
Ne jesti govna o svemu i svačemu već, onako elegantno, sortirati svaku misao pre nego što je pretvoriš u izgovorenu reč. Kao kad gackaš po vodi – "buć, buć". Stani bre! Kakvo jebeno gackanje (?!) U, do kurca, što i ja biram reči.
Kažu ljudi što su završili neke visoke čkole: "Da se reči kupuju, manje bi ih bilo". E ovo je isti kurac, samo što se ovde one biraju a kad se JEDNO bira, onda nešto DRUGO podleže nekakvoj eliminaciji. I smanjuje se, jebogabog! Ma nisu ni ti ljudi blesavi jer da je onomad Kit Harington u "Pompeji" birao reči, ne bi ga onaj lik dvaes puta bičovao po grbini.
Postoje one zaguljene situacije kada u prisustvu žena neko počne da psuje kao kočijaš i odmah se nađe neki čova da ga "posavetuje" kako je dama tu i kako treba da bira reči. Kao Žarko Popara kad krene da parla pa ne spusta jebenu loptu ni za živu glavu. Neretko i ta žena, u situaciji kakva nalaže takvo ponašanje, postane dotična polusestra onog istog kočijaša pa ne bira ni sredstvo, a kamoli reči. Jer žene su enigma. Što jednom reče The Prof: "Ne možeš sa njima, ne možeš ni da ih ubiješ!".
Biranje reči u našim ruralnim sredinama predstavlja jedan raritet koji zbog mentaliteta slovenskih naroda može da se svrsta u onu malu grupu koja ima uslova da uspe, ali nema ko da je gaji. Naročito kad nam golub posere kola, linijski sudija podigne zastavicu domaćoj ekipi ili komšija preore među.
Nebojša: Uđite, Olja. Jeste li za kaficu?
Olja: Jao, pa mooože.
Nebojša: :tu, tu: Dve kafe kod upravnika u kabinet. Hvala.
Olja: Baš ste džentlmen, gospodine Nebojša.
Nebojša: Hvala, Oljice, lepoto neprevaziđena. Nego, uskoro očekujem jednog mnogo jeben... khm, pardon, nezgodnog lika. Nemojte da se plaš...
Velja: PA GDE SI, NECO, JEBO GA PATAK. KONAČNO DA TE NAVATAM U KANCELARIJI, KUKALA TI MAJKA!
Nebojša: Sedi Veljo legen...
Velja: NEĆU DA SEDNEM, HOĆU DA MI DAŠ ONE PARE ŠTO MI DUGUJEŠ. SADODMASAD. DA TE NE BIH BESIO ZA JAJCA, JER...
Nebojša: Pobogu, Veljo, pa birajte reči u prisustvu dame.
Velja: KOJA DAMA?! TRPALO JE POLA IBARSKE MAGISTR...
Olja: Mooooolim?!
Velja: OPALIM TE GOLIM!
Nebojša: Zaboga, birajte reči, čoveče!
Velja: BOLJE TI BIRAJ ONE BEZ TRIPERA AKO MISLIŠ DA JOŠ MALO POŽIVIŠ I DA VRATIŠ PARE. ŠČUO?!
Nebojša: Jedi govna, mamu ti jebem!
Olja: Ju, pazite na reči malo, gospodine Upravniče!
Nebojša: I ti da jedeš govna, mamu ti jebem!
Prvi odlazak novopečenog kancelarijskog pacova iz njegove udobne pećine na spratu, ispod, u proizvodnju.
Devičanski silazak uglavnom obavlja uz iskusnijeg kolegu, koji je to već prošao mnogo puta, zato što mu treba neko da mu se nađe u pomoći ukoliko stvari krenu po zlu, jer u magli, prašini, teškom vazduhu, folk arijama koje se kroz taj vazduh probijaju i samom grotlu proizvodnje, čovek može da doživi svašta.
Novajlija: Nikola treba da siđem dole u halu da nađem nekog Peru Mrtvaka, šefa rezača. Ko je taj i gde je dole?
Johnny: Evo saću i ja dole sačekaj me. Samo da obavim jedan razgovor.
Novajlija: Važi. Idem do WC-a. Čekam te ispred.
Johnny: Dobro Ruki. E evo zvoni, vidimo se kod WC-a. Ej ćao Golube. Silazim sada sa ovim novim kolačićem dole kod vas. Javi svima. Znaš već šta treba da radiš.
Golub: Jašta!
Tri minuta kasnije. Proizvodna hala.
Novajlija: Au šta se ovo čuje? Čuj koja seljana hehehe. Slušaju Draganu Mirković. Au.
Johnny: Jesi lud bre! Tiše, čuće te.
Novajlija: Ko, šta?
Johnny: Golub. Šef farbara. O'š d'izginemo? Čovek je bio petnaest godina na robiji jer je razbijenom flašom zaklao lika, samo zato što je rekao da je Dragana Mirković imala nos kao kuka pre operacije. Ćuti. Evo ga. Eeej Golube.
Golub: De si Džoni. Šta se radi?
Johnny: Evo ništa Goksi, došao novi kolega, pa mu pokazujem malo fabriku.
Golub: Novo meso hehehe dobrodoš'o.
Novajlija: Dobar dan, ja sam.....
Golub: Ijaooooooj stani. Kroz šljivike i livade. Au Peroooooo daj pištolj.
Pera Farbar: Polako Golube, stoko jedna. O'š opet da rikošetira pa pogodi nekoga. Nećeš se opet izvući za to k'o prošli put.
Golub: Dobro, sipaj onda onu majstoraču odmah da nazdravimo, sa ovim novim.
Novajlija: Neka ne treba, ne pijem ja na poslu....
Golub: Ma šta bre ne piješ. Fin si suviše. Ne odgovara ti društvo.
Novajlija: Ma ne, ne, gospodine, samo ja na poslu znate.....
Golub: A muzika ti ne odgovara. Ne voliš Draganu Mirković. Džoni jel rek'o nešto za Draganu Mirković loše?
Johnny: Nije Gošo, 'leba mi. Gotivi Draganu čovek sto posto.
Novajlija: D...d...d....da, da, obožavam je, imam sve pesme na empetriju....
Golub: Na čemu? Jel ti to mene psuješ?!
Novajlija: Ne, ne, ne, to je uređaj za muziku znaš...
Johnny: Ne psuje Goksi, to je neki uređaj za muziku, staviš brdo pesama na njega, ubodeš sluške i slušaš muziku.
Golub: A dobro, dobro, ja rek'o psuje me nešto.
Johnny: Moramo da idemo Goksi, tražimo Mrtvaka nešto. Jesi ga video?
Golub: Jesam, tamo je kod onih materijala, znaš na koje mislim, ljut je kao ris.
Johnny: Fala Gošo. Vidimo se.
Golub: Ništa Džoni. Aj Novajlija vidimo se i pazi šta radiš.
Novajlija: Doviđenja. Au ovaj je lud kao struja.
Johnny: Pa pazi, svi su ti ovde dole pomalo uvrnuti na ovaj ili onaj način. Evo i Pere Mrtvaka, kod onih kanistera i buradi. Mrtvaaaak. De si čoveče, šta se radi?
Mrtvak: Šta de si? Šta se koji kurac smeškaš tu? Gde su moje rukavice? Gde su zaštitna odela? GDE!?
Johnny: Polako bre Mrtvak, evo ovaj novi kolega je zadužen za to.
Novajlija: Ovaj dobar dan. Ja sam......
Mrtvak: Ma šta dobar dan svileni, gde su zaštitna odela? Gde su? Ljudi mi krv kašlju, a ti se ovde švrćkaš. Dođi 'vamo bliže, dođi.
Novajlija: Pa stanite, ja sam juče tek počeo da radim....pa ne znam ja kakva odela....ko kašlje krv, ne znam o čemu pričate.....ja......
Mrtvak: Ma šta ne znaš, juče si se ti rodio, dođi 'vamo. Džoni pusti me, ubiću ga ovom dizalicom.
Johnny: Polako Mrtvak, polako. Nov je momak, nije još ni počeo, polako. Ajde smiri se. Ajde. Smirela. Evo videćemo šta možemo da uradimo brzo.
Mrtvak: Dobro evo miran sam. Polako. Kada stižu skafanderi za moje ljude? Hoćete da pomremo svi dok se vi setite? Jel to hoćete?
Johnny: Evo stigao je novi, dobar je Mrtvak ne brini brzo će on to da odradi.
Novajlija: Naravno, samo da vidim šta vama tačno treba i.....
Mrtvak: NEEEEE!!!! Pa gde si se tu naslonio čoveče, jesi lud ti?
Novajlija: Šta, šta, šta je bilo? Što?
Johnny: Ok, stani polako Ruki. Najbitnije je da ne paničiš u redu.
Novajlija: Što, šta je?
Johnny: Ti burići su radioaktivni, zato i trebaju Peri ta odela i rukavice.
Novajlija: Šta bre radioaktivni? Kako? Pa ovo je fabrika autobusa? Šta tu da bude radioaktivno?
Johnny: Polako, ne znaš ti sve šta se ovde radi. Ovo je za vojni program. Ajde ovuda sada idi do Transporta i traži šefa transporta Boru Picu. Dobro, nemoj da kažeš Pica, poludi kada to čuje. Jednom je u kancelariji mučio jednog našeg kolegu ceo dan zbog toga. Vezao ga za stolicu, mada nema sada to veze. Reci samo Bora. Odmah kreni, tamo sam za pet minuta, biću sa tobom u bolnici.
Novajlija: Evo idem, idem. Požuri samo ovamo.
Johnny: Ne tuda, čistačica je malopre čistila, ubiće te ako joj sada izgaziš.
Mrtvak: Hehehe au bre Džoni kako ti nije dosadno da ih tako cimaš više? Meni već pomalo žao ljudi. Ali i dalje ne mogu da verujem da se izlože na tu radijaciju.
Johnny: A malo ono, inicijacija jebiga.
Mrtvak: Bole tebe pičke, klimica, internet, fotelja, i sprdnja sa ovim novim pacijentima, dok mi ovde ginemo.
Johnny: Ne seri bre Mrtvak i ti ovde po ceo dan ladiš jaja. Nego odo' do Borine kancelarije, sigurno ga je već vezao za stolicu onako istraumiranog i preti mu heftalicom.
Mrtvak: Ajde ludaku, vidimo se.
kupleraj, kafana, treš bajkerski klub, gajba od lokalnog dilera sličica i eksera, Picin park, klošarijada ispred železničke stanice, Zvezdarska šuma, kola kojima upravlja pijani ortak, murija, vagoni blizu Tempa i bleja kod vlaške vračare sa pristojnom cifrom promila alkohola u krvi.
-Sine, kad stižeš kući? Pola četiri je.
-Evo kevo uskoro ću, u gradu sam... (čuje se šljapkanje mošnica o kurvine guzove)
-Hmm...dobro...
-------------
-Alo konjino, dolaziš li krv ti jebem, preksutra imaš kolokvijum?
-Dobro bre ćale, saću, u gradu sam...
-U gradu? Dobro je, pošto sam ja baš mislio da si kod baba Vukosave u Zaklopači.
-Hahahaha, lik si matori, misl...
-More nemoj da ti ja dam i lika, i matorog, i grad, misliš li da sam ja gluv pa ne čujem Ipčetove pesme? Džaba što si se sakrio u klonju! Slušaj, dođeš li opet iz te kafane usran od vinjaka sa krvavim pantalonama, odraću te živog! (tututu)
Neočekivani i iznedadni događaj koji se desi usred prepričavanja nekog doživljaja. Krajnji i neoborivi argument istinitosti koji se ne dovodi u pitanje. Tačnije od poligrafa.
Može biti bilo šta: pad stolice, prolivanje pića, zapinjanje za kućni prag, zvuk alarma negde u daljini, pogled na crkvu, i tako dalje.
- Nisam mogla da dođem na veče ruskog filma koje ste organizovali, imala sam proliv. Fuuuj, mrtav golub. Istina.
Sudija: Opišite nam tačno šta se desilo.
Tuženi: Bilo je mirno predvečerje. Šetao sam se kao i svako veče, znate, volim ja tako da malo protegnem noge, kažu zdravo je. Onda sam video kako ovaj tu što sedi prilazi bakici i otima joj tašnu. Ja sam skočio za njim, stigao ga i slučajno mu slomio ruku. Ali, on je sam tražio.
Advokat: Prigovor!
Tuženi: Eto, istina.
Izraz koji se koristi za rakiju.
Najverovatnije je nastao zbog toga što se rakije uglavnom prave od voća, koje je, kako od malih nogu znamo, puno raznih vitamina i valja ga jesti. Ili piti. Svejedno.
- Đole, videli smo ti sada Sandru sa nekim likom, šetaju kejom, a on je drži za dupe.
- Daj da koknem par vitamina, pa idem oboje da ih isprašim tetkom po nogama.
--------------------------------------------------------------------------------------------
- Ajde sine pojedi jabukicu. Ona je puna vitamina.
- NEĆU!
- Ma ajde sine, to je zdravo. Evo aviončić ide fijuuuuuu.
- NEĆU! Kako tata nikada ne jede vitamine, a vidi koliki je?
- Ja ih ne jedem sine, ja ih pijem. Evo tata će da popije pet, šes' šljiva, a ti pojedi parče jabuke. Može?
- Može.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Sale, zašto ti je ćale presavijen preko klupe ispred zgrade, sav usran, sa pantalonama spuštenim do kolena?
- Preter'o je sa vitaminima, pa mu keva nije dala da uđe u kuću.
U celom svetu je to današnji dan, a jedino u Srbiji je to praktično svaki dan. Jer, morate da se osetite isceđeno kao da vas progoni gomila krvopija.
Još jedan usran dan na poslu, baš se osećam isceđeno. Dolazim kući i u sandučetu čekaju računi. Sa zebnjom ih otvaram... Uh, bog te, pa ovi će do zadnje kapi krvi da me iscede! I još i izveštaj iz banke! Skočila kamata. Ulazim unutra željan odmora, ali dete skače na mene i hoće da se igra. Sa osmehom prihvatam, a plače mi se. Žena uskače sa idejama za kupovinu (čitaj: uništavanjem para). Ma, može, nema problema! Samo me održava nada da će je to trošenje para oraspoložiti za neke aktivnosti večeras gde će mi iscediti neke intimnije telesne tečnosti. Za to se, ipak, ne bunim.
Sufiks (za neupućene, to je onih par slova što se dodaju na kraj reči, prim. prev.) koji ima funkciju da označi sredstvo za ubijanje nekoga ili nečega.
- Uh, vidi onu! Brate, kolike sise...
- Plastika, garant. Ne volim ja to.
- A šta, ti si kao u fazonu kupujmo domaće, prirodno, 100% organsko...
- Ma jok, nego kad god neko pomene reči „plastična operacija“, meni prvo na pamet padne faca Majkla Džeksona i eto ti odmah instant erekticid...
- E, sad kad si mi to rek’o, bude li i na mene uticalo, da znaš da ću da te ubijem!!!
............................................
- Još jedan usran dan?
- Ne pitaj... Na poslu jebanje u mozak, kod kuće žena u PMS-u... Nemam snage ni da kukam. Glava da mi pukne!
- Uzmi neki mozgocid, biće ti bolje.
- Šta nudi kuća?
- Pivo, vino, domaća, vodka, vutra... Biraj.
- Da.
- Znači, sve od navedenog?
- Apsolutno!
- Tako, bre!
Čuli smo šta Bora misli o Obami, a sada da vidimo šta kaže jedan poznatiji svetski antiglobalista. Kusturica je napisao pesmu o Davidu Dabiću a.k.a. dr Radovanu Karadžiću i njegovom junačkom sakrivanju od sila zla. Sada je ovo eksluziva, kasnije možda bude prva definicija hita koji će se možda čuti na tribinama klubova omiljenih boja...
Bilo kako bilo, klučni refren glasi: „Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“. Slede reakcije. Kako je izvedeno na koncertu No smoking orkestra u Nemačkoj, prvi su se skandalizovali Nemci. Za njima braća Hrvati. Međutim, naši poslenici javne reči slatko su se nasmejali (Matija Bećković), poredili sa "Crven banom" (Momo Kapor), a brat po stihovima Bora Čorba je dodao svoj stih: Više volim Mladića od Borisa Tadića!
Sledi obrada Džonija keša, pošto su vremena i dalje revolveraška, oni "civilizovani" su nam namenili takvu sudbinu.
Džoni Keš u Kusturičinom prepevu
Vrijeme je da ti kažem
zbogom, moja draga,
Sačuvaj svoje suze
i poljubi našeg sina
Nadam se da će svijetliti
zvijezda Sjevernjača
Ja sam tražen čovjek
i u bijegu sam
Inkvizicija
Borci za ljudska prava
Kupovanje
i prodavanje duše
Kulturna revizija
Vježbaj, Rambo
i uhvati te zle ljude
Sve te ide uz hamburgere
Holivud i Si-En-En
Počinio sam zločin
Posijao strah
Posijao strah
Za sljedećih 1.000 godina
Vrijeme je...
Da sam golub
Pretvorio bi me u sokola,
Sada jesam sokol
I letim nad brdima Balkana
Svaka duža pridika od nekoga kome se može da ti pridikuje.
- Pu kumašine, jebem ti život. Prvo mi šef očita bukvicu pred celim timom, posra me ko golub tek opranu šoferšajbu. Onda mi švalerka krene pridikovati što joj nisam ništa kupio već pet dana, a na kraju me ona moja rospija napade što stalno kući dolazim kasno, bez para i smrdeći na konobarice. Naslušao sam se jevanđelja danas, raj mi je zagarantovan.
- Kakve su ti misli, takav ti je i život, moj kume.
- De ne seri, kumaro, još jedna reč od tebe i zvaću popa da nas raskumi na licu mesta.
Titula koja se stiče godinama.Kada je jednom steknes,ne postoji način da izgubiš to zvanje.Ona sa sobom nosi siguran znak da si odrastao i nosi veliku toplotu oko srca,praćeno onim ,,Jebote ,nazvan sam čikom,,.Naravno čika je takodje nadimak za strica.
15 godina:
Dete od 5 godina ti kaže :Čiko da li možeš da mi dohvatis loptu (Praćeno prelepim dečijim pogledom)
Oko srca osećaš toplinu.Osećaš da si mudonja jer te je neki klindzov nazvao tom rečju.Ideš da se kurčiš da si dobio titulu čike.
40 godina:
Klinkica u diskoteci koju si muvao upravo:Čiko,da li možeš da se skloniš od mene,ovo je moj dečko (Znate već sliku dečka)
Oko srca osecas toplinu,ali od govana koja kruže tvojim telom koliko si usran.Mislio si da možeš da se vratiš u vreme mladosti i da muvaš pičke,ali stigla te je ta čarobna reč koja te je snuždila.Sada si za sve čika.Nema više nazad!
Reči izašle iz usta mrzovoljnog deteta,kojem je jedan od roditelja učinio nešto što gospodinu/gospodjici nije po volji,pa ga dete pokušava naterati da mu to ipak ispuni,ili ovo izgovara samo da ukaže roditelju da će ga ili strpati u dom ili će se roditelj starati sam o sebi,jer mu deteta neće biti da pomogne
-Ćale,ali to je samo 15 000,pa svi nose er maks!
-Ne može,dao bih ti da je za nešto normalno,ali za patike neću,baš neću,nauči se da ceniš ono što imaš!
-Ok,kako se ti staraš sad o meni,tako ću i ja o tebi!
-Molim?
-Shvatićeš...
...posle 40 godina...
-Sine,kupi mi perfeks ultra sensitiv,ovaj papir mi uništi guzicu,ajde,molim te,noge me bole tako da mogu ni da ustanem iz kreveta,penzija stiže za 2 dana,a dupetu treba toalet odma...
-E baš neću!
-Zašto?
-Moraš da naučiš da ceniš ono što imaš,neko čak ni nema toalet papir,pa se šeta usran,a gospodin bi još da mu papir ne grebe guzicu,e neću,baš neću!
Oni su ulogovani 24/7/365, a ako nisu, čim im se odgovori, baš će se onda slučajno ulogovati da vide šta ima.
Njihovi postovi otmeno odišu citatima iz urbanih filmova, ima ih više nego njihovih rođenih rečenica. Šabanska ili intelektualna verzija, jedno je uvek isto: pripadnice grupe visoko premašuju i Merilin Monro po seksepilu - imaćete prilike da uživate u dostignućima Fotošopa (otkrivanje identiteta dovodi do dijaloga poput: -Gremlin? -Sigurno nije Greta Garbo!), dok su muški članovi iskusni uzori svih jebača po selu i okolini (čitaj: hteo da jebe kravu al nije htela da se izvrne na leđa).
Sada shvatate da je potpuno prirodno da su u epicentru zbivanja na forumu/sajtu.
Zbog njihovih postova je i izmišljeno "pet minuta slave".
Njihove replike se citiraju.
Njihov login je događaj dana.
Često se loguju u paru ili kao "crna trojka" da na nekom novajliji pokažu kako Oni umeju vrhunski da spuste.
Njihovo mišljenje je nedodirljivo, masa nije sposobna čak ni da ih shvati a i ne pada im na pamet da bilo kome bilo šta objašnjavaju to im je ispod nivoa.
Njihove interne fore su vrhunska odvala koja apsolutno svakog zanima i svima je urnebesna (čitaj "serem kockice" i slični odrazi telegencije autora sa tri Ahahahahhahah kralju posta ispod).
Ceo sajt jedva čeka da izleti neki detalj iz njihovog prekul života.
Oni su urbane legende.
Oni nekako - ne znam kako - postanu moderatori, a ako ne postanu, onda svejedno obitavaju na sajtu i pošto ga napusti petnaest generacija korisnika (u smislu godišta)...
Stoga se često podsećaju kad svrate s članovima ekipe kako je bilo dobro na sajtu/forumu dok su oni bili tu i bili face (naravno i dalje su tu i i dalje su face) a danas eto smor (koji oni jadni moraju da trpe u nedostatku njih dostojnog društva i eto vade prosek)...
Ako im neko slučajno nešto prigovori kako teraju ljude, oni će odmah da mu objasne - ali ne to tako možda nekom izgleda ko ih ne zna ali oni su 100% gotivni i sa svima se druže a i šta malo zajebancije jbg nisu izdržali hehehe (tj. ekipa ničim izazvana nije izdržala da ne obogati ozbiljnu forumsku temu psovačkim maratonom i ismeje članove u njihovom odsustvu po random metodi) ma oni su superdruželjubivi al eto dugo se znaju pa tako to ispadne a inače naravno da uopšte nije tako-
Obično vođa klana postaje mod da bi omogućio iživljavanje ostatku grupe. Ko ne poliže čizmu i ne priznaje da su superkul, uskoro postaje glineni golub.
Nagledao sam se otkako imam internet... zato ovde ne idem ni na forum ni na chat ako je i ovde isto bolje da ne znam...
Kad nude dva zla, biraj manje zlo.
- Sve je to lepo, al' ja drugih opcija nemam. Ili da umrem ili da poginem. Ne znam šta da radim, veruj mi ne znam.
- Dečače, dragi, da ti kažem. Poznato ti je da sva živa bića na ovoj planeti, a i šire, dišu, rastu, razvijaju se i seru. Dakle, sere slon, sere golub, sere jelte, vrabac. Kad je situcija takva, a ti nosiš nove, bele patike, da l' isto bude kad zgaziš u slonovo govno, kao kad zgaziš u govno nevinog vrapca? Ne bude. Otvori onda oči i pazi u čije češ govno da ugaziš. Eto, sve sam ti, brate, rekao.
Izraz koji se koristi za nešto što može, ali ne mora da bude skupo, nego je bitno da savršeno vrši svoju funkciju tako da se svaki dinar uložen u to potpuno isplati.
Naravno, ne mora ni da bude neka stvar u pitanju, već to može da bude i čovek koji je vredan, ispravan, dobra osoba i pravi prijatelj ili životni saputnik.
- Jedva sam čekala da se vidimo na kafi, imam svašta da ti pričam. Muvam se sa jednim dečkom, odličan je. Zlata vredan.
- Opa, konačno i ti da nađeš nekog dobrog i poštenog momka.
- Ma gde je bre pošten, probisvet matori, nego drži dve najveće zlatare u gradu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Au brate, kakav si ti ljakse, šta će ti ovaj Kurir ovde? Nije valjda da to čitaš?
- Sve mi diraj al’ Kurir nikako. On je zlata vredan.
- Ma ajde bre šta lupaš. Samo neke bljuvotine pišu, muka mi od tih novina.
- Pa ko priča o pisanju. Seo ja jutros na šolju, bacio Obamu, kad ono nema papira. Sva sreća deda čit’o juče na šolji Kurir, inače bi mor’o usran do kuhinje po salvete.
Sklonost da u datom trenutku barem malo okreneš situaciju u svoju korist.
Ulaziš u GSP u jeku vraćanja radnika prve smene s posla. Prežderan od poslovnog ručka u uskom odelu sa jako zategnutim kajišem oko pojasa, osećaš da golub želi napolje.
Pogledaš prvo da li neko gleda u tebe, iskusno spustiš glavu kao da si umoran dok se pridržavaš za sedište neke starije gospođe. Lagano stiskaš čmar ali se i polako napinješ, kako bi u prostor GSPa pustio tihomira na slobodu.
Nekoliko trenutaka zatim, masa oko tebe počinje da se dere i da psuje. U tom trenutku, lagano podižeš namrgođenu glavu, pogledaš stariju gospođu koja sumnja na tebe i prošaputaš tako da te barem troje ljudi u GSPu čuju:
- Bože, kakvih ljudi ima?
Početak pušenja, al onog pravog.
Prvi susret je kada vam tetak krijući daje cigaru, a vi radoznali klinac od 6,7 godina vučete k'o konj. Ni kašalj, ni suze u očima vas ne sprečavaju. Ispušite je čak čitavu.Poslije toga ne pada vam na pamet da zapalite. Jeb'o tetka, štaš se njemu kurčiti.
Eh, dolazi osmi razred. Sa njim i nuđenje cigara od najstarijeg đaka, koji samo treći razred nije obnovio. Opet vam ne legnu kako treba, ali šta fali spržiti 2,3 dnevno. Obavezno je pranje zuba i ruku čim uđete u kuću.
Keva ima nos za sve, a vama problemi ne trebaju.
I onda dođe srednja škola. Nema drugara iz osnovne koji bi vam dao cigare, pa shvatite da nema ništa od grebanja i uzmete sami sebi kutiju.
E to je taj momenat, tada dobiješ diplomu pušača. Sve do tad je bilo lažno, sada se stvar lomi.
Kafa se ne može popiti bez par stućenih cigara. Pivo da ne spominjem.
Odmore ne koristiš za jelo, jer ionako si potrošio pare od užine za kutiju, nego sa starijom ekipom diminjaš.
Keva sve više i više počinje sa detektivskim poslovima, pa je u tom periodu vrlo bitno sakriti svaki dokaz.
Štek za kutiju se nalazi u blizini kuće, ali nikako u kući.
Najpogodnije mjesto za pušenje je wc, jer pušten golub nakon svega odlično prikriva smrad cigare.
Tako živiš godinu, eventualno dvije dok keva ne shvati sve. Ti u tim buntovničkim godinama se i ne kriješ više, pa priznaješ.
Dva šamara od nje, i pet od ćaleta su neizbježni tu noć. Ali boli te kurac, prestaće, a ti ćeš moći diminjati gdje god stigneš.
Jes da ćeš se još neko vrijeme kriti iako znaju, jer je jako glup osjećaj zapaliti pred starcima.
Krajem četvrtog razreda, jednog mahmurnog jutra čuješ kevin glas:"Kafa je gotova, ajde na balkon". Ustaješ, tek skidaš majicu i pantole od sinoć i odlaziš na balkon.
Dok srćeš vrelu kafu, odjednom vidiš cigaru pred očima. Keva nudi, ej. Sav sretan uzimaš cigaru, dok iznad glave u oblaku dima stvara se natpis "Propušen".
Fascinantna pojava prilikom prvog obilaska ove kultne beogradske ulice.
Dolazite iz grada u kom je najnormalnije da prilazeci im na razdaljinu manju od 3m, golubovi sumnjičavo odlete, nebitno nosite li vi u ruci komadiće hleba koje ste namenili baš njima ili nezainteresovano idete ulicom. Međutim, u ovoj ulici, sve i da hoćete, ne mozete da budete na većoj distanci od njih nego sto je ona najmanja na kojoj oni mogu da budu od vas u vasem gradu. Lupali vi dlanom o dlan, ispustali neartikulisane krike ili pravili nagle trzaje ka njima propraćene zamahom noge(kod onih najupornijih), oni ce i dalje hladnokrvno setati ispred vas u svojoj gomili!
Pa ostaje dilema: Zna li golub u Knez Mihajlovoj da leti ili jednostavno NE JEBE ORLA??
Fraze i rečenice koje izgovorimo u kafani pod uticajem alkohola, najčešće imaju potpuno drugačije značenje, a samo mi mislimo da nas niko nije izvalio.
Jel mogu da vidim Menu - Nemam dovoljno para
Mogu da vozim - Samo mi pomozi da nadjem kola
Ko plaća sledeću turu - Imam para, al sam sirotinja u duši
Daj viski - Volim da se kurčim
Daj Chivas - Volim da se kurčim, ali znam šta valja
Jedan Martini Bianco (Devojka) - Laka sam
Jedan Martini Bianco (Dečko) - Peder sam
Ja plaćam ovu turu - U sledećoj kafani je duplo skuplje
Izvini (Dečko - Dečko) - Odjebi budalo
Izvini (Dečko - Devojka) - Sad ću da te smorim kao nikada
Izvini (Devojka - Dečko) - Nisam dovoljno pijana
Izvini (Devojka - Devojka) - Kurvo
Popio sam 3 piva - Popio sam 5 ali nemam da platim
Popio sam 12 piva - Popio sam 3 ali se ponašam kao pijani imbecil
Ajde da se prošetamo, ovde je gužva - Ja bi da te dovatim, ali se plašim da ćeš me odbiti pred svim ovim ljudima.
Ajmo kući (devojka) - One 2 iz ćoška te gledaju a ti si dovoljno usran da bi ih dovatio predamnom
Ajmo kući (dečko) - Digo mi se
Druže, imaš pljugu? - Nisi mi ni simpatičan a kamoli "drug", a ni ne pušim, al bi da izgledam cool
Gde ti je ona drugarica - Ružna si kao pseto
izraz inspirisan dobro poznatom reklamom za Milka cokoladu koji je nasao visestruku primenu u svakodnevom zivotu,koristi se za:
1)prekidanje neprijatne tisine
2)fino davanje do znanja nekome da mislite da on lupa gluposti
3)proveru da li vas sagovornik slusa
1) vozilo gradskog saobracaja,doticni MS(mega seljober) pusta nedefinisane krike iz svog najnovijeg sajber fona,na sta MH(metal head) reaguje...
MH: Alo bre seljacino,gasi to!
MS : Nemoj da mi je neko dir'o Stoju,majku vam narkomasku,idi slusaj te metalike
posle par minuta vulgarne rasprave nastaje tisina i... neko iz publike uzvikuje: i onda je mrmot odmotao cokoladu na opste odusevljenje prisutnih
2) sagovornik 1. :e znas,odem ti ja do Marka,svratim u diskac,kad tamo ludnica,dve najbolje ribe u lokalu nas odmere od glave do pete,pridju nam,pozovu na kafu... sag.2 : jeeeeste,i onda je mrmot odmotao cokoladu
3)sagovornik 1. : jao sta mi se sve izdesavalo,***** ti zivot,pokvario mi se auto,bus bio pun,smrdljiv, golub me pocastio ukrasom po glavi...(sag.2 odsutno gleda unaokolo) sag 1.: i onda zamisli,mrmot je odmotao cokoladu...
Izraz koji se koristi za nekog lika koji nije baš lud k'o noga, nego je više onako malo čudnjikav, ili bolje reći blago udaren mokrom čarapom.
On je jednostavno čovek koji prilično odskače od normi opšteprihvaćenih pravila ponašanja i voli neke, onako posebne stvari. Malo više posebne nego što bi trebalo.
- Ej brate šta se radi?
- Evo ništa, bleja, jel stoji dogovor za Košutnjak?
- Ma idemo, nema frke, ali opet moram da povedem onog Dekija sa nama.
- Što bre?
- Pa keva me opet smara, Dekijeva keva je njena drugarica, tek su se doselili u kraj i ne zna nikog osim mene.
- Ma daj bre, onaj lik je uvrnut skroz.
- A dobro, ne seri, nije baš toliko uvrnut koliko si ti pričao posle prošlog roštilja.
- Nije uvrnut!? Prvo je ispekao goluba na roštilju jer po njegovoj religiji, čije ime ne znam ni da izgovorim, pečeni golub daje snagu. Posle toga nas je ubeđivao da zna da priča sa životinjama, i malo me je bio blam od svih onih ljudi koji prolaze pored nas dok je on “pričao” sa one dve džumare i na kraju kao da to sve nije dovoljno isekao je šaku nožem i cimao nas da uradimo isto da bi se pobratili. Tip je uvrnut sto posto.
- Dobro još ovaj put samo, pa ću nešto smisliti.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.