
Iznenadno uručiti korpu.
Svečano dati šut-kartu jednom od dva činioca emotivne, ili poslovne veze u trenutku kada je sve naizgled u redu, ali samo iz perspektive nogiranog. Još jedan izraz za krajnje bolno raskidanje, kada se ovaj drugi najmanje nada.
Призор, који захваљујући ветеранској радној снази из бившег "Центропроизвода", и новопридошлим млађим регрутима Мишковићеве империје, највише подсећа на журку у анархистичкој четврти Копенхагена. Како се радно време приводи крају, у самопослузи пазаре само погрбљена бабетина која је дошла да убије време до почетка квиза на РТС-у, и клинац који дошао по бокс црвеног Винстона "за ћалета", а звук "макси, ајде, купи, цео дан" умноиспирачких песмуљака, замењују хитови Бобана Здравковића. Ниво безвлашћа и хаоса се из минута у минут, пење на све виши ниво.
Док мусави месари за дупе штипају масне средовечне тетке које по рафовима слажу сунцокретово уље, што оне испраћају похотним "ју,ју" узвицима, к'о да их је Драган Николић из млађих дана лично опалио по дупету, млађане касирке размењују поруке са власницима локалних пекара и мењачница, не примећујући да уместо Тесле враћају Вајферта. Батица са млечних производа је још пре пола сата запалио на пљугу, и нема намеру да се враћа, а твој сир ће по свему судећи запаковати Фреди Меркјури, који ће специјално за ту прилику устати из гроба, и у црвеним гаћама са круном и плаштом бацити робу на вагу. Шеф смене занесен револуционарним жаром, у трегер мајици са загребачеке универзијаде 87, продорним гласом нордијског горштака расправља са магационерима о Ибрахимовићевом голу из офсајда.
Шеф смене: Лиљооо, отишла ова стока из управе, гаси ова говна и пушатај оно наше.
Боље да сам и сирома', него да сам стар...ЕЕЕЕЕ, моји друговиии...
Опа, ју, ју!
Nesavitljiva i nepopustljiva. Otporna na tuđe udarce i uticaje. Imuna na unutrašnje, njoj suprotstavljene, podražaje, ukoliko se ikad jave.
Nositeljica (kroz život) i uspravljačica (iz blata zabluda) svoga ponosnog vlasnika, koji ne gubi bitke, ili ne priznaje poraze.
Oblikovana jednom zasvagda, uglavnom u mladosti, i to na jedini mogući i, naravno, najbolji način. Rok trajanja – doživotan, često i duže.
Dominantna, ako ne i jedina, karakterna crta bića kojeg je izbavila od zle i primitivne sudbine beskičmenjaka. Oslonac i spasilac njegov u svim pitanjima trivijalnog i egzistencijalnog, sa gvozdenim pršljenovima – kanonima, i toliko razvijenom moždinom, da je funkcija mozga („onog gore, navodno“) rudimentirala do atavizma.
Kičma koju drže ideali. Ima ih svakakvih.
Selo koje je toliko izolovano od ostatka sveta da je i Svevišnji prestao da vodi računa o njemu. Zbog zlih sila koje se usled toga tamo množe pravo ime sela se s vremena na vreme može pročitati u crnoj hronici.
Finiji izraz za pizdu materinu.
-Dragi putnici, zbog radovi na put autobus će saobraća preko Gornji Barbeš.
-Au, kakvi su sad to Boguleđinci?
Doba kada prosečno srpsko dete dobije legalno pravo na sve što radi od trinaeste.
Najslađa reč koju svi pamte iz detinjstva. Deminutiv eurokrema. Bilo da je u pitanju Takovo, Cipiripi, Nutela ili Fineti, sve zajedno ih je krasila ova prekrasna reč koja je govorila mnogo toga. Kremče.
Za kremče su se mnoge suze prolile, sa čime su pogotovo upoznati oni koji imaju stariju braću i sestre ili pak oni koji su muku mučili sa bar jednim halapljivim roditeljem, da ne kažem alom. Najslađe je nekako bilo ono malo pakovanje od sto grama, ono što baka kupi kada ujutru ode po hleb, kao iznenađenje za sanjivo dobro jutro. Da l' što je bilo maleno, ko će ga znati, ali imalo je neku draž pa je tako i najviše boleo nestanak istog.
Što se tiče vedrije strane, o tome ne treba mnogo trošiti reči. Kremče je bilo glavni faktor podmićivanja od strane te iste braće i sestara. Momentalno zaboravljaš koga si video sa pljugom, ko gde krije "Pan erotiku" i ko se kad iskrao kroz prozor za u grad posle zabrane roditelja koji su ovaj magični proizvod koristili kako bi te motivisali da pojedeš i najomraženije jelo. Ti si jeo, zaboravljao na odvratan ukus neke smrdljive čorbice i ko zna čega još, a jeo si jer si znao da te čeka negde, u nekoj fioci, samo tebe da ga malom plastičnom, nazovi kašičicom koja je išla uz njega, pojedeš i doživiš trenutak koji ćeš da prepričavaš i svojim unucima.
Sinonim za sreću i radost, ukus koji se ne zaboravlja, reč koja se zauvek pamti, antidepresiv koji i dan danas deluje. Jednom rečju - Kremče.
Неизоставни део сваког сеоског купатила, а тек нешто ређе и градског. Пронашао је своју примену у бројним сферама, па га тако деда користи за бријање браде, баба њиме повремено обрије ноге, унук је њиме обавио прво бријање, отац га користи за сређивање браде, мама брије пазух, а сестра повремено среди међуножје. Деда га користи још и да извуче прасету финесе око ушију и њушке.
Pitanje useravanja motke i upotrebe iste kao govnjive skoro da je doseglo enigmatiku sofističkih klasika. Na sreću, sofistički zaplet je uspešno izbegnut logičkim manevrom da niko nije mogao biti tretiran govnjivom motkom a da je on ili neko drugi ili čak više njih nisu prethodno usrali.
Da bi se dobila dobra i kvalitetna govnjiva motka sa svim lekovitim, isceliteljskim i psiho-socijalno-terapeutskim efektima neophodno je poznavati tehniku useravanja motke, i to nam Bogu hvala dobro ide od ruke, da ne kažem od guzice. Po logici stvari govnjiva motka je namenjena onome ko ju je i usrao, mada se neretko njome dejstvuje i po trećim licima, ili čak neselektivno po masi lica koja su zasigurno negde i nekada usrala neke svoje motke. Postoji i obrnuta situacija, a to je kada više lica kolektivno usere jednu motku. E takvom motkom se ređe dejstvuje po kolektivu, već je ona iz vaspitnih ali i praktičnih razloga rezervisana skoro isključivo za pojednice i masu pojedinaca.
Neretko se kolektivno usrana motka slika za novine i prikazuje kao zlatno vladarsko žezlo. Naravno figurativno. Međutim, mnogo je onih koji nisu sisali motku, a uz to imaju iskustva sa useravanjem sopstvenih motki, pa odmah u novinama prepoznaju da to nije umetnička kreacija već da je neko zaista usrao motku. Tada, ovi što su usrali motku, najčešće pozovu nekog priznatog poetu da pod zakletvom potvrdi da je lepota istinita, a istina lepa, te da motka nije motka a još ponajmanje usrana, već da se radi o kreacija zavojitih staza sudbine sublimiranoj u beznačajnosti kratkoće ljudskih života poput trepavičnih čekinjica na svevremenoj liniji beskraja trajanja. U prevodu, usrali smo motku, ali ko zna zbog čega je to dobro.
- Ćale ja ću sutra na ispitu najverovatnije da userem motku.
- More ja ću tebe večeras, ali sigurno, govnjivom motkom. Celog leta ladiš jajca, mogao si da sjebeš te grčke klasike.
- Čekaj, otkud ti govnjiva motka kada je još nisam ni usrao? Mislim, po Sokratu, teoretski ...
- Keva iz kuhinje: Ima on dosta tih motki. I on je studirao, firma mu je u stečaju, a juče mi je spalio mikser.
Krajnji stepen indiferentnosti prema nekoj pojavi ili osobi. Tolika svejednoća da čak ni ne zaslužuje titulu kurcobolje, odnosno brige.
- Je li, kako to kad te ja zovem u grad ti nećeš da ideš, a posle te vidim u gradu s Dekijem i Maretom? Šta ja sad treba da mislim?
- Znaš, osetim blago peckanje u predelu genitalija svaki put kad se zapitam šta ćeš ti misliti o meni. Dosadan si k'o proliv jebote, nikad ne zaklapaš, a kad se uroljaš praviš budalu od sebe više nego obično! Prošli put si se onako pijan pokačio sa nekim likovima pa brisn'o, a mene ostavio da vadim fleke! I pitaš se što neću s tobom u grad?! MRŠ!
Suptilna zamena za ''Alo majmune glupi pa to znaju i vrapci na granama''. Učtiviji način da se izađe na kraj sa pronalazačima rupe na saksiji. Naravno, dokle živci posluže.
- E brate, znaš da je Sima iz Srećnih Ljudi zapravo stvarno Vukašinov pas u stvarnom životu?
- Ozbiljno? E, znaš da je ubijen Đinđić?
- Ozbiljno? Kad?
Ne mora biti u pitanju baš kraljevski klub, ali sama poenta je jasna. Radi se o nadaleko čuvenom balkanskom mentalitetu, koji prouzrokuje nekontrolisani nalet adrenalina, ali i same neobjektivnosti, nakon učinjenog podviga. Umesto da se proslavljeni pojedinac ili naglo afirmisani tim, drži postrance i rezervisano u izjavama, malo parčence prisvojene slave im naprasno udara u glavu, i prouzrokuje nepopravljivu štetu.
-Jebi, jebi Galatu, Galatu, Galatu!!!
-Dajte nam Boston, da i njih karamo!!!
Ujedinjena grla
-Možeš da nam pušiš Klintone, Klintone, Klintone!!!
Imbecilizam upućivan devojkama od strane radoznale rodbine, ili vickastih osvajača, kojima su fazoni iz Lajanja na zvezde vrhunac kreativnosti i nepresušan izvor inspiracije.
Mlađi brat "koga više voliš", izaziva jarku želju da pomiluješ onoga ko ti je ovo pitanje uputio. Mavaši geri bi bio primeren.
Al' tetke se ne daju zbuniti. Na svaki odgovor imaju spremno pitanje i obrnuto.
Ni ćutanje nije odbrana, jer će izazvati promaju od vratolomija prisutnih glava u iščekivanju odgovora, koja može da se meri sa napetošću momenta kada penzos očekuje poslednji broj na Bingu.
Podrazumeva se da lepota ovde nema presudnu ulogu, pa iako ste skrndelj, nećete se izvući.
- Sine, koliko si porasla otkad sam te zanji put videla, jesi završila srednju školu?
- Imam dva'es pet godina, tetka.
- Ijuu, kako vreme leti, sećam se kao da je juče bilo kad si mi bljucnula na ramenu, hihihi. Kaži teti, imaš li dečka?
- Ne. (Svesni ste da sve što sledi i dalje je bolje od deljenja intime sa brkatom gospođom)
- Pa kako tako lepa devojka da nema dečka?!
- ...
- A i jesi se osušila otkad te baba Ranka ne 'rani, jedi bre nešto dete, d'ima čovek za šta da te uhvati, hihihi. Mene je moj Milomir tako, kad mi priđe straga...
- DOSTA!
----------------
- Je li, mače, kako tako lepa, a nemaš dečka?
- Imam devojku, šta ćeš, 21. vek je.
- Nije problem, imam i ja dva komada, za svaku po jedno, ako me razumeš, hnjo hnjo hnjo.
Објашњење за тотално насумичну посету некој од суседних нам земаља.
Јеб'га, добили смо тај шенгенски режим, извадио си чак и путне испаве. Била промоција, ко дочека жив јутро испред МУП-а, без каснијег ФТ1П инцидента добија и пасош по цени личне карте. И што сад, кад си га тако сналажљив и умешан, љуби га мајка, да простиш, извадио, да стоји и скупља прашину?
- Куде ћеш коју пизду материну?
- Ма идем мало до Румуније.
- Шта ћеш тамо који курац? Ако ти се гледају цигани ено ти онолка Маринкова Бара. А и тебра, скинули нам санкције, нема шта да се шверцује више...
- Ма идем да ми пасош мало види печата. 'Тео ћале неки дан д'обрише дупе њим, нестало му таригуза, а онда и новина, а САТ+ је светиња, каже, теби ионако никад неће требати.
Неуништива. Несаломива. Ненадјебива. Класик. Обликовано парче гуме најчешће са понеким црним петоуглом или деформисаним троуглом што би требало да претставља фудбалску лопту. Шаре су од најсоцијалније фарбе на бази катрана, гарант. Оне дају чар овом спортском реквизиту. Иначе, из једног је дела тако да никако не може да се сјебе или рашије, пошто и нема шавове. Има неограничен век трајања, нескладно са ценом. Кад те њом неко спичи у го' батак остају трауме, а и флеке до краја живота. Не д'о бог ником. Има примена и по кући.
- Ај на мали фудбал.
- Где си ти чуо за мали фудбал, тијебемаму, а шта је онда оно на ливади, велики фудбал, а? Футсал се каже.
- Добро, ај на фуцу.
- Имаш лопту?
- Свратићемо до мене да је извучем испод комоде, па ћемо неке цигле уместо лопте метути.
Неколико сати касније
- Ај шутај.
- Чек' само да проспем крв из патике.
У Србији, два најпознатија сервиса хемијског чишћења за отклањање најтврдокорнијих људских флека.
- МИЛОВАНЕ, КАКАВ ТИ ЈЕ ОВО КАРМИН НА КОШУЉИ?!?!
- Ууу, ћале, сад те неће опрати ни Дунав, ни Сава...
Док се различити извођачи мењају на сцени у студију он складно окида жице дотичног инструмента на плејбек. Благо њишући куковe у ритму песме замишља да кара курве, вуче црте и вози наранџастог Мурселага негде у земљи чуда. Не дотиче га пуно оно што се догађа око њега, осим ако не изађе нека фул певачица са допичњаком и још крене да меша, тад му се и дигне курац мало али га брзо прекрије гитаром да се не види. Он је одсутан.
-Милоше слушај, остало ти је још мало тог факултета, ја сам као што видиш завршила. Испланирала сам да ти то све средиш у мају, поднесеш захтев за посао код мог ујака у фирми, бићеш примљен наравно, после тога да закажемо венчање за август, у међувремену ја ћу зачнем ваљда, организујемо свадбу, око двеста гостију, ти плаво одело ја плаву венчаницу, предјело без кулена, медени месец у Аустрији, после купимо кола Рено Меган бели и преселимо се у нови стан за који смо подигли кредит.
-М?
Internacionalni termin koji označava konzumaciju kanabisa. Izraz je nastao u Kaliforniji pre nekih 40 godina nakon što se grupa tinejdžera nakon škole, u 4:20 popodne, skupljala povodom duvanja. Mnogo godina kasnije, 20. april(4/20) se u Severnoj Americi vodi kao nacionalni dan konzumiranja kanabisa.
-Matori, je l' si za neki četir' dvajes?
-Šta bre koji kurac?
-Pa četiri dvadeset, čuo sam u filmu nekom, tako Ameri cimaju ortake na duvanje.
-Ma da sisate kurac i ti i Ameri i ta njihova govna, konj da me jebe ako ikada više budem duvao sa tobom!
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.