Kod nas su cigani pošteni. Kad ti kuca na vrata prvo pita imaš li šta stvari ili hljeba ili ručka od juče a hoćeš bacati pa tek onda pita za pare. I ne traži eure niti tačnu cifru. Daj koliko daš.
Zločesta, mojne si zločesta. Ne znam stvarno šta bih uradila u toj situaciji, ali bih naravno ignorisala jer ne znaš da li lopov poseduje pištolj ili nož.
Nisam zlocesta, nisam rekla da treba da se bacis na lopova i odgrizes mu levo uvo, samo sam rekla da ne bi trebalo da nam bude tako smesna ideja da se nekome pomogne.
Не знам које цигане си ти сретао, ови овде не прихватају храну као милостињу. Само кеш.
Istina, idem jednom i nosim kesu iz pekare kad me presretne ciganka s malim i pita za banku jer nema leba da jede. Ja tu izvadim jednu od dve puter kifle i pružim joj a ona me gleda ko da sam pao s marsa, i dok sam se ja češkao šta joj je da neće možda i jogurt ona se okrene i ode kod sledećeg. Fini mnogo ovi naši cigani, nisu ko skočkovi.
Сад скренусмо с теме опасно, али ајде, кад ме већ подсети.
Ја сам пре једно 3, можда 4 године исто дао 200 динара лику који ме молио за кинту на Новом Београду код Н. Меркатора, видео сам га још једном ту, скапирао да оперише ту и на још неким местима у граду, можда га још неко зна. Црн лик, релативно низак, делује паметно и фино кад прича, личи у фаци на нашег Данкана. Океј обучен, никад не би провалио да је клошар. Елем, пролазим ја тамо и стартује ме тај лик, каже треба му пара за бензин, стала му кола ту близу, треба да се превезе до ТЦ Коњарник, тамо има радњу компј. опреме која се зове тако и тако. Ја случајно живим ту близу, па сконтам да можда говори истину, јер стварно постоји таква радња на том месту. Као, зваће ме поподне да ми врати, разменимо бројеве, ја га цимнем, стварно звони његов телефон. И дам му ја паре, мислио сам -- ако лаже, ко га јебе, њему иде на душу, ако говори истину, онда океј. Ја у сваком случају био при парама, па што да му не дам. Захвали се лик учтиво и оде.
И наравно -- зајебе ме. Није ме звао поподне, ја сам звао њега чисто да видим да ли ће да се јави, јавио се неки други лик.
Видео сам га још неколико пута, а и он мене. Двапут је гледао да побегне, ја сам га пустио, наравно, зашто бих га јурио за 200 кинти, ко га јебе. Једном од та два пута се сакрио у неко жбуње у Шумицама.
Upravo. Ja sam ovde blejala s vremena na vreme sa jednim prosjakom Brajanom, mlad momak, uvek gladan i promrzao, zahvalan i fin. Stvarno je bio skroz okej, nikad nije ucinio da se osecam nelagodno, pomenuo drogu, bio slepac itd. I nisam ga vidjala neko vreme i vidim ga skoro, promrzlog, i dovedem ga u svoj stan, nahranim ga nekom corbicom i odem do kuhinje da mu spakujem nesto hrane. Ostavila sam 26 glupih dolara na stolu, misleci da mu ih dam, kad- glupan glupi- uzeo i otisao. A ne zna da sam htela pored novca da mu dam i hrane. Bas kao sto Dzimi kaze- jebem ti ja taj njegov zivot. Sutradan nadjem 20 dolara u sanducetu i ceduljicu sa sedlijem.
Док су постојали кондуктери у ГСП-у, увек сам кад приметим да некога џепаре ишла до кондуктера да му пријавим, али не мислим да су они нешто после тога радили, само као "ОК. Саћу да видим"... Неће нико да се бакће са џепарошима, к'о зна да л' носе неку ножекању...
А има нека циганка из краја која повремено, неколико пута годишње звони на врата по комшилуку, дере се на сав глас и тражи храну, нешто из замрзивача а ако немаш то да јој даш паре... и давала сам јој тако свашта док ме једном није изнервирала. Донесем јој нешто из замрзивача, каже она "то ми масно, имам холестерол", донесем нешто друго "ни то не смем да једем, дај ако имаш неку пилетину" - дакле, извољева, није захвална што хоћеш нешто да јој учиниш... од тад је само откачим, а знам да ме куне кад јој залупим врата :)
А наркоси ми често траже паре и они које знам и они које не знам али имам неко правило да њима не дајем паре...
Ovi svi narkomani imaju razradjenu pricu bilo gdje da naletis na njih, te mu fali za karte, nestalo mu goriva, ukrali mu novcanik ko da zive svi zajedno, a taj đimi sto te je zajebo ako djeluje kulturno i fino mozda je znao da si ti Đimi sa Vukajlije(i naso te u gradu) pa se ogrebo za ktitora pa ti se smije iza leđa
a taj đimi sto te je zajebo ako djeluje kulturno i fino mozda je znao da si ti Đimi sa Vukajlije(i naso te u gradu) pa se ogrebo za ktitora pa ti se smije iza leđa
Ima neki cigan kod nas, ispod nadvožnjaka sedi, svaki put kada prođeš poliže prste (ne znam zašto), prekrsti se i ono klasika, daj nešto bog ti pomogo. Ako mu ne daš pare psuje ti i oca i majku kada prođeš, jebem ga nezahvalnog. Ali zato kada prođeš i kažeš:'' 'desi komšija'', čovek te fino pozdravi, pita te kako si, kako život....
Sad listam temu, i vidim, Džimi uspeo i ovde da se reklamira, ccc.
A cesto budem na glavnoj autobuskoj u Sarajevu i tu ima mala cigancica i prosi a znate kako je na stanicam raja vazda u prolazu prodje dnevno preko 1000 ljudi i pita je onaj sto radi na stanici kolko si danas skupila i trznu ona ogromnu kesu para i govori ima oko 100 maraka, jebote imala je vise od mene, ja klosar sa 5 maraka u djepu i ona pita mene da joj dadnem nesto
Taj rad. Ne znam za ostale ali znam da ovde ganferi imaju uspešno organizovan lanac, organizovaniji su od uprave grada, tako da njima dam kurčinu da isteraju oči, zato što sve to na kraju ide kod Kingpina (tj. nje) ovdašnjih cigana, a ona (zaboravio sam kako se zove) ima onu trve gastarbajtersku kuću sa sve fontanama i čudima ispred.
Imam tu (ne)sreću da živim blizu ciganskog bloka kuća, ono, ciganska familija, po 10 porodica u jednoj (nije da su male kuće) i pun kurac ženske dece, svakih par meseci padne po koja svadba, ljudi začudili bi se koliko para tu prođe, pa ovi prodaju ćerke za po 50-60 soma jevreja, a kad završe sa svadbama i veseljima idu do crkve i prose. Zato, cigani jebite se od mene će samo retki videti pomoć.
E da, zaboravio sam ovu što prosi oko Tore, ona cepa pljeskavice, njena deca takođe, a 'vamo traži dinar-dva.
I jednog cigančića sam gledao kako nabija ruku u torbu nekoj devojci i vadi stvari odatle, ja ga uhvatio za uvo, pozvao ovu, a ona htela da me bije zato što ga "zlostavljam", samo sam joj rek'o da se nosi, e od tad me boli kurac.
Uhh, odlična tema, ne baš za mene da pišem, ali da čitam - da. Khm, nisam imao nijedan primer da sam gledao kako nekoliko dijela mlate nekog trećeg. Da jesam, verovatno bih okrenuo glavu, osim u slučaju da mi je neko jako dobar bio na podu (a vjerujte da gomila ''ortaka'' nikad ne bi priskočila meni, vama, nekome u pomoć, iako smo možda bliski). Neko gore je napisao da kada bi došlo do frke, ortaci su ili u WC-u, ili plaćaju račun ili baš tad oslepe - vjerujte da je to itekako tačno. Jebiga, zašto da ginem za stranca, ne bi ni on za mene. Nije to humano, a ja nisam tako slabašan, konjina od 190cm i 90kg čiste mase, ali avaj, moje veštine u tuči nisu ni za kurac krasni.
Kada bih video nekog bespomoćnog na ulici da leži, ili da se sruši, bez razmišljanja bih prišao i pomogao. Nazvao hitnu, sve šta treba. Jednom sam prolazio u busu, i prolazim pored Poljoprivredne škole, na stanici, oko 100 ljudi, neki čiča se sruši. Bus je stajao na semaforu, ja sam gledao u zadnju šajbu dok nismo umakli - otprilike tri minute, njemu niko nije prišao da pomogne.
Idemo dalje, ljudi su stoka. Drugarica iz razreda je na fb-u postavila link ka klipu jedne porodice kojoj je trebala pomoć. Djeca bolesna, muž ima problema sa plućnom maramicom, majka ne radi, bolesna, djeca bukvalno nemaju šta da radu. Svi samo plaču. Nije mi bilo svejedno to da gledam, mogu samo zamisliti kako je njima. Sljedeća drugarica iz razreda komentariše ''Ajoj, rasplakala sam se'', treća, četvrta, takođe. Ja tu gledam, čitam, jebem mater sam sebi, rekoh ''Thazz, carino stara, ajd da pomogneš.'' Napišem nešto u stilu ''Ok, ajd da se na zadržimo na plakanju, hajde da im uplatimo novac na žiro račun, svi mi iz razreda, možda da organizujem druge razrede, barem naš smer - drugo odeljenje, moje klošare iz naselja, vaše drugove...'' - Kad ono međutim. Ne da se niko nije odazvao, nego nisam dobio nikakvu povratnu informaciju, već su se pravili kao da to nisam napisao. To su isti ljudi koji su mene prijavljivali profesorima i nazivali me ološem od čovjeka jer sam javno kritikovao SPC i govorio da sam ateista, te odbio da se izjasnim kao Pravoslavac u školskoj anketi.
Što se tiče humanitarnih brojeva, uvek nazovem, kad god imam priliku. Tako me keva vaspitala, nije mi teško. Krv takođe planiram da dajem sada kada sam punoljetan, bila je skoro jedna akcija, ali sam bio bolestan pa sam izostao. Ovo radim jer želim pomoći ljudima, jer sam tako učen u porodici, ali i u jebenoj filozofiji hip hopa. Nisu sve to crnčuge sa lancima.
Pre sam davao novac (takođe me keva naučila) invalidima na ulici, beskućnicima, sada to ne radim jer ih bukvalno ne viđam po gradu, pogotovo invalide (iskreno, ne znam da li je ovo dobro ili ne), nadam se da razumete zašto to kažem.
Inače, narkomanima, samoubicama ne da ne treba pomoći - treba im dati oružje da se ubiju. Pazite, ovo za samoubice... To je jako mračno stanje uma, pogotovo ako te prati depresija. Vrlo brzo dolazi do dna. Čovjek drugačije razmišlja. Bukvalno se promjenite za 180 stepeni. To je užasan osjećaj. Takve ljude koji dugo pate i koji se ubiju treba žaliti, jer ne znate kako je u njihovim glavama. Ne pričam napamet, ne serem, ne umišljam, ne lažem k'o Blek Hol danas na Tarzaniji.
Eh, a ovo što Đimi kaže za ove što se ubijaju u afektu - istina je, oni i UBIJAJU DRUGE u afektu, pa im to polazi za rukom na sudu. Mrš!
Takve ljude koji dugo pate i koji se ubiju treba žaliti, jer ne znate kako je u njihovim glavama. Ne pričam napamet, ne serem, ne umišljam, ne lažem k'o Blek Hol danas na Tarzaniji.
Ne kontam, njih treba "zaliti" i zato im treba dati oruzje da se ubiju?!
Сетих се једне "помоћи". Пре неку вечер, код скупштине се нека женка мучила да испаркира кола. Не зна у рикверц, неће па бог. Онако сва погубљена а нашминкана до јаја. И овај мој јој истера. Ето. Глупос' али она је отишла насмејана.
Ne kontam, njih treba "zaliti" i zato im treba dati oruzje da se ubiju?!
Ne, pogrešno sam se izrazio. Treba dati oružje ovima što se u afektu ubijaju. Ljudima koji pate od depresije možda isto treba dati oružje jer su kukavice, nisu u stanju da riješe svoje probleme. Ali njima treba pokušati pomoći, rehabilitovati ih, a ne ih odmah izopštiti. Ako ni to ne pomogne, jebiga, rođače, evo ti pištolj pa montevideo, moj te video.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Vucice, to je tuzno, a ne smesno.
Kod nas su cigani pošteni. Kad ti kuca na vrata prvo pita imaš li šta stvari ili hljeba ili ručka od juče a hoćeš bacati pa tek onda pita za pare. I ne traži eure niti tačnu cifru. Daj koliko daš.
Kad malo bolje razmislim,skoro svako prema kome sam bio dobar i korektan,prema osobama koje to zasluzile nisu,to je bilo zloupotrebljeno.
Zločesta, mojne si zločesta. Ne znam stvarno šta bih uradila u toj situaciji, ali bih naravno ignorisala jer ne znaš da li lopov poseduje pištolj ili nož.
Nisam zlocesta, nisam rekla da treba da se bacis na lopova i odgrizes mu levo uvo, samo sam rekla da ne bi trebalo da nam bude tako smesna ideja da se nekome pomogne.
Istina, idem jednom i nosim kesu iz pekare kad me presretne ciganka s malim i pita za banku jer nema leba da jede. Ja tu izvadim jednu od dve puter kifle i pružim joj a ona me gleda ko da sam pao s marsa, i dok sam se ja češkao šta joj je da neće možda i jogurt ona se okrene i ode kod sledećeg. Fini mnogo ovi naši cigani, nisu ko skočkovi.
ZLOCESTA PUFNICA JE ZLOCESTA.
P.S
Pufnica je pufnasta.
Сад скренусмо с теме опасно, али ајде, кад ме већ подсети.
Ја сам пре једно 3, можда 4 године исто дао 200 динара лику који ме молио за кинту на Новом Београду код Н. Меркатора, видео сам га још једном ту, скапирао да оперише ту и на још неким местима у граду, можда га још неко зна. Црн лик, релативно низак, делује паметно и фино кад прича, личи у фаци на нашег Данкана. Океј обучен, никад не би провалио да је клошар. Елем, пролазим ја тамо и стартује ме тај лик, каже треба му пара за бензин, стала му кола ту близу, треба да се превезе до ТЦ Коњарник, тамо има радњу компј. опреме која се зове тако и тако. Ја случајно живим ту близу, па сконтам да можда говори истину, јер стварно постоји таква радња на том месту. Као, зваће ме поподне да ми врати, разменимо бројеве, ја га цимнем, стварно звони његов телефон. И дам му ја паре, мислио сам -- ако лаже, ко га јебе, њему иде на душу, ако говори истину, онда океј. Ја у сваком случају био при парама, па што да му не дам. Захвали се лик учтиво и оде.
И наравно -- зајебе ме. Није ме звао поподне, ја сам звао њега чисто да видим да ли ће да се јави, јавио се неки други лик.
Видео сам га још неколико пута, а и он мене. Двапут је гледао да побегне, ја сам га пустио, наравно, зашто бих га јурио за 200 кинти, ко га јебе. Једном од та два пута се сакрио у неко жбуње у Шумицама.
И мислим се, јебем ти ја тај његов живот.
Upravo. Ja sam ovde blejala s vremena na vreme sa jednim prosjakom Brajanom, mlad momak, uvek gladan i promrzao, zahvalan i fin. Stvarno je bio skroz okej, nikad nije ucinio da se osecam nelagodno, pomenuo drogu, bio slepac itd. I nisam ga vidjala neko vreme i vidim ga skoro, promrzlog, i dovedem ga u svoj stan, nahranim ga nekom corbicom i odem do kuhinje da mu spakujem nesto hrane. Ostavila sam 26 glupih dolara na stolu, misleci da mu ih dam, kad- glupan glupi- uzeo i otisao. A ne zna da sam htela pored novca da mu dam i hrane. Bas kao sto Dzimi kaze- jebem ti ja taj njegov zivot. Sutradan nadjem 20 dolara u sanducetu i ceduljicu sa sedlijem.
Док су постојали кондуктери у ГСП-у, увек сам кад приметим да некога џепаре ишла до кондуктера да му пријавим, али не мислим да су они нешто после тога радили, само као "ОК. Саћу да видим"... Неће нико да се бакће са џепарошима, к'о зна да л' носе неку ножекању...
А има нека циганка из краја која повремено, неколико пута годишње звони на врата по комшилуку, дере се на сав глас и тражи храну, нешто из замрзивача а ако немаш то да јој даш паре... и давала сам јој тако свашта док ме једном није изнервирала. Донесем јој нешто из замрзивача, каже она "то ми масно, имам холестерол", донесем нешто друго "ни то не смем да једем, дај ако имаш неку пилетину" - дакле, извољева, није захвална што хоћеш нешто да јој учиниш... од тад је само откачим, а знам да ме куне кад јој залупим врата :)
А наркоси ми често траже паре и они које знам и они које не знам али имам неко правило да њима не дајем паре...
Ovi svi narkomani imaju razradjenu pricu bilo gdje da naletis na njih, te mu fali za karte, nestalo mu goriva, ukrali mu novcanik ko da zive svi zajedno, a taj đimi sto te je zajebo ako djeluje kulturno i fino mozda je znao da si ti Đimi sa Vukajlije(i naso te u gradu) pa se ogrebo za ktitora pa ti se smije iza leđa
Ахахах! Маму му јебем ктиторску! :)
Елем, претвори се тема у ову:
http://vukajlija.com/forum/teme/31716-ljubaznos
Ima neki cigan kod nas, ispod nadvožnjaka sedi, svaki put kada prođeš poliže prste (ne znam zašto), prekrsti se i ono klasika, daj nešto bog ti pomogo. Ako mu ne daš pare psuje ti i oca i majku kada prođeš, jebem ga nezahvalnog. Ali zato kada prođeš i kažeš:'' 'desi komšija'', čovek te fino pozdravi, pita te kako si, kako život....
Sad listam temu, i vidim, Džimi uspeo i ovde da se reklamira, ccc.
Taj rad. Ne znam za ostale ali znam da ovde ganferi imaju uspešno organizovan lanac, organizovaniji su od uprave grada, tako da njima dam kurčinu da isteraju oči, zato što sve to na kraju ide kod Kingpina (tj. nje) ovdašnjih cigana, a ona (zaboravio sam kako se zove) ima onu trve gastarbajtersku kuću sa sve fontanama i čudima ispred.
Imam tu (ne)sreću da živim blizu ciganskog bloka kuća, ono, ciganska familija, po 10 porodica u jednoj (nije da su male kuće) i pun kurac ženske dece, svakih par meseci padne po koja svadba, ljudi začudili bi se koliko para tu prođe, pa ovi prodaju ćerke za po 50-60 soma jevreja, a kad završe sa svadbama i veseljima idu do crkve i prose. Zato, cigani jebite se od mene će samo retki videti pomoć.
E da, zaboravio sam ovu što prosi oko Tore, ona cepa pljeskavice, njena deca takođe, a 'vamo traži dinar-dva.
I jednog cigančića sam gledao kako nabija ruku u torbu nekoj devojci i vadi stvari odatle, ja ga uhvatio za uvo, pozvao ovu, a ona htela da me bije zato što ga "zlostavljam", samo sam joj rek'o da se nosi, e od tad me boli kurac.
Džimi zašto reklamiraš svoju temu na mojoj temi :) nije to lijepo :))
Uhh, odlična tema, ne baš za mene da pišem, ali da čitam - da. Khm, nisam imao nijedan primer da sam gledao kako nekoliko dijela mlate nekog trećeg. Da jesam, verovatno bih okrenuo glavu, osim u slučaju da mi je neko jako dobar bio na podu (a vjerujte da gomila ''ortaka'' nikad ne bi priskočila meni, vama, nekome u pomoć, iako smo možda bliski). Neko gore je napisao da kada bi došlo do frke, ortaci su ili u WC-u, ili plaćaju račun ili baš tad oslepe - vjerujte da je to itekako tačno. Jebiga, zašto da ginem za stranca, ne bi ni on za mene. Nije to humano, a ja nisam tako slabašan, konjina od 190cm i 90kg čiste mase, ali avaj, moje veštine u tuči nisu ni za kurac krasni.
Kada bih video nekog bespomoćnog na ulici da leži, ili da se sruši, bez razmišljanja bih prišao i pomogao. Nazvao hitnu, sve šta treba. Jednom sam prolazio u busu, i prolazim pored Poljoprivredne škole, na stanici, oko 100 ljudi, neki čiča se sruši. Bus je stajao na semaforu, ja sam gledao u zadnju šajbu dok nismo umakli - otprilike tri minute, njemu niko nije prišao da pomogne.
Idemo dalje, ljudi su stoka. Drugarica iz razreda je na fb-u postavila link ka klipu jedne porodice kojoj je trebala pomoć. Djeca bolesna, muž ima problema sa plućnom maramicom, majka ne radi, bolesna, djeca bukvalno nemaju šta da radu. Svi samo plaču. Nije mi bilo svejedno to da gledam, mogu samo zamisliti kako je njima. Sljedeća drugarica iz razreda komentariše ''Ajoj, rasplakala sam se'', treća, četvrta, takođe. Ja tu gledam, čitam, jebem mater sam sebi, rekoh ''Thazz, carino stara, ajd da pomogneš.'' Napišem nešto u stilu ''Ok, ajd da se na zadržimo na plakanju, hajde da im uplatimo novac na žiro račun, svi mi iz razreda, možda da organizujem druge razrede, barem naš smer - drugo odeljenje, moje klošare iz naselja, vaše drugove...'' - Kad ono međutim. Ne da se niko nije odazvao, nego nisam dobio nikakvu povratnu informaciju, već su se pravili kao da to nisam napisao. To su isti ljudi koji su mene prijavljivali profesorima i nazivali me ološem od čovjeka jer sam javno kritikovao SPC i govorio da sam ateista, te odbio da se izjasnim kao Pravoslavac u školskoj anketi.
Što se tiče humanitarnih brojeva, uvek nazovem, kad god imam priliku. Tako me keva vaspitala, nije mi teško. Krv takođe planiram da dajem sada kada sam punoljetan, bila je skoro jedna akcija, ali sam bio bolestan pa sam izostao. Ovo radim jer želim pomoći ljudima, jer sam tako učen u porodici, ali i u jebenoj filozofiji hip hopa. Nisu sve to crnčuge sa lancima.
Pre sam davao novac (takođe me keva naučila) invalidima na ulici, beskućnicima, sada to ne radim jer ih bukvalno ne viđam po gradu, pogotovo invalide (iskreno, ne znam da li je ovo dobro ili ne), nadam se da razumete zašto to kažem.
Inače, narkomanima, samoubicama ne da ne treba pomoći - treba im dati oružje da se ubiju. Pazite, ovo za samoubice... To je jako mračno stanje uma, pogotovo ako te prati depresija. Vrlo brzo dolazi do dna. Čovjek drugačije razmišlja. Bukvalno se promjenite za 180 stepeni. To je užasan osjećaj. Takve ljude koji dugo pate i koji se ubiju treba žaliti, jer ne znate kako je u njihovim glavama. Ne pričam napamet, ne serem, ne umišljam, ne lažem k'o Blek Hol danas na Tarzaniji.
Eh, a ovo što Đimi kaže za ove što se ubijaju u afektu - istina je, oni i UBIJAJU DRUGE u afektu, pa im to polazi za rukom na sudu. Mrš!
Sve go rasist do rasiste. Što mrzite cigane decxko? Fašisti.
Ne kontam, njih treba "zaliti" i zato im treba dati oruzje da se ubiju?!
Сетих се једне "помоћи". Пре неку вечер, код скупштине се нека женка мучила да испаркира кола. Не зна у рикверц, неће па бог. Онако сва погубљена а нашминкана до јаја. И овај мој јој истера. Ето. Глупос' али она је отишла насмејана.
Ne, pogrešno sam se izrazio. Treba dati oružje ovima što se u afektu ubijaju. Ljudima koji pate od depresije možda isto treba dati oružje jer su kukavice, nisu u stanju da riješe svoje probleme. Ali njima treba pokušati pomoći, rehabilitovati ih, a ne ih odmah izopštiti. Ako ni to ne pomogne, jebiga, rođače, evo ti pištolj pa montevideo, moj te video.