
Složen društveno-kulturološki fenomen. Ne ide sve tako glatko kao u sredinama gde niko nikog ne zna i nikog nije briga šta će za njega da se priča sutra kad se bude udavao.
Dakle poznajemo muvanje u širem i užem smislu.
Muvanje u širem smislu podrazumeva prvo da se gledate u kafić/diskoteku jedno tri do pet vikenda. Dok onda jedog vikenda ne pošalje ona drugaricu / on druga, da saopšti poverljivu i radosnu vest. Onda sledi nabavljanje broja mobilnog, cimanje, anonimne poruke za laku noc itd...
Muvanje u užem smislu predstavlja konačno upoznavanje, obavezna šetnja i klupicu na kojoj ćete se prvi put poljubiti u usta i praćenje do kuće.
U sali opšti trans! Svi u delirijumu - publika ostaje bez daha, gospoda se preznojavaju, dok sredovečne dame otvorenih usta doživljavaju orgazam jači nego u zadnjih deset godina braka, gledajući sa balkona kroz mali pozlaćeni dvogled kako se lepi heroj iz njihove omiljene opere, u grčevitoj borbi mačevima bori za život, ljubav svog života i pravdu istovremeno.
Kontrabasima pucaju žice, osam violinista iščašilo ključnu kost, čovek sa trombonom se zacrveneo, usijao i preti da eksplodira i u prasku pošalje sve prisutne u pičku materinu. Koža na bubnjevima puca pod strašnim udarcima, trube postižu najviše zamislive tonove dok dirigent, raspojasan, raščupan i preznojan, pokušava da održi sve to u nekom redu, iako je i sam na ivici ludila, i preti da u ekstazi dirigentsku palicu nekome zabije u oko.
Kraj četvrtog čina, dobro je pobedilo, muzika je popadala, nazire se broj povredjenih virtuoza i onih koji su za umetnost život svoj dali. Zatišje. Momak koji je sve vreme stajao po strani stupa ispred svih, i dok svetlo velikog reflektora stavlja samo njega u prvi plan, osmehuje se, vadi triangl, i za kraj, pred gromoglasni aplauz, čuje se jedno: CING!
- Čime se baviš?
- Ja sam muzičar.
- Ooo, umetnik, a šta sviraš?
- Sviram triangl u jednom orkestru.
- Triangl!? AAAAAAAAAAhahahaha pa to nije ni instrument, ja mislio ti neki virtuoz, pa kakav si ti bre muzičar?
- Ja uživam, i od toga lepo živim. Ove godine sam sa orkestrom putovao po celoj Španiji, Portugaliji i Italiji. Prošle sam bio u Parizu i Lionu, a planirana je i turneja po Americi. Pre toga ćemo posetiti Nemačku, Švajcarsku i Rusiju. Mi smo svetski cenjen orkestar, poštuju nas i bogato smo plaćeni. Pojebao sam pola žena u orkestru, dobar deo filharmonije i osam igračica flamenka, sve to za dve godine.
- Au..Boli tebe kurac.
Domaća verzija heavy/power metala. Ili je možda bolje reći da je paljevinski metal smešan pokušaj da se postigne efekt koji prave gusle.
Metalci na binu od 50 metara iznesu dve gitare, bas, gomilu bubnjeva, pevača, ponekad i klavijature, imaju vatromete, ogromno osvetljenje, pun kamion zvučnika i opet ih niko ne shvata ozbiljno, u najboljem slučaju stotinak klinaca krene da se rita medjusobno. S druge strane neki slepi čiča u cepanim opancima sedi u uglu mehane koju od štale razlikuje samo to što ima stolove i posle njegovog nastupa publika jedva čeka da dohvati kakvog okupatorskog vojnika i da ga pošalje dva metra bez geometra.
20kW ozvučenja drma zidove i patos, pevač i pola publike se deru:
Heeding The Call, one and for all
never surrender, with glory we'll fall
Brothers unite, let's stand up and fight
-Gde ćeš kume?
-Idem kući kume, smorili su više, prošli bubnjar je bio bolji.
**********************
Jedva trezni guslar struže po žicama i uz put smišlja stihove:
...Al' je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma
I radi su Božij ugodnici,
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš'o valja vojevati,
Za krst časni krvcu proljevati
-Gde ćeš kume?
-Poslom kume, poslom... Oni genocidišu ceo srpski narod, a ja da sedim pod šljivom, majku im jebem da im jebem ja njima.
Učtivo prekidanje razgovora najčešće u zvanično modernizovanim uslovima komuniciranja, sa naznakom sagovorniku da se prilikom ulaska nije kulturno, kako treba i dolikuje javio predpostavimo službenici uvaljenoj u stolicu svoje kancelarije, neposredno posle početka izlaganja napaćenog čovjeka koji je došao da iznese svoj problem.
Ovo karakteriše krajnju drskost gospođe sa bujnom crnom kosom, našminkanoj, sa sisama osmicom i markiranom bijelom košuljom otkopčanom do pola, kojoj inače puca kurac za ono što ste vi došli.
Postoji velika vjerovatnoća da slična situacija iznervira sagovornika do te mjere da u pizdu materinu pošalje i nju, i firmu, i dan kad je prvi put ušao u nju.
Poslovnica mobilne mreže Telenor, 14:56h.
Napaćeni čovjek (Nč), korisnik usluga kompanije ulazi na vrata i prilazi Sekretarici (S), koja sjedi zavaljena u svojoj kožnoj stolici.
Nč: Ovako, imam problem. Prije tri mjeseca sam malom uzeo vaš bežični internet, ono modem, tako nešto, što pričate da ima signala đe god da ode, i tako. I sad, prije neki dan mi se pojavio problem. Sin mi se žali da mu se veza prekida svako malo, i da posle ne može da se uspostavi veza, mora po' sata da čeka jebemu lebac krvavi. S'obzirom na cijenu koju plaćamo za tu uslugu, moram da kažem da sam veoma nezadovoljan, i da želim da prekinem ugovor. Sad me zanima da li mogu nekako da prekinem ugovor posle tri mjeseca, iako sam ga potpisao na 12 mjeseci? Postoji li neki način za to, nekakav raskid ugovora, bilo šta?
S: Dobar dan?
Nč: Molim?!
S: Dobar dan gospodine? Pravila ove poslovnice nalažu da svaki klijent mora reći dobar dan na ulasku, gdje je Vama to?
Nč: 'Ste Vi mene slušali uopšte?!
S: Gospodine, moramo poštovati neka pravila bontona, ovo je 21. vijek.
Nč: Vidi ovako, molim te reci mi da si me slušala, da nisam džabe pričao sve ovo.
S: Ja se izvinjavam, Vi ste onaj koji mora poštovati pravila.
Nč: Ti se izvinjavaš? A gledaj me u oči sad, i slušaj me što ću ti reć. Poserem ti se ja i na ovu kompaniju, i na bonton, i na onoga ko ga izmisli, majku li ti milosnu jebem, tebi i svima vama. Govnari jedni, vi ćete sa mnom da se sprdate, muzete mi svaki dinar iz džepa za ta vaša sranja, a ovamo nećete da me slušate što vam pričam. Sram te bre bilo, da te sram bude. Viđi se kakva si. Po čitav dan ne ustaješ iz te fotelje, guzicu žuljaš, a meni si našla tu priču da prosipaš i da me mučiš.
S: Molim?! Obezbeđenje!!
Nč: Jebi mi oca ako ću ti ja uć ođe više. Jebo me dan kad ste me nagovorili na ovo.
Izlazi u žurbi, dok obezbeđenje nije stiglo.
Kita Gatalinka
Kad se digne promeni se vreme. Pepoznaje se po supruzi koja u sred sedmice pravi nedeljni ručak . Obično troši velike količine rakije I meze zbog čega mu žabica tradicionalno stoji na dnu tegle veći broj dana u godini osim kad je ne strefi neki andrak pa se ničim izazvana uspenje uz lotre. Iako gaji ljubav za svaku sisu na koju položi oko sokolovo ,onu svoju,domaću, zamesi tek svake prestupne kada I kosmos proslavi sa njom I pošalje nesvakidašnje vremenske prilike, čisto da svet ne zaboravi. Verovatno odgovoran za trenutnu sušu I propast poljoprivrede.
Policijsko auto strateški raspoređeno za lov sitne ribe. Zaustaviće te, naće neki prekršaj tipa pojas ili mobitel jer si govedo nepažljivo i uzeti od tebe bedno mito, dovoljno za porciju bureka koji je samo s mesom i jogurt.
Zapravo im nije toliko do tog mita, nego dosadno ljudima, treba smena proći nekako. A i vole pojesti, da se ne lažemo, pogotovo kada je za dž.
Dijametralno suprotna im je svadbarska patrola, parkirana blizu salona u kojem se održava svadba. Oni ne moraju zaustavljati nikoga, nego im vlasnik salona pošalje vruć oval kako bi osigurao nesmetan povratak gostiju kući i zadovoljstvo svih uključenih strana.
- Druže komesare, zašto ja opet u burek patrolu, a Mića i Lemur dobili okuku iza svadbenog salona? Nije ni meni jagnjetina mrska.
- Mića i Lemur su u službi naroda već 15 godina, prašinaru maleni. Nisu ni oni odmah hasali svadbarski. Ćuti i glođi taj burek ili ću te poslati na Slaviju da glumiš slavujče.
Kanal, rov, bilo koji oblik duguljaste i skrivene rupe u kojoj zavrsis mrtav pijan (nekad samo mrtav) ili sa nekom "trebom" u strasnim pozama (vole se deca igratu u priroda). Uistinu niko ne zna tacnu definiciju jendeka, cak ni onaj Vukajlijun buraz streber...na nama je ,intelektualno neshvacenim licnostima, breme definisanja ove misterioznozne pojave u reljefu...
Pojavljuje se redovno u polu-drugarskim pretnjama smrcu kao i prepricavanjima sinocnog odvaljivanja od neke brlje sa naglaskom na poganom mestu na(u) kome je neko zavrsio...
Jedno od redjih a meni omiljenih pominjanja je kada u PES-u superiorniji drugar posalje nekog protivnickog igraca u jendek (nekad i u maline)...
Uzrocno-posljedicna relacija sa obicno apstraktnim zavrsetkom. Posljedica u 9/10 slucajeva mora biti intenzivnija od uzroka, sto se kosi sa prvim principiom termodinamike i uvodi pitanja u pretpostavku o eventualnom postojanju perpetuum mobile-a. Sa druge strane ne kosi se sa teorijom haosa. Kauzalnost je operacija sa fraktalnim ishodom, odnosno nepredvidivim ponasanjem.
Uprosceno, kada kazete nekom prolazniku dobar dan, a on vas posalje u pizdu materinu, vasa sljedeca reakcija je cisti proizvod kauzalnosti. Da li cete ga udariti poslati nazad u njegovu ili pak se nasmijati i proci, ili se ne nasmijati uopste? Toliko je opcija, a toliko jednostavan uzrok - dobar dan :)
Ova definicija moze biti izbrisana ili ne, ja to ne znam. To ce znati moderator koji bude citao + kriteriji o objavljivanju definicija.
Z druge strane moze biti dobro ocijenjena, to ce ocijeniti oni koji budu citali + njihov mood u trenutku dok budu citali + ocjena da li im se da citati ovoliko naglabanje + domen shvatanja teme + ocjena samog autora teksta + individualni stav ... etc+n.
...
Tolika sitnica, toliko puno parametara ...
... je popularna "igra" ženskih korisnika Facebook-a. Reč je o tome da se u statusu napiše nešto ovako: 15cm, ili 16cm!!! ili 17cm ili 18cm!,ili 19cm ili 20cm! I onda se očekuju perverzni komentari "maloumnih" muškaraca...Onda se one tome smeju i statusi im budu preplavljeni komentarima. A zapravo je reč o tajnom jeziku sporazumevanja, koje neka od njih napiše i pošalje svim njenim prijateljicama. Meni je slučajno poslala pa sam otkrio da 15cm znači da se ona smeje po celi dan, 16cm znači da je u romantičnom raspoloženju, 17cm znači da joj se ljubi, 18cm znači da je nervozna, 19cm znači da joj je dosadno i 20cm znači da bi sad išla u kupovinu.
E: 19cm!!!
mučenik: e ja imam 16, 'oćeš da mi zameriš za ta tri?
brat od strica: o sestro, gde nađe takvog kur.onju?
hvalospevac: imam i ja toliki, pa se ne hvalim!
obrazovan: taj je verovatno mnogo glup, kad se sva krv, slije doooleeee, baja nema ni razred Osnovne škole
nemac: ja,ja- špric majn guzen
praktičar: a jel' koristi on onaj prsten za tuki?
bukva1: i mene to interesuje?
bukva2: sve nas to interesuje!
E: eee bolesni, muški mozgovi! :D)))
Školsko. Kratko i jasno, bez odugovlačenja. U stvari, ono jeste dvorište, ali je i mnogo više od toga, pa je dodavanje ove reči suvišno. Ušuškano, u centru grada, a kao da je izolovano od njega. I ljudi u njemu su takvi. Jednostavno drugačiji, izolovani od današnjeg nakaradnog sveta. Neko je skoro u šali rekao da ispod njega prolaze čudne podzemne vode, pa je zbog toga sve tako posebno. Nisam od rođenja bio u tom kraju, sudbina me je tamo dovela, preselio sam se. Iako sam išao u drugu školu, Školsko je za mene uvek bilo samo jedno.
Pored njega u hladovini ušuškana prodavnica, koja je deci na odmoru, omiljena destinacija. Pošto je drže stariji gospodin i gospođa, dosta klinaca tu vežba svoje prve krađe, drpe po neku žvaku, čokoladicu ili sličice, ništa strašno. Prodavnica je i omiljena destinacija starijih ljudi, filozofa, i onima kojima je alkohol ostao, kao jedina uteha. Blizu prodavnice Stevina hamburgerija, takođe prepuna za vreme velikih odmora, jedno toplo mesto, gde bez ustezanja možete staviti sve dodatke u pljeskavicu. Inače Steva dobro igra i fudbal.
Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnost. Šeino se vraća sa posla i kaže da će im se pridružiti. Bala i Toro idu da napumpaju loptu za basket, dok Nikola siđe iz solitera. Era, čovek koji je nekada bio legenda KK Napredka šutira njegov dobro poznati horog. Povreda mu je prekinula karijeru, pre njegovog puta za Beograd. Stariji kažu da bi igrao u reprezentaciji sigurno. Danas je kondukter. Mile, njegov vršnjak, ga čeka da se izigra, pa da igraju karte na tribini. Piroman opet crta neki grafit, ali dečko je neverovatno energičan, tako da time sve pravda. Postoji tu i jedan stariji čovek koji ima problem sa krstima, pa ih sunča na tribini. Uvek ide sa šorcem na pola dupeta, i flašom vode koja mu služi za rashlađivanje. Deci je posebno interesantan. U Školskom imam nadimak, po kome me samo tamo zovu! Kada u gradu čujem: Če! ,znam da je neko iz Školskog. Nadimak je nastao sasvim slučajno. Kao klincu svideo mi se lik Če Gevare i kupim majicu, a nisam znao skoro ništa o njemu. Mnogo sam voleo tu majicu, mnogo sam je nosio. Šaban jednog dana provalio: Če! I to je ostalo! Morao sam posle da naučim nešto o tom čoveku! I brat mi je sada mali Če! Tradicija se nastavlja.
U Školskom postoje tereni za fudbal, basket i odbojku. Fudbal se igra po sistemu pobednik ostaje, kao i basket, samo što ekipa koja izgubi ide po vodu. Neko lokalno pravilo. Odbojku smo igrali kada nam dosade basket i fudbal, ali sada se na tom terenu igra tenis. Između stubova se zategne neki kanap i onda deca prebacuju lopticu. Nekad ni stariji ne mogu da odole. Igrala se i Viktorija, 10-9. Pamtim jedne trtke, kada nisam mogao da sedim dva dana. Ali nisam bio jedini. Od svih sportova imamo jedan za koji slobodno možemo da kažemo da je naš. Frizbi na golove. Igra se 5 na 5. Dve ekipe, tri koraka, baciš frizbi, cilj je da daš gol. Koliko ih je samo popucalo. Vrhunska zabava, pogotovo u tri noću, jer postoje reflektori. Sećam se kada mi je Bilijev brat, probušio lotpu za basket, bio sam neutešan danima, sve dok Bili jedan dan nije pozvonio na vrata i doneo mi novu loptu. Takvi su ljudi tamo.
Imamo i dva hendikepirana drugara. Imaju Daunov sindrom, ali su miljenici školskog. Posebno Ujka, on je duže tu. Prati sport, uvek zna kad igraju Napredak, Zvezda, Partizan, Reprezentacije u svim sportovima. Uvek nas obraduje medaljama koje donosi sa raznih takmičenja. Tu je i Ajo, nadimak dobio po svom glavnom uzviku. On je kasnije došao, pa još uvek ne može da nam uđe u srce kao Ujka. Dok prvog zanima sport, ovaj drugi juri ženske. Trči po parku za njima, gleda, ispituje. Ali hoće i da posluša. Ide do prodavnice kada ga neko iz školskog pošalje po pivo, i sebi obavezno uzme tokić! Nekad je pio tokić na slamčicu, sad se malo izbezobrazio pa pije koktu. Ali dobri su to momci. Odlični!
Da li ste čuli za neko slično mesto na svetu, znači školsko dvorište, u kojem se organizuje kampovanje? Razapet šator na tri dana, roštiljanje, ludnica. Niste naravno. Eto i toga je bilo, dok direktorka škole nije popizdela. Kamperima su članovi porodica donosili sendviče, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo. Takođe i gledanje utakmica ispred zgrade je jedna posebna stvar. Nas dvadesetak, roštilj i pivo, spuštanje kabla od antene sa Šeinove terase, razjebavanje tog kabla od strane svake babe koja prođe. Taman nađemo prvi, drugo poluvreme bude na drugom. Ludilo. Donosili smo i pojačalo i pravili žurku, ali uvek je u soliteru postojala baba kojoj je sve to smetalo, pa su nam plavci zaplenili zvučnik i oterali nas kućama. Ali smo se po njihovom odlasku vratili. U školskom je moguće da zajedno sede metalac i grandovac a da pored njih skejter izvodi trikove. Nema mržnje. Osim možda one, koju smo osećali prema stanovnicima Bivolja, Simitarima. Sa tim se rađaš, niko ne zna zašto ih mrziš, ali ih mrziš! Jedino oni nisu bili popularni u Školskom. A dolazili su ljudi sa strane, bilo je tu lepih devojaka, kojima se ovo mesto jako svidelo, pa su se ponovo vraćale. Razgovori o komšinicama su isto bili fenomenalni. "Vidi onu malu, što je porasla, dobra je!" uključuje se stariji glas: "Kako da ne bude dobra, znaš ti kakava joj je keva bila bomba, i danas je!"
Ako želite da radite sve ove stvari koje sam opisao, samo kažete jednu magičnu rečenicu: "Idem u Školsko!"
Višetonska gvožđurija koju koristi vojska, topčine sa cevima dužine prosečnog dalekovoda i sa promerom cevi (kalibrom) tolikim da možete i čoveka unutra ugurati. Ispaljuju granate sa eksplozivnim punjenjem težine automobila niže srednje kategorije. Gde to zvizne, ostaje krater od koga naredne generacije zaziru iz straha da će odatle jednog dana pokuljati lava. Koristi se za razbijanje bunkera od armiranog betona i slično. Naravno, dešava se da se tako nešto upotrebi i kada je protivnik šačica odrpanaca sa kineskim Kalašnjikovima. Razlog takvog preterivanja je ili urođeni sadizam ili namera da se pošalje poruka "Ne zajebavaj se sa mnom"!
- Aha, zaboravio si godišnjicu! Po ko zna koji put! Zapamtićeš me za ovo. Upiši u kalendar crvenim slovom kad si zadnji put dobio Oral B , a i za klasiku ima da moliš!
- Dobro, bre, ne poteži odmah tešku artiljeriju, izvodim te večeras.
Uzaludno nadanje.
-Što bre nešto ne radiš?
-Boli me kurac ću radim , imam čiču u Grčku, će pošalje pare.
-Samo ti spavaj na to uvo!
To ti je kad te cika zuba posalje da snimas celu vilicu jer ne zna da li ti je to prirodna boja sestice ili te opaki kvar nagriza iznutra, da li su ti umnjaci porasli na unutra pa prete da ti probiju obraz i sve tako neke gadosti. Onda te teta zatvori u neko sobice, a pre ti zapreti da rasiris noge i stojis mirno. Posle pusti zrake na tebe. Onda ti da tvoj snimak koji je OBAVEZNO necitljiv za cika zubu pa te on, za svaki slucaj, ponovo vrati kod tete da ti snimi i pojedinacno zube. Zuba zubi oci ne izvadi, a zracenja Srbinu nikad dosta. Ortopan, kako to nobles zvuci.
To je osoba koju obican narod naziva promoterom, njegovi sefovi mu dodaju epitet sezonski ispred titule a on sam to naziva odlicnim nacinom da zaradi pare (u sustini skida proviziju sebi za kartu). Krasi ga ogroman broj statusa, slika u kojima vas taguje, enormna kolicina poruka koju vam posalje u inbox ili na telefon, bespotrebne upadice na Vas status (gde ces za novu?... najjeftinije karte...). U sustini on prlja promotere koji rade iz vikenda u vikend i to je osoba zbog koje su promoteri i osobe koje se bave promociom ismevane... Vrhunac je sto se najvise trudi, najvise spamuje, najvise smara a NAJMANJE proda karata i ima NAJMANJE rezervacija...
Stefan Zdravkovic, Vitomir Peoples...
U pitanju je situacija kad otac pošalje svog sina u vojsku, jer se ovaj danima nije micao od kompjutera i "first person shooter" igrica. Pošto je njegovom ocu prekipelo jer se ovaj pupčanom vrpcom privezao za kućište, otac će mu reći "'ajde da vidim da tako pucaš u vojsci".
Međutim, ovo nije ni malo pametno od strane njegovog oca, jer slanje njegovog sina gejmera u vojsku može da bude opasnost za sve one kojima je on poslat. Počev od kolega regruta, pa sve do komandanata.
S obzirom da je protekle godine, umesto na studije, proveo na proučavanje 30 načina kako hedšotovati nekog u Call of Duty-ju, ovo će da bude ogromna opasnost. Još gore nego friendly fire.
Komandant: Vojniče! Da vidim kako ćeš da pređeš preko ovog zida!
Vojnik/gejmer: Ništa lakše! *uzima raketni bacač*
K: ŠTA! Šta će ti to! I odakle ti!
V: Pa iz Ressuply kabineta, odakle drugde. Kakav n00b. Ovo sam hiljadu puta radio u Team Fortressu. Pucam sebi u noge i istovremeno skočim da bi dobio na visini skoka.
K: ŠTA!!! NE! NE! NE! TO JE NAREĐENJE!
V: (ispaljuje raketu sebi među noge, čineći da njegovo meso i ostali komadi tela lete na sve strane, dok komandant bolno fejspalmuje)
---------------------------------------------------------
Vojnik/gejmer i njegov kolega se voze džipom.
Kolega: Gde treba sad da idemo?
Vojnik/gejmer: Ne znam. Sad ću da vidim na mapi.
K: Čekaj, bre! Ne možeš da to radiš dok voziš!
V: Ko kaže. To stalno radim u Far Cry-u.
K: Drvo!
*tras*
V: Hmmm... ovo drvo nije bilo na mapi.
K: NE SERI?!
---------------------------------------------------------
Vežba gađanja
Komandant posmatra vojnike kako gađaju, međutim, jedan se čudno ponaša.
Komandant: Vojniče! Zašto non-stop menjate okvir!
Vojnik/gejmer: Reload! Reload! Reload! kad u CS-u reloaduješ, onda nema straha da će ti nestati municija.
Komandant: E, živote, trebao sam lepo da postanem doktor, kao što su me moji terali.
---------------------------------------------------------
Specijalizacija za bombaša. vežba kako deaktivirati bombu.
Komandant: Vojniče! Zašto ste uperili pušku u bombu!?
Vojnik/gejmer: E, čuvaj mi leđa dok je defam.
Komandant: Def... šta?! Vojniče! Da li si, možda, konzumirao opojna sredstva skoro?! JER AKO JESI, ZAKLJUČAĆEMO TE SA PRAVOM BOMBOM, PA PROBAJ ONDA DA JE PUŠKOM DEAKTIVIRAŠ!
---------------------------------------------------------
Vežbe snage
Komandant: ŽIVLJE VI, MLITAVI CRVI! SVI STE VI GREŠKA PRIRODE! SVI STE HODAJUĆA POVRAĆKA! (okreće se našem heroju), ŠTA TI RADIŠ, CRVE!
Vojnik/gejmer: Isto kao i u GTA San Andreas, čekam da naučim nove tehnike.
Komandant: NE ZNA SE KO JE PROLUPAO VIŠE! DA LI TI ILI ONAJ KAZAN IZ KOGA JEDEMO! LEZI U BLATO I URADI 200 KOMADA, A VI OSTALI ZBOG NJEGA JOŠ 400!
---------------------------------------------------------
Povratak iz vojske.
Ćale: Kako je bilo, sine. Pričaj malo šta si radio.
V/Gejmer: Imao sam 160 fragova, od toga su 86 bili hedšotovi. Mada onaj admin se mnogo dere i stalno mi je pretio banom.
Lepši naziv za omiljenu nam patrolu saobraćajne policije. Ne znam tačno poreklo ovog naziva ni kako je tačno nastao. Valjda zbog toga što svaki put kad popijete jedno pivo, zaboravite vezati pojas, ne ponesete trougao ili neki drugi deo obavezne opreme, bog pošalje ove anđele da isprave vašu grešku i naravno da vas uljudno kazne. Ako ste ipak poneli svu moguću opremu, vezali pojas, alkohol niste takli dve godine i uradili sve po propisu, budno oko ovih plavih anđela čuvara će vam naći neku grešku koja je mogla glave da vas košta a oni se brinu da vas košta samo par crvenih.
- E brate ajde samnom po pivo
- Nemoj sad brate eno ih plavi anđeli stoje dole čekaju žrtvu, naće nam nešto garant
- Ma opušteno imam sve što mi treba
- Dobro veče, vozačku i dokumenta
- Evo izvolite
- Da li imate sve od potrebne opreme?
- Naravno pogledajte
Plavi anđeo obleće oko auta gleda sve redom
- Jel' sve uredu?
- Pa i nije, nemate pojas na zadnjem sedištu, (trš) imate polomljen žmigavac, (bum) a i guma vam je izbušena, sve u svemu 5000 kazna, 5999 sa promenom gume i žmigavca i naravno ugradnja pojasa 1999 din...
Prije neki dan htjedoh se i ja oprobati u ovom gospodskom sportu i tako dokazati svim dusmanima svoj supertalenat za sve oblike kreativnog rekreiranja. Kad ono, medjutim... Jebeni teren je veci od onog za stoni tenis, a svaki udarac po loptici istu posalje tamo na fudbalsko igraliste gdje lokalni dripci puse onu smotanu cigaru u krug. Usput, radoznala djeca(koja virenjem kroz ogradu prekracuju svoj izostanak iz skole) svaki tvoj potez proprate sa posebnim odusevljenjem (to je isto ono odusevljenje do kojeg nastoje doci i oni tamo sto puse, par minuta po zavrsetku svog obreda). Ima tu jos zanimljivih stvari, ali ne bih da duzim... Elem, zbog toga se tenis rimuje sa penis.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.