola?
Pješaci su govna.
definicija napisana za Mizan trophy.
Bješe to negdje trideset druga ili trideset treća godina od mog rođenja, sad ne mogu da se sjetim tačno, samo znam da je bilo ljeto. Mada jebeš mu mater, kod nas je cijele godine toplo, tako da i ne znaš kad je ljeto, a kad je zima.
Uglavnom, toga dana kao i svakog drugog do tad, sjedio sam sa ekipom ispred Jozine radionice i pili neko loše pivo i pričali o lokalnoj fuksi Mariji. Inače Jozo je bio moj ćale, mada ni ja ni on nismo vjerovali da je baš tako, ali me je prizno i izdržavao sve te godine, a po tom pitanju keva se branila ćutanjem. Jozo inače nije bio loš čovjek, i prema meni je bio dobar, jedino je stalno prigovarao kako sa trideset i više godina sprcanih u guzici nisam ništa posigo u životu.
-Jebo ti Bog mater, tačno se vidi da nisi moj! Dok ja ovde žuljam ruke i rmbačim po cijeli dan u radnji, ti i ti tvoji džabalebaroši samo dangubite i ločete to pivo. Svi sprcali preko trideset godina u guzice, a niko nema ni kučeta ni mačeta.
-Ćale ajd iskuliraj malo, vidiš da smo u toku vrlo bitnog razgovora.
-Sigurno niste pričali o nečem pametnom. Nego, de ti meni reci šta ti misliš sa svojim životom? Ja te više na grbači ne planiram nositi, ukoliko ne pronađeš neki poso, kući ne dolazi.
-De ćale, koji ti je sad...
-Ja sam ti reko kako je, a ti sad vidi. I goni mi se odatle, i ti i ovi tvoji, samo mi mušterije tjerate, ajmo sikter...
Uvidjevši da se ćale ne zeza i da moja egsistencija i zajebavanje se bliži kraju, odlčio sam da se bacim na razmišljanje. Otišo sam do zadruge uzeo dvolitru, i produžio do klupe u obližnjem parku, te se dao u razmišljnje čime da se bavim dalje u životu. Jebeš mu mater, znao sam da nisam za fizičkog rmbanja. Realno, u životu nisam ništa teže od kašike digo, tako da takav vid posla nisam ni uzimao u obzir. Kontam, moram i ja u nečem biti dobar, ...al u čemu? Pade mi na pamet, da onda kad smo duvali kod Petra na gajbi, brbljo sam i pričo kojekakve priče čitav dan, znači znam mudrovati i lelemudati, možda bi mogo biti kakav političar ili pi ar ili nešto od tih fensi zanimanja, mada za to treba privatni fakultet...jebeš mu mater...i sve tako razmišljam, po glavi mi se motaju ćaletove riječi, jebo ti Bog mater,...jebo ti Bog mater,... i onda mi je sinulo. Zovnem Marka da stižem kod njega i da okupi ekipu jer imam pakleni plan.
-Slušajte ovo, smislio sam kako ćemo se obogatiti i postati poznati. Slušajte, ovako, jeste li vidili kako po hramovima, na ikonama i statuama ima hrpa love što vjernici ostavljaju?
-Šta, oćeš da hapamo pare sa ikona, jeben ti plan nema šta?
-Ne idiote, nego kontam da osnujemo svoju sektu, pardon religiju tako se moderno kaže.
-Još gori plan nego ovo s hapanjem sa ikona?
-E Tomo, nije ni čudo što te zovu Nevjerni, kad ni u šta što se kaže ti nemaš povjerenja.
-Ne seri, Nevjerni Toma me zovu jer stalno varam ovu moju malu iako smo u vezi već četiri godine.
-Ma zajebi to, slušate sve sam smislio, ovako, ja pošto znam puno brbljati i palamuditi, ja ću biti novi prorok, odnosno Božiji sin, ionako svi znaju da nisam Jozin. Tako da ćemo reći da je moja meter Marija bezgrešno začela. Ja ću izvoditi neke trikove što znam, pogađati karte, onaj trik s vodom i vinom što me je šanker Isak naučio, i još što šta i rećemo da su čuda, kenjaćemo o nekoj kosmičkoj pravdi, pričaćemo kako su siromašni upravu, jer je to najbrojnija populacija, i tako. A vi će te bit moji učenici kao, tako da i vi možete palamuditi, ionako ste svi ribolovci, a ribolovačke priče su još nadrealnije od lovačkih.
Od tada je prošlo dosta vremena, dosta toga se izdešavalo, ali uspio sam u svojoj namjeri. Moja religija sakupila je veliki broj pristalica, ljudi su me pratili svuda, držao sam motivacione govore ko jebeni Nik Vuičić, izvodio trikove pred ljudima, a oni bili zapanjeni, i tako dalje, sa tim je došla popularnost, vip mjesta u klubovima, ljudi traže moj autrogram, čak sam i lokalnu fuksu Mariju poveo sa sobom, pa pričam kako je prosvećena jer se pokajala za svoje grijehe, a ustvari je otresam od kurca gdje god stignem, i tako. Postao sam poznat preko cijele zemlje, evo baš mi je preključe stiglo pismo sa pozivnicom da nastupam u Jerusalimu. Pa eto sutra, treći dan po pismu se spremam da krenem tamo, kažu da će Pontije Pilat lično doći da me sluša. Hmm kad bi njega ubjedio, bio bi odličan sponzor za moju kampanju. U petak kad održim govor na Golgoti, i ako dobro odradim ovaj trik ko Hudini mislim da ću steći globalnu popularnost. Juda kaže da mi je spremio iznenađenje. Jedva čekam.
Ovi iz crkve tvde drugacije, ali vako je bilo.
Lovačke priče...
Noćna mora svakog iole neozbiljnog srednjoškolca,vrhunac napetosi i tantalove muke pri odabiru prve teme ili "one druge" još ako je tema iz gradiva radosti nema kraja...
Primer je sa nekog književnog foruma,ali objašnjava problem
Pre nego počnete da čitate ovaj pismeni zadatak Vladimira Ševe - teme na pismenom su bile:
- 'Koštana'
- 'Svetlosti nesta, prestadoh da čitam i tuga me obli: opet živim'
Ševa je izabrao ovu drugu...
Gledam, al' oči su mi sklopljene.
Osećam miris sveže lakiranog drveta.Pomislih kako je moj mrtvački
Sanduk prilično dobar za pare koje sam dao. Da, konačno sam umro.
Slusam popa koji nariče i decu koja se deru: 'Kuku! Strikooo!' Odlučih
da se malo prošetam, da vidim je l' mi baba Bosa došla na sahranu. Začudio
sam se kad sam shvatio koliko se lako krećem. Moram priznati da sam
zadovoljan.
Sahrana je prilično dobro uradjena. Mile, prvi gučevački trubač sa
svojim bleh orkestrom dobro je obavljao posao. Svinja se okretala na ražnju,
dok se moj pijani zet valjao u blatu. Baba Stana je sa dedom Milojicom
zamišljeno gledala u moj grob i uzdisala.
Počeh da vičem: 'Šta kukaš stara, nije Omoljica mrtav, opet živim',
ali se setih da ne može da me čuje. Pogledah jos jednom moje sirote unučiće i
pomislih: 'E deco, deco, ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško
pasti.'
Osetih u tom trenutku kako me nešto vuče na gore: 'E pa dodje vreme da
se rastajemo'. Putovao sam, mogu vam reći, dobrih pet sati. Na vratima
raja stajao je Sveti Petar. 'Zdravo Petre, pa dodje vreme da se i mi
ispričamo'.
Petar me je mrko gledao, ali konačno prozbori: 'Ne piše ti se dobro,
Omoljice, puno si grešio. Bog te čeka.' Priznajem, malo sam se
uplasio, jer ovo mi je, znate, bio prvi susret sa Bogom, a to nije mala stvar.
Ćutim ja, ćuti on. I tako ćutimo mi jedno pola sata i konačno se odvažih pa
rekoh:
'Dobar dan, Bože!'. Opet ćutimo, a mene već počele i noge da izdaju. Znate, ne umire čovek svaki dan.
Konacno Bog popravi kravatu, promeškolji se malo na svom oblaku i rece: 'Kazi Omoljice.'
Ovaj govor sam prilicno dugo spremao pa sam rešio da mu kažem sve od prve do posledje reči:
'O Boze, vladaru carstva nebeskog, Ti koji nebom hodaš, Tvorcu mog psa
Marka, sinova Mirka i Žuje, baba Bose i deda Radovana, mog kuma
Spasoja i izvinjavam se ako sam nekoga u svoj brzopletosti zaboravio da
spomenem...'
Tu stadoh i primetih da se zbunio. Zamislite - Bog tako veliki, ja
tako mali, pa se zbunio preda mnom. Medjutim, našao je nekako prave reci, pa
rece:
- Jesi li ti Omoljice pročitao 'Koštanu'?
- Nisam - velim ja.
- A jesi li, Omoljice, primetio da svetlosti nesta?
- Nisam - opet ću ja zbunjeno.
- Da li te tuga obli, Omoljice?
- Ne Gospode - rekoh - a zašto?
- Zato što je to, Omoljice, tema ovog pismenog zadatka, i bojim se da
si promašio temu.
Bog je moćan - pomislih u sebi...
Dobio je 5!!!
Profesor/Asistent/Nastavnik (zaokružiti odgovarajuće) koji te zakine za prolaz ili veću ocjenu na jednom bodu na ispitu/kolokvijumu/testu (zaokružiti odgovarajuće).
U stvari, ne odnosi se to samo na gorepomenute. I u životu imaš tonu jednobodaša, ljudi koji će ti zbog jedne male, majušne, skoro nevidiljive, "teži nuli" sitnice, odstraniti sve dosadašnje uspjehe koje si postigao. Šta se to njega tiče da li si ti dobio tri Nobelove nagrade iz fizike, ostvario uspjeh u otkrivanju Higsovog bozona ili da li si shvatio na čemu se zasniva Osnovni model, ako ne znaš da sila masi daje ubrzanje. A ne shvata da je to, između svega ostalog, možda bio samo trenutak slabosti moždanih ćelija da pošalju impuls gdje treba, kad treba. Ko zna.
Kako god, pičke su jedne neopisive, što ljude za najmanje sitnice obore ko PVO.
- Dakle kolega Šarenoviću, vi imate ovde 74 boda, i to vam je sedmica. Jeste li vi zadovoljni time?
- Pa vidite profesore, ja sam se... ovaj... nadao da biste možda... mogli da mi... znate već, poklonite taj jedan bod, da ostvarim pravo na stipendiju.
- Ah kolega, ne mogu to da učinim, meni je strašno žao, ali znate kakva su pravila.
- Ali profesore, šta da radim sa majkom i tri mlađe sestre kod kuće, koje žive od moje stipendije?
- Ne znam kolega, to je vaša stva..
- Da vas pitam nešto profesore. Imate li vi braće i sestara?
- Kakvo je to...
- Pitam vas, imate li braće i sestara?
- Nemam, ali ne vidi...
- Nemate, dakle jedinac ste?
- Kolega, molim vas...
- I vi ste gradsko dete? Odrasli u stanu, roditelji skupa, sve super, bleja pred zgradom, ovo ono?
- Da, jeste, tako je, ali ja...
- Znate li možda kako je kad vam priđe neko i traži vam dinar, jer mu samo taj jedan dinar treba da može hleb da kupi da podeli sa svojom porodicom i da je taj hleb jedino što će jesti taj dan?
- Kolega, vi mislite da sam...
- Znate li profesore, kako je kad vam majka priđe i pita:"Kako ide fakultet taj sine? Je l' ti teško? Uči sine, da bude nešto od tebe!" I mučiš se i radiš i gledaš kako ti život promiče pred očima dok ti rezultat kaže da ti nedostaje samo jedan bod da sve to opravdaš. NE! Jer ste diplomu, kao što svi znamo pokupili na Megatrendu.
- Molim vas...
- Jeste, svi smo čuli tu priču. Nije teško kupiti diplomu, a i vaša predavanja su... šta? Čitate sa slajdova, a kad vas neko pita za objašnjenje, kažete da pitamo asistenta? Stvarno! Znate šta? Da se nosi sve ovo. Odo' na brentu ili u šumu k'o čoek, da se ne mučim ovde sa vama. Tamo mi bar neće reći da promenim motorku kad mi pukne jedan zub na njoj.
- Indeks kolega. Dobili ste deset. Čestitam. Odavno se niko tako nije usprotivio na času. Odavno nisam čuo bolji govor. Svaka čast kolega, da li želite da budete asistent?
PAUZAAA
- Zar već? Au, al smara ovo sa studentarijom.
- Ma ćuti, ti igraš studenta, ja profesora, znaš koliko pljuješ iz usta. Ne moram da se kupam kad dođem kući lololo
- Ajmo, kafa čeka. Reditelj ne daje pauze tako često, požuriteee...
Svijet mali a internet veliki i to je jedna velika istina. Mada, kako reče neko, onoga trenutka kada se to shvati, svijet odmah postaje veći a internet se srazmjerno smanjuje. Krug življenja i njegove ivice o koje se stalno odbijamo, balon od sapunice iz kojeg postoji izlaz. Mali, mikroskopski, ali ipak izlaz. I ulaz u neki drugi krug.
Tako je i sa svijetom. Tu je, oko nas, u vrtlogu Braunovog kretanja sve dok nas neki događaj, neka nevjerovatna slučajnost ne natjera da stanemo i uperimo prst u čelo. Da li je moguće? Vjerovatno nije. Da li je?
- Đe si, pobro?
- Đe’s ti, brate. Jebeš li štogod?
- Ču, ja, jebem li. Meni je od nule do pičke za 3,2 sekunde, pobro!
- Hahahaha, e ta ti je dobra! Mislim da sam to neđe čuo već ali dobra, priznajem, dobra!
- To sam ti ja smislio, pobro, odavno još. To je moja fora. A dobra je, a?
- Ma jesi kurac, to sam pročitao na nekom sajtu… Na Vukajliji sam pročitao.
- Pa što misliš ko je to napisao?
- Ti si MakaronMaster, a?
- Između ostalog. Ma imam ti ja tamo gomilu naloga. Ponekad otvorim nalog samo da bih napisao jednu definiciju.
- Ne zajebaj. Otvaraš nalog samo zbog jedne definicije?
- Pa moraš tako, pobro, ne valja ni biti previše popularan. Odma’ navale na tebe kao hijene, uzmu da te hejtuju, bagra je to tamo velika. A kad se sjetim kad smo počinjali, e druga je to priča bila.
- Kako ste počeli?
- Ma da, sjedimo ja i drug mi jednog dana, pijemo pivo, kuliramo, neka muzika ovo ono i reče mi on da razmišlja da napravi sajt za mlade đe bi se kupili i raspravljali o fudbalu, košarci, razmjenjivali recepte, zašto da ne? Ali ja mu reko, Kajzo, tako mu je nadimak, batali to nego me poslušaj, ako ćeš sajt da praviš moraš ubaciti neko takmičenje, ljudi vole da se takmiče. Znaš kako, najbolje da napraviš sajt za ulični govor, sleng, tako nekako i da ljudi pišu o tome i da uvedeš palac gore i palac dolje, kako se kome sviđa napisano, da se ocjenjuje i tako ćeš privući dosta ljudi. Ljudi vole popularnost, ne možeš da omaneš.
- I?
- Posluša me. Napravismo nas dvojica to sa definicijama i malo po malo napuni se sajt. Napravismo i forum da se o svemu priča, ne bješe loše. Ja sam mu puno pomogao, ako ćemo pravo, u stvari, da nije mene bilo ništa od ovoga ne bi postojalo.
- Ne pričaj?
- Ma da. Mi ti se dosta družimo, mi koji smo među prvima na sajtu, stalno ti se gleda što bi se moglo popraviti. Ne može drugačije. I ovo žena na sajtu te valjaju ponešto, sve sam ti ja to jebao. Ali ne volim da pričam o tome, pravi džentlmen o tome nikada ne priča. I volim da ostanem anoniman, ništa meni ta popularnost ne treba. Dosta je meni to što ovih nekoliko važnih znaju a za ostale me baš briga. I postere sam ja smislio, šćaše Kajzo da ih nazove „humor u slikama“. Zamisli! Ja mu reko da ne zajebaje, kakvi more slikovni humor, mora to efektnije da bude, da narodu odmah ostane u uvo. Ako ćemo pravo, ja sam mu ideju za postere i dao kada jednom stavih jednu sliku na forum pa stavih smiješni komentar neki, ne sjećam se više ali tako je bilo, očiju mi!
- A one reakcije, jesi li i njih smislio?
- Da ti pravo kažem, ne. Koleginica jedna, jednog dana dade predlog. Ali ja je ubijedih da ne nagovara Kajza na to direktno nego da napravi temu na forumu, da predstavi to narodu, kada se vidi koliko je popularno odma' će se samo nametnuti da mora da se napravi. Ali, velim ti, ne treba meni da me pominješ tamo ako imaš nalog, meni je dosta to što ja znam, za druge me nije briga. Takav sam ti ja.
- Evo, da ti pravo kažem, da mi je ovo neko pričao rekao bi mu da laže. Obzirom da si mi ti to pričao, siguran sam da lažeš.
- Ja ti reko a ti kako oćeš.
Osoba koja ima ogromnu želju da bude pametnija nego što jeste. Koristeći ustaljene šablone, široko prihvaćene od većine ljudi (koji smatraju da se svi pametni ljudi ponašaju na isti način i vole slične stvari), on uspeva da veliki broj osoba ubedi u svoju superiornu inteligenciju.
Ovakve ljude, paradoksalno, odlikuje veoma loše mišljenje o samom sebi. Da bi koristili šablone priučenog intelektualca, oni prvo moraju sebi na neki način da priznaju da su glupi.
Ovo ne važi za nacionaliste. Oni su glupi, i to ne pokušavaju da sakriju.
ŠABLONI KOJE KORISTI PRIUČENI INTELEKTUALAC SU SLEDEĆI:
* Vokabular genija - Vanvremenski metod koji se koristi da bi izgledao pametnije nego što ćeš ikada moći da budeš. Odlikuje se neverovatno komplikovanim izrazima i kompleksnim rečeničnim sklopovima u bilo kakvoj vrsti komunikacije. Teška upotreba latinizama, anglicizama pa čak i arhaizama (i ostalih -izama) je dobrodošla (Valsinarb90, 09. april 2011). Ovaj metod drugačije možemo nazvati Akademski govor.
* Ispravljanje gramatičkih grešaka tokom rasprave - jedan od načina da, kada se ostane bez validnih argumenata i kada sagovornik u sebi pomisli "Kada pojedem alfabet supu ja iskenjam bolji argument od ovoga", odnese pobeda u raspravi i sačuva svoja intelektualna superiornost.
* Filmovi - Koliko smo puta samo čuli tezu od raznih ljudi "ja gledam samo Ukrajinske filmove", ili nešto slično. Danas je mnogo popularno reći "ja ne gledam Američke filmove". Kada to čujete, možete biti sigurni da ta osoba krišom obožava film Američka Pita 5 ili Mrak film 3. Ok, svima je jasno da je kvalitet Holivudskih ostvarenja lošiji iz godine u godinu i da je ogroman broj njihovih filmova čisto smeće. Ali ne može da stoji argument da je od filmova Šindlerova lista ili Kum ili Američka lepota bolje skoro sve jedno ostvarenje Ukrajinske kinematografije.
Prešao sam je samo jednom - Fraza koju često govori priučeni intelektualac pred ispit. Nema veze što je on knjigu prešao 20 puta (što treba poštovati), učio 2 meseca po 18 sati dnevno. Na ispitu, ako ga neko pita, uvek će reći da prešao knjigu samo jednom.
A privatno slušam kvalitetnu muziku - ovu frazu najlakše je objasniti primerom.
- Ćao koleginice, vedeo sam te na splavu juče. Vidim da si se lepo provodila.
- Ma kakvi. Uništila me muzika. Onako sam igrala samo zbog sarkazma. Ne mogu da podnesem taj jebeni turbo folk. A privatno slušam kvalitetnu muziku.
- Koju?
- Pa recimo, EKV.
- Super, koju njihovu pesmu voliš?
- Pa onu ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio.
- Aha, krug. A je l' ti je dobra "Ti si sav moj bol" i "Kao da je bilo nekad".
- Pa ono, znaš, čula sam i njih. Ali najbolja je ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio. Ma mani mene. Kako je tebi bilo, da li si se i ti smorio?
- Ma jok, napio se sa društvom, provodili se celo veče. Bole me kita za muziku.
Ovom definicijom nisam hteo da kažem da sam ja pametan. Naprotiv, kada sam bio mali na testovima inteligencije nabijao sam uporno trokut u krug.
S obzirom na nepovoljan rezultatski bilans koji reprezentacija Srbije u fudbalu postiže igrajući prijateljske utakmice, potrebno je nešto promeniti. Neka statisktika govori da naši "najbolji fudbaleri" najatraktivnije, ali i najefikasnije igraju protiv ekipa koje ih najviše motivišu. Kipar nas nije motivisao, jer za njega igraju Grci, a njih doživljavamo kao braću. Spram Francuske imamo pomešana osećanja: donegde ih doživljavamo kao istorijske prijatelje, što su se oni svojski potrudili da poreknu u poslednjih 15ak godina. Španci su nam zbog podrške oko Kosova nova braća (barem u najavi). O Švedskoj nemamo nikakvo mišljenje.
Po pravilu, pravi protivnici su ekipe koje su- kako u sportu, tako i u pravom životu, najljući neprijatelji Srbije. Evo 5 ekipa protiv kojih Srbija može da igra niz neprijateljskih mečeva, više zarad satisfakcije nacije, nego zbog rezultata.
5. SAD
Američka reprezentacija u fudbalu je na Fifinoj rang listi odavno bolje kotirana od Srbije, što ne govori da je reč o pravom stanju stvari. Severna Amerika nikada neće biti fudbalski kontinent. Imaju nekoliko talentovanih fudbalera (a kako i ne bi na 250 000 000 stanovnika), ali naši bi i dalje trebalo da mogu da ih rasture ko povratnik iz rata svoju suprugu. Ovo bi bio daleko napetiji duel da je reč o košarci. Ili je barem nekada tako bilo...
4. Nemačka
Tek u poslednjih 10 godina, Srbija i Nemačka gaje kako-tako dobre poslovno-partnerske odnose. Ne treba zaboraviti ni silnu srpsku dijasporu koja živi u ovoj zemlji. Pa opet, u genima nam je urezano kako su nam Nemci jedan od arhineprijatelja. No, za razliku od Amera, oni su konstantna fudbalska supersila, koju je i bivša Jugoslavija veoma retko pobeđivala, i spram koje je gajila velike komplekse. Međutim, od samostalnosti Srbije, odigran je svega jedan veliki meč, i to na SP u Južnoj Africi, kada je Srbija slavila sa 1:0. Bio je to šokantan poraz za Nemačku, a jedina pobeda za "orlove", koji su se posle opustili kao da su osvojili sam trofej. Time je zaboravljen prethodni poraz od Gane, a ekipa se nepotrebno opustila pred presudni meč protiv Australije, koji je takođe izgubila.
P.S.: Od dijaspore saznajemo da i među Nemcima, doduše više zbog drugih sportova, postoje izvesni kompleksi spram "male, ali kurčevite" Srbije.
3. Turska
Pa kud će nam bolji protivnik od nacije koja nas je gazila 500 godina? Prosečni Turci danas jedva da znaju da su vladali Srbijom (autor defke ih je lično propitivao), ali mi i dalje od najmanjih nogu učimo o zulimima, godišnjem danku, globi, danku u krvi, janjičarima,... U fudbalu dosta dugo nismo odmeravali snage, svakako ne posle njihove istorijske bronze na SP 2002. godine. Posle pojave turskih serija, koje muške gledaoce onemogućavaju da prate svoj omiljeni sport na TV-u, gnev i motivacija će svakako biti veliki u publici, a to se po pravilu reflektuje na igrače.
2. Albanija
Ovde je bitno naglasiti kako će motivacija biti ogromna sa obe strane. Albanci nisu naročito popularni na Balkanu (čitaj: mrze ih i Grci, a u novo vreme i Makedonci), ali su im Srbi velika inspiracija, zbog poznatih odnosa sa njihovim sunarodnicima na Kosovu. Mada je fudbal u Albaniji tek u povoju (i to već jako dugo), navijači "Partizana" se još uvek sećaju jednog od najšokantnijih poraza u istoriji, od "Flamurtarija". Na nivou reprezentacija, Srbija je veliki favorit, ali bi pored naše sigurne pobede sve trebalo da pršti...
1. Hrvatska
Za razliku od mečeva protiv Albanije i Turske, koje donegde moramo da zamišljamo, Srbija je u raznim uzrastima već igrala protiv svog (ne samo) sportskog arhineprijatelja nekoliko mečeva. I gotovo svi su bili istorijski. Reč je o večitom derbiju balkanskog fudbala. Pošto su Srbi i Hrvati najpre delili istu zemlju, pa isto bojište, a potom Hrvatska nije morala da trpi sankcije (kao Srbija), dugo je igrala međunarodne mečeve, dok sirota Srbija (SRJ) nije. Sve je kulminiralo 1998. godine, kada su uzeli bronzu na SP, dok smo mi morali da se zadovoljimo Mijatovićevom prečkom i desetim mestom. Već godinu dana kasnije, tadašnja SRJ i Hrvatska su igrale prve mečeve u kvalifikacijama za EP. U Beogradu je bilo 0:0, ali je ova utakmica upamćena po nestanku svetla na "Marakani". U poslednjem kolu, na "Maksimiru" je u odsudnom meču bilo 2:2 i SRJ je prošla na EP, a Hrvati su ispali. Mnogo važnija dva motiva sa tog meča su bila Mirkovićevo vaćarenje hrvatskog fudbalera (za šta je dobio crveni karton) i Savićevićevo vređanje hrvatskog navijača. Seniorske reprezentacije se od tada više nisu sastajale (ali će imati priliku već u narednom kvalifikacionom ciklusu za SP). Mlade reprezentacije su se sastajale 3 puta, takođe u zvaničnim takmičenjima. Sva tri puta je pobedila SCG/Srbija. Jednostavno, kvalitet igrača obe zemlje je uvek približno isti, rivalitet je beskonačno veliki (kao i u svim sportovima), Hrvatska u globalu postiže bolje rezultate na velikim takmičenjima, ali se u situaciji napete atmosfere međusobnog duela, Srbija uvek bolje snalazi.
Sa spiska izostavljena- Bosna i Hercegovina
Razlog: Srpski fudbaleri koji ponekad igraju za ovu reprezentaciju mogu biti motivacioni problem za naše momke.
S obzirom na to da najčešće konzumirana piva u Srbiji nose nazive po životinjama (zasad imamo Jelena i Lava), logično bi bilo da i svi drugi proizvođači svojim pivima daju životinjska imena (da bi povećali prođu na tržištu).
U zavisnosti od svojstava piva i njihovog dejstva na konzumenta, trebalo bi birati i životinju.
Primeri piva bi bili:
Vepar pivo
Pretvara konzumenta u smrdljivog vepra, koji se preznojava, valja se po blatu, češe se leđima o ragastole, prdi i podriguje celo veče. Ovo pivo je u principu najveća brlja među svim pivima, i jedno je od piva koje žene konzumenata najviše preziru.
Grličje pivo
Izaziva proliv i ne tako retko čak i useravanje direkt u gaće. Takođe subjekat počinje da se proserava kao grlica (narodski rečeno), smarajući kompletno društvo oko sebe.
Golub pivo
Izaziva nadimanje stomaka, gasove i učestalo puštanje golubova i podrigivanje. Smrad koji se širi oko konzumenata je većinom nepodnošljiv i štipa oči.
Miš pivo
Izaziva priviđanje dijapazona raznih vrsta miševa (beli miševi, slepi miševi, pacovi, Džeri, Miki Maus). Miševi pritom obavljaju najrazličitije vrste radnji (od letenja oko glave, do igranja kolca i ždrokanja rakije) i ludo se zabavljaju u mašti pijanca.
Sova pivo
Nakon ispijanja veće količine uspavljuje do te mere da konzument može zaspati u sedećem, stojećem, poluležećem stavu, u položaju neke borilačke kate, naglavačke, dijagonalno, uzduž i popreko, a ponajčešće ispod stola.
Lenjivčevo pivo
Usporava pokrete, uništava svaki trag refleksa, otupljuje čula. Broj obrtaja prilikom govora se smanjuje na apsolutni minimum, tako da je govor moguće razumeti samo ubrzavanjem izgovorenog desetak puta.
Hrčak pivo
Posledice ispijanja (manje količine ovog piva) su hiperaktivnost, konstantno trčkaranje u krug, trčkaranje po kafani. Takođe izaziva ogromnu potrebu za grickanje raznih grickalica (od kikirikija, preko pistaća, grisina i čipsa, pa sve do polomljenih čaša).
Poskok pils
Poskok pivo najviše udara na bešiku, puneći je ogromnom brzinom do maksimuma. Nakon toga, naravno sledi pojačano poskakivanje (čitaj cupkanje) ispred vrata WC-a. Takođe, nakon što se WC oslobodi, dolazi do munjevitog uletanja u kabinu, uz siktanje na osobu koja je upravo izašla.
Lešinar pivo
Preterana konzumacija ovog piva dovodi čoveka u komatozno stanje, izaziva bledilo i ukočenost (ovaj stadijum je vrlo blizak smrti). Ovakav čovek može biti primamljiv jedino lešinarima, zbog čega je pirvo i dobilo ovaj naziv.
Majmun pivo
Pretvara u kompletnog majmuna (od glave do pete) koji se blamira na najneverovatnije načine. Može doći do kačenja na lustere, skakanje po stolovima, krovovima automobila, nekontrolisane dreke i konstantnog keženja.
Ris Pils
Veća količina ovog piva povećava razdražljivost, i dovoljna je najmanja sitnica da izazove neverovatan bes i agresiju, tako da konzument počinje da liči na risa. U 90% slučajeva će doći do teške i masovne tuče, sa nepredvidivim posledicama.
Gossip-girl tvog komšiluka. Njoj je radno mesto dnevna soba svih komšinica. Više voli da ide u komšiluk na kafu, nego da joj dolaze, jer tako može lakše da odredi koliko će se zadržati u četovanju sa jednom osobom, dovoljno da pokupi sve tračeve, ne predugo da ne stigne da ih u istom danu prenese dalje. O tebi zna pojedine stvari bolje nego ti sam. Specijalnost joj je preuveličavanje tračeva. Zapitaš se da li se ona ikada nalazi u sopstvenoj kući, pošto je uglavnom viđaš na prelasku iz jednog u drugo dvorište (tuđe, naravno). Veliko je pitanje i kada stiže da ode na posao.
-'dee si Jeeelooo, ja došla na kafuuu.
-(ma da se nosiš ti u pičku materinu, sad sam stavila ajvar da se kuva, našla si ka'ćeš) Eeeee Millleva, dugo se nismo videli, još od juče, pa šta ima novo??
-Joooj ženo, da ti pričam, umro Zagorkin muž!!!!
-(Hu d fak iz Zagorka) Eeee, nemoj da pričaš, pa kako, majku mu???
-Joj ženo, strefila ga srčka dok je zalivao cveće! Ja lepo kažem, ne treba da zaliva dok ne padne mrak, ono sunce udarilo, meni se jedan golub srušio u dvorištu!!
-Ma nemoj da pričaš??
-Eeee al' da vidiš, sa'rana bila mnogo lepa!
-Kako, pobogu, sahrana može da bude lepa??
-Pa lepo. Zagorka obukla baš lepu 'aljinu, crnu...
-(Jok, žutu će)
-...stavila naočare, mislim da je i išla kod frizera, nekako joj mnogo lepa bila kosa, i... Inače, baš su lep govor održali, malo se naricalo, znaš da ja to ne volim, al' dobro, a da vidiš tek posluženjeeee... Baš su sve redno! Predjelo, pasulj, pečenje, kolači... Onako, domaćinski, da se ne kaže sutra, Zagorka nije...
-Meni je to bezveze, iskreno, mislim, šta ima tu da se deli hrana, pa doš...
-Maa kaaakvi ženo, ćuti, zamisli sutra tvoj Slobodan, ne dao Bog, odapne, pu pu pu, pomeri se s mesta, ženo, i ti ne napraviš ništa, pa ima da kažu- vidi nje, jedva čekala da ode, nije ga ni ispratila kako valja...
-Dobro, dobro.
-E a inače, kad je ono tvoje dete došlo iz grada?
-Šta znam, oko čet'ri, što??
-Eeeee? Ma moj Milija ustajao do vecea, znaš ima mnogo problema s bešiku, ne znam kud ću s njim, i vrag mu mater, probudi me, i ja čula kola neka, ja rek'o ko je u ovo doba, kad vidim, tvoj mezimac... kasno doš'o, i dovez'o komšiku Cecu, a je l' oni nešto...?
-'de znam, nek' radi šta 'oće, njegov život, a i Ceca nije loše dete...
-Ma znaaam, nego znaš, jednom sam videla, jes' ono, to davno beše, neki je mangup dovez'o na motor, ko zna iz koju je familiju, a i opasno to čudo bre...
-Ma kakve to veze ima, pusti decu bre, lepo im je...
-Jeste, jeste, igraju se deca, posle kad bude-deca prave decu, nemoj da Mileva nije ništa rekla...
-(Joj Bože, pomozi) Dobro, Mileva, dobro... Znaš, ja moram ovaj ajvar...
-Ma dobro, ženo, samo radi, ja da ti ne smetam, odo, moram i ja nešto da odradim...
-Ae ae...
(5 minuta kasnije, sin se budi i silazi sa sprata) Dobro jutro, e kevo, sad sam čuo kroz prozor, reci mi, što se komšinica Mileva obesila Radi na ogradu i priča da ćemo Ceca i ja da se uzmemo?
-...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.