Pesničko ćoše

  1. Хвала, Проф! Мислио сам да нећу наићи на позитивне коментаре, и због тематике, а и због делимичне инспирације од сличне песме.
    Мада, да се критикујем, могла је још да буде дорађена, ово је само костур, али волим да их остављам такве какве настану, без икаквих измена или каснијих додатака.

  2. Ponekad zaželim da napišem pjesmu sasvim običnu svakodnevnu
    Pjesmu koja neće pretendovati na čitanke i književne večeri
    Pred kojom ni jedan valjan gospodin neće skinuti svoj šešir i izvaditi ruke iz šinjela

    Pjesmu koja će svojom prostotom pljunuti u lice širokoj rijeci
    Što u zadnje mlado ljeto odnese život tek stasalog diječaka utiša ribarske alove i njegove godine prekri vodom
    U lice te iste rijeke što je kurvanjski tekla dok su se na njoj ustavljele oči hiljadu umirućih
    Oči žena dijece tih nesrećnih pješaka oči koje su po naredbi jednog neuspjelog slikara
    Pod pratnjom bajoneta sprovedene na gubilište da podijele sudbinu njegovog jednako neuspjelog dijela

    Ponekad zaželim da napišem pjesmu, proljetnu ciganjsku baladu
    U znak sijećanja na šatre što u vrijeme odlazaka izmještaju čitave ulice
    U znak sijećanja na nesretnog Nikitu čija je crna krv okupala pločnik našeg malog grada
    Kada se u jedno nespremno jutro pokloni točkovima vatrogasnog kamiona
    Dobrovoljno nasmijavši se pri tome podugačkom spisku dugovanja
    Nikite koji je na crtu propio porodicu prijatelje kuću na dva sprata obljepljenu tapetama
    U znak sijećanja na Nikitu kome je 200 dinara na prsa spustio njegov vijerni drug tegljač kofera sa željezničke stanice

    Ponekad zaželim da napišem pjesmu sasvim običnu svakodnevnu
    O djevojčici koju je pjesnik razbolio da se osjećaju podjednako sami
    Koja svoje dane troši ležeći na bolničkom krevetu i na čijem jastuku svako jutro osvane nekoliko vlasi ugljen- kose
    Pjesmu o njenom prijatelju besposličaru što na račun stradanja upisa dvadeset jednu a njoj svojoj malenoj prijateljici
    I dalje potura priče o vjetropiru i Mjesecu... O dječaku koji je nabravši pune džepove zvijezda nakrivio kapu te zdravo zviždi...
    I ona se raduje što će ga upoznati nakon zadnje terapije crvenim inekcijama

    Ponekad zaželim da napišem pjesmu sasvim običnu svakodnevnu
    Koja neće pretendovati na književne večeri i čitanke
    Zbog koje će te tvoja ljepuškasta curica povući za rub džempera:
    "Majka zar ne vidiš nema više dječaka ustrjelila si ga ravno u srce"

  3. Један хаику:

    Алвеоло, алвеоло
    ти сеоска лоло

  4. срећо моја моје њежно пиле
    волим твоје враголасте гузе
    те полутке од сувога злата
    што ме носе у разне космосе
    на планете и у баточину
    волим кад ме из потаје драшкаш
    брадавицу кад ми интригираш
    кад ми клижеш низ карличну коску
    или када пљунем па полижем
    анално ти буљу перфорирам
    волим душо твоју перформансу
    твоје њежне бисјере и брке
    твоју сису и још једну сису
    исто твоју јер су то две сисе
    ја те волим чак и када прдиш
    то је мени најлепша музика
    из гузице кад ти коло свира
    ту сам дане трошио наштину
    да подригнеш знала си коректно
    стрица си ми убила октавом
    подрижући девојку из града
    мој чокоте ко ти бере грожђа
    док се бавим у радном доносу
    ко те прца сасвим опуштено
    приватнику док младост донирам
    да ти лични донесем доходак
    да га трошиш на млада швалера
    у постељу да му носиш кафу
    мандарине и руску салату
    кажи љубо јебо ли те чкаља
    коме дајеш пично задовољство
    док ја стењем у радном времену
    признај курво живела србија

  5. EDIT: pesma je morala biti obrisana.

  6. Fino Nebitna, kao neki ženski Bukovski :)

  7. Nije mi inače ovako grub stil... Al' eto... Hvala. :)

  8. Dobri ste svi na ovoj strani. Krompir i Valdemar pogotovo.

  9. Belilom premazane komore srca,
    reči istine pod farbom čame,
    tek se po koje slovo koprca,
    želeći svetla, gutajući tame.

    Kapu bi mi skinuli,
    za moj kostim, remek delo,
    u nebesa vinuli,
    da znaju laž što nosi mi telo.

    U poljima ravnodušnosti,
    moja duša mirno drema,
    bez volje, snage, drskosti,
    ništa ne želim, ništa i nemam.

  10. Kako bre napisete tako nesto, ja se naprezem ne mog jednu strofu bre.

  11. Evo jedna samo za Saleta:

    Saletova pjesma

    Jedan od mnogih,
    Jedan u množini!
    Jedan od onih...
    Da, da... onih na margini.

    Zvaćemo ga Sale.

    Od stihova vrije duša,
    samu sebe pjesmom hrani.
    Al' jezik mu veže suša
    Neće riječ, neće vani.

    Dok kucaju kasni sati,
    on i dalje grafit tupi.
    svakom stihu druga dati,
    čežnja se u njemu kupi.

    Muške bore sjeku čelo.
    Rakija mu srce peče.
    Ženka ruka grebe vrelo...
    Sve bez rime, život teče.

    Malo srce kucat' kreće.
    iznad njega otac tromi,
    Što od brige, što od sreće,
    r'ječ se suzi s puta kloni.

    Iza stakla pogled svisli.
    Starac iza štapa hoda,
    Sale pod šeširom misli:
    Već je jesen moga doba.

    Sam je Sale, sjedi sijed.
    Prisjeća se starih rana.
    Još samo je papir bijel,
    Prazan papir punih dana.

    Zadnji ga već časi dvore,
    Ko će znati da je bio?
    Sve njegovo već je gore,
    Osta ga ni mali dio.

    Kako napišete tako nešto,
    pjesnike krikom slovi dok mre,
    ja se naprežem zaludno, grešno
    - pa ne mogu ni jednu strofu bre!

  12. vrati mi ajvar
    oh,moj ajvar

  13. Ех да могу, платио бих златом,
    један додир, твое усне меке,
    шта сад вреди моје покајање,
    кад леш твој лежи на обали реке
    жалим драга, испало је срање,
    што си више мртва, волим те све мање

    кекекекекекекекеке

  14. могао си и

    сад осећам напон у области пише
    што се више кочиш, волим те све више

    бухахахахаха

  15. хехехехехехе, јеси заинтересован доснујемо неки бендић, свадбе, крштења, саране и тако то?

  16. А јеби га, не могу да се договорим ни са овим мојим РЛ дрипцима да се поново окупимо, свирали смо некад... Беше моје. Сад седим сам у соби са Фрути лупсом...

  17. Oh, to je,
    otežava noga.
    Grobom pjan.

    I noć je ovo, -
    drkom predrkam gloga,
    i dan.

    I stopa gde prione mi,
    kara je ozdo,
    zapahne vrelo kruće.

    O, grobno li me razdrkava
    kostima tvojim svanuće.

    Oh, to je,
    i subote ovaj bat
    nedotrulu te razdžara.

    I kosti,
    te do kostiju me opeku,
    od skrotuma do čmara.

    Oh, to je,
    pokoja ne,
    van iza rođaja negde i mrenja.

    Živ pregorim tobom,
    mrtva pregoriš mnome
    do jebenja.

    Oh, to je, to.

  18. Kakvo je ovo svetogrđe, saće Nastasijević ustati iz groba i nabosti te trulom krstačom kroz čmar. Uopšte mi nije bilo prijatno ovo pročitati.

  19. Лагана ноно, миље низ травку,
    крстачом те зајутарјем пробурази.

Rekli o sajtu

Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.

MyCity Forum · 4. Februar 2009.