
Razlika između "boli me duša" i "boli me kurac".
Najviši stepen zbližavanja dva autora na Vukajliji. Trenutak u kojem postaju braća po tastaturi. Dva rutera, jedna duša.
Oličenje sitne duše. Krajnje netrpeljiv i ljubomoran na sve ljude u okolini koji su u nečemu, čime se i on bavi, bolji od njega, a neretko i za one za koje je duduk. Da i komšiji crkne krava mu je moto na neki način, kojeg se jednostavno ne stidi. Nema dlake na jeziku, ali bi mu bilo bolje da ima, jer primećuje trunje u tudjem oku, a balvan u svom ne vidi.
(Normalni?) Ljudi su u principu neverovatno tolerantni ka ovakvoj osobi, verovatno jer ne žele da se upuštaju u bezrazložni rat i izvlače Pirove pobede, ako se takva osoba uopšte i može pobediti, a da bude svesna toga.
Finalna forma nečoveka, bića koje je tu da izvuče limit čovečnosti iz tebe i da ti pokaže, generalno, pravo lice okoline u kojoj se nalaziš, bez pardona ili lepe reči.
Bolje receno to je dan kada ce pakao raditi punom parom... jedno 5 milijardi pokvarenih dusa koje cupkaju na Luciferovom pragu...
jaaao vidi ga koliko je porastao, dusa nasa, pa nismo ga videli od njegove pete godine.
U javnosti društveno prihvatljiva predigra mladih ljudi koji se animalno privlače, a čija tela kipte od energije i želje za "medjusobnim spajanjem duša".
"Šta poradi juče?"
"Kako smo se pronašli! Čoveče! Posle minut smo počeli da se štipkamo!"
Ovako su deca iz "boljih" i "kultnijih" delova grada zvali decu iz ruralnih naselja, prigradskih naselja i delova grada koji gravitiraju dalje od centra, aludirajući na mogućnost uzgoja kukuruza po tim mestima.
Sitna srednjoškolska podjebavanja...
- Evo ih deca kukuruza...hehe
- More mrš bre u pizdu materinu, mi smo fina gospoda iz Donje Vranje, a ne ko vi idioti iz Odžinku.
Nesposoban za armiju.
Život? Je l' se to jede? Persona non grata u vanjskom svijetu. Izađe, samo, iz kuće kad dođe rođo iz Švecke, pošto je donio or'ginal kolu, kakvu baš on viđa na satelitskoj. Da, da satelitskoj! Na kablovskoj su domaći kanali, a jebeš to, jer, on je ovdje samo tijelom. Duša. Duša se puši k'o čvarak na suncu na granici ljepote svijeta kakav on poznaje - MTV, RTL 2, kurac, palac. Tatko je negdje na gradilištu zemalja trećeg svijeta i šalje, šalje, šalje. Mater se taslači s poštarom, vodoinstalaterom, pekarom, komšijom. On bulji! On ne zna! On neće! On živi u bajci.
- Sine, tata ti je uplatio 100 evra. Mogao bi malo do grada večeras. Stalno buljiš u to čudo. Trebala bi mi doći komšinica na kavu pa da ti ne smetamo.
- Neću! Ne ide mi se. Ostaću da gledam TV.
- Dobro, otići ću ja kod komšinice. Nemoj me čekati!
Siguran znak da je duša pokojnika prestala da luta zemljom i konačno se smirila, pronašavši put u rajska naselja.
- Jutros mi stiže poruka da je Mile Zelenaš ponovo na viberu. Preseko sam se. Dao mi soma ipo pre nego što je krenuo u preticanje.
- To ti je oprošteno.
- Misliš?
- Kako drugačije: ,,i oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima svoojiimmmm."
A baš to malo ti fali, znam, znam..Ima ipak i gore, ona jedna sitna pakost koja te prati ceo život i ne da ti da budeš srećan, ili makar zadovoljan. Onaj jedan procenat koji ne upropasti, ali pokvari..
Upoznao si Katarinu, lepu, zgodnu i na prvi pogled zanimljivu devojku kojoj si se, ni sam ne znaš kako dopao, čak je i ona tebe pozvala da se vidite večeras.
Srećan, žuriš kući da se istuširaš, obriješ i središ, u glavi praviš plan kako će sve da prodje, kad ćeš i kako da je poljubiš..Jebi se vukajlijo, jebi se internete, jebi se blejanje sa dvolitrom, jebi se Sale šmekeru što se ribe lože na tebe, imaću najlepšu devojku Kaću, ko zna možda i potraje, od ponedeljka krećem u teretanu, na tegove, zgibove i trbušnjake..
Dolaziš u stan, obavljaš sve fiziološke i mačo potrebe, već si smislio šta ćeš da obučeš, u gaćama peglaš farmerice, odlaziš do ormana da uzmeš omiljenu jebačku košulju za koju veruješ da ti donosi sreću, i shvataš da si je još pre dva meseca prljavu bacio u orman zajedno sa stvarima koje su smetale na fotelji..
ZAŠTOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!
Bogotac fudbalskih klubova u Srbiji. Nije menadžer, to tako gejičasto zvuči. Nije trener, to je tako obično. On je šef. Stručnog štaba. Što dalje implicira da je on najpametniji, najkompetetniji, najnamazaniji pripadnik neanonimnog alkoholičarskog društva sa trule, hrastove klupe.
Sportski kompas moralno dezorjentisanih duša u kopačkama. Svetionik u mračnoj svlačionici. Glavom, bradom i jagnjećim rebarcima, šef stručnog štaba.
- Novi šef stručnog štaba FK Stojnik je gospodin Petrušević. Možete li nam reći kakve su ambicije vašeg kluba?
- Mi želimo da igramo. Fudbal. Brz i moderan. Kao Barselona, Bajern ili Real.
- Da li ste svesni da ste član opštinske lige Sopot i da ste poslednji na tabeli?
- Ja kao šef stručnog štaba, napominjem da ćemo dati sve od sebe. Taktički potkovani, disciplinovani i to.
- Čime se vi bavite?
- Ja sam vulkanizer i berač malina.
- Aha. A u vašem štabu se nalaze još?
- Pera mesar, Žika koji gaji kukuruz, Mile vlasnik bifea i vikar Arsenije.
- Vikar?
- Da. Ima iskustva u sportskim priredbama. Jednom je igrao protiv Rogače 5 minuta, i slomili su mu nogu.
- Nogu?
- Da. Levu. I onu drugu. Ali tad je imao 64 godine.
- Kako će vam on pomagati?
- Ima kod kuće tablu na kojoj može da se piše. Znate ono veliko zeleno, kao u školi u sva 4 razreda. I tu crtamo taktike, 4-4-3 ili 5-3-5. Znate to majku mu!
- Da. Četiri razreda?
- Da. I to je previše.
- I kako će vam još pomagati?
- Pred svaki meč će govoriti našu molitvu.
- Koju?
- Daj Bože da se skupimo.
Veoma bitan deo slenga, zabeležen samo na našim prostorima. Uz to veoma koristan i pogodan za opis mnogih situacija.
Kad se neko opameti:
Došlo mu iz dupeta u glavu.
Kad je neko umoran:
Duša mi je u nosu.
Kad je neko uplašen:
Srce mi je sišlo u pete.
Kad je neko bolestan:
Otišli mi bubrezi u kurac.
...
Prodana duša koja je primila pare od komunističkih budista i zapadnih terorista i cilj mu je da sruši crkvu
Fb status najdosadnijih ljudi na planeti, najčešće smrtno zaljubljenih duša koje misle da su izmislili ljubav, između ostalih zabavnih aktivnosti.
Feeling crazy with osoba X
slika peru kera crevom
Nešto što je počelo kao sitna nervoza, a završilo se sa željom da mlatnemo sagovornika.
Definiše se i kao tačka ključanja, poslednji stadijum kada prelazimo u drugo agregatno stanje spremno da ispari sa mesta nerviranja.
Sagovornik priča, priča i priča. Meni se čini da samo otvara usta i da napolje izlaze neke čudne reči koje ne razumem. Odjednom mislim samo na to kako je čudno što mi je mozak blokirao i što u meni kulja nezadrživi nagon da pobegnem. U meni KULMINIRA osećanje bespomoćnosti i želje za begom. U zadnji čas stiže spas: "Ćao, evo mi ga bus!!!". Ali ne, nije to dovoljno jer on reče: "Ekstra, taj i meni treba!" U tom momentu moj unutrašnji glas nije izdržao i reče u sebi KULMINIRAJUĆI: "AAAAAAAAA!!!!"
Sitna rima koja odaje oduševljenje kelnera pošto je uspeo da zavrne gosta ili se sprema da zavrne gosta. U domaćoj kinematografiji kelnerski haiku korišten da prstom pokaže da je kelner đubre.
-Ide jedno piće za mladiće.
-A šta kažete za jedno pivce za živce.
Poslednji napori u potrazi za srodnom dušom. Zadnji 'lebac bi dao samo da mu "Sex zakuca na vrata".
Stefan:"Brate, nisam ljubio ništa ne pamtim".
Igor:"Je li bre jel ti imaš dvosoban stan?"
Stefan:"Imam, imam".
Igor:"Pa lepo onda udari na koje drvo "Trazim cimerku" i sve je rešeno".
Smrad iz oralnog otvora,uglavnom posledica pokvarenih zuba ili bolesti želuca.Uglavnom osobe kojima vonja iz usta imaju potrebu da vam se u toku razgovora unesu u facu i da vam do tančina sve u sitna crevca prepricaju od Kulina Bana...
Komsija Pera sumpor,on kad progovori vene cvece.
Kafana koja šalje poruku o tome koji su gosti poželjni, a koji ne. Pa i radnici. Čisto muška jazbina, birtija sa dušom u koju se ide kad zaboli duša. Čistog vazduha tu nema, od duvanskog dima ne mož’ ni oči širom otvorene da držiš. Ma, i meso možeš da osušiš k’o u pušnici. Karirani stolnjaci izgoreni cigaretama, prljavi, aluminijumske piksle (pune, naravno), drči muzika sa jeftinog poluraspadnutog kasetofona koji viljuškom umesto antene jedva hvata lokalnu radio stanicu...
Ali, duša voli i traži takvo mesto makar i povremeno. Sjajno je za utapanje tuge. Terapeutski deluje uspešno menjajući bilo koji lek za smirenje.
- Šta je bilo? Ideš k’o popišan.
- Jebiga, ona kurveštija...
- Aaaa, znam ja lek. Vodi tebe batica u jednu finu kafanicu da mi ispričaš i olakšaš sebi dušu.
- Je l’ proveren lokal?
- Nego jok! Nema ni ženskog WC-a!
- Idemo, šta se čeka?
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.