
U laloškom paorskom slengu, naziv za mlađeg konja koji se dovodi kobili da joj rasplamsa strasti i raspojasa požudu, kako bi u ključnom trenutku optimalne vlažnosti bio sklonjen sa strane i na pozornicu doveden rasplodni pastuv, da po kratkom postupku obavi junački deo posla.
U društvu, to je onaj drugar koji stalno zuji oko devojaka, lako im prilazi, priča, zasmejava ih i taman mu zaigra brk, kad dođe neki kurajber, oduva ga mudima k'o ruski er beg, nasmeje se, namigne srećnici i za kosu je odvuče u klozet na obijanje pločica.
- Braćelinjo, fine cice ovde, si nanišanio nešto?
- Mhm. Malu Ivanu.
- Hm, pa požuri, eno ga Mića se već razleteo oko nje, napada k'o Mančester.
- Pff, Mića veseljko. Ima fore dok ne završim pivo, a onda idem tamo da je pregazim k'o plitak potok.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Одлично. Само, већ је дефинисано, и то врло подробно.