1. Psovka, a u isto vreme hvala u nasem govoru (da ne kazem jeziku).
2. Samo psovka.
Primena ovih psovki je dokaz da i mi Srbi postujemo Darvinovu teoriju i da zato dosta bucnije reagujemo na drugu nego na prvu psovku.
Naime, za "idi u kurac", lako se zakljucuje da je doticni poslat u ono vreme kada je bio spermatozoid.
"Idi u pizdu materinu" rezervisana je za visi oblik zivota, tada smo vec fetusi, a i spominje se majka, tako da ta psovka nikako nije dobrodosla i u 78% slucajeva predstavlja pocetak tuca i vecih rasprava.
Paradoks druge psovke lezi u tome sto skoro niko u Srbiji ne koristi rec mater, vec majka, ali bi bilo glupo da se kaze "Idi u pizdu majcinu".
Izvorno je milozvucnije.
To je rastegljiv pojam u verbalnom i fizičkom smislu.
Verbalno: od četkice za zube (često je u ustima sa potrebom i bez nje - psovke) do pračke (jedno od ružnijih poređenja).
Fizički:od prstića (dečja istraživanja vlastitog tela) do dečje glavice (rađanje).
Stara SRPSKA psovka.
Koristi se najviše u Šumadiji i Pomoravlju.
Spada među opasnije SRPSKE psovke jer poreklo znači:oca,majku,babe,dede,prababe,pradede i tako dalje.
Dakle ovom psovkom se psuju svi krvni preci.
Ujaci i ujne,stričevi i strine i ostala mnogobrojna rodbina su izgleda izostavljeni.
Popularan izraz međ' starijim življem oko Morava i pritoka im.
Kaže se za osobu koja je glupa kao da je pala s kruške, ne zna ništa ni o čemu, ali zato zna da landza, bandza i landara po čaršiji, da bude drska i problematična. Vokabular joj sadrži mršavu stotinu reči, od kojih polovina ima konotaciju psovke ili vulgarnosti klase kočijaš, ne zna da formira pravilnu rečenicu i koristi padeže, ali zato zna da ti beskrupulozno saspe najgore uvrede u lice.
Za takvu osobu se nikako ne može reći da ne zna u pare. Iako ih nikad nema, vrlo dobro zna da zafrkne i zajebe za koju crvenu i obično je baba ta koja prva strada. A baba jadna 'oće da učini budali...
- Komš'o, jesi video negde onu moju budalu? Dva dana kako je otišao od kuće, ne javlja se bitanga, koske ću da mu polomim.
- Eno juče uzeo bombu apatinskog na recku kod mene u prodavnici, on i onaj mamlaz Džigibau.
- Jao Spomenka, jebem li ti sunce! Onaj Džigi što bele kučke ime ne zna?
- Taj, taj. Ko zna šta rade, kad god ih vidim sve nešto trepću na sitno i cere se ko ludi na brašno.
- Neka, neka. Imam ja kajševa kod kuće, videće mamlaz. E 'fala ti komš'o.
____________
- Tata, tata, kako se zove ona bela komšijina kera?
- Nema veze sine, znaš da tovariš bale u traktor. Daće tebe tata na miraz, ne brini ništa.
- Ma neeee tata, pas onaj beli?
- Da, da...
Na nepošten, pokvaren i lukav način ostvariti korist za sebe.
Monolog poštenog radnika.
Celog veka radim kao konj, a pametni se na mufte obogatiše.
Zatim dolaze psovke koje ipak ne bih nabrajao jer bi potrajalo, a i vama bi uzelo mnogo vremena za čitanje.
Pošto su pretnje/psovke kopulacijom sa majkom i sestrom ušle u svakodnevni govor i obesmislile samu pretnju/psovku, dovitljivi plebs je smislio nov način davanja do znanja sagovorniku da je njegovo dotadašnje ponašanje postalo neizdrživo i bude li nastavio da se koristi istim radnjama i vokabularom ubuduće, poziv istražnom sudiji i patologu je neminovan čim policija obezbedi mesto zločina i uokviri kredom već rahmetli bezobraznika jer nikakav drugačiji scenario, jednostavno, nije moguć. Gore napisana rečenična forma se u kratkom roku od svog nastanka odomaćila u našem narodu jer je moguće prostim nadovezivanjem stare, dobre penetracije tetkinog rča i majčinih usta dobiti uber pretnju/psovku, a naročito je često korišćena u ugostiteljskim objektima duž južnog dela državnog puta M22, poznatijem kao Ibarska magistrala.
Miloje: Milisave, bude li onaj tvoj mamlaz od sina opet dirao moju ćeru dok peva kod Raje u kafani, ono sto je deda Mića uradio Turcima kod Jedrena i Švabama na Solunskom frontu će bude ništa 'spram onoga što će teb' i njeg' da snadje.
Milisav: (xexexe, mali je opasan na tatu) Dobro, bre, Miloje, će da mu kažem, da l' zbog toga da me prekidaš dok gledam dnevnik, sad treba da puste šta je Voja danas sve poručiJo iz Haškog kazamata ovim izdajnicima i stranim plaćenicima.
Miloje: Nemoj ti meni "će da mu kažem", nego da je ne dira više, seno ću da ti zapalim!
Milisav: Kome, bre, ti seno da zapališ?!? Iščupaću ti noge iz dupeta da ni u kolicima ne možeš da sediš, jebem'iti prvi red na sa'rani i sitno žito, Ščuo?!?
Neiziviljeni klinac koji pokusava da se dokaze kroz huliganstvo,vandalizam,psovke,nacionalizam(na pogresan nacin),patrotizam(na pogresan nacin),rusofiliju,satrovacki sleng,krstace ili kajle oko vrata i obavezno sa 3 prsta u svakoj prilici koje onako pozerski pokazuje na svim slikama i u javnosti.Da ne pricam o rekvizitima koje poseduje i koji stoje u njegovoj sobi do sledece utakmice kao sto su zastava,bejzbolka,staklena flasa(zar vam to nije sumnjivo?!).
Prezire sve sto je drugacije od njega i misli da je iznad svih,a da su svi kako on voli da kaze "ljakse".
Za devojku koja nece da ga gleda u oci kaze da je narkomanka i vestica.
A,za onu koja nece da mu da govori svasta i pise svasta.
Taj govori kako bi isao na Kosovo kad bi izbio rat i zivi za taj trenutak!
Kada bih stavila primer bila bih banovana zbog vredjanja!
Uslovni refleks iskusnog vozača kad je na mestu suvozača neiskusnom vozaču.
- čujem kupio si kola ženi?
- jesam, pre par dana, juče me malo provozala.
- kako vozi?
- ma odlično, psovke je savladala kao da vozi već 20 godina, još samo vožnju da savlada.
- znači, ubio si se stiskajući kočnicu na plejbek?
- taj rad.
Osmeh osobe sa velikom glavom.
...Nije uspeo dovoljno da savije svoju teleću glavu, pa čelom lupi o čamov mertek, a umesto psovke na licu mu se razvuče širok osmeh uprkos oštrom bolu koji je osetio. Bio je pijan kao mamba...
Pogreška. O i te kako se raspravlja, oko čega drugog ljudi i da se raspravljaju ako već imaju potrebu takve vrste? Loš ukus bode i oči i želudac, a neki je toliko loš da bi samo prekaljeni zen budista uspeo da sakrije gnušanje, i na licu zadrži grimasu ravnodušnosti ili pak blagi, pristojan osmeh.
Načini oblačenja, količina šminke, vrsta muzike, stavovi..Teraju razum ne u petu nego u potpeticu, a nagon tera fiziološke potrebe da se momentalno aktiviraju, sve u isto vreme. Tako vam se može desiti da nesklad boja i melodija izazove naizgled začudjujuće ponašanje gde peglaš po zidovima, pišaš po tepihu i sereš po nameštaju, grebući pritom noktima naslon od fotelje i izgovarajući takve psovke kojih bi se i kamiondžije uzdržale. Imaš potrebu da urlaš, lomiš, trčiš go i udaraš kitom o čelo onog ko je sve te gadne ideje i nagone u tebi probudio.
- Mira Škorić, Jami i Dragana mirković su nepravedno u Cecinoj senci.
- Tump!
- Ali..Ali zašto si me darivao kitom u čelenku?
- Eto.
Najpre pročitajte, pa mi onda dirajte ženskog roditelja.
Elem, iza gornjeg – usudiću se da priznam – malčice i „rogobatnog“ naslova, krije se, zapravo, jedna od najjednostavnijih i u svakodnevnom životu prosečnog „korisnika“ s ovih prostora najučestlijih retorskih tehnika...ukoliko, razume se, iz „menija“ izuzmemo psovke i kletve koje i inače čine najmasovniji sastav istog. Začinjena, za nas Srbe, već tradicionalno DOVOLJNO OBILNOM količinom cinizma i sagovorniku od prekoputa servirana sa više nego preslanim prilogom od lažne intimnosti, pomenuta stilska figura „ne zahteva aktivno učešće mozga svog juzera“ te stoga svoju upotrebnu vrednost nalazi u svim – da, dobro ste čuli – SVIM aspektima života poznatim jednom osuđeniku na isti. Bilo da je u pitanju najobičnije pozdravljanje, oslovljavanje ili, najčešće, podjebavanje rendom osobe u aproksimativnoj blizini samog sebe, konstrukcija iz naslova nudi rutinu koja nam ionako fali u današnjem prebrzom svetu. Srdačan.
- Ooo, ko je to ustao iz kreveta u 5 sati popodne! Malo SMO više popili sinoć, a?
- Odjebi, bre, smaraču jedan, dovoljno mi što me Sunce šiba po faci...
---------------------------------------------------------------------------------------------------
2) Izdrkavanje na podređenu osobu
- Opet KASNIMO na posao, Joviću?!
- Joj, šefe, izvinite, zapalio mi se auto na pola puta, još me zeza onaj hladnj...
- Pa, što ne KUPIMO novi auto, Joviću? Bolji auto, Joviću?! Onda sigurno više ne bismo kasnili!
- ZATO ŠTO IMAMO NIKAKVU PLATU, PIZDA TI MATERINA ONA PRIVATNIČKA I ROBOVLASNČKA!!!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
3) Sarkazam akademske provinijencije
- ...i tako mi danas imamo Zakone.
- Uh...Kolega, to ni iz izbilza nije bio odgovor na pitanje koje sam Vam postavio. Hoćemo mi malo to da PONOVIMO pa da se vidimo u nekom tamo sledećem roku, a?
- Pa, ne znam kako Vi, profesore, al’ ja ako sad fulam, jedini rok koji ću videti biće onaj “vojni”, ako me razumete...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ime?
- &%$#$%...
- Prezime?
- &%$#...
- Znaš zašto si uhapšen? Je li, bre?! Čuješ ti šta te pitam?!
- &%$#$%...
- Malo PIJEMO, malo ženu BIJEMO, a?
- #$%&!
- A sad i PSUJEMO!? E, pa nećemo tako, moj Srbine! Strahinja, Kovinac! Odvedite gospodina u obilazak “ovalne sobe”, xexexe...
- Ovaj, šefe...Da ga vodimo GDE??
- Jesmo mi to glupi il’ se samo pravimo?! Aman - idite i ispomerajte mu bubrege malo, šta stojite tu k’o da ne znate proceduru, majka mu stara!?!?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
5) Etika
- Kako SMO danas, gospođo Hadžizdravković?
- Gospodine doktore, man'te se izlizane retorike, molim Vas, ja sam samo došla po novi recept...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kako ĆEMO, momak? Je l’ isto k’o prošlog puta?
- Zapravo, ja sam prvi put ovd...
- Kako ćale, keva? Je l’ ti se porodila sestra? Koja ti ono beše godina na faksu?’Sam ti prič’o ja ikad o mom pokušaju studiranja? Karaš nešto ovih dana?...
Frizeri – jebeno neprikosnoveni vladari retorike.
Slogan Evropskog prvenstva u košarci održanog u Beogradu 2005. godine. Nalazio se na bilbordima postavljenim na putu od aerodroma "Nikola Tesla" ka gradu i na svim graničnim prelazima. Prvo što su svi oni koji su dolazili u Srbiju mogli da vide je upravo to: Dobrodošli u zemlju šampiona... Posle osvajanja zlatne medalje u vaterpolu na Svetskom prvenstvu u Rimu 2009. selektor Dejan Udovičić je predložio da se ti natpisi vrate.
Taj natpis nije samo slika ogromnih uspeha svih naših sportista i naše zemlje, već se u njemu nalazimo i svi mi: svi naši sati provedeni pored televizora, po kafićima, trgovima, sva naša nerviranja, strahovi, psovke, suze, svadje, radovanja, piva, slavlja....
Softcore psovka srpskog jezika. Slabije od 'bem ti nanu, a jace od 'bem ti lebarnik. Kao softcore psovka( inače softcore psovke su prave velike pande u srpskom vokabularu erockih vantazija, koji je uzgredbudirečeno pun psovki tipa 'bem ti dete krvavo). Ova lagana psovka opstala je u srpskom rečniku zbog svoje lake primene u napetim situacijama kada nekom želimo da "stavimo do znanja" a da ga ipak ne uvredimo ( osim ako mu je tetka neka MILF cica, pa tako prividno zadovoljavamo svoj životinjski nagon). Elem, ova softcore psovka je takođe upotrebiva kada se obraćamo klincima u školskom, kako bi mu skrenuli pažnju, da dobaci odbeglu loptu. Lagana i ne vređa, mnogo. Prosto možete s' njom da isipirate usta a da vas niko ne gleda kao ljadžu.
- Baci, baci, baci! Baci bre brate, vidiš da sam sam! Dal si rahitičan, dal si gluv, ne znam, auffff. 'Bem ti tetku.
- Ej, mali, mali, mali! Ej ti mali, jao 'bem ti tetku, daj ovamo loptu!
Hatršššššššššššš, čk buuuuuuuuuuuum. Ode lopta u tri lepe.
- Jao 'bem ti tetku malu, samo kad te navatam.
Baba koja obicno zivi u nekoj oronuloj kuci. Ne mora da zivi na cosku da bi bila coskara,potrebno je samo da izviruje iz ugla prozora,i ceka kada ce lopta da joj odleti u bastu-dvoriste,kako bi imala razlog da je probusi. Takodje je tu da vas "Tera pred vasu kucu",kao da je gradila ulicu. Inace,senzori za otpadke su na vrhu glomaznog nosa,i svaki put kad se papiric nadje na travi pred njenom kucom,moracete da ga pokupite,bili vi krivi ili ne,ili prosto da produzite dalje,uz cascenje njenim krestavim glasom koji vas ispraca. A i od nje obicno mala deca uce svoje prve psovke: "Mars pred svoju kucu,vrag ti srecu odnio" i "Jeba ti pas mater,bjez' otalen" i slicno. Omiljena medju omlad'nom.
Zaboravljeni vid zabave. Nekada najcesce stampani u formatu A4 (LUNOV MAGNUS STRIP, ZLATNA SERIJA), mada je bilo i vecih i manjih (ALAN FORD, STRIPOTEKA...). Divan svet maste u koji su bezali klinci koji nisu imali internet, video igrice itd. Svako od nas je imao svog omiljenog lika, zavisno od njegove moci i ponasanja.
- Zagor Te-Nej: verovatno najpopularniji, sarm dugovao pomocniku Ciku (Filipe Kajetano Lopez Martinez Gonzales...)
- Blek Stena: nikada nije dobio batine
- Teks Viler: dosta realan lik, Teksaski Rendzer
- Kit Teler: dete koje pobedjuje krezube meksikance
- Mister No: redovno dobija batine, vecim delom zbog ribe
- Marti Misterija: detektiv nemoguceg, najveci protivnik mu je bio Orli
- Dilan Dog: istrazivac natprirodnih pojava i mnogi drugi.
Mnogo likova, i pozitivnih i negativnih ( Blaf, Zalosna Sova, Mandrak, Lotar, dr.Ksabaraks, Gruco, Komandant Mark, profesor Okultis, Kobra, Kul, Lun-kralj ponoci, Srebrni letac ...)ali sve je najvise zavisilo od maste citaoca. Naravno i psovke su bile nezaboravne.
Sto mu gromova, karamba i karambita, sto mu munja, prokletstvo, pakla mi, nebesa, jelenskih mi rogova, svih mi bubnjeva Darkvuda, sekire mi...
Uskoro bi trebala da dobije voditelje, i to - Miljana i Ivana
Veroatno će bolje proći od Nindža Ratnika.
Samo treba da uvedu neke prepreke,kao npr - Gađanje Slavice Đukić-Dejanović štiklom sa 15 metara.
Glava je 40 poena,telo 25.
Podpredsednici nose po 20 poena,članovi protivničkih stranaka po 5,a psovke ka istim po jedan bod.
Manje više to već imamo,samo nam voditelji fale
Psovanje je prirodni i svakodnevni način izražavanja svakog "normalnog" srbina. Ako ne upotrebiš bar 20-tak psovki tokom dana onda nisi pravi srbin. To je veština koja se uči od malih nogu. Osnova svake dobre psovke u Srbiji vezana je za seksualne radnje i određene životinjske vrste, npr. : jebem ti..., puši..., sisaj..., liži tj. ti si jedna... pa onda ime životinje. Srbi se ponose velikim spektrom svojih psovki koje koriste čak i drugi narodi, npr: slovenci, hrvati, bošnjaci, bugari idr. (s obzirom da kod njih ta vrsta sporta nije razvijena u punoj meri). Jedna od prvih stvari koje stranac nauči na srpskom jesu: jebem ti mater i puši kurac. Svakom srbinu se srce ispuni u tom trenutku. To je naše nacionalno blago koje ljubomorno čuvamo i kojim se ponosimo do neba.
Nekada popularan hobi, prva brokerska iskustva.
Posle škole, svi iz ulice se skupe, počinje kurčenje, razbacivanje malim kutijicama, razmene, dilovi, ova moja vredi tries' pet dinara, džabe kad je moja četres', i tome slično. Povremeno upadne neki zalutali padobranac sa izjavom da je nabavio Classic i Best i automatski biva stavljen na stub srama i ismejavan jer, zaboga, to su tako aut primerci, svi ih toliko imaju da su ih i izbacili iz upotrebe. Nije bilo bitno ima li paklica sve folije, pa čak ni poklopac, bitno je ono što piše na njoj i vrednost na tržištu. Posle mnogo ja-rek'o-a-ti-još-pričaš konverzacija i eventualno neke amaterske psovke, nađe se kompromis i svi odu kućama da ljubomorno proučavaju nove, tek stečene, kartonske zanimacije. Skupljali smo tako paklice i nismo marili za novac, danas skupljamo novac da bi kupili paklice.
Glavni Baja, sa najboljim primercima: Uhaaa, Dunhill ?! :sviprisutniBULJ:
- VAAAAAU ! (iz svačijih usta)
GB: Dam ti L&M, Ronhill 100's i Gitanes za to ?
- C, a-a, ne dam, jedva sam je našao.
GB: Jel takO ? Dobro, će viš ti...
Opaska matoraca, kada se "neki novi (uglavnom njihovi) klinci", uporno trude da ih zavrnu na sitno, nešto slažu, sakriju ili glumataju ludilo odraslog života. A tim klincima je toliko teško da shvate koliko su providni i provaljivi, kad najave da će spavati/učiti kod druga/drugarice, da povraćaju zbog pokvarene pljeskavice i da su popili samo dva piva. Zar je moguće da taj matori ćale, slepljene guzice za TV-fotelju, koji između brkova i naočara večito mumla neke izmodele psovke, i koji redovno zaspi u 15. minutu utakmice, zna kad ste pušili, šta ste pušili, gde ste pušili, kako, zašto i kome? To što nam je zamišljanje perverznih igrica naših matorih ravno uništenju našeg libida, ne znači da smo mi njihovi revolucionarni izumitelji. I to što smo smislili dobru laž, ne znači da su oni toliko gladni da je progutaju. Oni nas samo, pod izgovorom poverenja, kontrolisano puštaju da sami čuknemo glavu o neko drvo i napravimo po neku čvorugu za suvenir.
- Majko, ja ću večeras posle grada da spavam kod Mileve.
- Aha, dobro, samo nemojte mnogo da pijete.
- Mhm... Dobro, aj' ćao!
- Ćao, i pozdravi tu Milevu, i koristite kondom, nemoj posle da mi se žališ kako nisi spremna da podižeš žgepče, koje će da te laže ovako kao ti mene.
Nikada mi nece biti jasno, zasto ljudi namjestaju kravet?Namjestis ga , da bi ga opet rasturio.Zbog tog mog nerazumjevenja,ili kako moja majka kaze lijenosti, razvio sam poseban nacin namjestanja kreveta-nogama(vjerujem da je i velikoj vecini poznata ova disciplina).Fino legnem u krevet(koji zbog navedenog neshvatanja nisam namjestio), i onako razbacani prekrivac(cebe,jorgan,plahta, u zavisnosti od temperatute u sobi)namjestam nogama, dok ne postignem da svi djelovi mog tjela budu prekriveni,medjutim ukoliko niste bas vjesti u ovoj disciplini, vrlo cesto se desava da se sirina i duzina prekrivaca ne poklopi sa vasom pozicijom tjela.Kada shvatite da ste se zajebali,mrzovoljno(ako ste umorni desava se i uz psovke) izvrtite pokrivac dok ga ne namjestite kako treba.Prednost ovakvog nacina namjestanja je u tome sto dok pedalate nogama, izmorite se dovoljno toliko da cim se umirite, san nastupa momentalno.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.