Prijava
   

Bosanac

Bosanac je... Bosanac je tipični dobroćudni veseljak. Štono bi rekli - duša od čoveka. Vazda nasmejan, spreman za šegu, za dobru kapljicu i za druženje. Patentirao je sevdah. Zna kako da uživa za sve pare.

Kažu, Bosanci su glupi. Ne, nisu glupi, no su samo naivni. I to su naivni upravo zbog svoje dobroćudnosti, jer svakoga koga upoznaju vide kao jarana i kao najrođenijeg. Stave ga pored sebe za astalom, odnose se prema njemu kao da je život za njih dao. Loš čovek dobra dela okuži svojim rečima. Tako i naš Bosanac postade najednom glupak.

Bosanaca više nema. Posle prvog ispaljenog metka su nestali. Jednom kada nešto pukne duboko u srcu, kada se onaj jastuk što ga dušom zovemo raspori, tada više povratka nema. Rasturila se raja na sve četiri strane sveta. Rasturili su se zanavijek, iako su mnogi i dalje jedni pored drugih.

Oni što Bosancima i dalje sebe nazivaju, oni su i dalje dobroćudni, veseli i gostoljubivi. Zadržali su ono najbolje. Šta će, drugojačije ni ne znaju, a ni ne žele da znaju. Ono su što su i to se ne može promeniti. Samo, ima u njihovom osmehu nešto, u njihovom pogledu i njihovom smehu: ima neka nit, neki ton, neka sjena - sjena sećanja. To sećanje je spomenik koji niko u budućnosti obilaziti neće.

No, Bosanac će se uvek nasmejati onako gromko kako ume (specifičnim smehom dobričine) i udariće brigu na veselje. Šta će čovek drugo, no sevdačiti - problema će uvek biti, zato će i popit po još jednu - za sreću.

Čovek jedan, Sarajlija (onaj ko zna, taj će ovu reč "Sarajlija" odmah u sebi čuti onako kako je prave Sarajlije izgovaraju), zadesio se za vreme početka rata u Srbiji, na odsluženju vojnog roka. Ostao je tu, jer tako su se okolnosti pogodile (ćale njegov, vojno lice, dobio prekomandu tu; a, imali su tu i neke rodbine). Uvek je on bio Bosanac, za sve i svakoga - za prijatelje nove, poznanike, komšije. I nije ga bilo sram, nikada.

Uostalom, zašto bi, kada je likčina neviđena - drugarčina kakve nema. Ne možeš se na njega naljutiti ni kada vam se neki njegovi stavovi ne sviđaju, jer znaš da on niti išta loše tebi misli, niti išta protiv tebe ima. Što pomisli, to i kaže i kraj. Takav je čovek. Ali, popiće sa tobom još koju uvek i biće uvek čovek veći od najvećeg čoveka koga ste ikada upoznali.

Udari mu sin glavu prilikom pada. Čvoruga ogromna, al' ovaj ni da zaplače - suze jedne nema. Kaže mu ćaća: "k'o da ga Bosanac napravio!" i odmah se nasmeje. Uvek šega.

No, Srbin je i to će uvek biti. Zna ko su mu preci i šta je rodom. Ponosan je time i nikada neće po sebi pljunuti. Isto tako neće pljunuti na ono odakle dolazi i ono što je deo njega samoga. Jer, ako prezireš deo sebe, kakav čovek onda možeš biti?