
Jedna od retkih zajedničkih stvari ljudima iz Subotice, Novog Sada, Kragujevca, Niša, Vranja, a i šire. U većem delu sveta postoje slični animoziteti unutrašnjosti i spoljašnjosti, a kod nas se ispoljavaju u smislu da sve što ne valja južno, a vala i severno od glavnog grada dolazi upravo iz glavnog grada.
Interesantno je da se hejt nastavlja i kada svi masovno pohrle da žive u Beogradu.
Vest: "Novi aluminijumski kombinat u Bogovađi zapošljava 1000 ljudi"
Komentar: Marš bre u sto kurčeva! Vi Beograđani našli kod nas da zagađujete i zapošljavate našu čeljad za minimalac!
Fejsbuk
Pera: Ljudi, čuo sam da se menja raspored linija kada bude rekonstrukcija Slavije, zna li neko nešto o tome?
Mika: Idi bre u dupe na vašar! Kakve to veze ima s tim da li mi je paprika uspela u Babušnicu?
Pera: Specijalno me zabole dupe za tvoju papriku. Razvlačiš faks 10 godina da bi živeo u mrskom ti Beogradu, a da nisi izgubio budžet, ne bi ni pomišljao da vadiš papriku u Babušnici.
Pretraga familije koja nije duže dolazila na groblje za mestom gde je voljeni im pokojnik uzemljen.
- Je li, gde mu beše parcela?
- Ne znam. Izgleda nas ćale zajebava i sad. Ti si stariji, seti se.
- Uh, sećam se da je do njega bio i Rade Lokator.
- 'Si siguran?
- Ma da, zapamtio sam to jer im isti svakodnevni raspored k'o u kafani što je bio. Mita kafedžija ih još oplakuje, opao mu promet drastično.
- A da odemo mi lepo u kapelu, pripalimo sveće, pa da i mi palimo?
- Predlog usvojen! Nego, da nas ne usnimi Joza, video sam ga malopre, zajebavaće nas...
- Ma šta te zabole, lako je Jozi! Njegov ćale za vreme bombardovanja bio rezervista na Kosovu, sad mu nađe parcelu očas posla gajgerovim brojačem!
Ogranak Pakla koji trenutno operiše na zemlji. Stvoren kako bi se smrtnici pripremili za temperature, gužvu i osoblje koje ih čeka posle njihove blagovremene smrti.
Bus kasni sat vremena kad ga čekaš, (ponosno) dodje ranije kada trčiš na njega.
Tri busa za isti pravac dodju u isti termin, sledeća dva sata pustinja, sve sa onim čudnim biljkama koje se kotrljaju.
Neka vozila Beogradske Laste čak imaju i klimu umesto Promaja sistema, ali ti busevi ne puštaju djake sa mesečnim kartama, iako na istim kartama piše da bi morali.
Kondukteri žive na dijeti zamišljenoj da poveća širinu struka i nivo telesnog smrada do predhodno nezamislivih granica.
Raspored dolaska autobusa tako zamišljen i kodiran bojom, da si Džon Long Silver ne bi mogao da nadješ šta tražiš.
Sve u svemu, celo iskustvo putovanja Lastom je jedna velika orgija mazohizma.
1) Mesto gde većina ljudi ode da piša ako u blizini nema toaleta. Takođe ista ta većina isto I poriče. Ali postoje I neki hard core likovi koji to otvoreno ističu. Respect.
2) Prieučno mesto vojniku za zabušavanje tokom čišćenja kruga. Obično je to onaj vojnik što avaki drugi dan uzima poštedu I što ima toliko specijalističkih pregleda kao da je konkurisao za astronauta.
Situacija 1.
-De ćeš?
-Idem iza ovog drveta.
-Šta ćeš tamo?
-Zanimljiv mi je raspored čvorova. Pa da pišam idiote, jesi primetio možda da hodam na smešan način zadnjih pola sata?!
Situacija 2.
-Dežurni de je Ščepo?
-Eno ga čisti iza drveta gospodine majore.
-Opet zabušava! Pero čistićeš mi do kraja roka, ima bre ruke da ti otpadnu od skupljanja granja.
Nakon 15 min.
-Dežurni, gde je Šćepo?
-Eno ga iza drveta gospodine majore.
-Zovi ga.
15 milisekundi kasnije
-Izvolite gospodine majore.
-Šćepo naredna 2 meseca si pomoćnik dežurnog vikendom. Jel jasno?
...
''Hmm, već je pola 9, još malo, i palimo na jezero, ima neka svirka. Sjajan način da se proslavi kraj letnjeg raspusta... eh, kada samo pomislim da je sledeće nedelje škola. Kada se vratim verovatno ću da džedžim na Vukajliji do nekih 06:00... valjda će mi se do tada prispavati... mislim, danas sam baš preterao, ustao sam u pola 4 posle podne. Keva popizdela, ručak mi se ohladio, a ona ne voli kad se podgreva... posebno slatki kupus!'' Ponesem mišlju o opojnom mirisu slatkog kupusa - probudio sam se. Bilo je 07:03. Telefon je zvonio, ko zna koliko dugo. Nije mene lako probuditi, a i ipak sam prethodne noći zaspao oko 4... šta ću, nisam navikao rano da ležem. Javio sam se. ''Esi ustao?'' ''Jesam kevo, šta je bilo?'' ''Da ti kažem da nije hladno napolju, ne moraš onaj debeli duks da oblačiš'' ''Važi, hvala na obaveštenju, odoh da se spremam...'' Stao sam pred ogledalo. Prizor nije bio prijatan. I dalje nisam siguran da li sam to bio ja ili se neko usrao. Hmm, odavno nisam video sunce u ovom položaju na nebu... Bilo je pod veoma oštrim uglom. Protegnuh se kraj prozora i potražih nešto da odenem, smrzao sam se, ne smem više spavati bez majice. Obukao sam onu sa logoom Jelen piva, popio 2 čaše vode i ispreturao natkasnu ne bi li pronašao neku svesku koju ću poneti u školu kako bih zapisao u nju raspored časova. Eh, treća godina gimnazije... Kad već 2 proleteše? A i ovo leto, nešto kratko trajalo, jebem li ga... U kući je bilo prohladno... šta ću, nisam navikao da se budim u hladnoj prostoriji. Glava mi je bila teška, kapci nabubreli... pulsirali su, tražili su, odnosno zahtevali! da ih sklopim. Večeras moram leći ranije, makar ostao budan do svitanja... da, definitivno ću leći ranije. Još 10 minuta do polaska... kako ispuniti to vreme? Znam... upaliću komp, i na Vukajliji ostaviti definicije koje sam noćas zapisao na telefon u nedostatku sna. Kako sam samo inspiracije imao. Postovanje završeno, vreme da se krene...
Sreća pa su časovi skraćeni, potreban mi je predah, ovo trosatno spavanje kao da samo još više umara, jebem li ga... Vrata su se zatvorila za mnom nekako volšebno. Zaključao sam ih, i opreznim korakom krenuo niz stepenice. Sunce je jarko sijalo. Zaslepilo me je.
Neminovan proces, jedan sasvim običan događaj koji te natera da shvatiš
da više nisi dete, da polako ulaziš u taj dosadan svet odraslih.
Ljudi u autobusu ti umesto smeškanja i štipkanja za obraze poklanjaju smorene poglede ili ti se obrate samo kada žele da im ustaneš (nađe se tu i poneko štipkanje, ali za guzu).
Kad si bila klinka želela si da odrasteš da bi imala pare da pokupuješ celu prodavnicu slatkiša, da se završi ta jebena agonija biranja između "Seke", "Najlepše želje" i kinder jajeta. Sada kada imaš tu priliku, suzdržavaš se od slatkiša, kao i od gomile druge hrane za koju misliš da stvara neki gram više.
Samo jedan pogled na nekog hiperaktivnog klinca koji je obučen u odrpanu majicu i blatnjave pantalone dok trči ka drugovima, i tebe koja si utegnuta u korset dok pokušavaš da prekrstiš noge tako da ti minić ne otkrije previše...toga.
Kada završiš sa tim sranjima i oči ti postanu poluzatvorene, a mozak prenatrpan stvarima koje moraš da postigneš i ljudima koje želiš da zbudžiš u svoj jako natrpan raspored, kada si svesna i kada si u stanju da razmišljaš svojom glavom, sve više stvari ti je potrebno, sve više zahtevaš, a sve manje možeš da postigneš, ponekad te probudi urlik buntovne dece, dece koja teraju inat svim onim smorenim ljudima...
Onda shvatiš da si prešla u tabor onih drugih. Posmatraš sebe sada i sebe nekada. Nekada si sa drugaricama ogovarala zapuštene majke, čudeći se zbog čega ne koriste svu onu šljokičastu šarenu šminku. Odbrojavala si dane kada će ti mama dopustiti da staviš bar maskaru.
Želela si da vrištiš i iskačeš iz mase, klela si se da nikada nećeš biti ona napeta baba iz pošte koja maše rukama i žali se na vreme, želela si da budeš ista kao i tvoje male drugarice, tipičan stereotip.
Sada si ona osoba koja ne privlači pažnju i koja želi da dođe kući da odmori noge. Nemaš snage čak ni da se nasmeješ toj životnoj ironiji.
Osoba koja vas probudi u 7 ujutru. Obično posle izgovora njegovog/njenog imena sledi kletva ili psovka.
" Jao b'e komšija setio si se sad da popravljas krov majke ti ga popandrčim!"
---------------------
" Dobro b'e kevo ceo zivot ti stoje tako, sad si nasla da praviš novi raspored za šerpe i poklopce!"
---------------------
" Jao b'e jel' ovi vrapci pili domaću celu noc pa se sad se sad raspevali, krila im se osušila da Bog da'"
---------------------
Neko kuca na vrata
" Dobro jutro, mi smo iz Jehovinih svedoka"
" Pa i ja sam jednom video odraz Isusa u šolji za kafu, pa nisam napravio veru od toga, ajde odbi Sotono!"
" Pa gospodine niste ni pogledali nas program"
" Šta imam da ga gledam kad vidim da budite pošten narod u 7 ujutru odmah znam da ste veoma pametni. Ajde iš!"
Alkoholičarska igra za više ljudi. Naziv dobila po glavnom gradu Libana, jer je grad za vreme građanskog rata u toj zemlji bio potpuno uništen što se može reći i za svest i zdrav razum učesnika ove igre na kraju večeri. Izmišljena u SAD i dušu dala za žurke na kojima želite da nešto smuvate. Inače sa ponosom ističem da smo moji ortaci i ja 100% sigurno "uvezli" ovu igru u Srbiju i jako malo ljudi zna za nju. (možda malo po Beogradu jer ipak smo tamo studirali...)
Pravila su sledeća. Igraju dve ekipe po dvoje (najbolje mešoviti par). Potreban veliki sto (što veći to bolje), 12 plastičnih čaša od 2 dl , 4 ping-pong loptice i gomila piva (može i žestina ili vino, ali nije preporučljivo). Čaše se, po 6 komada, poređaju sa obe strane stola u raspored kao čunjevi za kuglanje i napune pivom do pola. Protivnička ekipa gađa lopticom u čaše preko stola (jedan igrač, pa drugi). Ako pogode direktno u čašu, protivnici moraju da popiju sadržaj te čaše. Ako pogode rikošetom od stola, piju se dve (pogođena i još jedna). Pobeđuje ekipa koja prva "očisti" sve protivničke čaše i pobeđeni moraju da popiju sve što je pobednicima ostalo. Pobednička ekipa ostaje u igri i igraju protiv sledeće. Već posle 4 partije, veseloooooo...
Ovaj izraz se obično koristi kada opisujemo neku bolesno mršavu, a istovremeno i izuzetno ružnu osobu.
-E brate, kako bilo sinoć na žurci, jel ti se javila ona Maja sa chata?
-Uf jeste...brate, izveštila se sa fotošopom kao Mirko Cvetković sa kuvalom za kafu...da ti vidiš one ksilofone od zuba, kao da je zagrizla usnu harmoniku. Moj usb kabl za mobilni je deblji od jedne njene noge...a bleda, juuu....ma, lepše su sahranjivali brate, informacija iz prve ruke!
----------------
-šta ti je Mare, što si tako ispijen jebote? Kad si mi pružio ruku da te pozdravim, mislio sam da mi tražiš koji dinar da mi Bog da zdravlja!
-Ma, do sinoć sam se jebavao sa ustavnim pravom...kad pogledam u raspored, a ispit bio prekjuče...dušu sam isplakao! Nisam oka sklopio, do pre par minuta sam skičao u jastuk i slušao Green Day!
-Au...daj čoveče, pojedi nešto, utakni infuziju, idi zaperi se...lepše su sahranjivali brate, sablazno izgledaš.
Izuzetno iritantan lik, koji se mota po teretani i u svoj svojoj nabedjenosti davi sve oko sebe, kako samo on radi pravilno sve vežbe i kako može da se desi da postanete užasno deformisani ako ga ne poslušate.
PONEDELJAK(vežbe za grudi)
Lik radi propadanja i sklekove.
NRP lik: E brate ne radiš pravilno..radi malo brže da te bolje uhvati...e, forsiraj malo više tu levu ruku vidiš da ti je slaba...pff ja uradim takvih 50 bez da sa zadišem.
UTORAK(vežbe za biceps i triceps)
Lik radi vežbe sa odgovarajućim tegovima koje mu je trener preporučio.
NRL lik: E tebra ne radiš pravilno...kol'ko to dižeš(?)...što ne uzmeš da radiš sa duplom težinom(?), uzmeš malo Krealkalin i da vidiš da može...i ja sam bio kamenče, a vidi me sad,kao da sam odavaljen od stene.
SREDA(vežbe za pločice)
Lik radi različite varijacije trbušnjaka.
NRL lik: A što radis trbušnjake danas(?)...u loš ti je raspored treninga, a i ne radiš pravilno ...nepravilno udišeš i izdišeš, jeR treba da legnem da bih ti objasnio?
Lik: Livada sine, idi smaraj nekog drugog!
Trenutak u kome pravi čovek dolazi do izražaja. Jer onaj ko u sebi nosi ljudskost, uvek će mi biti poput brata. Biće čovek i kada to drugi oko njega nisu.
Slušao sam ih kako me ponižavaju. Moja deca, krive roditelja koji jedino njih ima. Nisam trebao dolaziti nenajavljen, oni imaju svoj život, neki svoj raspored. Ja sam star, za mene više nema mesta pored njih. Nije važno što sam za njih dao sve, i što bih dao i ovo malo života. Ali gde da kunem decu, samo se nasmešim, okrenem i odem. Valjda je život takav.
***
Kažu da zbog ovakvih poput mene, oni nemaju radna mesta. Psuju Tuđmana koji me nije ubio. Kažu nije meni mesto ovde, draže im je da vide kera, nego mene. No ipak, to su ljudi, valjda ne znaju šta čine. Ne ide da im želim zlo, samo ću se nasmešiti, i onako tužan otići.
***
Svi su znali da je volim. Ona je znala. Nije me bilo dugo, al nije do mene. Rekla je da će me čekati. Ja ulazim u našu sobu, a ona me čeka. Čeka, ali sa drugim. I u meni sve se ruši, pa gde baš ona?! Psovao bih, urlao bih, ali nikad nisam bio grub prema njoj. Samo se nasmešim , okrenem i odem.
Ne biram, daj šta god da daš. Ne odbijam ni sudski poziv.
- E pa nek si i ti stigao kući pijanduro jedna! De si se opet zalokao, konju jedan zaprežni?
- E bre ženče moje drago, leglo konačno ono nasledstvo naše, nema više brige oko para i kuće! Sve smo rešili!
- Jao mužiću moj, pa jesi mi gladan srećo moja, daj da te ženica tvoja nahrani kako valja jel može?
- Naravno, šta ima da se jede pričaj?
- Ima supica, sarme nešto malo od juče, a ako želiš da ti spremim na brzinu ima i nekog mesa još da se ispeče?
- Može ženo sve, ali baš tim redom, samo ubaci po jedno ladno između svakog obroka, da ti ne ožednim, a posle i tebe na kraju možda ubacim u raspored!
- Ufffff medeni moj....
----------------------------------------------------------
- Oooo kumašine dobro nam došao, šta se radi, kako je, šta ima? Jesi za kafu, rakiju, pivo, vino?
- E da baš tim redom kako si rekao, ne menjaj ništa, samo jedno po jedno molim te!
Ako do tada ne bude smak svijeta ili kakva druga katastrofa, stvarno će to biti zanimljivo vrijeme. S ovim tempom promjena koje se danas dešavaju, prosto ne možemo ni zamisliti na šta će to sve da liči. A to je tek za pedeset godina. Šta će biti za 1000 godina je skoro nezamislivo, a ono što je bilo prije 1000 godina ipak ima bar nekih zajedničkih crta sa današnjim svijetom.
Tako su prije 1000 godina, baš kao i danas, iste religije bile dominantne. 1009. baš kao i danas, u Evropi je bio manje više isti raspored nacija, samo što nisu sve nacije imale nacionalne države. Prije 1000 godina su se ljudi razmnožavali na isti način ko i danas, a kako će biti već za 50 godina veoma je diskutabilno. 1009. godine, evropska misao se zasnivala uglavnom na sholastici, a sholastika, premda je bila religiozno obojena, preuzela je mnoge ideje iz grčke filozofije, a te iste ideje su utkane i u današnji način razmišljanja.
E sad da se vratim na glavnu temu. Dakle, 2060. godina. Ako se nastave današnji ekonomski i demografski trendovi, na svijetu će biti oko 9 milijardi ljudi, a najveća sila će biti Kina. U kakvom će okruženju djeca tada rasti skoro je nezamislivo, baš kao što je nezamislivo i pričati unucima o "starim dobrim vremenima" u kojima su njihovi djedovi po 12 sati čučali na kompjuteru i pisali kojekakve definicije u pauzi gledanja pornografije. Ali, apsurdno je uopšte misliti da će se današnji trendovi nastaviti. Po Murovom zakonu, koji i dalje važi, svakih 18 - 24 mjeseca brzina i kapacitet računara se udvostručavaju, što do 2060. godine daje nezamislive vrijednosti. S toliko jakim računarima će gotovo sve moći da se simulira toliko vjerno da će se simulacija jedva razlikovati od realnosti, ako se i bude razlikovala uopšte. Samim tim neće biti potrebno ni za šta čovjek da se bori, jer šta god poželi moći će da simulira u ekstra brzom računaru, koji će uz to biti i krajnje jeftin. Ako se nastavi širenje zapadnog sistema liberalne demokratije i ako velike sile uspiju da obuzdaju sve režime koji iskaču iz kalupa poput Irana, Sjeverne Koreje, Kube i sl. na svjetu će zavladati mir, ali krajnje dosadan mir. U tom stanju, se može pojaviti neka budala koja će htjet da razjebe kompletan sistem što može izazvati opšti pičvajz, a zombirani ljudi teško će se s tim pičvajzom moći nositi. A ko zna, možda i neće biti zombirani, možda će biti inteligentniji nego mi danas, ako im računari budu pružali stalnu intelektualnu stimulaciju, ili ako im ugrade neke čipove koji će od svakog praviti genija.
A možda od tog svega neće biti ništa. Možda će stepen razvoja biti sličan današnjem ili tek malo viši. Mada to je malo vjerovatno, jer i dan danas sve napreduje ogromnom brzinom. Mobilni telefoni stari 3 godine su krš u odnosu na one najnovije. Ako se takvo usporenje razvoja desi, to bi bilo prvi put da se tako nešto desilo u istoriji, i značilo bi da smo se približili apsolutnom limitu do kojeg ljudska civilizacija može doći.
Manifestacija koja se održava tokom cele godine u svim većim gradovima po Srbiji, uglavnom u pešačkim zonama i blizu podzemnih prolaza,a jedan deo manifestacije se takođe svakodnevno održava i na AUTOBUSKIM/ŽELEZNIČKIM stanicama.
Kategorije smarača:
- Medicinsko/socijalna - svakorazni bogalji koji rade za gazdu a pozivaju se na vaše zdravlje,decu i „Bog Vam dao,a Vi meni dajte odmah“ varijante... Znaju često da ustanu i odšetaju iz invalidskih kolica... zabune se...
- Emotivno/socijalna – smarači koji Vas vataju na emociju... „Pomozite deci bez roditelja...“, „Pomozite deci u Tiršovoj...“, ovo je takođe jako dosadna kategorija... isto kao i „kulturna“ zato što su uporni i kulturni (A nisu! Samo hoće pare,zabole ih za decu... uzmu pare,uvale ti neki raspored časova i doviđenja)
- Kulturna – smarači koji kulturno smaraju i najdosadnija su vrsta baš zato što se trude da budu kulturni (A nisu! Samo hoće pare,zabole ih za muzeje,bioskope i pozorišta...)
- Muzički – pevaju i sviraju uglavnom BREGOVIĆEVE pesme i instrumentale – najbrojnije su dečije grupe popularno nazvani „KODŽIBRI“ jer jako lepo pevaju zajedno(Bregovićeve pesme)
- Marketinška – smarači što ćute i uvaljuju flajere (dovoljan je mrki pogled i uglavnomvas iskuliraju) – ne traže pare!
Ono što nam može oduzeti više vremena nego jutarnje pražnjenje creva, ako je neko dovoljno maštovit i dovoljno sujeveran.
Priprema za ispit:
Budim se, telefon koji me budi mora biti iznad glave dok se spava. Jbg sjebao sam se navio sam sat samo pola sata pre početka ispita...Pre ustajanja pevanje, pesma: "Pišonja i šuga su..." ili nešto od Azre, ali Azra samo kad su stručni predmeti. Pesmu moram celu otpevati ili moram da je opet počnem iz početka. Ustao sam: popio tačno tri gutlja vode iz flaše koja je predhodne večeri spremljena. Pravac na umivanje: pranje ruku tačno dva puta, umivanje lica tačno tri, ako se nešto pogreši onda se cifra duplira. Oblačim se, redosled, ako se naruši opet sve iz početka: čarape, gaće, pantalone, majica, duks, kapa, jakna(naravno kad je lepo vreme neke stvari se ne oblače ali redosled je odredjen). Na raspored koji je bio tog semestra sa heftalicom okidam jednu spajalicu i precrtavam sa spiska crnim markerom ispit koji je tog dana, takodje datum i vreme ispita, u ranac se spremaju svi materijali koji su se koristili za vreme učenja pa makar to bila i Larusova enciklopedija, kao i sve olovke koje se se koristile za vreme učenja i jedna penkala sa kojom sam se upisao na fakultet, nema trčanja, ne sme se ništa zaboraviti:
Još jedna provera, u kupatilu pustim vodu u vodokotliću, spreman sam, krećem na ispit...
"Kolega žao mi je ali zakasnili ste na ispit..."
"E tako mi i treba kad sam obukao bele umesto sivih čarapa!"
Autobus je stao na peron. Jebote, pa ja imam sedamsto dinara u džepu?! Ok, dovoljno za dve pljeskavice. Ili ne? Ješću prvo u pekari, pa ću večeras pljeskavicu. Hm, jebem ti sirotinju. Neće ovo više ići ovako. Došao sam na ovo takmičenje da pokažem koliko sam vredan, koliko mogu i znam. Od pete godine me je otac učio da sviram i pevam, neće biti boljih. Možda neko, ali ne i većina. Moraću nekoga da pitam kojim busem da odem do tamo. U onom mrtvom selu nisam imao internet, kako sam mogao da pronađem uopšte raspored autobusa? Ma, veliki je ovo grad. Znaće neko i biće voljan da mi kaže.
Evo ih, velika vrata mog novog života, uveren sam u svoju moć i talenat. Evo i tetkice. Kako je samo oronula ova žena... pogledaj ta leđa i te šake... pomoći ću joj da ponese ove kofe, toliko mogu i imam vremena. Da li je gladna? Sigurno jeste. Jebote, pa naravno da jeste. Treba hraniti decu sa platom jedne spremačice.
-Gospođo, je l' mogu ja da vam ponesem te kofe? Vidim da ste već umorni, a ja imam vremena. Neće takmičenje još početi...
-Sine moj... toliko ličiš na mog sina, a i po godinama ste tu negde, rekla bih... hvala ti. Danas nas je gazda od ranog jutra naterao da sve blista... ne mogu ni ja više, stigle godine, a i bolest ova odmogla. Hvala ti, zlato moje.
-Nema na čemu. Mogu misliti kako vam je...
-Ne možeš, sine moj... od kada mi je muž umro, sve je na mojim leđima...
-Gospođo, je l' mogu da vas pozovem na doručak? Ne volim da doručkujem sam, a i ne znam gde bih mogao... nisam odavde.
-Taman je i meni pauza za pola sata, pa ćemo otići.
Jebote, pa ova žena je i gladna... tako je, čuva pare za svoju decu, pa mučenica i ne jede. Neka, neću pojesti pljeskavicu danas, prolazim sigurno u sledeći krug, pa ću imati hotel i klopu. Sve će se ovo vratiti. Znam!
Danas sam poznat. Jebote, pre samo dve godine sam došao u ovaj isti grad onim bednim autobusom, sa sedamsto dinara. He, sedamsto dinara? Čoveče, pa toliko sad plaćam pljuge. Odakle li samo nađoh sedamsto dinara? Pa, da. Mutava Marija mi dala, to joj je bila dnevnica u onom kafiću. Kako li sam se samo mogao zabavljati sa takvim skotom? Nije znala da se ljubi, nije bila ni neka riba... iz siromašne kuće, roditelji joj non-stop bili bolesni, a ja hteo da je oženim... ma, mentol. Nema drugog opravdanja. Elena je deset puta bolja. Zgodna je, ceo grad je želi, a i voli me. Dokazala mi je to kad je išla sa mnom na gostovanje u Cirihu. Čak je prihvatila i moj prsten... a i platio sam ga dobro, kako da ne prihvati... hehehehe, što ispada da je sponzoruša... e, baš sam seljak. Ona je moja, to je ljubav. Naravno da je ljubav, bilmezu. Ne Marija. Ona je bila sa mnom samo zato što ni ja ni ona nismo imali para.
'Ajd kad sam već ovde, da svratim do gazde... onaj jebeni ugovor da potpišem... dosadi mi čovek više... jebote, vidi ova vrata. Vrata mog novog života. Parkiraću se ispred njih. Jebote, sad je moj auto najvredniji na parkingu. Ha, a došao sam sa sedamsto dinara...
-Sine, nisam te videla toliko dugo. Kako si mi? Hoćemo opet na doručak? Sin mi je diplomirao, sad ja tebe častim...
-Ženo, da li si ti normalna? Pipaš me mokrim gumenim rukavicama po Pradinoj jakni... da prodaš tog sina sa sve diplomom ne možeš je platiti... i baš si sad našla da čistiš... zato nam i jeste ovako...
-Gde je nestao onaj dečko od pre dve godine?
-Taj dečko je postao čovek, nije više ono glupo dete. Jeste, ja sam čovek, u punom sjaju svoje ličnosti.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola
Klasična grupa bliskih prijatelja koji se vode idejnim rečenjima tima ''Lošije danas za bolje sutra'' i ''Danas mogu da se zezam, a za sutra stvarno ne znam''.
Naravno, ne mora ih biti četvorica da bi bili kornjače, potrebno je samo da se u toj ekipi ističu sva četiri karaktera naših zelenih heroja iz detinjstva.
Donatelo je lik koji uvek ima neke fiks ideje kako da otme nešto za manje pare ili ode za Tursku na more auto-stopom. Katalizator i osnivač onih najboljih timskih ideja. Vrlo verovatno zaludjen kompom i netom odakle ih i skuplja, bez toga ništa ne prolazi.
Rafaelo bi bio lik koji možda malo pika teretanu ili drnda
zgibove kući na kajsiji, malko grubljeg, sarkastičnog karaktera. Sve kod njega može, samo nemoj da mu se brecaš, biće
po pički. Ali ipak je za ekipu uvek tu.
Mikelandjelo je najmladji član ekipe. Ne mora po godinama biti, ali po psihi definitivno jeste, jebiga. Njemu je do zabave i samo do toga. Da bi mu ugurao neku mudru u vuglu, potrebno je da ga zvizneš nun-čakama po glavi da bi slušao. Sve mu je smešno i sve hoće da proba, mada je u duši dobar k'o 'lebac.
Leonardo drži sve te pacijente na okupu. I sam je pacijent, ali ipak je on organizator svega i na neki način vodja, jer je možda jednom u srednjoj prebio siledžiju ili rekao razrednom da je pička, pa je zaradio rispekt koji se iz dana u dan podiže, bez da iko ikad posumnja u validnost istog.
------------------------------------------
(2114 godina, hologramski koncert Elis In Čejnz iz Majamija '91, došli oldtajmeri i lejmeri koji slušaju neku muziku čiji su muzičari uginuli pre više od 100 godina da zapale sveću za Lejna i deru se na Čovek u kutiji.)
(Kornjače nemaju karte, ali bi voleli da udju i poslušaju malo. Nema se kinte za karte, mada su ionako rasprodate.)
Rafaelo: Koji kurac bre! Daj bre puštajte nas unutra, nismo džaba poslednje rubalje dali za teleport do ovog sranja, alo bre! E!
Čuvar: Odjebi sine, ne'š mi uć' vamo bez karte.
Donatelo: Pusti ga.. Imam ja ideju.. Dodjite vamo.
(skupili se svi na gomilu u uličici iza)
Donatelo: Skinuo sam skicu objekta, upao u mejnfrejm pa dobio sve puteve čuvara i raspored smena, imam sve gde je koja kamera postavljena i kada se rotira pod drugim uglom, tako da kontam da neće biti neki problem da sve to savladamo.
Mikelandjelo: Haha prejako, može! Ja ću prvi, da zajebavam lasere!
Leonardo: Meni se ovo ne svidja.. Mnogo mi je rizično. Mogli bi baš da najebemo ako nas navataju.. Imaš li neki alternativni plan?
Donatelo: Pa ono, vamo je iza pokidana ograda i odma se ulazi u hodnik pred vrata dvorane..
Rafaelo: Puši kurac, mog'o s' odma reć'.
U americkim akcijama i trilerima, psiholosko kriminalisticki detektiv.
U urbanim sredinama,kod nas,to je vremesni,dobrodrzeci penzos,bivsi zasluzni clan saveza komunista,koji je pokupio pored partijske doktrine,i paranoju,maniju gonjenja,sizofreniju, teoriju zavere i ostale manije i fobije.
Klinci ga zovu i Windowmen,jer non stop visi na prozoru,ukoliko nije ispred zgrade.
Ne tangira ga to ni malo,koliko kucni red,i odrzavanje bezbucnosti od strane klinaca u vreme istog,na sta nesebicno upozorava.
Svaku "sumnjivu situaciju" pred zgradom,u korenu resava tako sto upozorava i opominje.
Kad te ulovi na hodniku ili pred zgradom,toliko ce suptilno odraditi ulogu Serloha Holmsa ispitujuci te o tebi i tvojima i svima ostalima,da je tebe blam od uspesnih provokacija,i pocinje da te boli glava.
Posto je sam sebe pobedio u reizboru predsednika kucnog saveta,red je da se pozabavi odrzavanjem liftova,zelenilom, popravkama, gde revnosno kamci pare komsiluku,ali i zavrsava sve u roku i pedantno.
U zgradi nema kucnih ljubimaca, a muzika u kasne sate je podlozna verifikaciji od strane MUPa,po anonimnoj dojavi.
Jednom recju - harmonija!
Vreme Nato bombardovanja 99:
Profajler(besno):
Opet nisi strazario ispred ulaza,na sta to lici? Vi, Markovici i Sretenovici niste bili ni jednom,morao sam ja,ionako ne spavam danima,ne mogu da izdrzim to vise momce!
Ja:(lazljivo)
Nisam stvarno ni znao, komso da ima ta straza,a sto to!?
Profajler:(Jos besnije)
Pa tebi izgleda nije jasno sta se dogadja?
Napravio sam raspored straze zbog lokatora!
Ja:(nevesto):
Cega?
Profajler(usiljeno)
Nije cega nego koga,momce,koga?! Javljeno je da spijuni postavljaju po krovovima uredjaje za navigaciju i lociranje.
Ja:(zabrinuto)
CIA snajka CIA,komso.
Bojim se da su jednog mog drugara uhvatili,te likvidirali. Nema ga vec 5dana.
Krecu se u trojkama.
A trojke su,sta komso?
Specijalne jedinice diverzantske grupe!
Profajler:(raskolaceno)
Sta jos znas u vezi sa spijunima?
Ja:(usplahireno)
Jednog su uhvatili 2ulice nize, kazu da je i narkooman. Nasli mu ovoliku iglu! On kaze seceras, a znamo mi da je on narkoman,a mi droge nemamo!
Profajler:(iznenadjeno)
Auuu! I jel priznao?
Ja:(zabrinuto)
Nije nista priznao,nije hteo ni da mu oproste sto su ga tukli. Iskoristio trenutak i pobegao zavezan za stolicu.
Al sve jedno.
Nadam se da ce komsija Djuru koji ga je uhvatio,ipak da se sete na dan bezbednosti.
Ako ga se sete na dan bezbednosti - sete - ako ne sete - nikom nista. To je bila njegova gradjanska duznost!
1. Upoznati se sa rasporedom prostorija u firmi.
2. Upoznati se sa kolegama.
3. Proveriti ko je sa kim blizak.
4. Proveriti koja od koleginica je slobodna,a koja nije.
5. Ako vam se neka od koleginica dopadne, saznati ako je udata, koliki joj je muž.
6. Saznati ko je blizak šefu.
7. Upoznati ko je kako rangiran u firmi.
8. Saznati kakvu kafu šef voli, i koje novine čita.
9. Upoznati sve kadrove koji posluju van firme.
10. Dobro zapamtiti gde se nalazi izlaz iz firme.
1. Upoznati raspored firme iz razloga što kad vas potera u WC, morate znati da li je neka od kancelarija blizu istog, ili deli zid sa istom, jer posle jučerašnjeg kupusa, teško da će vas gledati baš sa zadovoljstvom ona mala plava iz personalnog.
2. Nije potrebno objašnjavati.
3. Ako ne proverite ko je sa kim u šemi može vam se desiti razne stvari. Npr. stroj na kojem radite odjedanput može da se pokvari i da vas opali struja.
4. Ponekad one što nisu slobodne budu bolja šema od ovih slobodnih.
5. Veličinu supruga morate znati zbog vremena koje će proteći kad vas bude tukao, ako je jači, klepiće vas samo jednom, a ako je slabiji, patiće se sa vama duže vreme. Slabiće ne spominjem, to je logično.
6. Takve osobe je poželjnije imati za prijatelje, nego neprijatelje.
7. Ako ne saznate ko je kako rangiran, može vam se desiti da nekome lanete nešto ili opsujete direktora, a on stoji pored vas ( meni se desilo jednom).
8. Ovo pravilo pomaže samo u slučaju da neko već ne obavlja funkciju dežurnog uvlakača kod šefa.
9. Interesantno, ali veoma je moguće da negde van firme sretnete nekoga ko radi za vašu firmu, a vi posle par piva počnete litanije kako ste šefu odbrusili, kako ste rekli da vas zabole kurac za firmu i može onaj VD direktora da vam popuši jer nizašta drugo nije školovan, i da sumnjate da bi i taj posao odradio kako treba.
10. Zadnje ali najvažnije pravilo. Niko nije srećniji kad izađe iz firme i ode sa onom ekipom sa posla na po jednu, onako sa nogu. Jer u većini slučajeva, izlaz iz firme je najčešće mesto dogovora u koju kafanu se ide.
Izraz namenjen vlasniku toliko veličanstvene gluposti da ste prinuđeni da istu otkrivate korak po korak pošto je prosto nemoguće to učiniti u jednom cugu!
(Za razliku od klasične budale, da biste saznali da imate posla s piramidalnom glupošću moraćete da postavite više pitanja, ali ništa se ne sekirajte - ova neiscrpna osoba će ubedljivo potući sve sa čim ste se do sad susreli! A kako to izgleda u praksi pokazaće nam naši prijatelji Mile i Pera.)
Mile: I tako... kažem ja njoj - šef me pitao da radim dodatne smene, ja oću i gotova stvar.
Pera: Jes'! Ko donosi leba u kuću? (kuku jadnika ni na poso mu ne da!)
Mile: ...al ona mi tek sad ne veruje, kaže lažeš, nisi raspoređen da radiš!
Pera: Otkud njoj sad naš raspored? (uh što bih ja to tukao da mi je takva jedna)
Mile: Pa znaš, na početku meseca ja joj uvek sve lepo ispišem da ona ne brine gde sam, al sad zato misli da idem da je varam pa počela od besa da tuče dete.
Pera: A ti?! (ej gadure, a vara ga s kim stigne!)
Mile: Pa tako, pošaljem ja malog u sobu da se skloni dete, i kažem ja onako oštro - bio sam mnogo ljut - ako ne veruješ, zovi na poso pa pitaj!
Pere: A ona?
Mile: A ona potegne šerpu pa na mene!
Pera: I? I??? (polomi je, polomi je, polomi je)
Mile: Eeeehehehhe, al ja sam izblokir'o!
Pera: (do kraja razočarano) Dobro, i šta je bilo posle...?
Mile: Pa ništa, onda sam izašo da zapalim cigaru da se smirim malo...
Pera: (neizgovoreno: Pa ti si... ti si... ti si PIRAMIDALNO GLUP!!!!)
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.