
Još jedan od zanata u izumiranju.
Gazda-Guja iz Donje Livadice koji je svojim šatorom po vašarima širom Srbije sedamdesetih i osamdesetih nahranio i napojio više ljudi nego što ih ova država danas ima!
A tek kakav je menadžer bio! Nema pevača ili pevačice narodnjaka, iz tog vremena, koji nisu pevali pod njegovim šatorom, a mnogima je to bila i odskočna daska.
Sedmojulski vašar u Požarevcu...već od ranih popodnevnih sati pred šatorom se okreću što prasići, što jagnjići, cirka 15-20 komada. Kako je koje pečeno, zamenjuje se novim. Odmah tu na ćošku šatora, daska, vaga i majstor sa satarom i nožem prodaje vruće pečenje na kilo. Osam roštilj eksperata radi na desetak kvadratnih metara prekrivenih pljeskavicama, šniclama, kobasicama...ljudi čekaju u red, sve što je gotovo, prodaje se istog trenutka! Pod šatorom bar, nekoliko ovećih korita u kojima sa gromadama leda plivaju flajke piva, vina, Cockte i Jupi-ja za decu i antialkoholičare. Rakija se služi na magacinskoj temperaturi. Prostor oko ulaza u šator oblepljen posterima izvođača ove godine: Radiša Urošević, Nada Topčagić, Dobrivoje Topalović, Izvorinka Milošević...E, kad krenu da pevaju, tamo oko prvog sumraka, ne staju do zore!
I tako tri-četiri dana...
Priča se za gazda-Guju da je posle svakog vašara nosio pare kući u džakovima.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.