Разноразно питање

  1. Ja to gledam ovako Pakle

    Alfa je onaj tip koji kaže u koji će lokal da se iskoči tu noć, bete su one koje se međusobno prije toga prepiru đe treba ali kad alfa odluči slušaju tu odluku.
    Gama je onaj tip koji sjedi u tom lokalu od ranije i kad mu kažu da se ustane kako bi imali mjesta on ih spusti na finjaka i oni odluče da je bolje da podjebavaju nekog drugog i nađu deltu koji se odmah skloni i zapali kući sa svojim drugim delta ortakom da ne bi upali u neku frku.
    Omega bi bio onaj tip koji je sve to vrijeme bio kod kuće tripujući da je isuviše jadan da bi je napuštao... dobro, nije da griješi mnogo.

  2. Sad mislim malo Pazle pričaš i linkuješ svašta. Jeste da proglašavaju danas svakakvu glupost depresijom, kao, ostavio me dečko, depresivna sam, ali klinička depresija je bolest kao i svaka druga, nešto ti mozak ne radi kako valja, fali ti neki hormon, i eto... Sa druge strane imaš ono što mnogi mešaju sa depresijom, uvid da je život sranje bez smisla, kao što i ti kažeš, ali neko sa dovoljno energije uzme pa radi nešto i tera taj uvid od sebe, a neko ko nema dovoljno energije, ili ima suviše vremena, ili je jednostavno navikao da mu se život odvija u mislima više nego napolju, taj se učauri se u bedu i crnilo, vuče se okolo kao pseto, ili se ubije.

  3. ja sam depresivna iskompleksirana bezvredna picka

    Priznaješ da je problem u kompleksima i tome što si pička... to je dobar početak samoliječenja.

    Da, potvrdili da su depresivni, ali više da bi sami sebi potvrdili da su bili u pravu.
    Samo na trenutak postanu srećni kada shvate koliko su nesrećni i to malo srećice ih podstiče da nivo depresije stalno drže na nivou.

    Ovo me podsjeća na slučaj moje stare. Ostala bila bez posla, neki porodični problemi se tad našli još i ona padne u depru, leži po cijeli dan u krevetu i pije neke ljekove što su joj propisali a koji su navodno trebali da učine da počne vedrije gledati na svijet i te munje (prim. aut: bolje marihuanu da su joj dali).
    E sad, sve je prošlo poslije par mjeseci kad je opet našla posao i krenula da izlazi na duže od pet minuta iz kuće. Sad je skroz normalna žena, kao da je od rođenja pila sok od sibirske aronije a tad je samo za svoje probleme krivila, mogu slobodno reći, nepostojeću bolest.

  4. Ovo me podsjeća na slučaj moje stare. Ostala bila bez posla, neki porodični problemi se tad našli još i ona padne u depru,

    Ovo razumem. Keva ti imala konkretan problem koji nije bio nerešiv, odbolovala malo i nastavila da živi. To mi je skroz zdravo.
    Neurotično ponašanje bi bilo da je se to uopšte nije doticalo.
    Pravi problem imaju osobe kojima je depresija sastavni deo života, ma šta im se dešavalo.

    EDIT: u pravu je Valdemar, depresija je ozbiljna bolest, ovde sam više mislila na anksioznost i mrzovolju za životom.

  5. Valdemare, nijesam rekao da ne postoje stvarni slučajevi depresije ali oni su toliko jebeno rijetki i nijesu ni slični onome što ljudi danas nazivaju deprom... praktično žargonski.
    U srži prave depresije nije nikakvo tugovanje, već usporenost a ja ne znam kako je usporen neko ko ide okolo i razglašava svima da je depresivan.
    Pravi depresivci leže u krevetu i po par mjeseci i moraš da ih na silu izvlačiš iz njih.

    E sad, to što kažeš da ja mislim da je praktično sve na svijetu sranje, stoji.
    Upravo tako, mislim to i stojim čvrsto iza toga. Ljudi su uglavnom dosadni, priroda oko mene je dosadna, nemam neku želju da se posvećujem tom svijetu oko sebe... sve što činim uglavnom radim jer se nadam da ima neke nagrade ili generalno karme. Sebično? Jeste ali iz sebičnosti za razliku od licemjernosti mnogo više dobrih stvari može proizaći.
    Uostalom šta fali da se neko posveti gotovo isključivo sebi i svojim mislima? Ako misli da je gotivna pojava i da su mu misli gotivne (kao što ja za sebe mislim), nema nikakvih problema. Ako je pak ispod prosjeka po oba pitanja, jebi ga, svjedno se i u društvu ne bi najbolje proveo.

  6. Što se tiče depresije, anksioznosti i socijalne fobije, posle ličnih iskustava, pročitanih oko 400 knjiga i par hiljada tekstova na tu temu mogu samo da kažem da je uzrok 100 u genetici. Dakle bez krivice ikakve date osobe.

    Mislim da ovo nije tacno jer dosta uticu i okolnosti. Npr porodicna tragedija ili bolest i onda se osoba povlaci u sebe i pada u depresiju i slicno.

  7. Ja sam Gamma, definitivno.

  8. Aha, depresija stvar genetike kao što je gojaznost, jeste.

  9. Mislim da ovo nije tacno jer dosta uticu i okolnosti. Npr porodicna tragedija ili bolest i onda se osoba povlaci u sebe i pada u depresiju i slicno.

    Zapravo upravu je pakao. Veliki broj duševnih oboljenja se vezuje za naslijeđe.
    Kod depresije se to lako ispolji zbog onoga što je naveo u svom postu ali kod nekih moraju da se steknu izvjesni uslovi.
    Npr. šizofrenija. Zamisli da se u braku dvoje šizofreničara (uz eventualnu pomoć genetičkog inžinjeringa) sredi da se dijete rodi sa izraženom predispozicijom za šizofreniju.
    E sad, to dijete daj normalnim zdravim roditeljima, obezbijedi mu sve uslove da bude srećno u toku cijelog života više manje i nikad se to ispoljiti neće.
    Nešto kao što slijepi ljudi nemaju vizuelnu komponentu u snovima jer se nikada nijesu sreli sa onim što bi moglo da je... ajde sad ne mogu da se sjetim domaćeg izraza pa ću reći, triggeruje.

  10. Aha, depresija stvar genetike kao što je gojaznost, jeste.

    Ja bih rekla da jeste, pogotovo teži oblici koji dovode do suicida.

  11. gojaznost jeste stvar genetike u dobroj mjeri. Tip građe se nasljeđuje.
    Recimo ko ima pikničan tip građe može da trenira kao da je u legiji stranaca i dalje će imati sala po kukovima i stomaku i uska ramena a ta konstrukcija čini da se masti bolje deponuju na tim, da tako kažem, ključnim mjestima.

  12. Ja bih rekla da jeste, pogotovo teži oblici koji dovode do suicida.

    Izvesno je da postoji kod odredjenih ljudi nešto što ih čini podložnijim tom tipu bolesti, ali ja, totalno laički naravno, verujem da je neki odnos genetike i životnih okolnosti u daleko većem procentu na strani ovog drugog.

  13. menijesamodosadno ja ti kao netakavlaik kažem da ima i jednog i drugog.
    U slučaju prave depresije uglavnom je genetika uzrok a ostalih skoro 99,9% "depresija" su čista lijenost i libtard sranja za primanje socijale i plaćanje tretmana psihoterapeutima.

    Kod nekih drugih duševnih oboljenja kao što rekoh već, spoljašnja sredina (naročito društvena komponenta) igra značajniju ulogu.

  14. Jedino što može čovek da učini jeste da mnogo uči, pronađe svoje želje i iz energije koja te gura ka njihovom ostvarenju veštački sam sebe preobraziš u produktivnu i srećnu osobu.

    Овде једино имам замерку на реч "вештачки". Шта је ту вештачко, ништа природније него отићи у то друго стање, у супротном смеру. Није гравитација једина сила.

    А за депресију сам чула да је више преносива него наследна. Ако са оболелим боравиш дуже од 6 месеци, готов си.

  15. U slučaju prave depresije uglavnom je genetika uzrok a ostalih skoro 99,9% "depresija" su čista lijenost i libtard sranja za primanje socijale i plaćanje tretmana psihoterapeutima.

    A zašto je ''pravi tip depresije'' ako si i pored zdravog okruženja depresivan i nesrećan (''urođeno'', pretp. da na to misliš), a ako te zadesi neka nesreća nakon koje izgubiš i veru i smisao i želju da živiš ''krivi tip depresije''(''izazvano'', kao opozit onom prvom)?
    Depra je depra kad si već tu, nema prave i krive kad si skenjan bez želje da se vratiš u život.
    Slažem se da u velikom broju slučajeva ljudi sami sebi stvore to stanje.

  16. Pazl vam otvara oči.
    Naravno da treba razlikovati pravu depresiju od nekog trenutno lošeg stanja izazvanog letargijom, dosadom, nemotivisašću za učenje, bilo kakav rad, teškom prevazilaženju tuge zbog raskida veze ili slabog uspjeha u školi, gubitka posla...

  17. Odbijam da poverujem da se neko radja depresivan.

  18. Ali u osnovi sve je to priroda, tako je. Mogao bih ovaj manevar nazvati "samoinicijativnim menjanjem unutrašnjeg devijantnog kursa urođene tendencije ponašanja", ali veštački mi nekako kraće.

    А разумем, нисам гледала из њиховог угла. Њих треба натерати (убедити, објаснити, помоћи - како год да боље звучи) да то доживе баш тако, да је природно. И онда су ти помаци постепени, у почетку спори, касније не... вероватно за то служе психијатри. Кажу да за депру треба годину дана терапије, што звучи много, али ако ће неком годинама да буде катастрофа живот, онда нека оде.
    Мада мислим да је та депра онда када пређе у оно стање да се распадаш, јер си се претворио у бубу.

    Odbijam da poverujem da se neko radja depresivan.

    Па не, бебе су изузетно радосна бића, раздрагано се дерњају не би ли их боље чуо комшилук да постоје! :)

Rekli o sajtu

Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.

Kurir · 20. Februar 2011.