
Nekako je priroda odredila da se na narodnim veseljima obavezno demonstrira sila, izazove opšta makljaža, ili, što bi naš narod rekao, izazove vašarsko batinanje. Brdo slomljenih flaša, ekvivalentan broj slomljenih rebara, razbijenih arkada, itd... Jebiga, to je onako, domaćinski, ili, kako to kažu stručnjaci, to je stvar folklora. Jeb'o vašar 'de makljaže nema, rekao bi moj deda.
Danas, ovaj izraz najčešće koristimo da bi dokazali ozbiljnost trenutne situacije i predvideli njene posledice.
-Mićooo, alo konju, 'vamo....
-E, 'de si?!
-Šta bre, 'de sam? 'de žuriš tako? Umalo te autobus nije zgazio, jurim te još od okretnice na Zelenjaku...
-Maćori... znaš ovaj vražiji praznik?
-Ne, brate... danas deseti, nema nikakav praznik...
-Ma, bre Osmi mart...
-Si odlepio ti? To bilo pre neki dan... uz'o sam Danici neku garderobu. Don'o Kiza iz Italije, uradio neki butik, pa...
-Ćuti, keve ti... otišla mi Milena kod njenih na par dana, dobila godišnji od onog džukca, nisam joj uzeo ništa, kad se vrati biće vašarište kod mene... Dođi da gledaš... ti ionako gotiviš to...
-Pa uzmi joj sutra...
-Kurac, maćori... moram danas. Sutra liga šampiona, igram na golove, jebeš arkadu ako Atletiko uđe u tri plus...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
kako god ispalo, vašar ne gine +