
Наизглед једноставна српска реч од шест слова, која указује на двојаку функцију бића или ствари.
Злоупотребљена у систематизацији радних места, чини срж савременог концепта запошљавања којим се тежи да се са што мањим бројем запослених покрију све области којим се организација послодавца бави.
- Шта има, матори, нема те данима на вопсу?!?
- Запослио сам се у фризерском салону "Шишка". Не стижем на пиво, јер, поред тога што сам фризер уједно сам и књиговођа, а ако затреба одрадим кречење и одржавање соларијума.
-------------------------------------------------------------------------------
- А видиш ли, сестро слатка, оног младића под липом иза летњиковца? Е то нам је баштован, уједно јебач. Мислим, мој хихихи
Znak da vladate situacijom i poznajete materiju o kojoj se govori. Uvek je moguće nešto objasniti na ovaj ili onaj način, ali, stručan naziv, upotrebljen u pravom trenutku ipak pokazuje da niste amater.
A nepoznavanje stručnog naziva? Ne, to nikako ne znači da ste neznalica. To samo znači da ste željni znanja.
- Ne znam baš kako se to stručno kaže ali ako te sad dohvatim pesnicom po uvetu prestaćeš da prisluškuješ šta mi pričamo ovde!
- Opstrukcija sluhovoda, tako se stručno kaže.
- E to, opstrukcija ta.
Pošalica na račun vlasnika ili korisnika upadljivo malog stambenog prostora.
-E, preselio sam se, ae da vidiš novu gajbu. Taman možemo kod mene večeras pre grada da se dobijemo.
-Ae, taman da ti pomognem sa pivom sad.
...
-Ajd upadaj!
-:gleda unezvereno: Gde bre?
-Pa prvo u hodnik, a posle u sobu. Msm, mo'š ti odma' u sobu ako ćeš kroz prozor. Svejedno meni.
-U, bre, kakvu maštu imaš. A da te pitam, jel ono tamo pored kuhinje gostinjska ili tvoja? Sine, pljuni ti mene ako kevin špajz nije veći od ovoga! I gde ti misliš da se potrpa nas devet večeras? Msm, jedino ako neke ribe žive pored, pa tako. Ovde i ti treba da izađeš da ja uđem.. Sva sreća pa nemaš radijator zglavan, samo ove zidne, kupatilske... A i njih da si pametan da poskidaš, nije da ti trebaju, samo zakrčili prostor. Ovde možeš komotno na fen da se greješ! Ništa ti drugo i ne treba! Idem ja da nosim gajbe Maretu.
Individua iz podskupa ženskog roda pod nazivom "daj šta daš". Izbila je iz začelja probivši se kroz gomilu, s desne strane obišla smrznutog četnika i zakoračila preko linije koja odvaja bi i ne bi, mada tu liniju i dalje gazi kurijim okom. Kao alternativa probijanju rupe bludišom kroz kaubojsku tavu, u dugim zimskim noćima nejebice postaje - prihvatljiva.
Jedinica na skali do deset, ali je makar na skali.
- Kad si ti ono keco zadnji put?
- Pomnoži vrijeme sa beskonačnošću i odnesi u najveće dubine vječnosti i tek onda ćeš imati samo mali dio predstave o periodu o kome ti govorim.
- Shvatam. E, pa, tvom čekanju je došao kraj! Imam jednu ribu za tebe. Čuj mene, gabora - ribu!
- Gdjejegdjejegdjejegdjeje???
- Eno je za šankom. Briše brkove rukavom.
- Pa, dobro... Samo da popijem još jednu čašu. Čuj mene, flašu - čašu!
Без новчане надокнаде.
- Како иде рукомет?
- Добро је, иде на боље...
- Кол'ка је кинта?
- Играм из љубави.
Specifična vrsta ljudi koji gledaju Bg hroniku iz Čačka na Mlavi pa šalju sliku svoje neasfaltirane ulice Milanke Đurić i napišu strašno, najebasmo! Fotografišu veprove nagurane na zadnjem sedištu njuški priljubljenih uz staklo na putu za Zaporožje i napišu srpska posla. Slikaju poslednji primerak požeškog vrapca i stave misterizni znak ? i jedan preteći ! za dozivanje pameti.
Pa ne zanima to njih, koj ti kurac, vidiš da se emisija zove Beogradska hronika šta ti nije jasno u B e o g r a d s k a, aj zajebi više tu radnju.
Tip ljudi koji se guraju gde im mesto nije. Ah imamo konačno sto u Klubu književnika. Samo da ulegnem u Klub književnika samo da sednem s glumcima da me Svetlana Bojković drži u krilu i da mi sipa u tanjirić mleka s votkom i da me mazi šakom s prstenjem po glavi. Kako ne znam, pa znam ja Beograd, poznajem Beograd, delta siti kupio sam kačket, bio sam kolko puta, tri i po, znam sve gde je, može se reći da sam i ja polubeograđanin brat Jerković imam brata jednoga trenirao kik boks sa Giškom, zna on tamo sve njih.
Slađa - razbatačena, jednom rukom češe koleno u čarapi crnoj pucketa noktom a iz Tošinog bunara između nogu suspregnutim mišićima primicačima cvili mačka upala unutra -
- Sada fotografija koju nam... ah opet... šalje Stojković Miodrag Kamidžorac iz Kočana, on je uslikao čudovište iz Loh Nesa u Vardaru - u jaka stvar - kaže da nas prati cela Makedonija i da navija za Vladu Palikuću. Lepo. Miodraže, lepo, al kumim te Kumodražem ne šalji više, koj ti kurac, ovo je Bg hronika idi gledaj tv Tetovo na arbanaškom.
Богу хвала, у српском језику све што може да се каже на један начин, говори се на више њих. Тако и ова флоскула, мада нема толики број пандана као "она ствар", има исто значење као и неке друге, типа не може да шкоди, од вишка не боли глава...
Лажна скромност спакована у три речи. Док у себи изгарамо од жеље да нам одређени објекат падне шака, понашање говори другачије, покретом и фацијалном експресијом одајемо само бол у гениталијама.
- Сине, ај' док си обувен, иди до киоска и купи Дрину без филтера, љуби те баба.
- Докле ћеш бре да пушиш то срање, баба?
- Сине, од нечега мора да се умре. Ја сам у твојим годинама пола Доњег Бријања пoпалила, ако ме разумеш, хехе и ти ћеш пушити крнџу, кад све то проживиш.
- Добро баба, поштеди ме детаља, само да знаш да ми сутра долази Даница, колегиница с факса, тако да...
- О'ш паре?
- Па није на одмет, чисто да имам неки алкохол. Воли она да цугне.
- Тако кажи срце бабино. Држ' паре, купи бар две боце, не'ш јебати без тога.
У принципу не да на првом састанку, али је отворена за договор.
Da bi nosili ovaj epitet, morate posedovati neku spravicu ili kućnog ljubimca koji zadovoljavajuće obavljaju posao.
Ja sam Ema, ponosna vlasnica labradora Željka, samo mu isečem nokte da me ne krlja po leđima i jebe ko mutav
Žvakanje ali jako žilavih stvari, predmeta ili hrane. Kada je meso u pitanju ne preporučuje se sedenje na vrh stola (čitaj blizu zida) jer postoji opasnost da dok jednom ili sa obe ruke vučete parče mesa napred a sekutićima udarate kontru cimnete nekontrolisano glavom unazad i zaradite lakši potres mozga.
- Brate gde si sinoć, pičio se sony do ranih jutarnjih sati?
- Gajbi sam bio, Ivana mi malo glođala i posle zakuntao...
- Glođala? Valjda pušila?
- Brate pušenje je kad se digne...
Izraz koji se upotrebljava za nešto niskokvalitetno.
Neprimetno, sakriveno, van domašaja pogleda. Nešto kao običan narod za političare.
- 'El imaš nešto slatko? Šećer mi je gadno opao.
- Pogledaj tamo iznad sudopera. Ali teško da je nešto ostalo Mikiju ispod radara.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Jao! Vidi onu crnku. Kakva je. Gleda ovamo. Misliš da imam šanse?
- EJ! Mi smo toj tri milje ispod radara. Verovatno gleda kroz tebe i procenjuje nabavnu vrednost ovog čiviluka.
Реч која има функцију деградације значења речи уз коју стоји.
- Хало?
- Е, брате, шта с'ради?
- Ево, као учим нешто.
- Учиш, или као учиш?
- Ма, јебига...
-----------------------------------
- У, јбт. Што ми не кажеш да ми испала сиса?
- Ти као имаш сисе?
-----------------------------------
- Студираш нешто?
- Ма, нешто као. Мегатренд.
Синоним за слободу када сте завршили све послове које Вам је претпостављени задао.
Радник: "Шефе, завршио сам све извештаје који су били потребни, налазе се на Вашем столу. Да ли сада могу да идем кући?"
Шеф: " Ако је тако, што се мене тиче, слободан си ко коњ на ливади!"
Čru turska kafa. Crna kao sultanova pubična regija, gorka kao zulum, omiljena samo među pravim ljubiteljima ovog napitka, jer se usled trostrukog vrenja pravi ukus zrna više ni ne oseća od prekomerne gorčine. Zbog dvostrukog odvajanja pene u šoljice pre serviranja, gde se tek sa trećom penom čitav sadržaj sipa u šoljicu, spremanje ove kafe traje ugodnih 500 godina.
Navodno tradicionalna kafa kakvu je spremaju i Turci, koji inače ne piju ništa slično, al' dobro sad.
- Stižem, brate, donosim liste iz Meridijana.
- Kul, kul. Da stavljam kafu?
- Može, ali nemoj onu tvoju crnac umočio nogu providnu, molim te.
- Ne brini, sulejmanka za tebe samo!
Rečenica nastavnika u budućnosti ukoliko lingvisti prihvate Vukajliju kao zvanični srpski rečnik.
Ulazak nastavnika u učionicu:
- Deco šta ima?
- Evo, smaračina teška.
- Hajde da vas čujem šta ste naučili danas sa Vukajlije. Ti u prvom redu. Da. Ti ćelavi.
- Paaa!
- (neko iz klupe) Šta papaš bre? Lupi nešto!
- (nastavnik) Tiću ti inače ćeš se prošetati do table budeš li još jednom palamudio! Kaži ti nama šta znači reč Abasioaichmokhuzdoarmenophobia?
- (dobacivanje) Ja jebem!!!
- Paaaa, nisam dotle stigao!
- Ee, sramoto jedna! Sada se Kaizen sigurno prevrće u grobu! Evo ti bandera za trud! Mrš na mesto! A ti što jebeš, na dopunske časove da te ne bih gagovao.
Mala, mala, mala, grupica iz kraja. Ne zove se ekipa zato što njeni članovi nemaju osobitih dodirnih tačaka osim činjenice da su ga svi ili skoro svi pipkali na istu vaspitačicu a sada snimaju loše reklame za još lošije pivo.
Nema tu zajedničke ljubavi prema fudbalu, basketu, reketu ili lakim opojnim drogama, jer društvance je šaroliko. Tu se s jednakim žarom druže propali pesnik koji povazdan citira Puškina pa plače za ljubavlju iz mladosti što mu je zapalila za Kanadu i lokalni pijanac koji se u slobodno vreme bavi automehanikom radi zabave i profita.
Tu se ljudi dobro znaju pa nema ni laži ni prevare, zajedno su jer drugo nemaju kuda.
- Ovo je moja ekipa. Tu je Gile koji me je na leđima izvukao iz krkljanca kad su ono tokom polave rasprodavali raskvašene patike na sajmu, a ovo je Ćoškara, lik kojeg udaramo jagnjećom bešikom po glavi kad smo tužni ili nam je dosadno.
- Ne seri? Mogu da probam?
- Fala bogu, evo, raspameti se.
- Ahahahaha... pazi brate što je dobar osećaj, neeevera!
- Ehem, znači mi ti se znamo od najranije mladosti, evo vidiš ovaj Mile ovde i ja smo praktično nerazdvojni, s njim sam još kao mali gmizavac prvi put razmenio pelene, roditelji nikad nisu znali koji se tačno od nas dvojice usrao.
Šta da ti kažem... ovo je ekipa za koju živim.
- Kakvo društvance, jebote.
Neiskusan, mlad, zelen. Od juče. Bez puno znanja i iskustava. Sve mu je novo.
Opšte je poznato da novorođenčad nakon rođenja budu krvavi i mokri od raznih tjelesnih tekućina, izraz prvo asocira na kerove, mačke i druge životinje, mada se može primjeniti i kod samih ljudi.
- Gdje si ti Milenko, kad ćemo u grad?
- Pa bio sam sinoć u onom usranom pabu.
- Znam vidio sam te. Ići ćemo u subotu zajedno da ti pokažem kako se bare ribe. Još si ti mokar iza ušiju, moj sinko.
- Šta sam?
- Zelen i mlad. Pa ja sam u tvojim god...
- Ja imam 13 godina.
- Mogao bi malo pripaziti na taj riječnik. Usrani pab? Reći ću tvom ocu kako se izražavaš.
- Ajde odjebi matori.
Dobronamerna kritika sagovorniku da zalud troši vreme i snagu na nekog ko to ne zaslužuje radeći nešto što će mu doneti više štete nego koristi.
- Mile, šta radiš to iza mesne zajednice?
- Vidiš da krčim ovaj bagrenjar da liči na nešto, sve uraslo k'o džungla.
- Vidim, i to našom testerom, a pretpostavljam da ti ni gorivo nisu kupili. E, moj Mile, neko će sutra hvala da ti kaže što lomiš kičmu za neke tamo lezileboviće.
Propala studentkinja elektrotehnike koja se nakon n godina uzaludnog studiranja dozvala pameti, napustila studije i zaposlila kao prostitutka.
- Šta je s Micom, nisam je video od kako ju je onaj sedamnaesti put oborio iz digitalne elektronike, da nije napokon sela da uči? Šteta, lepa devojka, da je pametna da skupi noge, a knjigu obgrli, daleko bi ona dogurala.
- E moj ti, pametnija je ona od svih nas. Nije pipnula digitalnu niti će, viđam je ja stalno po picinom.
- A pa dobro, i jeste joj to pametnije, lakši je ekonomski, a i nije ona za vuču kablova.
- Kakav bre ekonomski, razvila je Mica biznis ispred njega. To joj je najpametnija odluka u životu, nije za kablove, al' je kao utičnica odlična.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.